Tuzla: Izlazak Salke Zildzica u ring, Noc sampiona - oprostajni mec

Tuzla Noc sampiona: Salko Zildzic vs Abderrahim Chafay, nokaut Zildzica u trecoj rundi

Klizište prijeti stanovnicima Ilinčice

Na našu e-mail adresu svakodnevno stižu pisma čitalaca koji nas obavještavanju o stanju na terenu. Ekipa našeg portala je također svaki dan na terenu i nastojimo da obiđemo sva naselja u Tuzli koja su ugrožena klizištima. U nastavku prenismo pismo čitateljke koja živi u naselju Ilinčića.



- Poštovani, obzirom da niko nije obratio pažnju na naselje Ilinčica, gdje se prije osam dana pojavilo klizište, nemam drugog izbora osim da se ovako sazna šta se dešava u ovom naselju. Prijeti velika opasnost, kojom bi mnogi stambeni objekti bili srušeni, jer se iznad naselja nalazi šuma, koju čine borovi i jele, visoke preko 30 m.

Važno je pomenuti da dana 16. maja klizište zatrpalo jednu kuću i garažu, što je prijavljeno nadležnim. Međutim, od tog dana komisije se samo smjenjuju, svi govore različite priče, ništa se ne poduzima kako bi spriječili nastavak nemilog događaja, povodom kojeg bi štete bile još veće, a mnogi bi ostali bez svojih domova, u koje su svi uložili mnogo novca, a prije svega dosta truda.

Mislim da je dovoljno da shvatite o čemu se ovdje radi, gdje mi živimo, odnosno u kakvoj državi živimo. Zašto reagovati i spriječiti štetu na vrijeme, kad možemo čekati da se desi nesreća pa tek onda reagovati. Sramota za jednu državu!

Još jedna molba za pomoć (apel) da se ne desi možda veća katastrofa nego na Badrama. U ovoj nemoći i neizvjesnosti počinjemo misliti da su ovoj državi neki ljudi manje ili više važni. Na kraju smo ipak svi ljudi, te se nadamo da ćete nam svojim obilaskom našeg naselja pomoći i predočiti o čemu se radi.

Nadam se da ćete objaviti ovaj mail, da bi svijet shvatio gdje mi živimo.

Unaprijed zahvalna, Melika Demirović, Ilinčica, Tuzla.

Uoči 19.godišnjice zločina na Kapiji

Bučuk: Ogorčeni smo oslobađanjem Novaka Đukića

Od 1995. godine u Tuzli je 25. maj dan žalosti, dan kada smijeh utihne, sirene se oglase, a svi se sjećaju onih koji su danas mogli biti uspješni ljudi, roditelji i osobe kojima bi se BiH ponosila. Tako će biti i sutra, kada će se Tuzlaci odati počast prerano prekinutoj mladosti.



Osim što se godinama čekalo da se utvrdi bilo čija odgovornost za Kapiju, gdje je život izgubila 71 mlada osoba, a više od 240 ranjeno, porodice stradale djece, kako nam je rekao Hilmo Bučuk, još su jednom doživjele nepravdu.

- Ono zbog čega sam ja kao roditelj, a siguran sam i drugi roditelji, strašno nezadovoljan, razočaran i ogorčen, jeste činjenica da je Novak Đukić na slobodi i to na 19. godišnjicu obilježavanja stradanja na Kapiji. Zar je moguće da tako mala kazna koja je izrečena Novaku Đukiću za zločin koji je napravio na Kapiji bude ukinuta, a da se skoro već nakon puna tri mjeseca ne izriče nova presuda. To je vrijeđanje nas roditelja, to je ogorčenje prema Sudu BiH – rekao je Hilmo Bučuk, otac ubijene Lejle Bučuk na Kapiji.



Posljednja događanja u BiH kada su u pitanju vremenske nepogode su jedan od elemenata koji daje jednu težinu obilježavanju 19. godišnjice stradanja na Kapiji.

- Mi roditelji ubijene djece na Kapiji smo išli sa inicijativom prema Opštini Tuzla da se ova godina obilježi na specifičan način, da se prilagodi uslovima u kojima se nalazi BiH. Naš prijedlog je bio da sva sredstva koja su namijenjena za ceremoniju obilježavanja 25. maja budu usmjerena u humanitarni fond solidarnosti. Opština je to prihvatila, i na taj način smo i mi roditelji ubijene djece na Kapiji, a ja bi rekao na nekakav način i naša djeca koje nema, dali dopinos ovoj situaciji u kojoj se BiH sada nalazi – dodao je Bučuk.

(Tuzlarije.net)


[Edited by cupo on 24-05-2014 at 17:36 GMT]

Načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović susrest će se sutra u Tuzli sa predsjednikom Općine Bešiktaš iz Istanbula Muratom Haznedar.

Haznedar dolazi u posjetu Općini Tuzla sa delegacijom privrednika i donosi određene količine humanitarne pomoći za građane ugrožene poplavama i klizištima, saopćeno je iz Općine Tuzla.

Kapija u srcu

''OVDJE SE NE ŽIVI SAMO DA BI SE ŽIVJELO
OVDJE SE NE ŽIVI SAMO DA BI SE UMIRALO
OVDJE SE I UMIRE DA BI SE ŽIVJELO!''

Radost - prekinuta. Smijeh- utišan. Nada- oteta. Zabava - završena. Svjetlo- ugašeno. Suza - poklonjena. Krv - prolivena. Mladost - u trenu oduzeta.

Te noći zvijezde su ostale u tami, kameno srce pustilo je suzu, suzu čija težina nije potopila samo Korzo ili Tuzlu, nego i one od stida crvene obraze svijeta.

U dvadeset sati i pedeset pet minuta 71 život promijenio je boju. I ono malo bjeline što sačuvaše u ratu ispuni sivi pljusak razočarenja, razarajuće boli i tuge koja od tada obilježava svaki maj.

Nestala ljudskost, prekršena prava, mala kazna, zločin pregolem. Bića poslana u raj prije nego osjetiše toplinu prave ljubavi, tuđe usne na svojima i smisao postojanja skriven u slabašnoj ručici koju odgajaš i kojom se ponosiš.

A sve je moglo biti drugačije samo da su se u to vrijeme nalazili na nekom drugom mjestu.

Neki od njih možda bi dobili priliku biti ''Romeo i Julija'' na pozorišnim daskama, ovako bili su u okrutnoj realnosti. Neki od njih bi nas liječili, ovako se mi liječimo od kobne sudbine. Neki od njih održavali bi svoje koncerte, ovako na njih idemo samo u mislima. Neki od njih pisali bi pjesme, ovako je njihovu životnu ispisala granata. Neki od njih bili bi uspješni sportisti, ovako umjesto njihovih trofeja vidimo spomenike. Neki od njih živjeli bi svoj san, ovako njihove majke, očevi, sestre, braća, prijatelji i nesuđene srodne duše žive samo u snovima.

Da je samo bilo zrno sreće mali Sandro danas bi budio leptiriće u stomaku i osvajao najljepše djevojke, no nije je bilo. Postoje samo fotografije, njegovi rumeni obrazi, najiskrenije dječije oči, jedan heroj, najmlađi tuzlanski junak i okean suza vezan za njegovo ime...

Radili su test prije nego lekciju, saznali za poraz prije nego bitku, proživjeli ništa, a doživjeli najgore. Zaslužili sreću, dobili nesreću. Krenuli u život, otišli u smrt!

A od DANA MLADOSTI, ostao je samo DAN, DAN koji će biti vječni podsjetnik na nepravedno izgubljene živote, jer 25. maj nije jedan u nizu datuma. Za njega je ona narodna: ''Vrijeme liječi sve.'', daleko od istine.

Amila Alić

Tuga, bol i suze na Aleji mladosti

Današnji datum, 25. maj, je za Tuzlu i Tuzlake najtužniji je dan u godini. Prisjećaju se Tuzlaci te večeri kada je od agresorske granate ispaljene sa Ozrena pokošena tuzlanska mladost na Kapiji grada. Toga dana cijela Tuzla je plakala. Devetnaest godina kasnije gorčina, bol i suze na mezarju / groblju na Slanoj Banji.



Adnan Beganović imao je samo šesnaest godina kada je ubijen na Kapiji, tog kobnog četvrtka. Za njegovu majku Zekiju, svaki dan je dan žalosti.



Brišući suzno lice kaže nam da se svakodnevno prisjeća svoga sina koji bi danas imao 35 godina. ˝Samo pratim godine i zamišljam kakav bi on meni danas bio. Bio je veseljak, svirao je harmoniku. Kad god sam bila tužna znao me razveseliti, kaže Zekija koja je četiri godine nakon smrti rodila muško dijete kojem je dala ime Adnan. ˝Rodila sam ga u 43 godini. Ima sudbine. Bog mi je opet dao muško".



Roditelji ubijene djece ne kriju ogoročenje što je ratni zločinac Novak Đukić pušten na slobodu.

- Devetnaest godina tuge i bila, a ova godina je posebno specifična zbog toga što je Sud BiH oslobodio Novaka Đukića. On se trenutno nalazi na slobodi iako je pravosnažno donesena odluka o njegovoj krivici. Ono što posebno mene kao roditelja vrijeđa, je to što je nekorektno i neodgovorno od strane Suda BiH da za ova tri mjeseca koliko je Đukić na slobodi, ništa nisu poduzeli i nisu izrekli novu kaznu - rekao je Hilmo Bučuk, otac ubijene Lejle.

Selim Bešlagić, koji je bio načelnik Tuzle za vrijeme kada se desio masakr, kaže da je 25.maj za njega najteži dan u životu.



Delegacije udruženja civilnih žrtava su, uz porodice, prijatelje, preživjele žrtve masakra, položile cvijeće i vijence na mezarju/groblju stradalih na 'Kapiji'. Počast ubijenim odali su i predstavnici vlasti.































Tuzlaci su poručili da neće odustati te da će se i dalje boriti da svi oni koji su učestvovali u ovom gnusnom zločinu, budu kažnjeni.

(tuzlarije.net)


[Edited by cupo on 25-05-2014 at 11:43 GMT]

[Edited by cupo on 25-05-2014 at 12:02 GMT]

Konjević Polje nakon poplava

Mještanima najpotrebniji alat

Nakon velikih poplava koje su zahvatile područje opštine Bratunac, stanje se polako normalizuje. Naša ekipa posjetila je povratnike u Konjević Polju, kojima je rijeka Jadar i veliki broj lokalnih potoka nanijeo ogromnu štetu.



Kako nam je kazala mještanka Ifeta Mejremić, voda se u potpunosti povukla u korito, ali su opasnosti od klizišta i dalje aktuelna.



- Poplavljeno je više od 50 kuća, stradali su usijevi, a mi smo se od prvog dana organizovali u našoj mjesnoj zajednici i stavili se u službu naroda. Imamo dosta volontera koji svakodnevno obilaze porodice koje su direktno pogođene poplavom i klizištima – kaže Mejremić.

U prostorije Mjesne zajednice svakodnevno stiže pomoć iz svih dijelova Bosne i Hercegovine.



- Odjevnih predmeta imamo dovoljno, hrana je dobro došla, ali i sa tim izlazimo nekako na kraj. U ovom trenutku najpotrebnijia su nam sredstva za dezinfekciju, kolica, lopate, higijenski paketi, trnokopi, čizme, bušilice, brusilice i ostali alati. Ukoliko je neko voljan da donira sjeme za sjetvu i to bi nam dobro došlo – dodaje Mejremić.

Inače, Ifeta Mejremić i njena sestra Safeta Beganović u ovom kraju su poznate kao vrijedne žene, koje su nakon povratka iz pepela podigle svoje domaćinstvo i uspješno pokrenule mali biznis uzgoja pilića. Na taj način su skrenule misli od srebreničke golgote koju su preživjele i ujedno našle način da dokažu da je povratak moguć bez čekanja nečije pomoći.

No, nakon nedavnih poplava na ovom poljoprivrednom gazdinstvu sve se promjenilo. Farma je u potpunosti poplavljena, rijeka je odnijela dio mašina, a sestre Ifeta i Safeta u posljednji čas su uspjele da se spase.

Ifeta je za naš portal opisala noćnu moru sa kojom su se susreli mještani ovoga kraja.





















Uprkos svima nedaćama, kako nam je kazala Ifeta, čim se osuše zidovi u farmi vrijedne sestre nastavljaju sa radom.

- Potrebna nam je slama kako bi obložili farmu i voljna sam da je kupim ako neko ima da proda. Ipak, opet smo sretne žene, Allah nam je dao snagu da možemo nastaviti dalje i živjeti od svog rada, iako smo pretrpili veliku štetu. Čim se stvore uslovi da možemo ponovo useliti piliće, mi nastavljamo sa radom i nema odustajanja – kazala je na kraju razgovora Mejremić.

(Tuzlarije.net)




[Edited by cupo on 26-05-2014 at 22:08 GMT]

Bošnjaci Cerske će ponovo uspraviti kičmu!

U ljeto 2008.godine u podrinjskom naselju Cerska, zaseok Čelebići, u prisustvu blizu hiljadu vjernika otvorena je obnovljena džamija. Toga dana vitka munara podno Oštrog vrha ponosno je poručila da se Cerani nikad nisu predali, ni nakon rušenja džamije poslije prvog i drugog svjetskog rata, pa ni ovog, posljednjeg.



Rijeka ljudi slijevala se toga dana u dolinu Čelebića, ozarena lica djedova i nena, povratnika, ali i novinara našeg portala kojima su mještani ukazali čast da prisustvuju ovoj svečanosti.



- Kao što se pred nama uspravlja i svijetli bijela munara, tako se i Bošnjaci u Cerskoj uspravljaju, jer oni su ovdje svoji na svome. Ova džamija poziva Cerane da se vrate u svoje rodno mjesto. Nema većeg prioriteta, nema većeg farza u Bosni nego vratiti se tamo odakle su te protjerali – poručeno je tada sa govornice u Cerskoj.

Maj 2014.godine. Nezapamćena tragedija. Veliki odron zemlje odnio je džamiju, a zemljište je zatrpalo nekoliko povratničkih kuća. U jednoj od njih poginula je Hanifa Čelebić, koja je tokom agresije izgubila sina i muža.

Na putu do Čelebića sa nama je Muamer Jusupović, lokalni imam džemata Cerska, koji nam vrlo emotivno priča o danu kada se desila tragedija.



- Svakodevno sam bio u kontaktu sa svojim džematlijama i znao sam da ima problema sa poplava i klizištima. Ali za džamiju nisam ništa znao. Šesnasestog maja sam krenuo od kuće prema džamiji da klanjam džumu. U naselju Kaldrmica susrećem jednog mještanina koji mi je rekao da se nakrivila munara u Čelebićima. Nisam povjerovao sve do momenta dok nisam došao na lice mjesta. Kada sam došao, pomislio sam, da je sreće da je bilo onako kako mi je rekao. Prizor je bio još gori. Jezivo, svi smo sa tugom i nevjericom gledali šta se dešava. Odmah su nam u pomoć pritekli mještani Rovaša i Skugrića koji su čuli šta se desilo. Gotovo cijeli dan smo pokušavali da pronađemo tijelo nane Hanife. Na žalost, nanu smo pronašli mrtvu i sutradan smo joj klanjali dženazu-namaz – prisjeća se Muamer.



Od džamije u Čelebićima je ostala samo munara, dvije kuće su potpunosti uništene, a mještani su raseljeni i smješteni kod familije i prijatelja.

- U ovoj džamiji su se okupljale džematlije iz Skugrića, Rovaša, Muškića i svih ostalih naselja koja pripadaju Cerskoj. Cijelo brdo je sada ispucalo i ljudi koji su živjeli na toj strani iz sela Gušteri, Čelebići, Bajrići, Perhatovići... su morali biti iseljeni – dodaje Jusupović.









Odlukom Islamske zajednice u BiH džamije se obnavljaju i grade na mjestima na kojima su i postojale. No, zbog ogromnogg klizišta nova džamija u Cerskoj biće građena na drugoj lokaciji, navjerovatnije na lokalitetu sela Hasanovići.

- Uz pomoć naših ljudi iz dijaspore i džematlija, a nadam se i ostalih građana BiH, ako Bog da, nadam se, u što skorije vrijeme ćemo početi sa gradnjom nove džamije. Inače, sada se vjerski život odvija otežano, u improvizovanim uslovima. U jednoj kući klanjamo džuma-namaz, a nastavljamo i sa vjerskom podukom djece – rekao je Muamer Jusupović.

Vitka, bijela munara iz Čelebića, govore nam mještani, i dalje će sa istog mjesta poručivati da će Bošnjaci ovog kraja, baš kao i svaki put, u najtežim vremenima, ponovo ponosno uspraviti kičmu. I da će se hrabro, vrijedno i dostojanstveno, ponovo dignuti iz pepela.



U Cerskoj smo razgovarali sa još nekoliko povratnika, zabilježili kako ovo mjesto izgleda nakon katastrofe, ali i uspjeli izmamiti osmijeh na nekoliko dječijih lica, zahvaljujući dobrim ljudima iz Tuzle. Pogledajte video i foto materijal koji smo zabilježili u Cerskoj.



























(Tuzlarije.net)



[Edited by cupo on 26-05-2014 at 23:50 GMT]

Tuzla 25.05.2014.g Trg Kapija - mjesto stradanja mladosti