(nije da su rijeci nesto, al´ mi ona gitara sto cvili sevdahom razdere srce...)


O, jeseni, tugo moja
kisna i oblacna
i danas je moja draga
od zalosti placna,
i danas je moja draga
od zalosti placna

Znam i danas ko i juce
cekas kad cu doci
ali vise ja sakakom
tvojim necu proci
ali vise ja sokakom
tvojim necu proci

Nit cu proci
nit cu doci
tebi ikad vise
sto je bilo medju nama
zaborav nek brise
sto je bilo medju nama
zaborav nek brise

Srce drugoj pripalo je
oprosti Jasmina
sad ja volim
svoju Almu i nasega sina
sad ja volim
svoju Almu i nasega sina

nije da slusam sevdalinke...al me nesto spopalo ovih dana...Hamo i Soso rule! (ovo je pjesma moje majke/nane)

Koliko je sirom svijetaaaaaa
sto ga zarko sunce sja
nema veceg siroceta
nego sto sam, majko, ja
nema veceg siroceta
nego sto sam, majko, ja

Oca nemam, majke nemam
nemam nigdje nikog svog
samo jednu nevjernicu
ubio je dragi Bog
samo jednu nevjernicu
ubio je dragi Bog

Da je mojaaaaaaaaa
majka ziva
ona bi me tjesilaaaaaaaaaaaaaaaa
al je mojuuuuuuuuuuuu
staru majkuuuuuuuuuu
kabur zemlja prekrila
al je mojuuuuuuuuuu
staaaaaaaaaaaru majku
kabur zemlja prekrila

Majko mila, majko draga
samo tebi mogu reci ja
da zbog jedne nevjernice
zivot gubim i umirem....( i prekide se pjesma, nisam snimio dalje )

Jesam je docaro ovim zavijanjeeeeem?

Negdje poodavno ovdje smo govorili o pjesmi Selma Vlade Dijaka. Danas slucajno u Nezavisnim Novinama pronadjoh intervju sa pravom Selmom. Evo kompletnog teksta:

====================
SELMA

Putuj Selma i ne naginji se kroz prozor
"Selma
putuje na fakultet
ona putuje, ja kofer nosim,
molim,
težak je al´ pošto njen je lično
ja i taj kofer volim.
Selma,
na ulasku u voz ti htjedoh reć´
nešto nježno što izaziva
pozor,
al´ rekoh samo zdravo Selma
i molim te ne naginji se kroz prozor"...

Mnoge generacije i danas poslije toliko godina uživaju u hitovima grupe "Bijelog dugmeta". Pjesma "Selma", autorsko djelo pjesnika i humoriste Vlade Dijaka, prenosi se sa koljena na koljeno, sa žurke na žurku...

Ove stihove Dijak je posvetio svojoj velikoj ljubavi Selmi Borić-Fundurulja. Zahvaljujući Goranu Bregoviću, pjesma je postala jedan od najvećih jugoslovenskih rok hitova, a 1961. godine je uvrštena i u "Panoramu bosanskohercegovačke poezije".

Selma, junakinja hita, danas zajedno sa svojim uspomenama stanuje u Zagrebu.

"Otpjevan je trunutak mog života, događaj sa sarajevskog novog kolodvora 1949. godine. Za mene je to najdraža, nježna, topla, ljudska riječ, pjesničko sjećanje na jednu divnu mladost", kaže danas Selma Borić.

Neostvarena ljubavna priča pretočena je i u pozorišni komad, nakon što je Ratko Rozović napisao dramu, jednočinku pod nazivom "Hotel Majna". Drama u kojoj je opisan susret između Vlade i Selme odigrana je u Narodnom pozorištu Mostar.

Selma Borić je rođena 1929. godine u Zenici, a nakon završetka Građevinskog fakulteta u Zagrebu, zaposlila se u Skupštini grada Zagreba. Bavi se i književnošću tako da je objavljivala tekstove u brojnim časopisima.

Kako kaže, mnogo je putovala po svijetu, boravila u Rusiji, Italiji, Austriji, Poljskoj, Njemačkoj, ali nikad nije bila u Parizu, koji je toliko željela vidjeti. Nada se da će barem njena knjiga "Selma putuje u Pariz", koju će objaviti Zadužbina "Petar Kočić" iz Banje Luke, doživjeti svoju prezentaciju u ovom romantičnom gradu na Seni.

Selmu upoznajemo u Zagrebu. I danas voli da se sjeća svoje izgubljene ljubavi i prijateljstva sa članovima grupe "Bijelo dugme"..

NN: Da li možete da se sjetite tog trenutka 1949. godine, koji se zaista dogodio, a koji je Vlado Dijak, zabilježio i pretočio u poeziju?

SELMA: U to vrijeme pohađala sam Drugu žensku gimnaziju u Sarajevu, a roditelji su mi živjeli u Zenici. Često sam sretala Vladu na ulici, a viđala sam ga i na korzu. On je bio zaljubljen u mene, ali ja to tada nisam znala, jer mi nikada nije rekao. Jednom prilikom kada sam odlazila kući srela sam ga i on se ponudio da mi ponese kofere do kolodvora, tu smo se lijepo rastali i dok sam bila u kupeu čula sam da govori: "Selma ne naginji se kroz prozor". Tek 1962. godine otac mi je poslao novinski članak u kojem je bila objavljena pjesma "Selma" i tada sam shvatila da je posvećena meni. Kada sam na poslu kasnije pričala o tome kolege mi nisu vjerovale. Da bih ih uvjerila donijela sam ploču, te sam morala ići na raport kod direktora, jer je to bilo zaista neozbiljno s moje strane. Bila sam oduševljena s tom pjesmom i zaista nisam željela da budem popularna, ali sam smatrala da ukoliko je nešto o tebi napisano onda si živio. S obzirom da je o meni napisana pjesma, osjećam da ću i poslije smrti živjeti.

NN: Kada ste prvi put čuli pjesmu u izvođenju grupe "Bijelo dugme"?

SELMA: Mislim da je to bilo 1975. godine, na njihovom nastupu u koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski". Nakon koncerta otišla sam iza bine i rekla momcima iz grupe: "Pa ja sam ta Selma". Na početku mi nisu vjerovali, ali su kasnije bili oduševljeni činjenicom da zaista postojim. Onda su počeli izlaziti novinski članci o meni, a gostovala sam i u mnogim TV emisijama……..

NN: Poslije tog rastanka na kolodvoru, da li ste se ponovo sreli sa Vladom i kako je izgledao taj susret?

SELMA: On je kasnije došao da studira u Zagreb, tako da smo se jednom sreli na Trgu Republike, odnosno današnjem Trgu Bana Jelačića. Samo smo se dugo gledali, on nije ništa rekao, a ni ja nisam ništa rekla i tako smo se rastali. Kasnije sam u jednim novinama pročitala da je on radi mene došao u Zagreb na studije, ali nije imao dovoljno novca, te se ubrzo morao vratiti u Sarajevo. Mislim da je tada bio suviše zatvoren i plašljiv, a voljela bih da mi je nešto rekao……… Nakon tog susreta sa Vladom mjesec dana nisam mogla nikoga da vidim, niti sam učila, nekako sam bolovala za njim. On je bio u Sarajevu, a ja u Zagrebu tako da je daljina, ipak, učinila svoje.

U to vrijeme sam učila zajedno sa jednim kolegom sa fakulteta za kojeg sam se kasnije i udala, iako, nisam bila u njega zaljubljena.

NN: Da li mislite da je tačno ono što se kaže da su velike ljubavi tužne?

SELMA: Nije. Meni je u životu uvijek bilo važno da sam zaljubljena, ali ne i da ostvarim tu ljubav. Zapravo, nikad i nisam ostvarila ljubav, ali kada sam bila zaljubljena tada sam mogla sve.

NN: Danas kada pogledate u prošlost, da li Vam je žao što nije bilo drugačije?

SELMA: Jako mi je žao! Svi su mi govorili: "Šta će ti Vlado, pa on voli piti", ali meni to ništa nije smetalo. Kasnije su me i tješili: "Imaš sreće što nisi ostala sa njim, imala bih ogromne probleme", ali u sebi sam mislila - možda se on i ne bi toliko dao alkoholu da smo bili zajedno. On je bio zaista društven čovjek i volio je popiti, sjećam se kada smo se sreli 1975. godine u sarajevskoj kafani "Tilava", gdje smo prvi put zajedno duže sjedjeli. Samo je slagao čašice i u jednom trenutku sam osjetila da je potpuno u svom svijetu, tada mi je jedan pjesnik koji je sjedio sa nama rekao: "On je sad sretan", a meni su krenule suze na oči. Krajem iste godine, ponovo sam došla u Sarajevo, ali neko je javio njegovoj supruzi. Kada smo se nas dvije srele zaista sam željela da je bolje upoznam, ali ona je to odbila. Poslije sam od Vlade dobila pismo i nekoliko razglednica, ali to je bio kraj.

Novembra 1989. godine u vrijeme kada je Vlado umro bila sam u Mostaru, ali sestra mi nije dozvolila da odem na sahranu, zbog njegove supruge i djece. Iako se naša ljubav nikada nije ostvarila, njegova smrt me pogodila.

NN: Kakav je osjećaj biti junakinja jedne popularne pjesme?

SELMA: Zaista ne znam kako je to na mene uticalo. Meni je samo bilo važno da kroz tu pjesmu postojim i trajem, ali istovremeno je to i veoma ugudno. U tramvaju sam prije tri-četiri godine, zapazila tri dječaka od 14 godina, koji su pričali o pjesmi "Selma", prišla sam im i rekla: "Dečki, pa ja sam vam ta Selma", oni nisu mogli vjerovati. Ne mogu da opišem taj osjećaj kada ste lik jedne toliko popularne pjesme. Žao mi je što niko od članova grupe "Bijelo dugme", iako, imaju žensku djecu, nije svom djetetu dao ime Selma, jer sam se uvijek potajno nadala da će se to dogoditi.

NN: Da li je i na Vaš književni duh, s obzirom da pišete poeziju, uticala ljubav prema Vladi Dijaku?

SELMA: Uvijek sam u sebi nosila taj poriv prema pisanju, to je kod nas porodično. Moj rođak je književnik i pisac Skender Kulenović, tako da sam po toj očevoj liniji naslijedila ljubav prema pisanju. Kada su moje novele objavljene u "Forumu", bila sam presretna. Mislim da je to najsretniji dan u mom životu, kao da sam dobila krila, to je za mene bio veliki uspjeh. Kasnije je u mostarskom časopisu "Most" objavljena pjesma "Rahelina plava haljina" u kojoj sam opisala prvi susret moje majke i oca, kao i njegovo pismo pred smrt. Ipak, možda je i Vlado podstakao u meni ljubav prema pisanju.

NN: Uskoro će banjolučka Zadužbina "Petar Kočić", objaviti Vašu zbirku pjesama "Selma putuje u Pariz". Kako je došlo do te saradnje?

SELMA: Te pjesme sam pisala 1978/79. godine. Imam oko 30 pjesama od kojih su samo dvije objavljene, a prije nekoliko dana sam napisala još jednu. Mislila sam da više nikada neću pisati pjesme, ali sam dobila inspiraciju da napišem "Baršunasti sjaj novembra" koja je nastala u nekom nadahnuću, koji se javio tokom "Interlibera 2003", koji je trajao u novembru. Tamo sam otišla radi prijatelja Dragana Marjanovića, koji je nagrađen "Kočićevim perom" za roman "Lijanov san". Sve što se dešavalo tada na sajmu ponovo me vratilo u prošlost i osjetila sam da pripadam svijetu književnosti. Ono što je na mene tada ostavilo veliki uticaj bilo je to što sam zapazila veliki broj mladih ljudi koji su dolazili na štand Zadužbine i bili su veoma zainteresovani iako su u pitanju knjige na ćirilici. Smatram da smo mi zapravo tri naroda, koji se u suštini jako volimo i nikada mi nije bilo jasno da neko ne zna ćirilicu, dok ja ne pravim razliku i oba pisma čitam kao da su jedno. Susret sa tim ljudima na sajmu me nekako obogatio i dao mi nadu da nije sve tako crno u životu, da, ipak, postoje nekakve perspektive i da ljudi ne smiju živjeti u mržnji, već da se moraju voljeti i iz života izvlačiti samo ono što je lijepo. Tada se rodila ta ideja da Zadužbina "Petar Kočić" iz Banje Luke objavi moju knjigu pjesama. Sve to mi je vratilo nadu da, ipak, vrijedi živjeti i izvući iz sebe ono što je najbolje. Nastojaću da sve svoje vrijeme posvetim pisanju, ali mislim da će ovo, ipak, biti moja posljednja pjesma.

Tanja GATARIĆ

Baršunasti sjaj novembra
"Što mi je činiti dragi prijatelju
u baršunastom sjaju sjećanja,
kad život nestaje u prolazu
i gubi se u proticanju vremena.
Tren susreta u žurbi sastanka
ćutim kao pustoš sad iznenada,
uz pojačan osjećaj postojanja
kad beznađe moju želju usporava."

Selma Borić

TI mozes sve ali jedno ne to nemoj da mi branis molim te
da ovu pjesmu ne volim da teee zaboravim i ostavimmmm
spalio bih sve svoje pjesme radio bih i što se ne smije......
TI si moja bol ti si moja STRAST
TI si meni svee ti si meni SLAST

Sta radis tu, bas ti-kraj nas
Sta radis tu, moj snu, tvoj glas?
Jer zivjeti uz nas, u najgori cas
sa samo malo muzike.

Sta radis tu, bas ti-kraj nas
Sta radis tu, moj snu, svoj spas?
Jer cak i dijete zna:
tu sanja se bez sna
sa samo malo muzike.

Nadji drugi put, polje, sve
bice bolje.
Druge zemlje, drugi krajevi.

Bices zeljena,
bices voljena,
sve, sve sto ovdje nisi.

To je losa predstava
a ti si za nju preslaba
to je prava pustinja
ti bi se izgubila.
Nikog nemam da te vodi.


(Jedva naguglah tekst ) 

Svi sto su te ljubili
u zivotu sve su gubili
jos za tobom boluju
i zbog tebe srece nemaju.

Daj da probam tvoje usne
za njih mi se otrov pije
ako umrem,ako umrem da
mi zao nije.


Hocu samo to da znas
odavno se meni dopadas
ti si vatra ti si plam
i zbog toga sve cu da ti dam.

Daj da probam tvoje usne
za njih mi se otrov pije
ako umrem,ako umrem da
mi zao nije.

Ja u tebi vidim spas
budi moja ljubav veceras
daj mi sansu andjele ostao
bih stobom do zore.


Daj da probam tvoje usne
za njih mi se otrov pije
ako umrem,ako umrem da
mi zao nije.

Nisi mi sudjen,to znam
vjecno ces biti moj san
Zivot me ranio,zivot me kaznio
sve mi zabranio

Ja ljubim drugog jer tebe ne mogu
srce mi place,volim te sve jace
I dok mu ljubav priznajem
u dusi tvoja ostajem
GOLUBE

nisi mi sudjen to znam
tuzan je svaki moj dan
jednom sam planula
sreca me zanijela
pa me obmanula

Ja ljubim drugog jer tebe ne mogu.....
BRENA-stara,ali dobra....mislim na pjesmu....


Svako te spominje
i svakog briga je
sta se to desilo sa nama

Pomislim poziv je tvoj
a znam da ne znas ni broj
sta se to desilo sa nama?

U sve cu da vjerujem
samo da ljubim te
drugi te kradu od mene
ja ipak nadam se

Zivim da se vratis
znam da je tesko opet da nadjes put
zivim da te nadjem
zbog tebe zivim ja
ti si jedini razlog,ja znam
al ostani sama da te pronadjem
i da te vratim
znam da je tesko opet da nadjes put
zivim da te nadjem
zbog tebe zivim ja
ti si jedini razlog,ja znam
ostani sama,ostani molim te

Svako te pominje
i ko da vjeruje
da tako govoris o nama
... ... ....
Vlado Georgiev-zivim da te nadjem 

SELIM
Jednoga jutra ja uvalio jezik Selimu,
on se smije, kao da ništa nije, velim mu,
hajde mili, pokaži što si naučio,
jesi l´ me zavolio, il´ sam ti se smučio ?
Želim saznati koliko me voliš,
nemaš svog boga, ne klanjaš, ne moliš,
uradi nešto da mi bude drago,
izludi me Selime i nosi moje blago.
Ukljuci mali divnu Orijent muziku,
opici kukovima trbušnjak taktiku,
peder živi al´ buljom zavija,
kako se Selim do zemlje savija.
Kurčinom njiše, a očima doziva,
meni se diže, znoj hladan obliva,
joj erotike ko krasna Soraja,
poludjet ču bože, gore mi jaja.
Zgodan moj mali, sisama miče,
drhte mi noge, znam vraga bit će,
zubima donju on usnu si grize,
ne mogu više, ruše me krize.
Sve brži ritam, jezikom me mami,
kao da viče, dodji, sad smo sami,
Selim me svlači, nema mi spasa,
teška mi muda ko državna kasa.
Lice mu nježno kao u bajci Alise,
iz zemlje snova, liže mi sise,
k**** ljuti u pupak mi stavlja,
vrištim nek guta zbog boljeg zdravlja.
Selima je silovala britanska flota,
nadjoh ga u Izmiru, kod plota,
jadan, pothranjen, slomljenih krila,
tražili ga teroristi saharskih sila;
tako sam u ralje k**** mu zabio,
veli da sultan na kolac bi ga nabio.
Kaže kontinentalna klima mu godi,
htio bi meni klinca da rodi,
i nije njegova rupa baš mala,
lako bi uz "Vazelin" kara mu stala.
Znam, moj Selim nema ni SIDE,
al´ ima kraste, krv, hemoroide,
i jedina njemu to jeste mana,
pa samo fafa i sperma mu hrana

Ti samo budi dovoljno daleko,
za mene postoji drugi neko.
Cije ce reci manje da bole,
cije ce ruke lepse da vole.

Ti samo budi tamna sena,
za mene stizu lepsa vremena,
ulice nove,nova lica,
i jedno nebo prepuno ptica.

Ti samo budi u srcu trag,
jos ce mi neko biti drag.
Jos cu sa nekim pronaci srecu,
nikad te vise voljeti necu.

Nekom ces biti dobra zena,
odana verna i postena,
sve nek ti bude drugi neko,
ti samo budi dovoljno daleko!!!

Ovo je pecat na kraju jedne price...zatvaram stranicu te knjige i....nastavljam dalje!Ova slabost stopi se u rijecima te pjesme...saslusah je po ko zna koji put i rekoh....zbogom proslosti ja mogu i bez tebe!!