Info: Ako imate neke nejasnoe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.


FORUM : Tuzlarije : Interesantno,iz istorije BiH
Strana: 1 2 3 4 5 6
New Topic Post Reply
Poiljalac Poruka
sevdah
Nivo: Guest
IP: Maskiran


icon Re: Re: Interesantno,iz istorije BiH


Ili malo vise na ovom linku :

http://www.cco.caltech.edu/~bosnia/history/history.html

23-04-2004 at 22:58 | Ukljui u odgovor
sevdah
Nivo: Guest
IP: Maskiran


icon Re: Interesantno,iz istorije BiH

A sada zaista jedan zanimljiv link iz jedne enciklopedije ,doduse na engleskom jeziku ali stvarno super.Enciklopedija na internetu.

http://en.wikipedia.org/wiki/Bosniaks

23-04-2004 at 23:09 | Ukljui u odgovor
medic
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 15-09-2002
Odgovori: 3999
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Interesantno,iz istorije BiH

Lazar Drljaa,slikar,pjesnik,botanicar i boem,a sa diplomom arhitekte umro je 13. Jula 1970. godine u 9:30 sati.
Jo davne 1932 godine za sebe je rekao:
"Ja sam vidite, nakon Rima i Pariza u kojima sam radio i
izlagao postao pravi, tvrdi bosanski seljak.
Ja sam vam u stvari Bogumil."
Njegova jedina elja je bila da bude sahranjen kao Bogumil,
a na grobove Bogumila stavljaju se steci.

Stecak nikada nije postavljen,postavljen je hrastov panj,sa devedeset godova,vrsnjak starog Lazara.
Na panju se nalazi ova ploca:


Jedan drugi gospodin,nas savremenik,pokrenuo
je fondaciju Lazar Drljaca,sa ciljem da se obnovi Santica vila,gdje je Laza zivio,ili da se barem postavi taj stecak,ali nista...
Tzv. hereticke ideje su oduvijek bile nepozeljne i progonjene u Bosni,od zapada,a i od istoka,izgleda.
 


23-04-2004 at 23:36 | Ukljui u odgovor
sevdah
Nivo: Guest
IP: Maskiran


icon Re: Interesantno,iz istorije BiH

Vjera u Bosni i Hercegovini prije Turaka

Podrobnije o ovome pitanju nije dosle nita naeno u turskim vrelima. To je i razumljivo, jer turski narod tada nije dostigao u nauci visok stepen, pa da istrauje potankosti o vjerama naroda, s kojim je dolazio u dodir. Stoga u turskim izvorima i dokumentima, koji su sauvani, iako u malom broju, iz prvih dana turske vlasti i irenja islama u ovim krajevima ne nalazimo ni spomena patarenstvu ili bogomilstvu. U jednom dokumentu iz 993. (1585), koji sam objavio u kalendaru Narodne Uzdanice za 1938. god. spominje se da je u Bosni prije dolaska Turaka vladala Isaova vjera i kranski vjerozakon (mezhebi nesara ve milleti hazreti Mesiha). Tada sam u notici ispod linije istakao, da se pod kranskom vjerom razumijeva i bogomilstvo. To je, meutim, nekima bilo nepojmljivo, te su htjeli da i ovaj dokumenat izrabe u svrhu dokazivanja, da je u Bosni i Hercegovini prije Turaka bilo raireno pravoslavlje. Kad pak promotrimo da Turci nijesu tada pisali i raspravljali o vjerama naroda, s kojim su doli u dodir, a da su i patareni potivali Isusa (Isa, a.s.) i imali o njemu slino vjerovanje kao i ostali krani, te da su itali Evanelja i smatrali ih svojim svetim knjigama, bit e nam potpuno jasno da izraz Isaova vjera i kranski vjerozakon", koji je spomenut u gornjem dokumentu, zauzima i bogomilstvo kao to zauzima i katolianstvo i pravoslavlje. Kako spomenuti dokumenat ne pravi razlike izmeu katolika i pravoslavnih, tako ne pravi razlike ni izmeu bogomila i njih, nego ih svih naziva sljedbenicima kranskog vjerozakona i vjere Isusove.

Prema tome za poznavanje vjere, koja je u Bosni i Hercegovini vladala prije Turaka, ne moemo se bar za sada sluiti kakvim turskim izvorima i dokumentima. Ostaje nam da se obratimo na domae i latinske izvore, koji tretiraju ovo pitanje. Naroito su vani u ovom pogledu latinski izvori, koji potjeu od katolikih vjerskih predstavnika i vlasti, koji su progonili bogomilstvo i izuavali ga podrobno kao heretiko vjerovanje, koje smeta katolianstvu i pravom kranstvu. Bez sumnje su vjerski ljudi bolje mogli zapaziti karakteristike bogomilskog vjerovanja nego neko drugi. Kao mahana latinskih izvora postoji to to su ih pisali neprijatelji bogumilstva, koji nijesu prema njemu bili objektivni. Zbog toga moe u latinskim izvorima biti dosta i pretjeranosti, ali nije mogue te sve izvore odbaciti i proglasiti nepouzdanim i bezvrijednim kao to ini dr. Gluac. Ovakvi postupak ne bi davao raspravi naunu boju i obiljeje.

Latinski izvori izriito tvrde, da se je u Bosni i Hercegovini jo od druge polovice XII. vijeka rairilo patarensko uenje. To potvruju i domai i drugi strani izvori. I nekako bi izgledalo i nepotrebno iznositi dokaze, da je u Bosni i Hercegovini bilo raireno bogomilsko ili patarensko uenje, da se nije u novije vrijeme nalo pojedinaca, koji su pod svaku cijenu htjeli dokazati, da u Bosni i Hercegovini uope nije bilo bogomilstva, nego da je bilo raireno pravoslavlje. Ba zbog ovog ini nam se potrebno navesti nekoliko historijskih dokumenata, koji potvruju, da se je u Bosni i Hercegovini jo od XII, stoljea rairilo bogomilsko uenje, koje je ostalo sve do dolaza Turaka kada je veina bogomila primila islam, a ostatak se postepeno stopio meu muslimanima, katolicima i pravoslavnima.

Kao najstariji dokumenat o bogomilskoj sekti u Bosni spominje se pismo kneza Vukana, mlaeg sina Stjepana Nemanje kralja Dalmacije i Duklje", koje je god. 1199. poslao papi Inocentiju III. molei ga, da mu poalje svoje poslanike, s kojim bi uredio crkvene i dravne odnoaje. U tom pismu on javlja papi, kako ne maleno krivovjerstvo nie u Bosni i da je sam ban Kulin sa svojom enom i sestrom i mnogim svojim roacima preao u krivovjerstvo i zaveo u isto preko deset hiljada krana. U pismu Vukanovu se ne spominje ime sekte, ali se spominje u pismu pape Inocentia III., kojemu je Vukanovo pismo dalo povoda, da su krivovjerci u Bosni pripadali krivovjerstvu katara. Ime Katari davalo se pristalicama ove sekte u Italiji i Francuskoj. Iz ovog se dokumenta vidi, da je na izmaku XII. stoljea po Vukanovu raunu u Bosni bilo vie od 10.000 bogomila. Pismo Vukanovo dalo je povoda papi te je pisao 1200. maarskom kralju Mirku, vrhovnom gospodaru Bosne, upozoravajui ga na opasnost koja prijeti Maarskoj i njenoj vjeri ako on ne pomogne istrijebiti krivovjerstvo iz Bosne i bana im prije od njeg odvrati. Ovo je sve urodilo time, da je ban Kulin poslao u Rim svoje ljude i preko njih se opravdavao, traei kao vjet politiar nekog izlaza. Kulinovi ljudi su papi ponudili, da on u Bosnu poalje sposobnog ovjeka, koji bi se osvjedoio o pravom stanju u pogledu vjere. Papa 1202. poalje splitskog arcibiskupa Bernarda i svog dvorskog kapelana Ivana de Casamaris u Bosnu. U Bosnu je stigao sam Ivan de Casamaris i uspio da su se mnogi prvaci ispred sebe i drugih 1203. pismeno odrekli krivovjerstva. U ovoj svojoj ispovijedi, koju je u cjelosti preveo Raki, obeaju spomenuti prvaci, da e u svim mjestima imati bogomolje, a u crkvama da e imati oltare i krie, da e itati i knjige Staroga zavjeta, da e imati sveenike, koji e itati mise i vriti ispovijedi, da e najmanje sedam puta na godinu primati tijelo gospodnje, da e obdravati poste, svetkovati srca, da nee meu se primati manikeje, da e se zvati braom, a ne samo kranima kao dosad, da se ne bi tim imenom nanijela uvreda drugim kranima (jer se iz tog imena razumije da drugi osim njih nijesu krani). Kako se vidi, iz ove ispovijedi jasno bije bogomilsko uenje. Inkvizitor Ivan de Casamaris u svome izvjetaju spominje da je u Bosni imao posla sa patarenima. Iz ovog se svega vidi, da bosanski krivovjernici nijesu lanovi pravoslavne crkve.

Poslije Kulina Bosna je postala veoma ozloglaena na papskoj kuriji radi uspjeha bogomilskog uenja. Pape u mnogo mahova ljutito piu kako tamo heretici javno ispovijedaju svoju vjeru i trae protiv njih prave krstake ratove u dva tri maha. O tome postoji sva sila sauvanih dokumenata, koje je Raki pomno i opirno obradio.

Kada je u Italiji i junoj Francuskoj oslabila ova sekta, Bosna joj je bila glavno uporite i zapravo najjaa zemlja u partnerstvu. U Bosnu su slali svoje ljude "da ondje savreno i potpuno naue nauku od uitelja koji stanuju u mjestu, koje se zove Bosna". Jakov Bech iz Chieria je oko 1378. u ovu svrhu bio poslan. Kada ga je 1387. god. inkvizitor pitao, da li mu je poznato da je u ovu svrhu jo kogod u Bosnu slat, on je odgovorio, da su u ovu svrhu u Bosnu slati: Moreto Rabellator iz Chieria prije 40 godina po prilici, oko 1347. Ivan Narro i Granoni Bencio oko 1360. Petar Patrizi oko 1377. Berardo Roscherio oko 1380. i Petrov brat Jacobini oko godine 1382. Jakov je izjavio, da je ovo sve iz njihovih usta neposredno sluao i saznao

24-04-2004 at 03:43 | Ukljui u odgovor
sevdah
Nivo: Guest
IP: Maskiran


icon Re: Interesantno,iz istorije BiH

Bosanski kralj Stjepan Toma (1444-1461.) ivo je radio na tome da pristae bogomilske sekte povrati katolikoj vjeri.

Meu ostalim nastojanjima u ovom pravcu poalje malo prije smrti g. 1461. tri ugledna bogomila iz Bosne u Rim, da ih papa Pijo II. poui i obrati, ili, ako ostanu tvrdokorni, da ih kazni. Papa ih preda trojici kardinala koji ih uistinu obrate nakon mnogog razlaganja i nagovaranja. Nato im po papinu nalogu kardinal Ivan de Torquemada, stric poznatog velikog inkvizitora Tome Torquemade, napie u pedeset taaka objuraciju (odricanje), u kojoj izloi sve glavne take manihejskog vjerovanja pobivi ih katolikom naukom. Znadu se i imena spomenute trojice bogomila; to su bili: uro Kuini, Stojian Tvrtkovi i Radmilo Voini. Ovaj dokumenat je u cijelosti tampao dodavi mu znaajan i vrijedan uvod dr. Dragutin Kamber pod naslovom Kardinal Torquemada i tri bosanska bogomila.

Moe da bude u ovim izvorima pretjeranosti, koja je dola iz opreznosti katolikih uitelja vjere i iz elje da isprave svako po njihovu miljenju krivo vjerovanje, ali potpuno proglasiti ove i druge sline latinske izvore bezvrijednim ne odgovara uslovima objektivnog naunog istraivanja. Osim toga ti izvori nijesu osamljeni; njih potvruju mnogi domai izvori i drugi, koji su nikli u pravoslavnim sredinama. U svim tim izvorima se osuuje vjerovanje Bonjaka kao krivo. Ovo je najjai dokaz da bosanska crkva ni u kom sluaju nije bila pravoslavna.

Vaan je dokumenat u ovom pogledu poslanica carigradskog patrijarha Genadija II Skolarija (1453.-1459.) sinajskim kaluerima. U toj poslanici Genadi kae, da je pravoslavni vladika u zemlji Hercega Stjepana obratio mnoge od kudugera" u pravoslavnu crkvu. Za Hercega kae, da je u dui pravoslavni, ali to javno ne ispovijeda, jer ima u dravi mnogobrojne kudugere". Kudugerima grka vrela nazivaju bogomile. O ovom nazivu je napisao lijep lanak V. Skari pod naslovom Kudigeri". Poslanica je kao odgovor na upit sinajskih kaluera, da li mogu primati priloge i milostinju Hercega Stjepana Kosae i spominjati ga javno u crkvi na liturgiji. U odgovoru se izriito za Hercega kae: Ako poalje milostinju, primite je, jer je i njemu na korist da se odri u hrianstvu. Ali ga ne spominjite u crkvi, poto javno ne ispovijeda hrianstvo; nego u vaoj trpezariji, u molitvi i blagodarenju". Ovo nije latinski izvor, a jasno potvruje, da crkva Hercegove zemlje nije pravoslavna nego bogomilska.

Dubrovaki arhiv obiluje dokumentima o vjeri u Bosni. Dodue tamo se nigdje ne spominje naziv bogomili" nego patareni". Iz dubrovakog arhiva objavio je i obradio dr. iro Truhelka Testamenat gosta Radina". Radin je bio u asti gosta t.j. biskupa kod bosanskih krstjana. Svoj testamenat je napisao 5. januara 1466. Ovaj je dokumenat u ovom pitanju vrlo vaan, jer potjee od predstavnika bosanske crkve, gosta Radina. Iz ovog se dokumenta vidi da su bosanski patareni u mnogo emu popustili u svom nauku. Pod utjecajem drugih krana blijedi nauk njihove sekte. Velike i otre prepreke izmeu njih i drugih krana se nekako izglauju i ublauju. To je u ostalom prirodni zakon kod svake sekte. Tokom vremena svaka sekta gubi svoju otrinu i prema veini ini ustupke i popuste. Meu islamskim sektama mi za ovo imamo jasnih primjera. Ko bi, npr., mogao rei, da su dananji ibazije potomci nekadanjih energinih, ustrajnih i ilavih haridija. Ili jo blii primjer: zar su dananji vehabije oni isti prije stotinu godina? Iz Radinova testamenta vidimo, da je on, iako vii vjerski starjeina, bio oenjen i imao djece. Na poetku testamenta stoji krst. Ali pored toga vjernici se dijele na: 1) krtene, koji su prave vjere apostolske, prave krstjane, kmete i prave kmetice krstjanice i 2) mrsne ljude. Pravi bogomili su bili nemrsni ljudi, dakle vegetarijanci. Ostali obini svijet jesu mrsni, koji trebaju nastojati da jedanput postanu pravim i nemrsnim krstjanima. Dr Pilar dri, da je obiaj mnogo suenja voa, osobito bosanske suhe ljive, ostatak bogomilske kulture, jer preko zime hranili su se bogomili kruhom i suhim voem. Iz testamenta gosta Radina vidi se da su patareni slavili uz nedjelju i petak.

Vrijedan je i ovaj argumenat koji iznosi Truhelka na temelju dubrovakog arhiva: Roblje iz Bosne dovodilo se u Dubrovnik i prodavalo. O tome postoji sva sila dokumenata. Katalonski trgovac Petar Dujo predao je Dubrovaninu Tomku Milkoviu jedan zamot skupocjena sukna da ga ponese u trgovite Brlanik na Neretvi i tamo proda, a za novce kupi nekoliko bosanskih robinja patarenka. Tomko je kupio dvije robinje za 36 dukata. 14.aprila 1393. spomenute dvije robinje idu pred dubrovakog rektora imuna Guetia i izjavljuju, da su krtene kranke, roene od krana i trae da se na temelju toga prema postojeim zakonima oslobode. Petar se brani, da ih je kupio kao patarenke. Kad se ustanovilo da su kranke, a ne patarenke sud ih oslobaa. Prema tome svo bosansko roblje, koje se prodavalo u Dubrovniku mora da je patarensko. Iz ovog Truhelka zakljuuje da patareni nijesu bili krteni; oni su bili abaptisti. Meutim nama izgleda da su i patareni ipak imali neku vrstu krtenja.

Meu isto domae izvore, koji utvruju, da je u Bosni bilo raireno patarenstvo, a ne pravoslavlje moemo spomenuti slijedee:

Srpski historik Vladimir orovi u svojoj knjizi Bosna i Hercegovina" citira glagolski dokumenat iz poetka 16. vijeka pod naslovom:Dialog pape Grgura Velikog", koji govori ovo: O nesrino kraljevstvo bosansko na koga ni rosa ni dad ne padi, pokle rodi i shrani i brani tolike i takove jeretike, ki govore, da gospodin Isuhrist ni imel pravoga tela loviaskoga i da je blaena diva Marija bila anjel i mnoge ine bludnje protivu veri katoliaskoj govore". Dakle prigovaraju im se posve nepravoslavne i bogomilske zablude. Isti historik na istoj stranici navodi rukopisni tipik manastira Kruedola, koji spominje sluge avolove", bogomile, koji kao tati nou idu" i prevraaju hriane od prave vjere Boije". U rakim izvorima imaju dva-tri prokletstva na babune i nekolika pomena o borbi s njima. Nemanja je da bi utvrdio pravoslavlje u svojoj dravi energino iskorjenjivao bogomile. Gonio ih je nemilosrdno; plijenio im je imanja, kanjavao ih je, ak i spaljivao; njihovom uitelju je dao odrezati jezik. Unitavao je i njihove knjige. Gonjeni bogomili bjeali su iz Srbije na sve strane, a najvie ih se spasilo u susjednoj Bosni. Za kralja Dragutina kazuje Danilo, kako ot toje zemlje bosanskije mnogije od jeretik obrati v veru hristijanskuju." U Glasniku Srp. Uenog drutva iznosi se jedan stari irilski srpski dokumenat u kojem se pripovijeda, kako je za vremena Stevana Lazarevia povraena Srebrenica od Bosne. Za njezine stanovnike se veli: ... Se zevsi jeresi bogomilskie sut".

Pa i kada je nestalo u Bosni bogumila sauvalo im se u narodu ime. Neki franjevaki izvori govore o starovircima" u Bosni, a na pjesnik Hasan Kaimija (umro oko 1690.) u svojoj pjesmi protiv duhana kae: ... mi smo ga pili, i u smradu bili kao bogumili. Ostante se tutuna!

24-04-2004 at 03:46 | Ukljui u odgovor
sevdah
Nivo: Guest
IP: Maskiran


icon Re: Interesantno,iz istorije BiH

Sve ovo nepobitno dokazuje da je u Bosni prije dolaza Turaka vladalo bogomilstvo, a ne pravoslavlje. Miljenje da je bosanska crkva bila pravoslavna nema nikakva temelja osim elje pojedinaca, koji se slue im bilo da dokau svoju elju.

Kako je poznato kolijevka bogomilstva je Bugarska. To je za nas kranska sekta, jer je nikla medu kranima i javila se od kranskih uitelja. Sva naa djela pripisuju bogomilima dualistiko vjerovanje. To jest da bogomili, pored vjerovanja da je Bog jedan, vjeruju da tvorac svijeta nije jedan. Bog je samo stvorio duh i nevidljivi svijet, a avo je stvorio materiju i vidljiv svijet. Prema naim piscima bogomili su vjerovali i u trojstvo iako su ga tumaili drugaije nego mnoge druge kranske sekte.

Historici su miljenja, da se bogomilstvo razvilo pod raznim stranim utjecajima, napose pod utjecajem pavlianske i masalijanske sekte. Bizantijski car Konstantin Kopronim (741.-775.) preselio je iz Azije vie hiljada sirskih i jermenskih pavliana u Trakiju da mu uvaju granice? Odatle su se oni rairili po Makedoniji i Bugarskoj. Na slian su nain doli i masalijani (ili drugim imenom euhiti). Osim toga na razvitak bogomilstva su utjecale i druge vjere, koje su tada postojale u Bugarskoj. To su idovstvo i islam. Moda e nekom udno biti da se spominje meu faktorima, koji su djelovali na razvitak bogomilstva i islam, ali to je historijski fakat. idovi su od starijih vremena imali svoju opinu u Solunu, gdje su trgovali i odakle su prolazili kroz Balkanski poluotok i tako dolazili u Bugarsku. Ovdje su oni ve pod kraljem Bogor-Mihajlom kuali svoju vjeru iriti. Isto se veli o Arapima i kae se, da su dijeljenjem knjiga nastojali islam rasprostraniti. Dr. Lujo Thaller u svojoj knjizi Od vraa i arobnjaka do modernog lijenika" spominje da je nekako oko ovih doba Bugarska bila puna muslimana i da su jednom ak palili muslimanske knjige u Bugarskoj. Pisac velikog arapskog geografskog rjenika Mudemu-l-buldana", Jakut govorei o bagirdima, muslimanima u Maarskoj (ismailijama) kae, da je razgovarao sa nekim od njih u Halebu (Aleppo) i da ih je pitao, odakle im je doao islam. Jedan izmeu njih, inae razborit ovjek, rekao je: Ja sam sluao mnogo naih starih da priaju, da su davno jo u nau zemlju dola semorica muslimana iz zemlje Bulgara i da su se meu nama nastanili. Zatim su nas na lijep nain upoznali o zabludi, u kojoj smo bili i uputili nas na pravi islamski put. Bog nas je tome - Njemu hvala! - naputio, te smo postali muslimani i primili pravo vjerovanje. Mi dolazimo u ove krajeve i uimo svoju vjeru, a kada se povratimo potuju nas tamonji ljudi i predaju nama vjerske slube. Ovdje postoji pitanje, to se misli od zemlje Bulgara? Bugarska ili grad Bulgar na Volgi? Ovdje nam se ini sada mnogo vjerojatnijim da se ba misli dananja Bugarska.

Raki spominje da je u ovim krajevima bilo jo od ranije muslimana, i to na dolnjem Vardaru, u solunskoj pokrajini. Ovamo je naime car Teofil (829.-841.) preselio bio odjel Turaka iz Azije; s toga su i prozvani bili vardarski Turci. Oni su se kasnije pokrstili i pripadali posebnoj eparhiji; ali prvobitno su, po miljenju Rakog, jamano muslimani bili.

Iz ovog svega se dade zakljuiti, da je u Bugarskoj i u njenu susjedstvu bilo muslimana, koji su mogli djelovati na razvoj bogomilske sekte.

Kako sam ranije istakao, historici su miljenja, da su na bogomilstvo najvie utjecali pavliani i masalijani, koji su se opet razvijali pod utjecajem azijskog manihejstva. Odavde dre, da je u bogomilstvo doao reeni dualizam. Ja o ovom ne bih imao ta novo iznijeti. Jedino bih primijetio da moda dualizam bogomilske sekte nije bio onaki kakvim ga krani prikazuju. Moda je to bio blagi i umjereni dualizam, koji se u mnogim monoteistikim vjerama zapaa i koji se zapravo i ne moe nazvati dualizmom. Mnoge monoteistike vjere kau: dobro je od Boga (ili od anela), a zlo od vraga ili sotone. I islam priznaje da ejtan ovjeka na zlo navodi i da mu je Bog do Sudnjeg Dana podijelio tu mo. Osim toga ovdje bih jo elio upozoriti na prijateljski stav islamskih uenjaka prema pavlianima, sekti koju je zasnovao antiohijski episkop Pavle Samostatski, koji je god, 265. bio iskljuen iz crkve. Ibni Hazm (umro 456./1064.) u svom djelu Vjere i sekte pie o Pavlu doslovce ovo: Izmeu kranskih sekta su i sljedbenici Pavla iz Samostata. On je bio patrijarh u Antiohiji prije nego to se je kranstvo posve rairilo. Njegovo vjerovanje je bilo isto i pravo Boije jedinstvo i da je Isa (Isus) Boiji rob i Boiji poslanik kao i drugi Boiji poslanici, Boiji mir s njima! Bog ga je stvorio u utrobi Merjeme (Marije) bez mukarca. On je ovjek, a u njemu nema nikakva boanstva. Pavle bi govorio: Ja ne znam ta je rije (logos) ni ta je sveti duh. Slino spominje i arapski pisac ehristani (umro 548./1153.) u svom djelu, koje nosi isto ime kao i gornje djelo Ibn Hazmovo. Jo prije njih arapski historik, kranin Seid ibn Bitrik (umro 328./940.) iznosi uenje Pavla iz Samostata i ne spominje u njemu nikakva dualizma. I prema ovom arapskom piscu, iako je bio kranin, vjerovanje pavliana o Isusu mnogo je blie islamu nego vjerovanje drugih krana. I po njemu je Pavle bio monoteista i priznavao je, da je Bog samo jedno lice.

Svi su ovi podaci za nae pitanje od velike vanosti. Oni nam otkrivaju jednu stranu zagonetke, u kojoj se pitamo, zato se bogomili u Bosni i Hercegovini tako brzo pretopie u dobre muslimane. Kad jo objasnimo neke dodirne take izmeu bogomilstva i islama, onda emo potpuno shvatiti jedan od nekoliko glavnih uzroka njihova brzog, grupnog i svojevoljnog prelaza na islam.

Naime tezu da je jedan uzrok prelazu bogomila na islam i to to je izmeu te dvije vjere bilo dodirnih i slinih taaka usvajaju mnogi kako nai tako i strani historici. Tako npr. engleski uenjak profesor londonskog univerziteta Sir Thomas W. Arnold u svom djelu Historija irenja islama nakon to je naveo pretpostavku nekih evropejaca, da je mnogobrojni prelaz bogomila na islam bio u poetku turskog osvajanja s tom namjerom da se povrate u svoju vjeru im im se u budunosti prilika prui, te budui da im se kasnije nije pruala oekivana prilika, te je namjera prea u zaborav pala - Arnold nakon toga izriito kae: Obino je ovakva pretpostavka samo nagaanje, te se na nju, kao nepobitni dokaz, ne moe osloniti. Mi smatramo jaim razlogom to, to su bogomili pomijeani sa muslimanima bili skloni islamu radi mnogih taaka u njihovom vjerovanju, koje su sline s islamskim uenjem. Bogomili su zabacivali oboavanje Marije, ustanovu krtenja i sve vrste klera. Krst su, kao znamen vjere, mrzili. Smatrali su idolopoklonstvom upuivanje molitvi slikama i kipovima svetaca i relikvijama. Protivno katolikim crkvama, koje su nedostojno ukraene slikama, njihovi su hramovi bili skromni i jednostavni. Kao i muslimani imali su hravo miljenje o crkvenim zvonima, koja su nazivali satanske trube. Vjerovali su, da Isus nije lino razapet, nego da je to bio neki iluzomi lik, te su se u ovom pogledu djelomino slagali sa Kuranom. Osuivanje alkohola i sklonost asketskom ivotu i jednostavnosti spadaju u one okolnosti koje su posluile zbliavanju bogomila sa islamom. I oni su se pet puta dnevno molili. esto su puta padali na koljena i izraavali blagodarnost Bogu. Prema tome, za njihovo sudjelovanje pri molitivi u damiji izgleda da nije trebalo velike preinake." To su doslovno rijei uenjaka svjetskog glasa, profesora londonskog univerziteta Arnolda. Izmeu naih historika ovo miljenje zastupa poznati poznavalac prolosti Bosne dr. iro Truhelka. On to miljenje iznosi u nekoliko svojih radova, napose u Testamentu gosta Radina" i O porijeklu bosanskih muslimana". Izmeu muslimana zastupao je ovo miljenje dr. Baagi i drugi. Ovdje bismo mogli usput napomenuti, da se ne moemo sloiti sa svim pojedinostima, koje navodi Arnold, jer, iako one odgovaraju vjerovanju bogomila u Bugarskoj ili negdje u drugoj zemlji, ipak ne odgovaraju vjerovanju bogomila u Bosni i Hercegovini. Tako ne moemo usvojiti da su bosanski bogomili prezirali krst kao znamen vjere, jer se krstovi nalaze i u nekim njihovim spisima. Ovo moemo objasniti tim to je tokom vremena popustila prva bogomilska gorljivost kod bogomila u Bosni. Oni su u nekim pitanjima napravili neki kompromis s druge dvije kranske vjere. O ovome smo i ranije dali jednu napomenu. Ako se u pojedinostima ne moemo sloiti sa Arnoldom to ne znai da njegovo miljenje treba potpuno odbaciti.

Ranije smo iznijeli dva miljenja o vjeri u Bosni prije Turaka. Jedni dre, da je glavna vjera bila bogomilska ili patarenska, a Bonjaci su sebe nazivali krstjanima smatrajuci da je njihova vjera jedina prava apostolska i Isusova vjera. Petranovi i Gluac dre, da je u Bosni u glavnom vladalo pravoslavlje. Ovdje emo iznijeti usput i tree miljenje, koje je nastojao poduprijeti Jaroslav idak, katolik Hrvat u svojoj raspravi Problem bosanske crkve u naoj historiografiji od Petrovia do Gluca." idak je donekle pobio Gluevu tezu. On smatra da bosanska crkva nije bila pravoslavna, a ne priznaje ni da je bila bogomilska. Po njegovom miljenju bosanska je crkva prava kranska crkva, a ne heretika. Ona je u prvim vremenima bosanske dravne samostalnosti pripadala rimokatolikoj crkvi. Ta je veza sa rimokatolikom crkvom bila slaba, te nije mogla izdrati vjersko-narodni pokret u 12. i 13. vijeku; stoga je bosanska crkva postala potpuno nezavisna narodna crkva bez ikakva stranog uticaja. Dakle po miljenju idaka bosanska crkva je ipak neto samo bosansko; nije to ni pravoslavlje ni katolianstvo, iako je u poetku bila ogranak rimokatolike vjere. Prota Svetislav Davidovi je nastojao pobiti idakovu tvrdnju i potvrditi Gluevo miljenje, ali bez stvamih argumenata.

Autor: Mehmed Handi
Rasprava h. Mehmeda Handia o pitanjima vjere stanovnitva BiH prije dolaska Turaka te islamizacije prostora B

24-04-2004 at 03:48 | Ukljui u odgovor
medic
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 15-09-2002
Odgovori: 3999
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Interesantno,iz istorije BiH

O Bosnjacima su najistinitije govorili oni sami:


A se lezi Dobri Gost Misljen,PRAVE VJERE BOSANSKE.Biljeg postavi ksci Korija i na mi i na mojim milu kucnicu Badacu.
Ti,koji prolazis,projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe nase.Zalud ti je taj posao.Nasi su dani izbrojani,nase notci potrosene,nasi grijesi dim.
Svojih koraka se plasi,oni tce ti glave dojci,na putu kojim hodis.
I da znas,vise vrijedi crv koji se sad kretje,no sva dobra djela koja zajedno ucinismo za zivota svojih i Badaca i ja.Kam nam usjecen je godne 1273 po Gospodu u Kocerini,na plemenitoj zemji,a pisa Dabisa..

 


24-04-2004 at 11:36 | Ukljui u odgovor
sevdah
Nivo: Guest
IP: Maskiran


icon Re: Interesantno,iz istorije BiH



HUSEIN KAPETAN GRADASCEVIC: Husein Kapetan Gradascevic rodjen je u Gradaccu 1802 godine, jedan od najvecih bosnjackih velikana cije ce ime zauvijek ostati zlatom urezano u bosnjackoj historiji - pokretac cuvene bosnjacke revolucije i otpora prema Turcima. Bio je jedan od najistaknutijih i najutjecajnijih ljudi u nacionalnom osvjescivanju Bosnjaka. Husein-Kapetan Gradascevic je bio odlucna, razborita, energicna, pametna i visoko moralna osoba. U Bosnjaka je poznat kao "izdanak onog najboljeg sto karakterizira Bosnjaka." Zbog toga su ga Bosnjaci prozvali "Zmaj od Bosne." Za vrijeme svog zivota podize mnoge zaduzbine, a 1823 fra Iliji Starcevicu dozvoljava da otvori prvu katolicku skolu u Bosni. Za svoje vrijeme je bio pravi demokrata - nijednu odluku nije zelio donijeti bez konzultacije sa svojim suradnicima i samim narodom na koji se oslanjao i koji je predvodio. Bosnjaci su, u sklopu neuspjesnih ratova koje je vodilo Carstvo, snosili ogromne materijalne i ljudske zrtve i toga je Husein-Kapetan Gradascevic bio svjestan. Nakon saznanja da ce Bosna i bosnjacki narod ostati potpuno izolovani sa centralnim dijelom Carstva - sticanjem autonomije Srbije, Grcke, i Albanije - ponukali su Kapetana Gradascevica na Revoluciju. Ubrzo, ratoborni Husein-Kapetan Gradascevic postaje vodja i pokretac Revolucije protiv Turaka. Sa Bosnjackom vojskom oslobadja Travnik i natjerava tadasnjeg Turskog vezira da skine svoju odoru, i nakon obrednog pranja obuce tradicionalno Bosnjacko odijelo. Vecina kapetana i ajana ga priznaju kao svog vodju, a izuzetak je bio hercegovacki kapetan Ali-pasa Rizvanbegovic.

U to vrijeme na sjeveru Albanije dolazi do ozbiljnije pobune. Nakon toga, Husein-Kapetan Gradascevic predvodi dobro naoruzanu Bosansku Armiju od oko 25,000 Bosnjaka i odlazi na istok, gdje Osmanskim snagama daje ultimativni zahtjev da srbima ne ustupaju nahije preko Drine, da se Bosni ne mijenja poredak, da se zastite muslimani u Srbiji, da se zastiti sirotinja i kmetovi u Bosni, te da se namjesnik u bosanskom elajetu bira iz reda Bosnjaka. Sultan pristaje na zadati ultimatum posto je Gradascevic na Kosovu vec porazio velikog vezira Mehmeda Resid-pasu i osvojio Prizren i Pec. Vec 1831 godine Husein Kapetan Gradascevic u Sarajevu biva proglasen za bosanskog namjesnika i Bosna postaje nezavisna. Husein Kapetan Gradascevic se potpisuje kao "Vrhovni Komandant Bosne Izabran Voljom Naroda." U Julu 1831 godine, prosao je sa vojskom kroz bosnjacki Sandzak i Tutin, te logorovao u Mitrovi. Po tutnjavi te silne bosanske vojske, grad Tutin u Sandzaku dobija svoje sadasnje ime. Videci da porta ne kani ispuniti vec dogovorene zahtjeve, Husein Kapetan Gradascevic postavlja novi zahtjev - da Bosna postane nasljedna knezevina. Hercegovacki kapetani pod vodstvom Ali-pase Rizvanbegovica odvajaju se od Revolucija Husein Kapetana Gradascevica. Sultan 1832 godine salje snaznu vojsku od 30,000 vojnika na Bosnu. Nakon krvave borbe na Sarajevskom Polju u kojoj je bilo velikih gubitaka na obje strane, bosanska vojska, na celu sa Gradascevicem iznenada gubi tlo pod nogama i biva porazena na Sarajevskom polju, gdje Gradascevic izrice svoje poznate rijeci: "Ovo je posljednji dan nase slobode!" Husein Kapetan Gradascevic potom nalazi sigurnost u Austriji i dobiva pomilovanje od Sultana uz uvjet da se ne vraca u Bosnu. Njegovo dozivotno odrediste je bilo Trapezunt (Trabzon na obali Crnog Mora). Tugujuci za Bosnom odlazi u Carigrad, gdje je bio zatocen, i mucki otrovan 1834 godine.

U cuvenom razgovoru sa Turskim beglerbegom, kada mu je Turski beglerbeg rekao: "Nema vise Bosne, a nece biti ni Bosnjaka, Huseine... Gines za drzavu koja nikad nije postojala niti ce." Husein Kapetan Gradascevic mu je odgovorio sljedecim rijecima: " Ima Bosne, beglerbeze i Bosnjaka u njoj! Bili su prije vas i ako Bog da, biti ce i poslije vas!

24-04-2004 at 21:28 | Ukljui u odgovor
Trenutno aktivni korisnici
Aktivni gosti: 8
Skriveni clanovi: 0
Aktivni lanovi: 0
Sretan roendan: Davor81, Emma, goofy, Hurem13, JackDaniel, MPT, tobi, _MaLeNaa__
FORUM : Tuzlarije : Interesantno,iz istorije BiH New Topic Post Reply

Strana: 1 2 3 4 5 6


Niste logirani? Nadimak / Username: Password: Sakrij mi ime
Zaboravili ste password?




Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)

Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata

Skokni do foruma:

Kontaktiraj nas | tuzlarije.net

Powered by: STRING FORUM Version 1.0
Copyright 2001 STRING
Osmrtnicama ba smrtovnice