Nova slika NASA-inog Svemirskog teleskopa Spitzer prikazuje Omega Centauri, najveći i najsjajniji od više od 150 sličnih objekata, koji ze nazivaju globularni grozdovi (globular clusters) i kruže izvan naše galaktike. Stanovnici južne Zemljine polutke mogu ovaj zvijezdani dragulj vidjeti golim okom u zviježđu Kentaura.

Globularni grozdovi neki su od najstarijih nebeskih objekata. Njihove su zvijezde starije od 12 milijardi godina i nastale su, u većini slučajeva, u vrijeme dok je svemir još bio dojenče.

Omega Centauri je neobičan zbog toga što su njegove zvijezde različite starosti i sadrže različite količine metala ili elemenata težih od borona.

Astronomi kažu da bi Omega Centauri pogao potjecati od jezgre patuljaste galaktike koju je odavno poderala i apsorbirala Mliječna staza.

Izvor: NASA

Hubbleovi sudari galaksija


Nove fotografije svemirskog teleskopa Hubble prikazuju pogled u prošlost – sudare galaksija koji uzrokuju silnu destrukciju zvijezda i označavaju rađanje novih i većih galaksija.

Space Telescope Science Institute (STSI), sa sjedištem u Marylandu, objavio je Hubbleove fotografije, obilježavajući na taj način 18. godišnjicu njegova lansiranja u svemir. "Ovaj novi Hubbleov atlas je dramatični prikaz sudara galaksija koji rezultiraju očaravajućim zamršenim strukturama koje se mogu vidjeti do u detalje", priopćio je STSI. "Astronomi mogu promatrati tek jednu od milijun galaksija u obližnjem svemiru koja se sudara. Međutim, galaksije su se nekada davno mnogo češće stapale i ispreplitale, jer je svemir koji se neprestano širi bio manji", objašnjava se u priopćenju instituta.

Fotografije u boji su svojevrsni pogled u prošlost. Potrebno je nekoliko stotina milijuna godina da se galaksije spoje, a svjetlost s njihovih zvijezda putuje svemirom također stotine milijune godina. Kamere Hubblea mogu snimiti vrlo oštre slike jer orbitrira izvan Zemljine atmosfere. Fotografije se mogu pogledati ovdje.

Net.hr|Hina

Pozdrav...

Evo nesto zanimljivo:

Interactive Sky Chart

- Use our Interactive Sky Chart
- Submit astrophotos to SkyandTelescope.com´s Photo Gallery
- Submit reader comments for blogs and selected articles
- Submit information about your astronomy club or event
- Sign up for our free SkyandTelescope.com e-newsletters

http://www.skyandtelescope.com/s?action=login&rurl=http://www.skyandtelescope.com/

Na postavljenom linku se mozete besplatno registrirati.

Pozdrav...

[Edited by NIN on 11-05-2008 at 13:58 GMT]

citat:

---

NIN wrote:
“Metan ovdje prisutan, iako ga nazivamo organskim konstituentom, nije proizveden prisustvom života na planeti jer je pretoplo za bilo kakav vid života”, objasnila je Tinette.

---

ObservatoryImages by DateImages by CategorySky MapConstellationsSpecial FeaturesChandra Zoom-insImage HandoutsScale Bar ImagesTutorial Chandra Images & False Color Note on Cosmic DistanceCosmic Look Back TimeScale & DistanceScale & Angular MeasurementImage Use
search
Web Site ToolsVisit the Chandra ChroniclesEmail NewsletterSite MapNew & NoteworthyImage Use PolicyQuestions & AnswersGlossaryDownload Guide

NGC 6543:
The Cat´s Eye Nebula Redux
NGC 6543
Credit: X-ray: NASA/CXC/SAO; Optical: NASA/STScI
JPEG (391 kb) Tiff (9.3 MB) PS (7.8 MB)

This composite of data from NASA´s Chandra X-ray Observatory and Hubble Space Telescope is a new look for NGC 6543, better known as the Cat´s Eye nebula. This famous object is a so-called planetary nebula that represents a phase of stellar evolution that the Sun should experience several billion years from now. When a star like the Sun begins to run out of fuel, it becomes what is known as a red giant. In this phase, a star sheds some of its outer layers, eventually leaving behind a hot core that collapses to form a dense white dwarf star. A fast wind emanating from the hot core rams into the ejected atmosphere, pushes it outward, and creates the graceful filamentary structures seen with optical telescopes.
MoreChandra X-ray Image

Chandra´s X-ray data (colored in blue) of NGC 6543 shows that its central star is surrounded by a cloud of multi-million-degree gas. By comparing where the X-rays lie in relation to the structures seen in optical light by Hubble (red and purple), astronomers were able to deduce that the chemical abundances in the region of hot gas were like those in the wind from the central star and different from the outer cooler material. In the case of the Cat´s Eye, material shed by the star is flying away at a speed of about 4 million miles per hour. The star itself is expected to collapse to become a white dwarf star in a few million years.


NIN vrati seeeeeeee

CASSINI PROLETIO PORED ENCELADUSA




Već smo se navikli na obilje zanimljivih podataka i snimaka koje nam šalje letjelica Cassini pa je njen nedavni podvig prošao pomalo nezapažen. Evo o čemu se radi.

Kasini je načinio sedam snimaka u visokoj rezoluciji. Za ovaj mozaik je upotrijebljeno pet od tih snimaka (nazivi reljefnih formacija na Enceladusu nose po likovima i mjestima iz "Hiljadu i jedne noći")

11. avgusta Kasini je projurio na bliskom odstojanju od Saturnovog malog satelita Enceladusa i tom prilikom je, sa rastojanja od 1.288 do 3.600 kilometara, snimio neke detalje njegove površine. Bio je to zaista poduhvat za pamćenje jer je letjelica u trenutku snimanja jurila brzinom od 64.000 kilometara na sat. U toj vrtoglavoj jurnjavi trebalo je brzo i precizno usmjeriti kameru na unaprijed proračunatu poziciju i načiniti dobre, oštre snimke. I sve to je Kasni besprekorno uradio. Načinio je sedam snimaka u visokoj rezoluciji od 14,5 metara po pikselu i poslao ih na Zemlju.

Cijeli poduhvat ima velik, ne samo tahničko-tehnološki, nego i naučni značaj (uostalom, zato se snimanja i vrše), jer je Enceladus od ranije interesantnan planetolozima zbog svoje strukture i aktivnosti. Naime još su na ranijim snimcima ovog satelita uočene erupcije tečne vode, a otkriće vode na nekom tijelu van naše planete je uvijek alarm za naučnike, posebno za astrobiologe jer je voda, po našem shvatanju života, preduslov za njegovo postojanje. Zato je jedan od najvažnijih zadataka ovog prolaza pored Enceladuse bio tačno i precizno utvrđivanje lokacije ranije uočenih izvora mlazeva koji izbacuju ledene čestice i vadenu paru u svemir.

Prispjeli snimci su opravdali nadanja naučnika. Na njima su njihovu pažnju privukle 300 metara duboke brazde sa unutrašnjim zidovima u obliku slova V (slika). Na spoljnim dijelovima tih geoloških formacija vide se naslage sitnog, ali i čitavi blokovi leda prečnika desetine metara. Pravi ledeni gejziri smješteni su u ove pukotine i iz njih velikom snagom izbijaju mlazevi leda i vodene pare u prostor nad Enceladusom.



www.astronomija.co.yu
[Edited by primus on 20-08-2008 at 19:54 GMT]

[Edited by primus on 20-08-2008 at 20:03 GMT]

M17 ORNELA NEBULA
www.astronomija.co.yu

[Edited by primus on 20-08-2008 at 20:02 GMT]

WASHINGTON – Znanstvenici su snimili dosad neviđeno nasilje u Svemiru – crnu jamu (ispravniji naziv za popularnije crne rupe) koja svojim zračenjem otpuhuje susjednu galaksiju.

Prema studiji koju je objavila NASA, flota teleskopa na Zemlji i u Svemiru zabilježila je slike ovog silovitog procesa. Manja galaksija našla se na udaru zračenja iz nasilne veće galaksije koju su znanstvenici nazvali ´galaksijom zvijezda smrti´. Deseci milijuna zvijezda i njihovih planeta u manjoj našli su se na udaru smrtonosnog snopa.

Daniel Evans iz Centra za astrofiziku Harvard-Smithsonian objasnio je kako bi ovo zračenje, kada bi mu se na putu našla Zemlja, u samo nekoliko mjeseci s nje otpuhalo zaštitni sloj ozona i zbilo omotač magnetosfere. Zračenje sa Sunca potom bi potpuno uništilo, rastočilo i steriliziralo sav život na Zemlji, dodao je.

Stručnjaci vjeruju kako je ovaj proces nastao relativno nedavno – prije oko milijun godina, te da bi se njegovo djelovanje moglo nastaviti narednih 10 ili 100 milijuna godina.

- Zračenje silovito udara u donji dio susjedne galaksije i potom se naglo raspršuje i izvija – objašnjava Evans.

Dvije galaksije udaljene su međusobno samo 24.000 svjetlosnih godina i postupno se stapaju.

Ranija istraživanja pokazala su da gotovo sve galaksije u svojem središtu imaju crne jame. Neke od njih iz područja u blizini crnih jama emaniraju moćne zrake i poznate su kao radio galaksije jer su jako ´vidljive´ u području radio valova. Zračenje se sastoji od snažnih rendgenskih i gama zraka i putuje brzinom gotovo jednakom brzini svjetlosti.

Veća galaksija koja se naziva 3C321 od Zemlje je udaljena oko 1,4 milijardi svjetlosnih godina.

www.ImageShack.us" />

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

CERN – LHC Akcelerator


Akceleratori – Uvod

CERN (Europska organizacija za nuklearna istraživanja, od 1953.) posjeduje neke od najjačih i najvećih akceleratora današnjice pomoću kojih fizičari otkrivaju čovjeku najsitnije poznate čestice i sile među njima od kojih se sastoji materijalni svijet.

Akceleratori ubrzavaju čestice (pozitrone / elektrone) do brzina koje su povijesnim razvojem ovih instrumenata dosegle vrijednosti bliske brzini svjetlosti te ih sudaraju o čvrste mete ili međusobno pri čemu dolazi do njihovog raspada na još manje elemente. Ovi instrumenti pojavljuju se u dva tipa, linearni i kružni u kojima snažni magneti i električna polja ubrzavaju i usmjeravaju «rojeve» čestica povečavajući im energiju koja je potrebna za njihovo cijepanje prilikom sudara. Danas se radi na razvoju kružnih akceleratora koji pružaju fizičarima najveće mogućnosti istraživanja zbog postizanja iznimno velikih brzina i energija čestica, a razvoj kojih seže od prvog takvog uređaja kojeg je 1931. konstruirao američki fizičar Ernest O. Lawrence i nazvao ga: cyclotron. Današnji kružni akceleratori raspolažu sa 2.000.000 puta većom snagom od «cyclotrona», a najsnažnije među njima posjeduje i gradi upravo CERN.

LHC

CERN je europska institucija koja je od svog utemeljenja omogućila izgradnju nekoliko važnih akceleratora. Među važnijim projektima ističu se: ISR (intersecting storage rings) proton-proton sudarnik iz 1971., SPS (super proton synchrotron) – 1981. te od danas najjači LEP (large electron-positron collider) – LHC (large hadron collider).

LHC je instrument koji će biti pušten u rad krajem drugog milenija na samoj francusko-švicarskoj granici, 5 km sjeverozapadno od Geneve. Rad na dosadašnjim LEP uređajima otkrili su iznimno točne podatke o subatomskim česticama (katonima i njihovim nakupinama hadronima), ali fizičari su pomoću tih istraživanja te preciznih kompjuterskih simulacija na temelju dobivenih informacija zapravo tek «otvorili vrata» daljnjim spoznajama. Do danas najjači LEP uređaj raspolagao je sa energijom sudara čestica pozitrona i elektrona od 0,3 TeV (1 TeV = 1.000 GeV) dok će LHC biti do 5 puta snažniji (1,5 TeV), a samim tim i najjači uređaj te vrste na svijetu. LHC je kružni akcelerator hadronskih čestica (nakupina katona koji se separiraju i raspadaju na manje čestice tek prilikom superjakih sudara, a u prirodi nikad ne egzistiraju samostalno već uvijek kao nakupina) promjera 9 km čiji osnovni element – tunel sa vakuumskom cijevi se nalazi kompletno ispod zemlje. Na podzemne instalacije veže se desetak nadzemnih instalacionih kompleksa. Zbog što manjih troškova, LHC dobrim dijelom koristi već postojeću infrastrukturu SPS – akceleratora. LHC je izniman i tehnički superioran instrument čiji su osnovni dijelovi (dodatak, str. 3 – 5): ubrzavajući aparat, usmjeravajući element, fokusirajući element, vakuum te konstrukcija koja to sve objedinjava i opslužuje. Za ubrzavanje čestica koristi se supravodljivost koja se ostvaruje u šupljem linearnom elementu napravljenom od niobiuma čije stijenke su ispunjene tekućim helijem (-269˚ C) uz djelovanje ubrzavajućih elektromagnetskih valova.

Element koji usmjerava čestice i «drži» ih unutar predviđene kružne putanje je upravljivo magnetsko polje koje tvore snažni dipolni magneti raspoređeni duž 63 km duge kružne, vakuumske cijevi. Ovi magneti su u stanju u roku tisućinke pojačati intenzitet magnetnog polja (ako treba samo i lokalno) kako bi čestice koje se ubrzavaju svakim prolazom kroz niodiumsku akceleratorsku šupljinu i time dobiju veću energiju ostale na «putanji» - u protivnom bi ,usmjerene inercijom, izazvale uništenje čitave instalacije, pa čak i kontaminaciju šireg područja. Drugi set kvadropolnih i sekstupolnih magneta ima funkciju održavati čestice u zbijenoj formaciji za svo vrijeme njihove rotacije. Kružna cijev kroz koju putuju hadroni je u vakuumu kako se ne bi gubile čestice prilikom sudara sa molekulama zraka, a to omogućuju vakuumske pumpe raspoređene po čitavoj dužini akceleratorskog tunela. Svi su ovi sofisticirani uređaji zajedno sa sklopovima koji ih opslužuju kontrolirani jednim od najsnažnijih kompjuterskih sustava ikad sastavljenih u Europi koji se složenošću i snagom može mjeriti čak sa američkim vojnim proturaketnim radarskim sustavima (npr. NORAD). Kod ovakvih, tehnički superiornih i zahtjevnih instalacija gotovo svaki utjecaj je od presudne važnosti za kompletnu smislenost i svrsishodnost čitavog projekta. Tako su prilikom izvođenja građevinskih radova korištene tehnologije izvedbe i kontrole koje omogućavaju postizanje preciznosti od 0,1mm na 10 Km, prilikom korištenja uređaja treba se računati na prolazak francuskog vlaka TGV koji prometuje na relaciji Paris – Geneva, a svojim zračenjem utječe na intenzitet magnetnih i električnih polja akceleratora, također posebna pažnja treba biti posvećena položaju Mjeseca te njegovom utjecaju na obližnje jezero Leman i slično.



Kao što je već rečeno, LHC kompleks se sastoji od podzemnih i nadzemnih instalacija (dodatak, str. 6 – 14) pri čemu je ukupna brutto površina nadzemnih instalacija 76.000 m² dok je volumen podzemnih konstrukcija 242.000 m³. Instalacijski kompleksi su grupirani oko 10 lokacija uzduž akceleracijskog tunela. To su mjesta: Meyrin, Prevessin, St.Genis, Sergy, Crozet, Echenevex, Cessy, Versonnex, Ornex i Ferney-Voltaire. Radovi na ovim lokacijama su u tijeku i svode se većim dijelom na dogradnju postojeće infrastrukture (korištene za SPS te ranije LEP sustave – izgrađene 80-tih i 90-tih). Dogradnja obuhvaća postavljanje tankova za tekući helij, postavljanje generatora, proboj tunela za povezivanje SPS i LHC tunela, postavljanje ventilacionih i raznih mjernih stanica i slično.

Već nakon ovakvog, površnog uvida u ovaj poseban objekt jasno je da se radi o velikom i zahtjevnom projektu koji potencijalno ostavlja dubok trag na svoj okoliš te je CERN prilikom izvedbe LHC-sustava posebnu pažnju posvetio preventivnom saniranju svih neželjenih utjecaja koje on može imati na prirodni okoliš. Problemi koji su uočeni odnose se na ispuštanje nitrogen-oksida i ozona u zrak, buku pri izgradnji sustava te pri njegovom funkcioniranju, radioaktivnosti koja se oslobađa prilikom sudara čestica te fizičkom pojavom objekata u prirodi. Za sve su ove slučajeve predviđena konkretna rješenja, od pročišćivača zraka, olovnih štitnika i mjernih uređaja radijacije preko posebne zvučne izolacije do sustvnog ozelenjivanja i pošumljavanja lokacija intervencije.





Literatura i popis izvora:

1. http://cernenvironment.cern.ch
2 http://cernenvironment.cern.ch/Pages/E/Themes/WorkSites/WorkSites.html

Snimljen planet druge zvijezde


Izvor: Gemini Observatory

Znanstvenici sa Sveučilišta u Torontu su po prvi put direktno fotografirali ekstrasolarni planet iz kategorije plinovitih divova koji kruži oko zvijezde nalik Suncu, ali puno mlađe.

Do sada je otkriveno otprilike 300 takozvanih ekstrasolarnih planeta pomoću posrednih metoda, poput opaženih promjena na zvijezdi kada se planet nalazi direktno ispred nje gledano iz perspektive Zemlje. Kanadski znanstvenici su objavili da su koristili teleskop Sjeverni blizanac (Gemini North), koji se nalazi na Mauna Keai na Havajima, za direktno fotografiranje planeta veličine slične Jupiteru, ali osam puta veće mase.

Taj planet, znatno topliji od Jupitera, i zvijezda1 RSX J160929.1-210524 oko koje se okreće nalaze se u našoj galaktici, a od Zemlje je udaljen oko 500 svjetlosnih godina. "Oduvijek je postojao cilj snimiti fotografije planeta koji kruži oko druge zvijezde. Izazov je naravno u tome što su ti planeti znatno, znatno bljeđi od zvijezda", rekao je Ray Jayawardhana, član kanadskog astronomskog tima.

Od svih poznatih ekstrasolarnih planeta, ovaj ima orbitu najudaljeniju od svoje zvijezde. On je otprilike 11 puta udaljeniji od zvijezde nego što je Neptun, najudaljeniji planet Sunčevog sustava, udaljen od Sunca. Znanstvenici navode da rade na potvrdi da se taj planet zaista okreće oko zvijezde kako misle, ali dodaju da će za obradu podataka biti potrebne dvije godine.

Jayawardhana navodi da je malo vjerojatno da je taj planet dobar kandidat za život zato što se vjerojatno radi o plinovitom divu i zato što je isuviše mlad – njegova zvijezda je nastala prije oko pet milijuna godina, dok je Sunce nastalo prije oko četiri i pol milijarde godina. "To je tipična zvijezda. Nalik je Suncu, ali je puno mlađa. No sam planet je vrlo neobičan. Jedan je od najmasivnijih ekstrasolarnih planeta i vrlo je udaljen od svoje zvijezde", rekao je.

Prije ovog jedini planeti ili objekti snimljeni izvan Sunčevog sustava su ili slobodno plutali svemirom i nisu kružili oko zvijezda, ili su kružili oko smeđih patuljaka, "propalih zvijezda" koje nisu dosegle masu potrebnu za pokretanje atomske fuzije, koja je karakteristična za zvijezde.

Znanstvenici kažu da im je otkriće olakšala tehnologija koja smanjuje distorzije iz turbulencija u Zemljinoj atmosferi.

Jayawardhana kaže da su u atmosferi planeta otkrili tragove vode i ugljičnog monoksida.

Net.hr