Info: Svi posjetioci foruma su obavezni da poštuju forumska pravila.


FORUM : Nauka : ASTRONOMIJA
Strana: 1 2 3 4 5 6
New Topic Post Reply
Pošiljalac Poruka
diwna
Nivo: Forumski doajen
***

Registriran(a): 17-05-2008
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 3577
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: ASTRONOMIJA

Terminator
utorak, 20 oktobar 2009
20:28 Astronomski magazin
El. pošta Štampa PDF


U astronomiji terminator je linija koja razdvaja dan od noæi na nekom telu.
Na potpuno glatkom telu terminator je ravna linija, a na telu sa bogatim reljefom terminator je krivudav i izlomljen.

Pogledajte treminator Meseca na ovoj animaciji.
Levo je noæ, desno dan.
Terminator je izlomljen jer je Mesèevo tlo izbrazdano kraterima i planinama.
Reljef se najlakše uoèava baš u blizini terminatora.




Ovo dole je terminator na Zemlji.
Vidite kako se sa dolaskom noæi po Evropi pale svetla.



Snimak by NASA

Pogledajte terminator na Mesecu i na Zemlji. Divni su.

08-11-2009 at 17:18 | Ukljuèi u odgovor
ANABELA
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 30-07-2007
Lokacija: na kraju svijeta
Odgovori: 3827
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: ASTRONOMIJA

Trazeci nesto o Leonidovom meteoru naisla sam na ovaj interesantni clanak....

TAJNA SIBIRSKE EKSPLOZIJE

Tridesetog juna 1908. u 7.40 èasova žitelji mnogih sela Centralnog Sibira ugledali su na nebu plavo-belu loptu zaslepljujuæe svetlosti koja je iza sebe ostavljala dugaèak vatreni trag.Svedoci ovog nesvakidašnjeg dogaðaja uoèili su da se lopta kretala u smeru jug-sever, a onda, na maloj visini, vatrena lopta je prešla na kurs sever-severoistok, kreæuæi se prema meðureèju Jeniseja i Lene.Usledila je strahovita eksplozija koja j e bila ravna snazi istovremene eksplozije 500-2000 atomskih bombi, ili oko 10-40 megatona poznatog eksploziva TNT.Do eksplozije je na sreæu došlo u praktièno nenaseljenoj oblasti Podkamenaja Tunguska, 60 kilometara od sela Vanavara.Procene kažu da je kojim sluèajem ovakvo nebesko telo palo u jednu tipiènu ruralnu oblast SAD, izazvalo bi smrt oko 70.000 ljudi, uz štetu od oko 4 milijarde dolara.Udar Tunguskog meteorita (ako je to bilo to), u urbanu zonu sravnio bi grad sa zemljom, odnevši živote oko 300.000 ljudi.Na slici desno uporeðena je površina dejstva Tunguske katastrofe sa gradovima Njujorkom i Vašingtonom.

Gotovo sve kuæe u Vanavari su porušene.Meštani gradiæa Kirenska, na obalama Lene, ugledali su fontanu vatre, dima i prašine.Nad tajgom se nadvio ogromni vatreni stub visine 20 kilometara.Iako je dan bio sunèan, vatreni stub su videli i ljudi iz Lenskih rudnika, nedaleko od sela Bodajbo.Seizmografi u Irkutsku, Taškentu, Tbilisiju i Jeni u Nemaèkoj, hiljadama kilometara daleko od mesta katastrofe, registrovali su zemljotres..USled snažnog udarnog talasa nastalog nakon eksplozije, drveæe na površini od 2.000 kilometara kvadratnih je poleglo ili poèupano iz korena (kao što se vidi na slikama).Prostranom sibirskom tajgom, toga dana, kao da je prošao snažan tajfun koji je milione stabala sravnio sa zemljom.U mestu Strelki,koja se nalazi u sibirskom bespucu, poznati sovjetski etnograf I. M. Šušlov, razgovarao je sa grupom meštana, koji su mu rekli da je ova katastrofa ne samo uništila sibirsku tajgu i njihove logore gde su živeli, pri èemu je ubila nebrojeno životinja, nego je sa sobom ova tajanstvena pojava donela i èudnu bolesti sobovima, narocito šugu, za koju meštani kažu da se nikada pre eksplozije nije pojavljivala.

Objašnjenja koja su tokom godina pripisivana ovoj zagonetnoj sibirskoj katastrofi odgovarala su trenutnoj nauènoj modi.Kako se moda menjala, tako su u pomoæ prizivana plamena božanstva, antimaterijalni meteori, NLO na nuklearni pogon, male crne rupe...Naroèito se uporno održala pretpostavka o nuklearnoj eksploziji, koju podržavaju i ufolozi.Tome je u mnogome doprineo sovjetski pisac nauènih romana Aleksandar Kazancev, koji je godinama kasnije, našao jako puno sliènosti izmedju Hirošime i Tunguske, da je postavi o i teoriju po kojoj se u Sibiru takodje radilo o nuklearnoj eksploziji.On je tu ideju odenuo u jednu nauèno-fantastiènu prièu, objavljenu 1946.godine, u kojoj je izneo mišljenje da je eksploziju izazvao ošteèeni kosmièki brod u pokušaju da dodje do sveže vode iz obližnjeg Bajkalskog jezera.Tako je roðen mit o 'tunguskom NLO', koji je opstao do današnjih dana.Njemu u prilog išla su i tvrðenja da su u blizini mesta dogaðaja naðeni tragovi zraèenja i da su biolozi kod nekih biljaka otkrili mutacije i pojaèani rast (efekti koji su primenjeni posle dejstva vodoniènih bombi).U prilog NLO teoriji išla je prièa istraživaèa Leonida Kulika koji je u Vanavaru posetio nekoliko starijih ljudi koji su mu kazali da su toga sudbonosnog dana na nabu primetili 'cilindrièno telo'.

Ovakva tvrðena pokazala su se nedovoljno pouzdana.Tvorac tehnike odreðivanja starosti pomoæu radioaktivnog ugljenika i novelovac W.Libi, proveravao je rezultate ispitivanja biljnih prstenova formiranih posle eksplozije iz 1908.godine.Našao je doduše, minimalne promene u zraèenju, ali je izraèunao da bi stvarna nuklearna eksplozija morala ostaviti tragove najmanje sedam puta izraženije od onih koji su naðeni.Sa Libijevim tvrðenjem da 1908. nije bilo nikakve nuklearne eksplozije, slažu se i nalazi norveških hemièara koji su objavili rezultate svojih istraživanja, po kojima biljni prstenovi nisu pokazivali nikakve tragove zraèenja.


Razumljivo je stoga da veæina nauènika ne prihvata ideju o nuklearnoj eksploziji.Britanski astronom Freensis Vipl, prvi je 1930.godine izneo ideju da je Zemlju posetila mala kometa.Vodeæi astronomi i geolozi u Rusiji takoðe se zalažu za hipotezu komete, demantujuæi tako utisak koji bi se mogao steæi iz istupanja ufologa i pisaca kako je teritorija NLO zvanièna ruska verzija dogaðaja.

Tek 1927.godine organizovana je prva ekspedicija predvoðena akademikom Leonidom Kulikom.Istraživanja u oblasti sela Vanavara trajala su tri godine.Sa izuzetkom ulegnute šume na ogromnim prestorima tajge, istraèivaèi tada nisu otkrili neki drugi trag Tunguske katastrofe.Nije bilo ni kratera, ni razbacanih delova nekog meteorita.Desetine narednih ekspedicija nisu bacile više svetlosti na tajnu ove neviðene kataklizme.Džinovski kosmièki objekt kao da se istopio u gustim slojevima atmosfere ili ispario prilikom eksplozije.

Izmeðu mnogobrojnih hipoteza kojima je zajednièka karakteristika da je 'neko' ili 'nešto' palo sa neba, a koje su imale veoma struènu osnovu, ali i banalna objašnjenja, Tungusku katastrofu na najrealniji naèin objašnjava ona hipoteza koja kaže da se naša planeta sudarila sa nevelikom kometom sastavljenom od leda i zamrznutih gasova.Ona se raspala na nekoliko delova koji su prohujali kroz atmosferu.Time je, smatraju pristalice ove pretpostavke, dato objašnjenje zbog èega nema nikakvog meteorskog materijala na mestu nesreæe, sa izuzetkom siæušnih magnetnih kuglica otkrivenih u uzorcima zemlje.Delovi komete, oèigledno nisu dospeli do zemljine površine, buduæi da nije otkriven nijedan krater, trag udara nekog komada sa neba.

Februara 1991.godine 'Komsomolskaja pravda' je objavila senzacionalnu vest o istraživanjima koje je u oblasti Evenkijske tajge obavio izvesni Vladimir Voronov.Tamo je otkriveno još jedno, do tada nepoznato ulegnuæe šume, koje je istini za volju, opisano daleke 1911. tokom gradnje puteva kroz ovu oblast, ali niko tada na to nije obratio pažnju.Oblast je naime toliko udaljena od mesta Tunguske katastrofe da nauènici nisu ni slutili da je meteorit izazvao ovakve posledice na Zemlji.Voronom se nije zadražao samo na tome.Na oko 100 kilometara severozapadno od oblasti u kojoj je Kupikovljeva ekipa vršila istraživanje, Voronov je otkrio veliki levak preènika 200 metara, prekriven gustom šumom i rastinjem.Visin rubova levka je 15-20 metara...Znaèi, ipak je nešto palo na Zemlju.Ili je možda to neka pojava koja nije povezana sa Tunguskom katastrofom, veæ ima svoje korene u dalekoj prošlosti?

Odgovor æe dati buduænost, ali pažnju skreæe sledeæa èinjenica: ' Krater Voronova', 'Kulikovljeva' i 'Evankijevska' ulegnuæa šume èine jednu zajednièku zonu orijentisanu u smeru zapad-severozapad.Ako se ova zona produži prema smeru istok-jugoistik dolazimo na rastojanje od 700 kilometara od zagonetnog Patomskog kratera.

Ovaj èudni krater smešten je na Patomskoj visoravni, nalazi se na gustoj i nepristupaènoj tajgi, na rubu brda visokog 1.350 metara, u središtu oblasti poznatoj po velikim zalihama zlata.(Zašto li se Sibir toliko èuva?).

Iako ovaj krater podseæa na vulkan, na njemu nema nikakvih tragova lave.U potpunosti Patomski krater se sastoji od odlomaka i komada zemlje, bez ikakvih vidljivih promena izazvanih hidrotermalnim ili nekim drugim procesima.Takodje, oblik ovog kratera odudara od poznate forme koja se dobija kada meteorit udari u Zemlju, a ideja o njegovom vulkanskom poreklu odbaèena je u startu.U stvari, on podseæa na pojedine kratere na Mesecu, jer se sastoji od pravilnog prstenastog ovala i uzvišenja u samom centru.

Pružajuæi se iznad beskrajne tajge, krater je jedinstvena pojava na Patomskoj visoravni.Ovakvih struktura nema nigde više u celom Sibiru.I onda, odjednom, Voronov otkriva identièan krater u zoni Podkamenaja Tunguska.Da li su ovi krateri tragovi zagonetne Tunguske katastrofe?

Po svojim dimenzijama, patomski krater je slièan 'Krateru Voronova'.Visina prstenastog ovala je 20 metara, a preènik 86 metara.Krater je simetrièan i svojom dužom stranom orijentisan prema jugozapadu, upravo prema onoj strani sa koje se kretalo nepoznato telo.Treba primetiti da je prema svim poznatim materijalima istraživanja do 1964. smatrano da je trajektorija kretanja kosmièkom tela prolazila u smeru sa juga na sever (južna varijanta).Meðutim, nakon detaljnih analiza istraživaèi su došli do zakljuèka da se neposredno pre eksplozije 'došljak' iz kosmosa kretao u smeru zapad-severozapad (istoèna varijanta).Nauènici su teško mogli da objasne ovu pojavu, pa je roðena hipoteza o 'manevrisanju' nepoznatog tela.Ovo manevrisanje rodilo je i hipotezu o padu vanzemaljskog kosmièkog broda èija je posada do zadnjeg trena pokušavala da izbegne pad na Zemlju.
Patomski krater (na slici dole) nema sliènog 'sabrata' na Zemlji, baš kao što i Tunguska katastrofa predstavlja jedinstven dogaðaj u poznatoj istoriji naše planete.Pretpostavlja se da je Patomski krater nastao prilikom udara materije neke komete (led, èvrsta ugljena kiselina ili metan) koja je intenzivno degazirala i koja je, možda nakon udara, nastavila sa degaziranjem.Po svemu sudeæi brzina udara iznosila je 15-20 kilometara u sekundi, a dubina prodiranja do 200 metara.

Amerièki nauènici koji su takoðe istraživali ovaj dogaðaj, smatraju da je Tungusku katastrofu izazvao deo komete Enke koja ima period rotiranja od svega 3.5 godine, tako da èesto prolazi pokraj Zemlje.Neki drugi fizièari povezuju Tunguski 'meteorit' sa Halejevom kometom koju prati èitav roj kosmièkih tela i prašine.Halejeva kometa se pojavljuje u blizine Zemlje svakih 76 godinaNa njenoj jako razvuèenoj orbiti postoji nekoliko grupa kosmièkih objekata.Sedamdeset šest godina nakon Tunguske katastrofe, 26.02.1984. praktièno istom trajektorijom na nebu zapadnog i istoènog Sibira preletelo je svetlo kosmièko telo sa narandžastim repom.Nad rekom Èula, koja se uliva u Ob, telo je eksplodiralo, a snaga eksplozije bila je ekvivalentna snazi od 10 kilotona TNT-a.Ako je Tunguski meteorit bio u stvari prirodni satelit Halejeve komete, 2060.godine kada æe ponovo pored Zemlje da proleti ova kometa, moæi æemo da proverimo istinitost ove pretpostavke.




Pre oko 12 godina desilo se još nešto.Izvesni inženjer Jurij Labvin bio je pronašao fragment Tunguskog meteorita u Krasnojarsku.To je bila prava gromada mase 5 tona, sa desetinama kamenih komada.To je bio prvi sluèaj u istoriji prouèavanja Tunguske katastrofe da su otkriveni delovi ovog misterioznog nebeskog tela, koji je putovanje završio u sibirskoj tajgi.Prema proveni krasnojarskih struènjaka 80 odsto ovog komada predstavlja kombinacija kremena i klasiènih meteorskih materijala, ksederolita i monolita.Mesto otkriæa ovog dela Tunguskog meteorita nalazi se daleko od oèekivanih oblasti gde je udar bio najjaèi.Taèno mesto pada još uvek se drži u tajnosti, dok se sa stoprocentnom sigurnošæu ne utvrdi da je zaista reè o meteoritu.Zna se samo da je otkriven na rastojanju od oko 600 kilometara od centra eksplozije.Pitanje je samo šta ima da se mesto pada drži u tajnosti, i šta su tamo videli oni koji su prvi došli do tog tajanstvenog mesta.Sve u svemu, sve je objašnjeno i ništa nije objašnjeno.Tunguska katastrofa æe i dalje biti tema mnogih predavanja, seminara i nauènih radova, a ni hipoteze o NLO-u, crnoj rupi, antimateriji nikada neæe isèeznuti iz ove tajanstvene prièe.

Ali, ovo nije kraj prièe, jer najzanimljivije tek dolazi...


U jednom od svojih brojeva, (2005. godine), Magazin Nexus je objavio zanimljiv razgovor pod naslovom ‘The Installation’, koji je britanski novinar Graham W. Birdsall vodio s Valerijem Uvanovom, predstavnikom ruske Akademije za Nacionalnu bezbednost.

Graham Birdsall: Šta je vaša zvanièna funkcija?

Valerij Uvanov: Ja sam šef Odeljenja za Istraživanje NLO-a, nauke i tehnologije, ruske Akademije za Nacinalnu bezbednost, koja je bazirana u Petrogradu.

Graham Birdsall: Da li je to zvanièna vladina organizacija?

Valerij Uvanov: Naravno da jeste. Ja imam samo dva èoveka iznad sebe, a oni su direktno odgovorni predsedniku Putinu.

Graham Birdsall: Èime se bavite?

Valerij Uvanov: Naše istraživanje je podeljeno na dva dela. Prvo – neprestano skupljanje podataka koji dolaze iz celog sveta, a onda njihovo sortiranje u 'žutu' ili 'crvenu' kategoriju. Ti podaci se onda dalje raspodeljuju raznim drugim odeljenjima po celoj Rusiji. Drugi deo našeg rada potekao je iz pitanja postojanja NLO – naravno, mi znamo da oni postoje, ali ne znamo šta se krije iza te njihove aktivnosti i kakvi su njihovi interesi. To je trenutno naš najvažniji zadatak tj. ono èemu poklanjamo najviše pažnje.


Graham Birdsall: Nešto pre nego smo poèeli sa snimanjem ovog intervjua pomenuli ste par interesantnih detalja u vezi eksplozije u Tunguskoj, 1908.g. Možete li sada opet da kažete šta je bio pravi uzrok te eksplozije?


Valerij Uvanov: Naravno. Mi sa sigurnošæu znamo šta je bio uzrok. Radilo se o meteoru, meðutim, taj meteor je bio pogoðen … recimo…nekom vrstom projektila. Taj projektil je bio ispaljen iz jedne instalacije, to jest tajne baze. Mi ne znamo ko je tu bazu sagradio ali ona je sagraðena veoma, veoma davno i nalazi se u podruèju Sibira, nekoliko stotina kilometara severno od Tunguske pokrajine.

Graham Birdsall: Tajne baze?!… Jeste li sigurni?

Valerij Uvanov: Ovo mogu sa sigurnošæu da tvrdim jer pouzdano znamo da se u tom regionu dogodilo nekoliko zagonetnih eksplozija. Reæi æu vam i ovo, posljednji put kad je iz ove instalacije ispaljen projektil i pogoðen meteor, bilo je u ponoæ izmeðu 24. i 25. septembra 2004. godine. To je poznato i nekim amerièkim vojnim krugovima, koji su pratili ovaj dogaðaj.

Graham Birdsall: Izvinjavam se, ali meni to sve nekako zvuèi poput nauène fantastike.

Valerij Uvanov: Znate, gospodine Graham, mi inaèe kad razgovaramo o suštinskim aspektima pozadine svega ovoga, mi to èinimo samo s onima koji razumeju i prihvataju – i odgovornost koja ide zajedno sa tim. Znate, mi ovde imamo posla s tehnologijom koja je daleko ispred naše i koja je u stanju da èini stvari koje mi još uvek nismo u stanju.

Graham Birdsall: Možete li biti malo precizniji u vezi lociranja te ultratajne baze? Gde se taèno nalazi?

Valerij Uvanov: Kada na geografskoj karti pronaðete mesto u Tunguskoj gde se 1908. godine dogodila eksplozija, na jugoistoku æete videti poznato Bajkalsko jezero. Iza njega se prema severu proteže ogromna pustara velièine nekih 100.000 kvadratnih kilometara To je podruèje veoma slabo naseljeno, nema ni gradova, ni sela, ni sibirskih nomada… Tamo smo locirali tu bazu.

Grahan Birdsall: Registrirali ste I njene aktivnosti?!

Valerij Uvanov: Sada æu da budem potpuno otvoren… Ova baza ima i neku vrstu vlastitog energetskog sistema, kojeg smo mi uspeli da lociramo. Za vreme sukoba u bivšoj Jugoslaviji po prvi put smo primetili pojaèanu emisiju energije iz tog postrojenja, odnosno, baze. Za nas je ovo bilo neverovatno otkriæe, mada veæ od pre pouzdano znamo da je ta baza u nekoj vrsti interakcije sa socijalnim previranjima i ratovima u svetu.


Graham Birdsall: Pretpostavljam da su vaša istraživanja tajne baze zanimljiva i sadržajna. Otkad ona traju?

Valerij Uvanov: Veæ godinama, a dobar deo naših istraživanja èini i analiza i pretraga prastarih spisa I hronika. Tako smo pronašli i zapise ‘Echutin Apposs Alanhor’. Danas ih jednostavno nazivamo ‘Alanhor spisima’, a prema našim procenama stari su najmanje 4000 godina. Ono što je najneverovatnije je to što je u njima jednim gotovo razumljivim nauènim jezikom detaljno opisano sve što se tu dešava… Ja sam posetio to podruèje dva puta. Prvi put su naši detektori otkrili veoma visok nivo radijacije. Moram da priznam, bilo je veoma opasno jer nismo nikako mogli da se zaštitimo od nje.

Graham Birdsall: Šta ste još otkrili?

Valerij Uvanov: Nekoliko lokalnih stanovnika znaju dosta toga o tom tajanstvenom postrojenju. Èak su nam detaljno opisali i nacrtali metalne strukture, koje su tamo videli. Ovi ljudi, èlanovi njihovih porodica i njihove životinje, svi pate od radijacione bolesti.

Graham Birdsall: Tunguska eksplozija, tvrdite, imala bi tragiènije uèinke da projektil upuæen iz tajne baze nije pri padu uništio metorit?!

Valerij Uvanov: Da, sigurno. I još æu nešto da vam kažem u vezi Tunguske eksplozije, što verovatno nikada pre niste imali priliku da èujete. Nešto se zaista èudno dešavalo tih dana. Sva živa biæa su veæ bila napustila region Tunguske dva meseca pre nego što se eksplozija dogodila!…


nastavice se....

 


Ako ti je svejedno gdje si, onda se nisi izgubio...
11-11-2009 at 15:19 | Ukljuèi u odgovor
ANABELA
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 30-07-2007
Lokacija: na kraju svijeta
Odgovori: 3827
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: ASTRONOMIJA

A pazi ovo:

"Tunguska" eksplozija i N.Tesla?

FBI krao Tesline izume.


TAJNA DOSJEA NIKOLE TESLE Amerièki biro skupljao je podatke o hrvatskom znanstveniku tijekom života i 40 godina nakon smrti.

Èim je u sijeènju 1943. godine èuo vijest o smrti Nikole Tesle, agent FBI-ja Foxworth poslao je brzojav direktoru newyorškog ureda. "Istaknuti znanstvenik iz podruèja elektrotehnike umro je u hotelu New Yorker. Eksperimentirao je bežiènim prijenosom energije i tzv. zracima smrti te konstruirao revolucionarni tip torpeda. Njegove bilješke nalaze se u hotelu i dosad nije uèinjeno ništa da se sklone od neprijateljski raspoloženih prema ratnim naporima SAD-a", obavijestio je šefa i zatražio upute za daljnje korake.

Pod nadzorom FBI-ja
Tesla je bio stari FBI-jev znanac. Pod nadzorom FBI-ja bio je od dolaska u SAD do smrti 1943. godine, no i sljedeæih èetrdeset godina svaki upit o Teslinoj ostavštini, novinski èlanak ili znanstveni rad o tom genijalnom znanstveniku iz Hrvatske, kojemu æe biti posveæena 2006. godina, završio bi ravno na stolu direktora FBI-ja. Po amerièkom Zakonu o slobodi informacije, ti su dosjei nedavno djelomièno objavljeni.

Nedostaju kljuène stranice, a na više mjesta crnim su flomasterom precrtana imena. Uvid u tajnu tko je naložio da Tesla bude pod nadzorom možda može objasniti poruka FBI-ju koju je poslao tadašnji amerièki potpredsjednik Henry Wallace, netom nakon Tesline smrti, da su Tesline stvari od vitalnog interesa za vladu.
Nedugo nakon Tesline smrti u SAD-u poèinju istraživati tajna oružja koja se oslanjaju na njegove pionirske radove. No kako se FBI dokopao Tesline ostavštine? Pažljiva analiza 254 stranice dosjea te najnovije Tesline biografije daju prilièno jasan odgovor.

Utrka za ostavštinom
Kako Tesla nije imao djece, njegov neæak Sava Kosanoviæ dan nakon ujakove smrti došao je u sobu hotela New Yorker, gdje je Tesla živio, kako bi pronašao oporuku. Iz sefa je uzeo Tesline fotografije, a zatim je tajnoviti bravar, koji se nekim èudom tamo našao, namjestio novu kombinaciju. Dan poslije, uz pratnju djelatnika iz Odjela kontrole imovine stranaca, zapeèatili su imovinu i prevezli je u skladište na Manhattanu. Nekoliko godina poslije, Kosanoviæ je od radnika u skladištu doznao "da su ljudi iz FBI-ja dolazili noæu i snimali". Tadašnji direktor FBI-ja J. Edgar Hoover porekao je bilo kakvu umiješanost. Vrijeme je pokazalo drukèije.

Ratovanje vremenom
Amerièka je vlada tijekom rata u Vijetnamu poèela istraživati tzv. ratovanje vremenom. Cilj je bio produljiti monsunsku sezonu i usporiti kretanje neprijatelja. Istraživanje se temeljilo na Teslinoj teoriji o obilju elektriène energije koja slobodno pluta u Zemljinu ionskom omotaèu. Projekt je izveden sa stotinjak antena koje emitiraju energiju u smjeru ionskog omotaèa. Povezane su s izvorom energije i sistemom s pomoæu kojega se regulira klima.

Od projekta se odustalo zbog zabrane UN-a, no desetak godina poslije, kad su se amerièki vojni krugovi osjetili ugroženima od Rusa, obnovili su ga i odveli korak dalje. Rusi su veæ znali kako utjecati na gornji dio atmosfere. Prema nekim podacima, njima je Tesline dokumente predala jugoslavenska vlada u zamjenu za nenapadanje. Prema drugima, dokumente im je dostavio Teslin pomoænik i FBI-jev povremeni informator Spaniel koji je bio sovjetski simpatizer. Rusi su po Teslinim idejama stvorili umjetnu ionizaciju u atmosferi velike razorne snage koja se mogla upotrijebiti i kao elektromagnetski štit za onesposobljavanje raketa. Amerikanci su brzo reagirali stvaranjem programa obrane od napada poznatim kao "Ratovi zvijezda".

TAJNA UDARA U SIBIRU

Veæina upita koje su znanstvenici upuæivali FBI-ju, a ovi odgovarali da nemaju pojma o tome, odnosila se na tajnu Teslinih "zraka smrti". Jedna teorija kaže da je Tesla njima izazvao misterioznu tungusku eksploziju 1908. godine. Navodno je zamolio istraživaèa Roberta Pearyja, koji je tada krenuo prema Sjevernom polu, da ga obavijesti o èudnim dogaðajima s puta. S tornja Wardenclyffe pokraj svoga laboratorija usmjerio je zraèni top prema Arktiku. Peary je doista javio o snažnoj eksploziji u Sibiru, koja je ravna eksploziji od 10 do 15 megatona TNT-a, u kojoj je uništeno 200.000 hektara šume. Teslu su godinu dana prije te eksplozije optužili za slièan incident: tajanstveno potapanje francuskog broda "Lena". Brod je 1907. godine potonuo pod tajnovitim okolnostima, a kako je Tesla prije toga oglasio da može uèiniti takvo što, uèinilo se logiènim da je i "Lena" meðu Teslinim žrtvama.



Opasan odmetnik
Ipak, najviše pozornosti izazvao je tzv. Philadelphijski eksperiment izveden 1943. godine. Tesla je vodio projekt Duga u kojemu su niskofrekventnim magnetskim poljem pokušali skriti ratni brod od radara. Brod i jest postao nevidljiv, no ljudskom oku, nestavši kroz nešto što se u SF-u opisuje kao vremenski tunel. Kad su generatori prestali raditi, brod se pojavio.
Al Bieleka, jedan od mornara s broda, otkrio je da je Tesla još 1942. godine poèeo sabotirati istraživanje kad je shvatio da æe ljude iskoristiti kao zamorce. Kad se naposljetku povukao s projekta, bio je obilježen kao odmetnik koji previše zna. Tu prièa o Tesli dobiva dramatièan obrat. Na ulici ga u èudnim okolnostima udara automobil.

Tajnovita smrt
Oporavio se, no ipak ga nekoliko mjeseci poslije pronalaze mrtvog u hotelskoj sobi. Iako je prema službenom izvješæu umro od tromboze, na temelju niza dogaðaja prije njegove smrti, poèelo se govoriti da je zapravo ubijen.

Zanimljivo je da ni agenti FBI-ja, koji su Teslu i njegove prijatelje pratili u stopu, nisu znali toèno kad je Nikola Tesla umro. Agent FBI-ja u dokumentu od 12. sijeènja 1943. godine kaže: "Naknadno istraživanje pokazalo je da je Tesla umro 8. sijeènja, a ne u èetvrtak, 7. sijeènja, kao što je bilo javljeno."
Taj podatak naveo je zaljubljenike u Teslu na zakljuèak da nikad nije ni otišao. Meðu njima su i sljedbenici Unarius akademije iz San Diega, koji tvrde da još komuniciraju s Teslinim zvjezdanim biæem u svemiru.

KRAÐE
Talijanski znanstvenik G. Marconi otkriæe je radiotelegrafske veze pripisao sebi, a smatra se da je i otkriæe rendgenskih zraka nepravedno pripisano W. C. Röntgenu.


PRIZNANJE
Po Tesli je nazvana jedinica za magnetsku indukciju. Tesla "ima" grad u Teksasu, softmetal bend, mjuzikl i više od 7000 stranica na internetu.


INTERNET
Zbog stalnog zalaganja za sustav povezivanja komunikacija, smatraju ga praocem interneta.




 


Ako ti je svejedno gdje si, onda se nisi izgubio...
11-11-2009 at 15:28 | Ukljuèi u odgovor
ANABELA
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 30-07-2007
Lokacija: na kraju svijeta
Odgovori: 3827
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: ASTRONOMIJA

Posto Leonidovi meteori treba da se pokazu ovih dana, tacnije 17/18 Novembra, molila bih kolegu NINa da nam kaze nesto vise o tom pojavljivanju i sta mozemo ocekivati...

Vidim da svi nesto pricaju o tome pa sam i ja postala pomalo zabrinuta...

 


Ako ti je svejedno gdje si, onda se nisi izgubio...
11-11-2009 at 15:42 | Ukljuèi u odgovor
NIN
Nivo: Guest
IP: Maskiran


icon Re: Re: ASTRONOMIJA

citat:
ANABELA wrote:
Posto Leonidovi meteori treba da se pokazu ovih dana, tacnije 17/18 Novembra, molila bih kolegu NINa da nam kaze nesto vise o tom pojavljivanju i sta mozemo ocekivati...

Vidim da svi nesto pricaju o tome pa sam i ja postala pomalo zabrinuta...




Ne vidjeh prije.

Nego, nemas potrebe biti zabrinuta jer se radi o kisi meteora koji se periodicno pojavljuju na nocnom nebu. Radi se o tome da je ovaj fenomen direktno vezan za putanje odredjenih kometa - kada se kometa dovoljno priblizi suncu, a kako znamo da su komete ogromne sante leda, ona se pocne brze i topiti sto za posljedicu ima da za sobom ostavlja trag otopljenog materijala kojeg mi sa Zemlje vidimo (nazivamo) kao rep komete. E, kada nasa planeta na svojoj putanji oko sunca prodje kroz ostatke kometinog repa tada se na nasem nebu moze uociti meteorska kisa o kojoj je ovdje rijec. Meteori su, u ovom slucaju, samo komadi leda koji bivaju izgoreni prilikom ulaska u nasu atmosferu (otud zvijezde padalice). Prilikom posmatranja ovog fenomena meteorska kisa dolazi iz pravca sazvijezdja Lava pa otud i naziv Leonidovi meteori (Lav-Leo-Leonid).

Nema potrebe za paniku jer sve sto se astronomski moze predvidjeti jesu benigni fenomeni koji ne mogu nauditi nasoj planeti. Fatalni udari asteroida kao recimo onaj sto je promjenio tok zivota na planeti od prije 65 mil. godina vjerovatno nismo u stanju na vrijeme ni vidjeti ni predvidjeti. Da recimo kojim slucajem i naslutimo udar jednog takvog asteroida to nam opet nece uopste pomoci, osim sto ce izazvati nevidjenu paniku.
17-11-2009 at 12:17 | Ukljuèi u odgovor
ANABELA
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 30-07-2007
Lokacija: na kraju svijeta
Odgovori: 3827
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Re: ASTRONOMIJA

citat:
NIN wrote:


Ne vidjeh prije.

Nego, nemas potrebe biti zabrinuta jer se radi o kisi meteora koji se periodicno pojavljuju na nocnom nebu. Radi se o tome da je ovaj fenomen direktno vezan za putanje odredjenih kometa - kada se kometa dovoljno priblizi suncu, a kako znamo da su komete ogromne sante leda, ona se pocne brze i topiti sto za posljedicu ima da za sobom ostavlja trag otopljenog materijala kojeg mi sa Zemlje vidimo (nazivamo) kao rep komete. E, kada nasa planeta na svojoj putanji oko sunca prodje kroz ostatke kometinog repa tada se na nasem nebu moze uociti meteorska kisa o kojoj je ovdje rijec. Meteori su, u ovom slucaju, samo komadi leda koji bivaju izgoreni prilikom ulaska u nasu atmosferu (otud zvijezde padalice). Prilikom posmatranja ovog fenomena meteorska kisa dolazi iz pravca sazvijezdja Lava pa otud i naziv Leonidovi meteori (Lav-Leo-Leonid).

Nema potrebe za paniku jer sve sto se astronomski moze predvidjeti jesu benigni fenomeni koji ne mogu nauditi nasoj planeti. Fatalni udari asteroida kao recimo onaj sto je promjenio tok zivota na planeti od prije 65 mil. godina vjerovatno nismo u stanju na vrijeme ni vidjeti ni predvidjeti. Da recimo kojim slucajem i naslutimo udar jednog takvog asteroida to nam opet nece uopste pomoci, osim sto ce izazvati nevidjenu paniku.



Hvala NIN...ustvari me ti asteroidi vise zabrinjavaju.Svi pricaju da je vrlo mala vjerovatnoca da ce neki od njih udariti u nasu zemlju ali ona ipak postoji..

Ako ipak bude nadam se da ce biti brzo i da necemo imati puno vremena za razmisljanje i paniku.
Ovih dana sam cula da je nesto "proletilo" jako blizu nase planete...Sta je to bilo?

Kazu da u slucaju opasnosti od tako velikih asteroida postoji mogucnost razbijanja istih jos dok su u svemiru...
Moracemo zvati Brusa Vilisa u pomoc...on ima iskustva u tome


 


Ako ti je svejedno gdje si, onda se nisi izgubio...
17-11-2009 at 13:28 | Ukljuèi u odgovor
NIN
Nivo: Guest
IP: Maskiran


icon Re: Re: ASTRONOMIJA

citat:
ANABELA wrote:



Hvala NIN...ustvari me ti asteroidi vise zabrinjavaju.Svi pricaju da je vrlo mala vjerovatnoca da ce neki od njih udariti u nasu zemlju ali ona ipak postoji..

Ako ipak bude nadam se da ce biti brzo i da necemo imati puno vremena za razmisljanje i paniku.
Ovih dana sam cula da je nesto "proletilo" jako blizu nase planete...Sta je to bilo?

Kazu da u slucaju opasnosti od tako velikih asteroida postoji mogucnost razbijanja istih jos dok su u svemiru...
Moracemo zvati Brusa Vilisa u pomoc...on ima iskustva u tome





Sanse i jesu i nisu male. Male su prvenstveno zahvaljujuci Jupiteru. Naime, Sunce kao centralni akter sistema kojeg cini je ujedno i tijelo sa najjacom gravitacionom silom koje drzi na okupu sva tijela unutar svog sistema. Osim samih planeta, suncevo gravitaciono polje je zasluzno i za medjuplanetarni saobracaj asteroida raznih velicina, kometa i ostalih manjih tijela. Kako je masa direktno proporcionalna gravitaciji i ako znamo da su ova tijela znatno manja od planeta cija je velicina/masa zasluzna za svoje ustaljene putaje po kojima kruze oko sunca, manja tijela imaju tendenciju da mijenjaju svoje putanje radi privlacnih gravitacionih sila planeta pored/izmedju kojih prolaze. Pravilo je (fizikalni zakon) da manja tijela bivaju privucena tijelima vece mase tako da ona u sustini uvijek padaju na ova veca.

Ovdje sada dolazimo do Jupitera kojeg spomenuh gore. Naime, Jupiter je najveca planeta suncevog sistema. Da je kojim slucajem u toku formiranja planetarnog sistema oko Sunca ovo tijelo skupilo za koji procenat vise mase od one koje danas ima ono bi zasigurno postalo jos jedna zvijezda pored vec formiranog Sunca i danas bi nas suncev sisem sasvim drugacije izgledao - u svom centru bi bile dvije zvijezde u svom uzajamnom gravitacionom plesu kojeg nazivamo binarni sistem. Naravno, u ovom slucaju cetiri stjenovite planete, od kojih je jedna nasa Zemlja, ne bi ni postojale tako da ni nas ne bi bilo. Sve u svemu, neki bi rekli Bog/bogovi dok bi neki drugi rekli antropsko nacelo al', bilo kako bilo, ipak smo tu jel'.

Jupiter kao najvece tijelo poslije Sunca je tijelo cija masa, pa samim tim i njegova gravitacija, znacajno determinira putanje svih tijela koja kruze oko Sunca. Da nema Jupitera Zemlja bi imala sasvim drugaciju orbitu od ove danasnje tako da bi i zivot na njoj bio pod znakom pitanja (vjerovatno zivot se ne bi mogao ni razviti). Takodjer, Jupiter djeluje kao usisisvac svih manjih tijela koja prolaze kraj njega na svom putu ka Suncu. Ogromna vecina manjih asteroida, nekih kometa i ostalih tijela zavrsi na jupiterovoj povrsini (mada, prije bi se reklo u njegovoj utrobi jer je Jupiter plinovita, jovijanska planeta). Takodjer, tu je jos jedna divovska planeta koja svojom masom privlaci ove medjuplantarne otpatke i tako stiti stjenovite planete blize Suncu - Saturn. Sama ta cinjenica dosta govori o vjerovatnoci.

Ipak, desi se da pokoji stjenoviti ili ledeni opiljak prodje kraj ova dva diva i zavrsi u unutarnjem dijelu sunceva sistema. Naravno, statisticki postoji sansa da neka od tih tijela ipak zavrse na povrsini jedne od cetiri stjenovite planete, kao sto je bio slucaj prije 65 miliona godina kada je asteroid promjera nekih 10 kilometara udario o povrsinu Zemlje napravivsi krater od oko 200 kilometara u precniku. Ova gromada (gromada sa aspekta promatraca na Zemlji ali nevidljiva cestica prasine sa aspekta medjuplanetarnog prostora, da ne spominjemo medjuzvjezdani, mada nema smisla ni pomisliti o medjugalaksijskom, jel') od desetak kilometara je promjenila cijeli tok zivota na nasoj planeti. Do tada veliki gmazovi bijahu gospodari zivota na planeti dok preci danasnjih sisara ne bijahu veci od danasnjeg prosjecnog glodara. Ipak, taj komad prasine je bio dovoljan da promijeni cijeli tok evolucije zivota na zemlji. Nestadose veliki gmazovi i velike biljke koje ustupise mjesto (strucno govoreci, stvorise evolucijsku nisu) novim oblicima zivota, sto flore sto faune.

Da se razumijemo, sam udar nije zbrisao sve dinosaure u jednom mahu. Samo je mali broj njih bio zbrisan u instanci vremena. Prava posast koja je presudila ovim velikim bicima jesu konsekvence udara, tj. katastrofalno nagla promjena klime (ogromna kolicina prasine je dignuta u zemljinu atmosferu koja je donekle zablokirala dovod sunceve energije). Ogromne biljke su pocele polako izumirati radi nedovoljnog dotoka sunceve energije sto je imalo za posljedicu lagano izumiranje velikih gmazova biljojeda, a za njima i mesojeda koji nisu vise imali sta jesti. Vremenom, priroda cini svoje i tako nekoliko manjih vrsta gmazova prezivljava dok se neki od njih polako pocinju prilagodjavati na nove ekoloske uslove pa otud danas imamo ptice, na primjer.

Sisari koji su do tada bili nocna bica i koji su se hranili raznim sjemenjem, biljkama i korijenjem u znatnoj mjeri prezivljavaju ovu kataklizmu prvenstvebno zahvaljujuci svojoj fizionomiji. Kako je asteroid zbrisao do tada dominantne gmazove, sisarima se doslovno otvara bezbroj mogucnosti. Danas smo mi sisari to sto su nekada gmazovi bili - dominanti.

Ukratko sam te htio malo upoznati sta predstavljaju kolizije ove vrste za nasu planetu. U sustini, onoliko koliko one siju smrt utoliko su iste zasluzne i za samo cvjetanje zivota (postoje plauzabilne indicije da je slicna kolizija prije nekih tri i vise milijarde godina zasluzna za sam nastanak zivota na Zemlji).

E sada, posto se tvoje pitanje konkretno odnosilo na vjerovatnocu kolizije ove vrste onda cu ti reci da sve zavisi o kojoj masi tijela govorimo jer je masa u ovom slucaju obrnuto proporcionalna frekvenciji/ucestalosti kolizija. Naime, sto su tijela koja mogu pasti na Zemlju masom veca utoliko je njihova vjerovatnoca da ce pasti manja. Recimo, svaki dan na hiljade manjih tijela ulaze u nasu atmosferu, izgarajuci na putu prema povrsini i tako ostvaljajuci trag na nocnom nebu kojeg mi nazivamo zvijezde padalice (obicno se zazeli zelja kada se bude svjedokom ovog fenomena). Sto su tijela masom veca manja je vjerovatnoca da ce pasti na zemlju. Opet, morao bih te napomenuti da se radi o statistici koja ne daje bas konkretnu sliku. Asteroidi projera od 5 do 10 metara ulaze u nasu atmosferu u prosjeku jednom godisnje (recimo, tijelo ove velicine ako padne na Zemlju, tj. ako ne sagori u atmosferi radi trenja sto i jeste slucaj, pri udaru oslobadja energiju jedne, uslovno receno, manje atomske bombe). Svakih hiljadu godina na Zemlju padne jedno tijelo promjera od oko 50-tak metara prouzrokujuci kratere od nekoliko kilometara, neke i dan danas vidljive (zadnja ovakva kolizija zabiljezena je 1908. godine i nazvana je Tunguskom eksplozijom koja se desila u Sibiru. Samo zahvaljujuci izrazito rijetkoj naseljenosti tih sjevernih podrucja Rusije, pogotovo prije stotinu godina, desilo se da nije bilo ljudskih zrtava, barem ne zabiljezenih). Tijelo promjera od jednog kilometra statisticki pada na Zemlju svakih pola miliona godina (nasa vrsta nije starija od 200.000 godina sto je 40% od pola miliona jel'). Takozvane velike kolizije gdje ubrajamo tijela od 5 i vise kilometara u promjeru desavaju se u prosjeku svaki desetak miliona godina. Zadnja ovakva kolizija je ona vec gorespomenuta koja je zbrisala dinosaure prije nekih 65 miliona godina. Ovim racunom dolazimo do zakljucka da bi se jedan veci udar zaista trebao desiti u skorijoj buducnosti. Ali, uvijek treba imati na umu da se ovdje radi o geoloskom vremenu. Recimo, strucnjaci kada govore o koliziji koja je prouzrocila katastrfu od prije 65 mil godina kazu za nju da se skoro desila. Imaj na umu da je nasa planeta stara nekih 4 i pol milijarde godina! Fakticki, planeta Zemlja i jeste zbir ogromnog broja kolizija od kojih se i formirala. Zadnja kolizija ogromnih razmjera je stvorila mjesec kakvog danas vidimo na nocnom nebu.

I da, malo da pojasnim; to sto svi pricaju da je mala vjerovatnoca da ce asteroid po nas katastrofalnih konsekvenci udariti u Zemlju i jeste i nije istina. Naime, o cemu se radi? Kada se kaze da su male sanse onda se misli da su zaista male sanse da se bilo sta slicno desi za nasih zivota. Naime, posrijedi je cista statistika. Uzmes vijek planete koji iznosi oko 4,5 milijarde godina i uporedis ovo vremensko razdoblje sa prosjecnom ocekivanom zivotnom dobu jednog covjeka, dakle nekih 70 i nesto gidina. Baci na papir i bit ceti jasnije zasto se kaze da su male sanse. Ipak, sa jenog drugog aspekta, i to onog geoloskog, sanse su ipak itekako velike da ce nas uskoro strefit' pofin komad stjencuge i tako jos jednom promjenuti tok zivota na Zemlji. Mada, misljenja sam da su ljudi, a i primati uopste, dosta kognitivno sposobniji od gmazova gdje dolazi ta snalazljivost (citaj inteligencija) do izrazaja koja nas je i dovela tu gdje smo sada za tako kratko vrijeme. Mislim, da se kojim slucajem u neko dogledno vrijeme nesto slicno i desi, dakle, za nekih nekoliko stotina godina, ljudi ce, osim ako se medjusobno vec nepobijemo, sto je takodjer jako vjerovatno s obzirom na tehnologiju i jako izrazenu mada lijepo upakovanu i sublimiranu zivotijsku teritorijalnu agresivnost, mislim da cemo itekako naci nacina da prezivimo jedan takav razoran udar. Ipak, nece svi biti te srece mada sam ubjedjen da ce prezivjeti dovoljan broj da se nastavi vrsta zvana Homo sapiens (nadam se i obje Pan vrste zajedno sa ostalim visim majmunima).

Pozdrav i predlazm svakome da sto cesce baca pogled na nebesa jer tek onda mozemo zaista spoznati cinjenicu koliko smo mi zapravo sicusni u svom tom prostoru kojeg smo nazvali kosmosom.

17-11-2009 at 19:27 | Ukljuèi u odgovor
ANABELA
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 30-07-2007
Lokacija: na kraju svijeta
Odgovori: 3827
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Re: ASTRONOMIJA

citat:
NIN wrote:


Pozdrav i predlazm svakome da sto cesce baca pogled na nebesa jer tek onda mozemo zaista spoznati cinjenicu koliko smo mi zapravo sicusni u svom tom prostoru kojeg smo nazvali kosmosom.






Hvala jos jednom...tako si to slikovito objasnio da sad zaista imam pravu sliku o tome...Dok sam citala vidjela sam te velike gmazove i svemir i planete, udar asteroida da mi se cini kao da sam gledala film...
;hanka
Citala sam ja dosta o tome i to me je uvjek jako zanimalo ali je drugacije kad ti to objasnis svojim rijecima...
Znam da si nekad takodje objasnjavao al rijecima koje su samo tebi jasne..Sad je jasno i nama "obicnima"..
Samo nastavi i hvala puno...  


Ako ti je svejedno gdje si, onda se nisi izgubio...
19-11-2009 at 07:43 | Ukljuèi u odgovor
ANABELA
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 30-07-2007
Lokacija: na kraju svijeta
Odgovori: 3827
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Re: ASTRONOMIJA

citat:
ZELENI wrote:
NIN-e, ljudska uloga u Univerzumu je od velike vaznosti! Nismo mi sicusni!
To ti mogu dokazati uz pomoc svetih knjiga. Druge knjige necemo citati - ne trebaju nam. (Ako u tim knjigama pise drugacije nego u svetim knjigama-stetne su. Ako pise isto-suvisne su. Mozemo izvuci koji citat iz konteksta i upotrijebiti kao ilustraciju,za zabavu.)



***A ko to kaze da nam druge knjige ne trebaju Koje svete knjige??

Ne znam koje si vjere i na cije svete knjige mislis...poznajem samo jednu a ta u svom prvom ajetu kaze; "Uci citaj, u ime gospodara svoga...."...
Ku'an potice na ucenje i ucenje...Govori takodje o nauci, planetama i svemu ostalom i ni u kom slucaju nigdje nije spomenuto da nam ne treba nista vise osim njega...Pa to bi znacilo da ne bi trebali da idemo u skolu, ne bi trebali da se skolujemo i da napredujemo.Tako da bi nas svijet ostao na onom znanju od prije 1430 godina.
Mi jesmo sicusni u odnosu na kosmos i tu nema nista strasno niti govori protiv tvoje vjere, koja god da je...
A sto se tice toga da li je suvisno ili ne po tome bi znacilo da poslije prve bozije objave nije bilo potrebe ni za jednom drugom poslije toga...Sve ima svoje razloge i pazi malo kad dajes izjave...

 


Ako ti je svejedno gdje si, onda se nisi izgubio...
19-11-2009 at 08:02 | Ukljuèi u odgovor
diwna
Nivo: Forumski doajen
***

Registriran(a): 17-05-2008
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 3577
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: ASTRONOMIJA

VIDEO: Karta poznatog svemira

21. 12. 2009. • 16:28 S. B.




24SI - Vrijedni astrofizièari iz amerièkog Prirodoslovnog muzeja vrlo studiozno nadopunjavaju kartu vidljivog svemira, te su nam ovim videom omoguæili da svemir vidimo u sve èetiri dimenzije, piše "Net".


Više pogledajte u priloženom videu.




24-12-2009 at 11:08 | Ukljuèi u odgovor
Trenutno aktivni korisnici
Aktivni gosti: 57
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: EminaS, meho, Mela77, mikimini, Mir$o, pljosko, strokeunit
FORUM : Nauka : ASTRONOMIJA New Topic Post Reply

Strana: 1 2 3 4 5 6


Niste logirani? Nadimak / Username: Password: Sakrij mi ime
Zaboravili ste password?




Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)

Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata

Skokni do foruma:

Kontaktiraj nas | tuzlarije.net

Powered by: STRING FORUM Version 1.0
Copyright 2001 STRING
Osmrtnicama ba smrtovnice