Konacno...

Od 1. juna ove godine, stabilni hronični bolesnici sa područja TK koji imaju zdravstveno osiguranje, moći će od svojih ljekara dobiti tromjesečni recept za izdavanje lijekova sa esencijalne liste, kao i terapiju. Time će se izbjeći nepotrebni dolasci i zakazivanje pregleda samo radi uzimanja recepta, ali i samnjiti gužve u ambulantama porodične medicine. Ovakvu odluku usvojili su poslanici Skupštine TK, koji su jednogolasno podržali Izvještaj o izvršenju Finansijskog plana Zavoda zdravstvenog osiguranja TK za 2010. godinu.

Dr. Duraković: Treba nam 40 dobrovoljnih darivalaca krvi dnevno


Da bi se obezbijedile dovoljne količine krvi potrebne za pomoć bolesnim osobama, potrebno je da se dobrovoljnom darivanju krvi odazove oko 3 posto stanovništva. S obzirom da je ljeto period kada se događa povećan broj saobraćajnih nesreća, svaka doza ove dragocjene tečnosti na Poliklinici za transfuziologiju UKC-a Tuzla, dobro dođe.

Tri posto stanovništva podrazumijeva da 40 osoba svakog dana dobrovoljno daruje krv. Količina od 40 doza krvi svakog dana znači dovoljne zalihe koje u svakom trenutku mogu zadovoljiti potrebe UKC-a Tuzla. „Mi računamo da nam treba oko 40 doza krvi svaki dan da bi obnavljali postojeće rezerve i da bi uvijek imali na raspolaganju svježu krv. Najveći problem u ovim ljetnim mjesecima predstavljaju nam preparati koje pravimo od krvi, kao što su trombociti, jer mi smo velika kuća i imamo jako puno hematoloških bolesnika i sve ih treba osigurati sa dovoljnim količinama trombocita“, kaže za rtvtk.ba prim. dr. Edim Duraković, specijalista transfuziolog i šef Odjeljenja.
Prema njegovim riječima za jednu dozu trombocita potrebno je da krv da od šest do osam osoba. Prema dosadašnjem intenzitetu darivanja krvi, ne može se proizvesti dovoljna količina trombocita. „Mi moramo imati na raspolaganju krv koja ne glasi na ime i prezime, krv koja je dobrovoljno data da bi mogli zbrinuti sve saobraćajne nesreće i sve one kojima je hitno potrebna krv. Mi dajemo veliki danak zbog starih automobila. Svake godine imamo i dosta motorista koji stradaju. Sa dobrovoljno datom krvi jedva zbrinjavamo hitne slučajeve. Kada nemamo krvi, prisiljeni smo da pozivamo članove porodice da daju krv“, pojašnjava doktor Duraković.
Međutim, to je na neki način nesiguran vid darivanja jer mnogi dolaze iz udaljenijih sredina, a samo za obradu krvi potrebno je minimalno četiri sata. Obično se obrada krvi na transmisivne i krvlju prenosive bolesti vrši nakon prikupljenih dovoljnih količina krvi. Doktor Duraković podsjeća na moto svake transfuziologije u svijetu, a to je da obrađena krv spremna u frižideru čeka bolesnu osobu. Na kraju još jednom naglašavamo, krv je lijek koji se ne može proizvesti niti kupiti. Ona se daruje besplatno i dobija besplatno.



Dobrovoljni davalac krvi može biti svaka zdrava osoba u starosnoj dobi od 18 do 65 godina koja ne boluje od akutnih ili hroničnih bolesti. Muškarci mogu dati krv svaka 3 mjeseca, a žene svaka 4 mjeseca. Davanje krvi nije bolno, ne stvara naviku i ne šteti organizmu. Darivanje krvi je zdravo za davaoce – provjerava se zdravlje, stimuliše se proizvodnja novih krvnih ćelija i poboljšava se cirkulacija. Ali najvažnije od svega, darivanje krvi je izuzetno human gest kojim možemo nekome spasiti život.

Liječenje transplantacijom matičnih ćelija koštane srži

Projekat transplantacije matičnih ćelija hematopoeze u JZU UKC Tuzla, i u ovoj godini, provodi se u kontinuitetu. Od početka godine do sada urađeno je devet autolognih transplantacija matičnih ćelija hematopoeze (koštane srži), a kod pet pacijenata urađena je mobilizacija i afereza matičnih ćelija hematopoeze, a liječenje će biti završeno primjenom visokodozne hemioterapije uz potporu transplantacijom matične ćelije hematopoeze.

„Ovih je dana uspješno završeno liječenje tridesetšestogodišnjaka koji se u JZU UKC Tuzla liječi od 2009. godine zbog veoma uznapredovalog Hočkinovog limfoma, koji je inicijalno bio u IV kliničkom stadijumu bolesti sa zahvaćenošću koštane srži, pluća i slezene. Nakon provedenog liječenja primjenom hemioterapije i lokoregionalne radioterapije po inverznom Y-onu, bolest je uvedena u stanje visoke parcijalne remisije. To je bio najpovoljniji momenat za mobilizaciju i aferezu matičnih ćelija hematopoeze, koja je provedena u junu 2011. godine, a zatim je nakon primjene visokodozne hemioterapije pacijent 02.08.2011. godine primio mijelotransfuziju (600 ml. suspenzije matičnih ćelija hematopoeze)˝, kazala je doc.dr Aida Arnautović Čustović, sa Klinike za onkologiju, hematologiju i radioterapiju UKC Tuzla i dodala: ˝Sve tri faze, iz kojih se sastoji transplantacija, pretransplantacijska, transplantacijska i posttransplantacijska faza, protekle su bez pojave neželjenih efekata i komplikacija bilo kojeg oblika i pacijent je 18.08.2011. godine otpušten na kućno liječenje, maksimalnog kvaliteta života, sa preporukom za dalje redovne kontrole.˝

Inače, u UKC Tuzla se od 2004. godine provodi liječenje primjenom autologne i alogene transplantacije matičnim ćelijama hematopoeze, kao najsofisticiranijim modalitetom liječenja malignih i nemalignih hematoloških oboljenja tranutno u svijetu.

Do sada je ukupno urađeno 36 autolognih i 10 alogenih transplantacija matičnih ćelija hematopoeze.

“Kod autologne transplantacije koštane srži za mijelotransfuziju koriste se vlastite matične ćelije pacijenta koje se “uzimaju” u momentu kada se bolest uvede u remisiono stanje i nakon jatrogeno izazvane aplazije koštane srži. Ova procedura je vrlo zahtjevna i u tehničko-tehnološkom smislu. Riječ je o procesu u okviru koga se uz pomoć savremene opreme izdvajaju CD34+ ćelije (matične ćelije) pacijenta, koje se kriokonzerviraju (zalede) i čuvaju u Poliklinici za transfuzologiju UKC Tuzla na temperaturi od -180 stepeni Celzijusa do momenta transplantacije MĆH”, ističe doc. dr. Arnautović-Čustović.

Kada je u pitanju alogena transplantacija matičnih ćelija hematopoeze neophodno je da postoji potpuna HLA podudarnost pacijenta (primaoca) i donora (davaoca) i to na visokom nivou rezolucije. Davaoci matičnih ćelija su u najbližoj srodničkoj vezi sa pacijentom (rođena braća i sestre), a vjerovatnoća da su dva rođena brata odnosno rođeni brat i sestra HLA podudarni je 50 posto.

Često se dogodi da pacijenti kojima je neophodan ovakav oblik liječenja nemaju srodnog HLA podudarnog davoaoca koštane srži.

„U našoj zemlji, na žalost, ne postoji nacionalni registar dobrovoljnih davalaca koštane srži. Problem predstavlja i činjenica da nismo članovi evropskog udruženja kako bismo imali pristup bankama koštane srži, tako da još uvijek nismo u mogućnosti raditi nesrodne alogene transplantacije matičnih ćelija hematopoeze. Pacijente kojima je neophodan ovaj modalitet liječenja izmještamo u države u okruženju s kojima imamo veoma korektne i profesionalne odnose”, istiće doc. dr. Arnautović- Čustović.

Uzimanje matičnih ćelija iz pupkovine novorođenčeta primjenjuje se na zahtjev roditelja na Klinici za ginekologiju i akušerstvo od novembra 2009.godine. U početku je bio mali broj uzetih uzoraka ali danas je sve više zainteresovanih roditelja koji se odlučuju čuvati matične ćelije svog djeteta, objavljeno je na web portalu UKC-a Tuzla.

Prema riječima prof.dr. Zlatana Fatušića direktora Klinike za ginekologiju i akušerstvo ovo je bezbolan i jednostavan postupak za koji su svi ljekari i medicinske sestre-tehničari u porodilištu obučeni i spremni u svakom trenutku. ˝Primjećuje se sve veći broj zainteresovanih roditelja, tako smo u 2011. godini već 75 puta uzeli matične ćelije iz pupkovine”, istakao je prof. Fatušić.

Posljednjih decenija razvijena je regenerativna medicina, koja u terapiji različitih bolesti koristi matične ćelije. Smatra se da je to budućnost medicine i naučnici u mnogim zemljama ispituju sposobnosti matičnih ćelija da obnove oštećena tkiva. Ćelije koje se prilikom rođenja djeteta izvlače iz pupčane vrpce i čuvaju uz pomoć specijalne krio-metode mogu se koristiti u liječenju više od 70 vrsta bolesti, među kojima maligna oboljenja ćelija krvne loze, poremećaji krvi, metabolizma i imuniteta.

Lijepe i simetrične vagine pod svaku cijenu
31.08.2011. Nurse.HR / Dnevno.hr


Britanci uvode zdravstvene standarde kako bi spriječili nekontrolirane odlaske žena na etetsku kirurgiju vagine. Na zahvat odlaze žene nezadovoljne izgledom vagine, pa čak i školarke neupućene u moguće komplikacije koje im mogu uništiti seksualni život.

Londonski ginekolozi upozoravaju na problem sve većeg broja žena koje žele estetski zahvat na vagini. Oko 2000 takvih kozmetičkih operacija godišnje odobrava nacionalno zdravstveno osiguranje, a pitanje je koliko su svi oni uistinu opravdani.

Tijekom posljednje tri godine čak je osam učenica, a jedna je bila mlađa od 11 godina dobilo preporuku za vaginalni estetski zahvat. Ženama su preporuke davali liječnici obiteljske medicine, a ne ginekolozi.

Djevojke ne razmišljaju o komplikacijama koje kasnije mogu imati u životu. Nakon zahvata djelići vagine se bacaju, a rezanje male stidne usne može im uništiti seksualni život. Male stidne usne spajaju se s klitorisom, a taj brežuljak je erogeno mjesto čija stimulacija ženu može dovesti do neslućenih užitaka. Nakon dizajniranja vagine oporavak ponekad traje do šest mjeseci i jako je otežano mokrenje.

- Liječnici bi trebali dobiti naputke o tome kako razgovarati sa ženama koje pogrešno vjeruju da im je operacija neophodna. Zbog mogućih kasnijih problema i zaštite zdravlja žene potrebno je uvesti nacionalne standarde, smatraju znanstvenici University Collegea u Londonu.

- Tim znanstvenika tog sveučilišta pod vodstvom dr. Sarah Creighton proveo je istraživanje u razdoblju 2007. i 2010. godine. Za to vrijeme testirali su 33 žene.

- Na dizajniranje vagine žene odlaze iz pomodarstva. Društvo nameće visoke estetske standarde kojima one teže, makar po cijenu odlaska pod nož. A ženama je prije konačne odluke o operaciji potrebno objasniti kakve su komplikacije moguće nakon takvog kirurškog zahvata. Jer, zaista je šokantno što čak djevojčice imaju potrebu dizajnirati vaginu – prokomentirala je dr. Sarah Creighton.

Dodala je kako je 2000 žena operiranih uz pomoć nacionalnog zdravstvenog osiguranja tek vrh ledenog brijega problema prouzročenih bumom u tom dijelu estetske kirurgije.

Većinu testiranih žena zabrinjavao je izgled vagine i zbog izgleda su zatražile pomoć estetskog kirurga. Petina ih je htjela operirati male stidne usne kako bi smanjile nelagodu pred partnerom. Trećinu je na operaciju potaknula reklama na televiziji i prije odluke o operaciji nisu se posavjetovale s ginekologom.

Nakon pregleda pokazalo se da sve testirane žene imaju potpuno normalne genitalije. Tek je trima ponuđena operacija zbog značajnije asimetrije malih stidnih usana.

Svim ženama je ponuđen razgovor s kliničkim psihologom. Njegova zadaća bila je otkriti što je uzrok tolikoj potrebi za operacijom. Nakon razgovora, dvanaest žena je priznalo da će potražiti i drugo mišljenje i da će se bude li ono pozitivno operirat o svom trošku.
_____________________________________________

Ima li ko iskustva sa osipom od sunca? Sta ste koristili?

citat:

---

Bambi wrote:
Ima li ko iskustva sa osipom od sunca? Sta ste koristili?

---

citat:

---

Bambi wrote:
Ima li ko iskustva sa osipom od sunca? Sta ste koristili?

---

citat:

---

Bambi wrote:


Nije previse. Hvala, probat cu.

---

citat:

---

MelMel wrote:

Meni je svojevremeno pomogao Aloe vera gel, ali osip nije bio veliki.

---