citat:

---

Bambi wrote:
Ima li ko iskustva sa osipom od sunca? Sta ste koristili?

---

Sokovima do zdravlja

Znamo da su voćni sokovi dobri za zdravlje. No znanstvenici svaki dan otkrivaju njihove nove koristi za određene bolesti. Američki znanstvenici su otkrili da sok cikle može pomoći u liječenju demencije, jer sadrži nitrat, koji pak pomaže u širenju krvnih žila, pumpajući zalihe krvi do mozga. Pogledajte koje sastoje sadrže drugi popularni sokovi, a mogu nam pomoći.



1. Sok od nara za rak prostate – nar sadrži koktel kemikalija koje reduciraju oštećenja stanica i potencijalno ubijaju kancerogene stanice, navode znanstvenici sa Sveučilišta California. Testirali su 50 muškaraca s rakom prostate, koji su konzumirali čašu (0,2 l) soka dnevno, te pratili stanje specifičnog antigena (PSA), proteina koji je povezan s rakom prostate. Obično bi se nivo proteina udvostručio u 15 mjeseci, no pacijentima koji su pili sok od nara trebalo je 54 mjeseca da dođu do tog nivoa.
2. Sok od grejpfruta za regulaciju tjelesne težine – američka studija istražila je doborobiti grejpfruta na uzorku od 100 pretilih osoba koje su podijeljene u tri grupe: jedna grupa konzumirala je pola grejpfruta prije svakog obroka, druga čašu soka od ovog voća, a treća nije konzumirala grejpfrut. Nakon 12 tjedana oni koji su jeli grejpfrut izgubili su u prosjeku 1,6 kg, a oni koji su pili sok 1,4. No oni koji ga nisu konzumirali smršavili su samo 0,2 kg.

3. Sok od brusnice protiv infekcije mokraćnih puteva – studija provedena ove godine pokazala je da sok od brusnice sprječava razvoj bakterije E.Coli, najčešćeg uzročnika urinarnih infekcija. Istraživači su pokazali da unutar osam sati od konzumiranja soka, može se spriječiti razvoj infekcije. No suprotno popularnom vjerovanju, sok neće pomoći u liječenju cistitisa, ako se infekcija već pojavila, jer njegove kiseline mogu pogoršati stanje.

4. Sok od jabuke za Alzheimerovu bolest – kozumacija ovog soka održava nivo kemikalije u mozgu po imenu acetilkolin, koja je bitna za memoriju i zdravlje mozga. Prema istraživanju provedenom na miševima, istraživači sugeriraju da dvije čaše soka dnevno (oko 500 ml) mogu imati sličan učinak kod odraslih osoba.

5. Sok od višnje za grčeve i kostobolju – nedavne studije Sveučilišta Northumbria pokazuju da su se trkači koji su pili sok od ovog voća, dva puta dnevno tijekom perioda od 5 dana, puno brže oporavljali nakon utrke i imali manje bolova u mišićima. Osim toga, sok od višnje može ublažiti kostobolju pomažući tijelu da izluči mokraćnu kiselinu povezanu s bolnim zglobovima.

6. Sok od naranče za bolesti srca – sadrži antioksidant hesperdin, koji pomaže funkcioniranje krvnih žila, smanjujući rizik od srčanih bolesti. Američki istraživači otkrili su da su muškarci koji su pili dnevno 500 ml soka od naranče imali niži krvni tlak, za razliku od onih koji su uzimali suplemente antioksidansa.

7. Sok od ananasa za artritis – enzim bromelain, koji se može naći u mesu i soku ananasa, pomaže tijelu da probavi proteine i pospješuje probavu, no također ima i drugih koristi. Kada se uzima na prazan želudac, bromelain se ponaša kao protuupalni agens, što reducira artritis i oticanje.

8. Kokosova voda za iscrpljenost – Madonna i Gwyneth Paltrow su među poznatim osobama koje konzumiraju kokosovu vodu (mlijeko se radi od dodatka kokosovog mesa), kako bi ubrzale oporavak. Entuzijasti su je nazvali “prirodno sportsko piće” jer sadrži sve što je potrebno – tekućinu za hidrataciju, ugljikohidrate za energiju i elektorlite koji nadomještaju gubitak hranjivih tvari uz samo 46 posto kalorija i bez masnoća.

U Tuzli otvoren savremeni Centar za haloterapiju


Prirodna metoda liječenja hroničnih i alergijskih poremećaja

Nakon Beograda, Zagreba, Sarajeva, Banja Luke, i u Tuzli je protekle sedmice otvoren savremeni Centar za haloterapiju. Riječ je o tretmanu hroničnih i alergijskih poremećaja, odnosno prirodnoj metodi njihovog liječenja koja se zasniva na udisanju zraka zasićenog suhim slanim aerosolom i to kroz boravak u atraktivno dizajniranom prostoru-„ slanoj sobi”, izrađenoj od prirodne kamene soli.

Prema riječima prim.dr. Hilmije Fidahića, direktora „Halocentra” zidovi, strop i pod „slane sobe” u potpunosti su obloženi slojem nerafinisane kamene soli, što imitira uvjete prirodne slane pećine, koje su više od stotinu godina dokazana lječilišta. Terapija solju ili haloterapija koja se provodi u slanim sobama je potpuno prirodna i dokazano učinkovita metoda koja rješava tegobe koje uzrokuju : astma, bronhitis, alergije, kronične i virusne infekcije, bolesti gornjih dišnih puteva (rinitis, sinusitis, laringitis,tonzilitis), odlična je pomoć kod odvikavanja od pušenja, pomaže kod kožnih problema, podiže imunitet, osnažuje organizam, oslobađa od umora, stresa, iscrpljenosti, poboljšava koncentraciju.

Haloterapija je 100 posto prirodna i potpuno sigurna nefarmakološka terapijska metoda. Klinički je ispitana i dokazano djelotvorna, pogodna za sve dobne uzraste-kako za odrasle tako i za djecu (objavljene studije u najrelevantnijim naučnim časopisima i web publikacijama kao što su New England Journal of Medicine, PubMed, Bioresearch itd.). Uspješnost haloterapije je individualna, i u prosjeku se kreće od 70% - 95%, ovisno o bolesti. To je pomoćna terapijska metoda koja ne zamjenjuje lijekove, nego je dopuna medikamentnoj terapiji, te u značajnoj mjeri i u velikom broju slučajeva smanjuje potrebu za njom. Haloterapija je već prihvaćena u zemljama EU, Kanadi i SAD-u.

Koje zdravstvene tegobe otkrivaju ledeni prsti ?!

Hladna stopala ili prsti na rukama, da li je reč samo o pokvarenom unutrašnjem termostatu ili je to znak ozbiljnijih zdravstvenih problema?

Da bi telo održalo stalnu unutrašnju temperaturu, koristi se termogenezom, koja funkcioniše na sledeći način: mozak naređuje kapilarima da se šire kako bi propustili krv i time omogućili zagrevanje, ili da se stežu kako bi usporili protok krvi i hlađenje. Ako taj mehanizam nije savršen, najpre to osećaju ekstremiteti, najudaljeniji od "grejača organizma", srca. Međutim, u nekim slučajevima hladne ruke mogu biti znak ozbiljnijih zdravstvenih problema, koje treba ispitati i lečiti.

PROVERITE NIVO GVOŽĐA
Ako osim hladnih ruku, neprestano osećate umor, srce vam brže lupa i često osećate vrtoglavicu, proverite nivo gvožđa u krvi, jer postoji mogućnost da patite od anemije. Gvožđe je glavni sastojak hemoglobina, molekula koji prenose kiseonik u krv i daju joj crvenu boju. Ako je nivo gvožđa ispod normale, manje je i hemoglobina, pa tkiva raspolažu s manje kiseonika za proizvodnju toplote.

NE STEŽITE RAMENA
Trnci u rukama praćeni bolovima u ramenima, leđima, vratu mogu biti povezani s artrozom, odnosno trošenjem hrskavice koja obavija zglobove. Artroza vrata može da se javi već oko tridesete godine. Takođe, ako su ramena često u stegnutom položaju, otežan je dotok krvi u ruke i prste.

STRES UZROK HLADNOĆE
Stres takođe može biti uzrok osećaja hladnoće u rukama i nogama. On, naime, pojačava proizvodnju adrenalina, hormona koji se proizvodi u nadbubrežnim žleždama, koji steže krvne žile.

Sedam najnezdravijih napitaka koje bi trebalo izbjegavati...

Voda i biljni čajevi izbor su s kojim ne možete pogriješiti

Koliko pazite šta jedete, jednako pažljivi trebali biste biti i kada je riječ o napitcima koje unosite u organizam. Kako je ponuda sokova i drugih napitaka sve bogatija, tako s polica trgovina vreba i sve više ‘zamki’: tekućine koje bi trebale biti zdrave, napuniti nas energijom i hranjivim tvarima zapravo su krcate šećerom i aditivima čija je imena nemoguće izgovoriti.
Lako je to shvatiti samo pročitavši etiketu sa sastojcima, stoga sljedećeg puta tokom kupovine izdvojite nekoliko sekundi i provjerite koliko se šećera i kalorija krije u napitku kojim ste namjeravali ugasiti žeđ. I jedna napomena: voda i biljni čajevi izbor su s kojim ne možete pogriješiti

1. ‘Prirodni’ sokovi

Sokovi koji se prodaju pod etiketom prirodni većinom su samo voda kojoj su dodane boje i šećer. Ako želite zdravi napitak, kupujte samo one sokove koji su proizvedeni od prirodnog soka bez dodatka sladila.

2. Voda s okusom

Voda s okusom možda osigurava malu količinu vitamina, ali je također puna šećera. Zato je treba izbjegavati, a dobro je obratiti pažnju i kod kupovine obične vode u boci. Ako na etiketi među sastojcima piše još nešto osim vode i prirodnih dodataka, ostavite je na polici.

3. Gazirana pića

Njihovom okusu koji nagriza grlo i osvježava teško je odoljeti, ali osim toga kratkotrajnog užitka, gazirana pića neće vam donijeti ništa dobro. Puna su šećera i praznih kalorija, često sadrže i kofein, nemaju nikakvu hranjivu vrijednost, a njihov glavni sastojak fosfat ima toksično djelovanje: može ubrzati proces starenja, odnosno pridonijeti uništavanju tijela.

4. Kokteli

Primamljive mješavine voćnih likera i žestica mogu sadržavati i do vrtoglavih 880 kalorija, što je osam puta više od čašice ruma. Dobra je okolnost što se konzumiraju uglavnom samo ljeti.

5. Voćni shakeovi

Voće je zdravo, ali voćni shake od jedne litre može brojati i do 700 kalorija i samo dva grama proteina, zbog velikog udjela šećera. To je isto kao da odjednom pojedete cijeli ananas, mango te jednu zdjelicu borovnica i jednu zdjelicu jagoda. Zašto je to loše? Kalorije iz bilo koje hrane pretvaraju se u masno tkivo ako pojedete više nego što potrošite.

6. Žestoka pića

Umjerena konzumacija alkohola, jedno do dva pića tjedno, podiže razinu dobrog kolesterola, potiče krvotok i ubrzava metabolizam, ali ako pijete više od toga rizik od debljanja i drugih zdravstvenih problema se povećava. Istraživanje Američkog društva za prevenciju i istraživanje raka pokazalo je da je smrtnost uzrokovana rakom bila 36 posto veća kod ljudi koji su bili ovisni o alkoholu nego kod onih koji su ga konzumirali umjereno ili nisu uopće.

7. Energetska pića

Većina energetskih pića krcata je kofeinom i šećerom zbog čega će vas na kratko ‘podići’, ali vas i vrlo brzo ’spustiti’. Zato, kada osjetite umor ili pomanjkanje koncentracije posegnite za šalicom zelenog čaja ili pojedite šaku očišćenih oraha.

(TIP/Zadovoljna.hr)

Preuzeto s depo.ba...

DEPO | MEDIJI
DANAS NAM OVAJ OTROV STAVLJAJU U KALADONT I VODU: Fluor su nacisti i staljinisti stavljali u vodu logorašima da budu pasivni i ravnodušni prema svemu
Četvrtak | 05.04.2012.
Priča o fluoru nije ona o teoriji zavjere, već praksi zavjere. To je tema o kojoj milioni ne znaju mnogo. Šta su, doista, fluor i fluoridi, čemu služe, gdje se sve nalaze, zašto ih ljudi svakodnevno unose u organizam u kojem se talože i kakav utjecaj vrše na nas?



Piše: Robert Marinković

Fluor je element koji se sastoji od atoma sa 9 pozitivno nabijenih protona koji ne dobivaju dovoljnu zaštitu elektrona. Kao takvi, neuravnoteženi su i opasni ''grabežljivci'' koji uzimaju elektrone drugih elemenata kako bi otpustili napetost vlastite jezgre. Ogromna ''glad'' za elektronima objašnjava zašto fluor reže čelik kao maslac, agresivno reagira s većinom organskih materijala te je reaktivan više od svih drugih elemenata. U dobro proračunatoj Majci Prirodi fluor, na sreću, najčešće dolazi u spojevima. No i spojevi fluora (fluoridi) kemijski su vrlo potentni. Sudeći kako je istina uvijek zaokružena cjelina i ne gleda sa smiješkom na onaj analitički pristup koji elemente promatra kao posve izolirane sustave, valja istaknuti kako fluor budi najgore i u drugim kemikalijama. Fluoridi predstavljaju jedne od najotrovnijih i najagresivnijih kemijskih spojeva, što je znanosti odavno poznato. Spojevi fluora kao posebno moćne kemikalije postali su ''sveta krv'' moderne industrije te svakodnevno protječu kroz brojne tvornice, rafinerije i mlinove. Koriste se kao otrov za štakore, za proizvodnju visokooktanskog benzina, topljenje metala poput aluminija, čelika i berilija, za obogaćivanje urana, tj. izradu atomske bombe, pripremanje nervnog plina sarina, kompjutorske spojeve i matične ploče, pesticide, ski-vosak, freon, teflonsku plastiku, tepihe, vodootpornu odjeću, gravirano staklo, cigle, keramiku i brojne - uvjetno rečeno – lijekove, poput Prozaca i Ciproa. Također, što najbolje znamo, koristi se kao prevencija za karijes te ga dajemo djeci kao prvu stvar ujutro i zadnju stvar na večer.

UTJECAJ FLUORA

Još početkom 20. stoljeća brojni znanstvenici povezali su fluor s čitavom lepezom bolesti središnjeg živčanog sustava, respiratornih bolesti te mnoštvom tzv. artritisnih mišićno- skeletnih poremećaja. Učinkovitost njegove razorne moći očituje se u invazivnoj metodi ''liječenja'' raka sa supstancom nazvanom 5-FU, koja ubija cijele stanice tijela nedugo nakon što spoj prodre u molekulu DNK. Ionizirani (negativno nabijeni te gubeći ili uzimajući elektrone) fluoridi ometaju funkciju i anatomiju molekula - poput proteina ili DNK- te formiraju veze s vodikom, uplićući se u normalno tkivo bioloških molekula. Američki Nacionalni institut za sigurnost i zdravlje radnika 1977. godine je objavio: ''Fluor i neki njegovi spojevi primarno iritiraju kožu, oči, sluzokožu i pluća. Termička ili kemijska opeklina može nastati kontaktom. Čak i kada je u pitanju malo tjelesno područje (manje od 3%), može uzrokovati cjelokupni efekt trovanja putem apsorpcije fluorida kroz kožu. I kratkotrajno izlaganje fluoru putem udisanja uzrokuje bolno grlo i bol u grudima, nepovratnu štetu na plućima i smrt. Gastrointestinalni simptomi su mučnina, povraćanje, difuzni trbušni grčevi i dijareja. Veće doze proizvode djelovanje na centralni živčani sustav s trzanjem i grčenjem mišićnih skupina te komom.'' Ispijanje fluoridirane vode (kao i konzumiranje svih proizvoda koji ga sadržavaju) dopušta fluoru ulazak u krv i kosti, gdje se taloži i šteti cijelom organizmu, a po novim istraživanjima, bez utjecaja na prevenciju karijesa. Uništavajući enzime zubnih bakterija te sprječavajući karijes isključivo površinskim nanošenjem, fluor čini isto i drugim tjelesnim enzimima. Uništavajući te vitalne kemijske ''glasnike'' koji reguliraju gotovo sve tjelesne funkcije organizma, fluoridi su prijetnja na gotovo svim frontama zdravlja.

Kaj Eli Roholm, bivši svjetski vodeći znanstvenik za fluor, koji je 1937. napisao najveću znanstvenu studiju (s reference na 893 članka o fluoru) o toksičnosti fluora objavljenu do danas, u Danskoj je proučavao intoksikaciju radnika u tvrtkama kriolita (rude u kojoj je preko 50% fluora). Bilježio je brojne degenerativne bolesti, podvevši ih pod kategoriju ''fluoridne intoksikacije'', koje se vidno odražavaju na zubima i zubnoj caklini: ''Nekadašnja pretpostavka kako je fluor nužan za kvalitetnu caklinu postavljena je na nedostatnim osnovama. Naše sadašnje znanje najodlučnije ukazuje kako fluor nije nužan za kakvoću toga tkiva već posve suprotno tome: caklina je posebice osjetljiva na pogubno djelovanje fluora'' - slažući se s prijašnjim nalazima istraživanja kako je fluor posebice opasan za djecu te oslabljuje caklinu. Preko leđa tvorničkih radnika, trajno izlaganje fluoridu uzrokovalo je i uznapredovalo medicinsko stanje nazvano ''skeletna fluoroza''. Vrhunska je ironija da, osim nervnom sustavu, fluor najviše šteti upravo kostima i zubima u kojima se konstantno taloži jer polovica njegovog dnevnog unosa ostaje u organizmu. Na zubima djece i odraslih izloženih jačem utjecaju fluora javlja se propadanje cakline, očitovano vidljivim pjegastim naslagama na zubima. Ova bolest, tj. simptom mnogo ozbiljnijeg stanja organizma nazvan je ''zubna fluoroza''.

Jedna od autoriteta za fluor Darlene Sheller, proučila je više od 1000 članaka o fluoru (datiranih od 1935. do danas) te je zaslužna što je Michigan prva država u SAD-u koja je uspjela dobiti pravo glasanja protiv obveznog fluoridiranja, tj. dodavanja fluora pitkoj vodi. Kao glasnogovornica protiv fluoridiranja, Darlene je brojnim radovima raskrinkavala ''lošu volju'' i bestidnost viših instanci te pisala o negativnom utjecaju fluora na sintezu kalcija, koja uzrokuje osteoporozu i artritis. Pozivajući se na mnogobrojne studije o fluoru, Vodeća istraživačka grupa iz Washingtona sakupila je i prikazala mnoštvo zastrašujućih nalaza istraživanja, od kojih neke navodimo: fluoridi ometaju sintezu kolagena, što dovodi do njegovog razlaganja u kostima, tetivama, mišićima, koži, hrskavičnom tkivu, plućima i bubrezima; ometaju rad eritrocita te čak onemogućavaju njihovo stvaranje, sabotirajući imunološki sustav; ometaju rad štitnjače; pospješuju rak kostiju; uzrokuju preuranjeno starenje organizma; unošenje fluora kroz vodu, pastu za zube i tekućinu za ispiranje usta iznimno je štetno za razvoj djece, životni vijek te opće zdravstveno stanje. Jedna puna zubna pasta svojim sadržajem može usmrtiti dijete do 12 kilograma, što je, na žalost, bilo i prijavljeno jednom prilikom u državi Ohio 1991. godine. Naveli su kako se fluor također koristi i za prilagodbu ponašanja ljudi, uz slabo poznatu činjenicu da se fluor dodavao vodi židovskih zatvorenika za vrijeme 2. svjetskog rata te u sovjetskim logorima u Sibiru. Godine 1990. dr. John Colquhoun s Novog Zelanda potjeran je u ranu mirovinu nakon što je objavio nalaze studije provedene na čak 60 000 školske djece, pronašavši kako nema razlike u propadanju zubi između fluoridiziranih i nefluoridiziranih područja, a naknadno je otkrio kako znatan broj djece u fluoridiziranim područjima pati od ''zubnog fluorosisa''. Također se otkrilo kako uopće ne postoje dokazi da su tekućine za ispiranje usta na bazi fluora i tablete fluora sigurne za konzumaciju. Znanstvene studije dr. Hildebrota na 6 000 i dra. Johna Yiamouyiannisa na 39 000 djece također niječu bilo kakav pozitivan utjecaj natrij-fluorida na zube. Otkriveno je i da u kombinaciji s aluminijem (od kojega se do nedavna proizvodila većina tuba za pastu) natrij-fluorid ima još štetnije djelovanje na eritrocite te da ono pojačava djelovanje fluora na njihovu brojnost i pokretljivost.

PRAKSA ZAVJERE I TEORIJA INTERESA

Svojom agresivnošću fluor je oduvijek bio velika ekološka prijetnja i potencijalni otrov u radnim postrojenjima. U vrijeme 2. svjetskog i hladnoga rata znanstvenici sponzorirani od vojske i korporacija, koji su prvi promovirali korištenje fluorida u stomatologiji te pitkoj vodi, povezujući tu kemikaliju s boljim zdravljem zubi - pomogli su promijeniti imidž fluora od teškog otrova do spasonosnog lijeka za dječje zube. Priča o tome kako je fluor dodan pasti za zube i vodi za piće vrlo je neobična, gotovo fantastična priča. Ona uvelike sliči onima vezanim za olovo, azbest i duhan, a čiju su grozomornu istinu znanstvenici financirani od industrije, zajedno s vladom, također držali desetljećima sakrivenom od javnosti. Možete samo zamisliti uz koju cijenu.

Neki stomatolozi još uvijek nisu svjesni da je mnogo fluorida, dodavanih vodi u SAD-u, industrijski otpad, ''izriban'' s dimnjaka mlinova u tvornicama za fosfatna gnojiva na Floridi kako bi se spriječila šteta na radnicima, lokalnoj stoci i usjevima. U vrlo ''povoljnom ugovoru'' fosfatne tvrtke su pošteđene troška eliminacije te silne fluoridne kiseline u odlagalište toksičnog otpada. Umjesto toga, otrov je prodan proizvođačima, poslan u gumenim tankerskim cisternama do rezervoara posvuda u sjevernoj Americi te ubrizgan u pitku vodu kao prevencija za nastanak karijesa. Kako je detaljno opisano u knjizi Christophera Brysona o prevari zvanoj fluor, u trenucima krize u Alcoi, jednoj od tvrtki odgovornih za trovanje okoliša, stoke, usjeva i ljudi, Francis Frary, kao voditelj istraživanja, podmitio je Geralda Coxa, istraživača na Mellon institutu. Njemu je predloženo da, unatoč dokazima o štetnosti na zube, u svoja istraživanja o propadanju zubi uključi upravo fluor. Tada je počela velika preobrazba imidža fluora u očima javnosti. 1936. godine istraživač s Mellona dao je laboratorijskim štakorima nešto te kemikalije i objavio kako je upravo ona taj misteriozni ''faktor'' koji čuva zube. Sljedeće dvije godine, zajedno s još jednim znanstvenikom, objavio je detalje njihovog ''otkrića'' u znanstvenom tisku te u časopisu Američkog medicinskog društva. I tako je, gotovo preko noći, par potplaćenih glasovitih znanstvenika s uglednog instituta te ogromni interes korporacija i Američke stomatološke udruge (a samim tim i vlade) ušminkalo sliku fluora iz radnog, bojnog i ekološkog otrova u sliku nade i bisernih zubi na nasmijanim dječjim licima.

No do svega toga ne bi tako lako došlo da tadašnja društvena klima u SAD-u nije bila izrazito pogodna za okretanje leđa od odgovornosti, zataškavanje i represiju po pitanju fluora. Glavne industrije (kao financijska leđna moždina društva) koje proizvode struju, aluminij, hladnjake, pesticide, kao i sve druge koje koriste fluor, bile su suočene s velikim rizikom zbog tužbi za ljudske i ekološke žrtve koje su uzrokovale. Amerika je također bila suočena s velikom dilemom jer vojne snage nisu mogle funkcionirati bez oruđa i oružja rata, a koja koriste i ispuštaju fluor u okoliš. I pod ovakvim je okolnostima zaživjela velika prijevara o fluoru, čiji branitelji do danas vješto i po svaku cijenu odbijaju sve informacije koje su usmjerene protiv tog otrova, uništavajući zdravlje sviju u ime industrijskog profita i lobija. Godine1972. od Akademskog stomatološkog društva objavljeno je kako u flouridiranim gradovima stomatolozi ostvaruju 17% više profita nego u onima koji nisu. I danas se još uvijek zanemaruju brojni dokazi o šteti uzrokovanoj fluorom i nepostojanju bitne razlike u pogledu zdravlja zubi između država sa i bez fluoridirane vode.

Na žalost, voda i pasta za zube samo su dio problema kada je u pitanju izlaganje i taloženje fluora u ljudima i u okolišu. Pored njih, fluor vreba ljude iz milijuna tona trajnog plina freona izbačenog u okoliš. Freon ili kemijski spoj CFC, stvoren kasnih 1920., masovno je korišten za hladnjake, klima-uređaje, tvorničke toplinske pumpe, pa čak i medicinske sprejeve, a zbog štetnosti je većim dijelom ukinut tek tijekom kasnih 1990-ih. Fluor se također nalazi u većini industrijskih prehrambenih proizvoda, sokovima i hrani te zemlji prskanoj i trovanoj pesticidima, fungicidima i drugim ''idima'' koji sadržavaju fluor. Također, sva galama, sudske tužbe i kontroverze oko teflonskog posuđa upravo su nastale jer je kemijski spoj (PFC) kojim se premazuju posuđe fluorid, te nakon dugotrajnog zagrijavanja posuđa opasna kemikalija biva oslobođena. Notorni PFC (spoj fosfora, ugljika i fluora) poznat je već dugo vremena kao potencijalni zdravstveni rizik, no po pitanju toga nije bilo nedostatka informacija o njegovim utjecajima na zdravlje, već je problem to što istraživanja nisu podijeljena s drugim znanstvenicima, državnim regulama i javnošću.

Doduše, što je s onim znanstvenicima koji su znali za štetnost fluora, a nisu bili na platnom popisu svih onih koji ga štite? Slično ranije spomenutom primjeru dr. Colquhouna, takvi znanstvenici bili su otpuštani, izigrani od strane industrije ili ocrnjivani od strane propagande unajmljene od Američke zdravstvene službe, industrijskih i korporativnih znanstvenika te Američkog stomatološkog društva. Dr. Robert Carlton, bivši EPA-in (Enviromental Protection Agency) znanstvenik, nazvao je fluor najtežim slučajem znanstvene prijevare 20. stoljeća. U knjizi istraživačkog novinara C. Brysona The flouride deception detaljno i čitko je prikazana znanstvena prijevara globalnih razmjera, zataškavanje medicinskih dokaza te krivokletstva koja su bila počinjena kako bi se izbjegla odgovornost za smrti, kao i ogromna šteta po zdravlje tisuća radnika, i zarade velikih korporacija koje su fluor koristile kao jednu od glavnih sirovina u masovnoj proizvodnji.

Kada je riječ o zubarima, osim interesa i zarade, fluor je dugo vremena bio velika nada stomatološkog društva i profesije, obećavajući riješiti slučaj pokvarenih zubi 19. stoljeća na isti način na koji su antibiotici bili magični metak za doktore u drugoj polovici 20. stoljeća. Nada u ''quick fix'' formulu za loše zube stigla je 1930. kada je stomatološki istraživač dr. H. Trendley Dean objavio kako je našao manje zubnog karijesa u nekim dijelovima Amerike gdje je više prirodnog fluorida u pitkoj vodi. Njegove studije postale su znanstveni poticaj za umjetnu fluoridaciju voda u Americi, koje je počelo u 1940. i 1950. Smanjeno propadanje zubi u iduća dva desetljeća stomatolozi su pripisivali dodavanju fluora vodi i pasti za zube, a T. H. Dean postao je poznat kao ''otac fluoridacije''. Interesantno je kako su isti dobri rezultati bili prisutni i u Europi, gdje se vodi ne dodaje fluor, pa čak i prije nego je bio dodavan i u zubne paste.

Ugledna znanstvenica na čelu odjela za toksikologiju stomatološkog odjela Forsyth, Phyllis Mullenix, bolno se opekla na istini zvanoj fluor. Svojim pokusima otkrila je kako je fluor snažan neuro-toksin, a svoja istraživanja iznijela je Službi javnog zdravstva, tvrtkama koje masovno koriste fluor (poput tadašnje tri najveće: Unilever, Colgate-Palmolive i SmithKline Beecham) i Stomatološkom društvu. Tijekom godina, od istih je bila ignorirana, napadana, marginalizirana, a na posljetku financijski uništena i poslovno smijenjena. Njena istraživanja nadgledao je i Harold Hodge, prvi upravitelj Društva za toksikologiju, također angažiran na Manhattan projektu te odgovoran, što Phyllis, naravno, nije znala, za monstruozno eksperimentiranje na ljudskim subjektima tijekom 2. svjetskog rata, gdje je ubrizgavao uran, plutonij i fluoride ljudima bez njihova znanja. Američka vojska, tajne službe i brojni znanstvenici znaju i skrivaju od javnosti već pola stoljeća činjenicu da je fluor snažni neuro-toksin.

Edward Groth III., iz Odjela za istraživanje okoliša te Nacionalnog istraživačkog centra, napisao je: ''…ispolitizirani fanatici koristili su se taktikom zastrašivanja, profesionalne i financijske represije, pogrdnih osobnih napada i neumorne propagande u javnim odnosima kako bi ušutkali znanstvene kritike, spriječili objavljivanje negativnih dokaza te kako bi učinili politički nedostižnom svaku interpretaciju osim onu službenog pogleda, koja smatra kako je fluor siguran. Mogu li znanstveni dokazi zbilja biti ugušeni u slobodnom svijetu? Lako.''

Dodavati u pitku vodu kemikaliju toliko toksičnu da je služila kao otrov za štakore bila je unikatno američka ideja i američka praksa. Većina europskih zemalja ne dodaje fluor svojoj vodi, a nekoliko je država prestalo s tom praksom sumnjajući u njenu sigurnost i vrijednost. Hrvatska ga također ne dodaje, ali ne zbog visoke prosvijećenosti i humanosti trgovinskih lanaca, već, ironično, jer nam je jeftinije u vodu dodavati klor nego fluor. U običnoj pitkoj vodi, dakako, ima prirodnog fluora u manjim količinama, što možete provjeriti i na deklaraciji bilo koje kupovne flaširane vode. Fluoridi možda i pomažu zubima (bilo je par indikacija u istraživanjima), ali dokazi za to nisu baš iscrpni te se procjenjuje kako su u idealnim uvjetima (uvjeti koji su davno nestali) zaslužni za 15% manje karijesa. Narav samog fluora i njegovog djelovanja na karijes može se usporediti s naravi kemoterapije na stanice raka. Sudeći da se čak i koristi u tu svrhu, svaka poredba je suvišna. Fluor ugrožava sve na što nailazi, bolesno i zdravo, a njegova prisutnost obilježena je ogromnom toksičnošću i još većom koristi industrijskih konglomerata. Bombardirani smo fluorom iz svih smjerova, a mnoštvo ranih simptoma i bolesti vidimo posvuda na svojim bližnjima i ljudima općenito. Gotovo sve paste za zube koje možete pronaći u svakodnevnim trgovinama, trgovačkim lancima i supermarketima koriste fluor, a stomatolozi ga i dalje koriste u praksi i propagiraju ne znajući ili ne želeći znati istinu. Uzimajući u obzir silnu toksičnost fluora, njegovo trajno taloženje, njegov unos iz velikog broja industrijskih te prehrambenih proizvoda, zraka, vode, zubne paste i tekućine za ispiranje usta, pa čak i tableta fluora koje stomatolozi preporučuju, moj savjet i savjet mnogih znanstvenika i istraživača koji nemaju sukob interesa, profit niti lobi iza sebe jest da izbjegavate svaki umjetni (koji nije iz prirodne vode) unos fluora, a zubnu pastu kupujte u trgovini prirodne hrane i preparata. Možda košta više, ali sumnjam da korištenje jeftinijih proto-plazmičkih otrova, kako su medicinski kategorizirani, spada u racionalnu uštedu. Kevin Trudeau u svojoj knjizi Prirodni lijekovi za koje oni ne žele da vi znate kao čitateljev doušnik priložio je zastrašujuće detaljno anatomiju korporativnog svijeta, objedinjenu jednom jedinom dogmom: sve je u novcu. Istina koju možda svi mi o njima znamo, no malo tko od nas sluti puni opseg strahovitih zbivanja koja jecaju u ime iste. Fluor je samo jedna kap u moru prljavštine, no filtriramo li uporno kap po kap, vjerujem kako ćemo uskoro moći srknuti iz fontane tjelesnog i duhovnog zdravlja.

Sve ove i mnoge druge informacije te mnogobrojne reference na ovu temu možete naći u knjizi Christophera Brysona The fluoride deception

Prirodom do zdravlja/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.

PISTACIJE

Izvrstan izvor vitamina B6, bakra i mangana, kao i fosfora te tiamina

Grickanjem pistacija možete uticati na sastav bakterija u probavnom sistemu, zaključili su američki naučnici istražujući djelovanje ovih vrijednih grickalica.



Stručnjaci iz American Society for Nutrition tvrde da pistacije imaju karakteristike prebiotika, odnosno sadrže neprobavljiva prehrambena vlakna, koja u crijevu predstavljaju hranu korisnim bakterijama. Ove grickalice sadrže i fitohemikalije koje pokazuju sposobnost modifikacije sastava bakterija u crijevu. Hrana s karakteristikama prebiotika potiče rast dobrih i korisnih bakterija u probavnom sistemu.

Novo istraživanje je pokazalo da osobe koje jedu svaki dan oko 2 serviranja pistacija imaju povećan udio crijevnih bakterija koje proizvode butirat, koji je vrlo važan izvor energije za epitelne ćelije crijeva te igra važnu ulogu u održanju probavnog sistema zdravim. Samo jedno serviranje pistacija (49 zrna) ima 160 kcal i 3 grama prehrambenih vlakana (12 posto preporučenih dnevnih vrijednosti). Pistacije su i izvrstan izvor vitamina B6, bakra i mangana, kao i fosfora te tiamina.

(TIP/vitamini.hr)

Kreme za sunčanje možda su kancerogene kada se izlože suncu

Prema najnovijem istraživanju provedenom na Sveučilištu nauke i tehnologije u Missouriju, jedan od glavnih spojeva u kremama za sunčanje, cinkov oksid, možda postaje kancerogen kada se izloži suncu - što se sigurno dešava svaki put kada koristimo kremu za sunčanje, piše PhysOrg.



Izložen suncu, cinkov oksid započinje hemijsku reakciju koja može otpustiti nestabilne molekule znane kao slobodni radikali, koje mogu oštetiti ljudske ćelije ili DNK u ćelijama. Također, što je duže izložen suncu, to je veća potencijalna štetnost. ˝Cinkov oksid može generisati slobodne radikale kada ga se izloži ultraljubičastom zračenju, i radikali mogu ubijati ćelije˝, rekao je dr. Yinfa Ma, profesor hemije na Sveučilištu u Missouriju i vođa najnovijeg istraživanja.

Istraživanje je provedeno na ćelijama plućnog tkiva pod ultraljubičastom svjetlosti, pri čemu je zapaženo da su stanice koje su bile izložene cinkovom oksidu propadale neusporedivo brže od ćelija koje su bile samo izložene svjetlosti. Ma napominje kako je istraživanje tek u svojoj ranoj fazi, i smatra da je još prerano izvlačiti zaključke. ˝Potrebna su dodatna istraživanja, ovo je samo prvi korak˝, rekao je Ma.

U međuvremenu, Ma savjetuje ljudima da i dalje koriste kreme za sunčanje, no da paze koliko se izlažu suncu. ˝I dalje bih savjetovao korištenje krema za sunčanje, kreme su bolje od nikakve zaštite˝, rekao je Ma. Cinkov oksid također se nalazi u mnoštvu drugih proizvoda, poput plastike, boja, krema za ruke i tijelo, te brtvila.

(TIP/Jutarnji.hr)

Ako neko planira raditi nalaze nek ponese vode, masku i strpljenja ako ima

Jutros je bio jedno na drugom

Cekala dva sata, i sta ces drugo raditi, gledam i kontam...trebala bi nam jos jedna labaratorija ili odvojena prostorija ili nesto...makar za porodice sehida, rvi, hitne slucajeve, trudnice, djecu...

Eto, onako nesto kontam...

citat:

---

Bambi wrote:
Ako neko planira raditi nalaze nek ponese vode, masku i strpljenja ako ima

Jutros je bio jedno na drugom

Cekala dva sata, i sta ces drugo raditi, gledam i kontam...trebala bi nam jos jedna labaratorija ili odvojena prostorija ili nesto...makar za porodice sehida, rvi, hitne slucajeve, trudnice, djecu...

Eto, onako nesto kontam...

---