Info: Ako imate neke nejasnoće, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.


FORUM : Tuzlarije : IN MEMORIAM
Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 ... Last Page >>
New Topic Post Reply
Pošiljalac Poruka
diwna
Nivo: Forumski doajen
***

Registriran(a): 17-05-2008
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 3577
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: IN MEMORIAM



Tuzla je izgubila jednog velikog i humanog covjeka, koji ce vjecno ostati u srcima svih gradjana.

Porodici iskreno saucesce.






20-10-2010 at 18:44 | Uključi u odgovor
Putnik
Nivo: Forumski doajen
Deveram, deveram...

Registriran(a): 01-02-2002
Odgovori: 26140
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: IN MEMORIAM

Porodici saucesce, a njemu vjecni rahmet...

20-10-2010 at 19:08 | Uključi u odgovor
Crvena starka
Nivo: Forumski doajen
A woman of courage and honor

Registriran(a): 27-08-2009
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 11206
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: IN MEMORIAM

Ispraćaj i dženaza dr. Deše Mešića će se obaviti ispred Prinčeve džamije u Ši selu, u petak 22.oktobra 2010.godine u 12:30 sati, a ukop u haremu Džindić džamije u Tuzli.

21-10-2010 at 15:41 | Uključi u odgovor
Bambi
Nivo: Forumski doajen
since 1974

Registriran(a): 08-01-2003
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 20620
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: IN MEMORIAM

In memoriam Isabel Hemon, kcerka naseg pisca Aleksandra Hemona

Potomstvo, pocivaj u miru


...jedna od njegovih prica...


Izvještaj o posjeti Potomstva Sarajevu

Obavještavam zainteresovano građanstvo da je posjeta Potomstva Sarajevu prošla u najboljem redu i da joj je Tatin rodni grad nedvojbeno prijao.

Miljacka joj nije smrdila, štaviše ničim izazvane patke su joj se jako dopale. Stoglava baja je nije napala, pošto je bila na radnom odmoru u Meksiku. Iako je dosta vremena provela lebdeći na oblacima duvanskog dima, niko joj nije puhao direktno u lice. Lokalni jezik je nije zbunio, nego je sa nepatvorenom samouvjerenošću potpunim strancima koji nisu mogli odoljeti da joj pomiluju lokne govorila: "Doviđenja", kao što je baki i dedi govorila: "Laku noć."

Dosadno joj nije bilo: prijali su joj tobogani i ljuljačke, kretanje gradom, trčkaranje po Baščaršiji i štraftanje po Vilsonovom, kao i druženje sa svojom prvom rodicom Ružom/Đulom, koja je veteran posjeta Sarajevu. Energija joj se u Sarajevu bezmalo utrostručila, što je u njenim roditeljima (naročito Mami, pošto je Tata dosta švrljao po regionu promovišući svoja pisanja) prouzrokovalo energetsku krizu. Nijedan pijani pubertetlija se nije zakucao u taksi, sigurno dijelom zato što je većina taksista vozila sporije i pažljivije sa djetetom u autu. Niko Tati pred njom nije nagurao štosom nos u sinuse niti ga je nogama išamarao. Zapravo, ako je uopšte bilo ikoga u njenom magnetnom polju ko je Tati htio nauditi, bio je bespogovorno razoružan njenom magnetnom dobrom voljom.

Mazala je ćevape, a naročito somun, tamanila je pitu (sirnicu), prija joj ašče, sa naglaskom na bosanski lonac, iz korneta je iskopavala zadnje molekule sladoleda od Egipta, a nisu joj bile mrske ni Ramizove šamponjeze, niti mnogobrojne kifle koje smo, kao mađioničari vadili iz torbe, da utažimo glad. I najvažnije od svega: svijet joj se smiješio, a i ona njima, pričali su s njom, a i ona s njima, ljubaznost i ljubav frcali su na sve strane. Kad je Tata pitao Potomstvo da li joj je bilo lijepo u Sarajevu, da li je, drugim riječima, vidjela šta osim kaljavih privida, ona je jednostavno rekla: "Yeah."

Otud odgovarajuća komisija jednoglasno donosi zaključak da je Tati pao kamen sa srca.

Niko ko nema djece ne može potpuno razumjeti odgovornost koju roditelj (evo, recimo, ja) osjeća prema svom djetetu. Iako Potomstvo to ničim nije zahtijevalo, i vjerovatno neće sve do puberteta, ja sam lično odgovoran za stanje svijeta, kako na molekularnom tako i na planetarnom nivou. Ja sam odgovoran kako za svinjsku gripu tako i za manjak mlijeka u frižideru, kako za katastrofu u Iraku, tako i za gubitak šnale zbog kojeg joj ide kovrdžava kosa u oči. Kad kasne avioni, to je zbog mene, a da su se dva kriminalca pred njom upucala, i to bi bila moja greška.

Nije, dakle, u pitanju samo hoće li joj se dopasti Sarajevo ili neki drugi grad. Pitanje je hoće li joj se dopasti ovaj svijet, takav kakav je, hoće li joj u njemu biti udobno, može li ona u njemu biti sretna. Otud je moja odgovornost da joj ukažem na ono što valja, na najbolje trenutke i detalje, da je zaštitim od onog najgoreg ili objasnim kako sama da se brani. I tako svaki dan, neprestano svjestan da je moje znanje o svijetu ograničeno i neobjektivno. Roditelji djeci prenose ne samo svoje znanje nego i svoje neznanje, ne samo svoje ushićenje postojanjem, nego i strahove koji s tim postojanjem dolaze. Kako dijete čija znatiželja nema granica zaštititi od spoznaje da nikog od nas jednog dana neće biti, a kako je onda pripremiti za suočavanje s tim? U svijetu, kao i u Sarajevu, ljepota i užas postoje istovremeno, nekad u potpuno istim stvarima. Volio bih da uvijek prvo spazi ljepotu, jer za užas uvijek ima vremena.

Ali mimo svega toga, ako Potomstvo razvije neku vrstu razumijevanja i ljubavi prema Sarajevu, onda će imati pristup onim Tatinim predjelima koji su u Americi slabo posjećeni, pomalo zarasli u dijasporično rastinje. Biće tako u stanju da prepozna nekakav kontinuitet između sebe i njega i onda, možda, nastavi njegove uzaludne projekte ili ih barem ozbiljno shvati. To bi bilo produženje vrste na duševnom nivou, to bi bio onaj metafizički štambilj koji bi Tatin život zauvijek ovjerio kao smislen.

Moj otac je odrastao na brdu blizu Prnjavora, gdje su do kraja svog života živjeli baba i deda i gdje sam i ja često provodio ljeta. Vremenom se između nas razvila neka vrsta rituala: gotovo svaki put kad bismo tamo bili zajedno, on bi me poveo u kratku šetnju po našoj zemlji. Obično bi to bilo u predvečerje, i dok se sunce spuštalo u noć, a polja zračila mirise do tada suspregnute žegom, moj otac bi mi sa nepatvorenom iskrenošću govorio o važnosti činjenice da su ovi posni bregovi naša zemlja, koja će nas uvijek hraniti, šta god da se desi. Budući urbano dijete, meni zemlja nije imala neku posebnu vrijednost, niti sam imao namjeru da se, bez obzira na veličinu belaja, ikad prehranjujem mukotrpnom zemljoradnjom. Ali mi je taj naš posjed - tih sto teško obradivih dunuma - bio drag ne samo kao mjesto sa posebnim (i ne uvijek prijatnim) mirisima i okusima, nego kao i epicentar života koji moj otac naziva svojim. On je tu bio nastao, te tako, nekako, i ja, uprkos činjenici da je moj život bio i jeste potpuno drugačiji.

U mojoj familiji niko ne umire u zemlji u kojoj se rodio, a razlike u načinima života među generacijama su nepojmljive svijetu koji već generacijama živi udobni srednjeklasni život na manje-više istom mjestu, svijetu kojem pad vrijednosti nekretnina za 15 posto predstavlja neizdrživu katastrofu. Nama je preseljavanje, raseljavanje i gubitak imovine, zemlje, kuće ono što su nekome escajg, ručni radovi i porodični portreti. Sa takvom ličnom historijom, neka vrsta kontinuiteta je duševna potreba. Znanje o tome ko smo mi se mora prenositi lično, pričom, jer nije upisano u naš okoliš, ne vidi se tamo gdje živimo. Naša se životna putanja može iscrtati samo kalemljenjem fragmenata, a ti se fragmenti, evo, moraju kupiti diljem svijeta. Tako je Potomstvo u Sarajevu svoje male džepove napunila kamenčićima kojim je Tata obilježio put kući i koji će i njoj omogućiti da se jednom opet vrati.

04-11-2010 at 14:13 | Uključi u odgovor
sunce
Nivo: Moderator podforuma

Registriran(a): 23-01-2002
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 19786
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: IN MEMORIAM

Draga Bambi pa nije valjda dijete umrlo

Cula sma da je bolesna, zbog toga nije dosao u Tuzlu a nedavno je trebao.

04-11-2010 at 21:21 | Uključi u odgovor
Bambi
Nivo: Forumski doajen
since 1974

Registriran(a): 08-01-2003
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 20620
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Re: IN MEMORIAM

citat:
sunce wrote:
Draga Bambi pa nije valjda dijete umrlo

Cula sma da je bolesna, zbog toga nije dosao u Tuzlu a nedavno je trebao.


Jeste. Tuga velika. Inace, nema skoro pa nikakve vijesti o tome, osim posmrtnica u Oslobodjenju.
04-11-2010 at 21:36 | Uključi u odgovor
sunce
Nivo: Moderator podforuma

Registriran(a): 23-01-2002
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 19786
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Re: IN MEMORIAM

citat:
Bambi wrote:


Jeste. Tuga velika. Inace, nema skoro pa nikakve vijesti o tome, osim posmrtnica u Oslobodjenju.


Grozno , a zaista nema nikakvih vijesti. Tako mi je zao. Prije par mjeseci gledala sam jednu emisiju u kojoj Hemon sa toliko ljubavi prica svojoj djevojcici.
04-11-2010 at 22:12 | Uključi u odgovor
vanishroach
Nivo: Forumas sa iskustvom

Registriran(a): 18-07-2004
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 151
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: IN MEMORIAM

Iskreno saucesce velikom piscu i njegovoj porodici na ovom nemjerljivom gubitku. 


Cogito ergo sum!
06-11-2010 at 16:41 | Uključi u odgovor
alterego
Nivo: Novi forumaš
Registriran(a): 18-10-2010
Odgovori: 8
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon IN MEMORIAM

Danas je pokopan Bozo Cajic veliki borac i veliki covjek.Neka mu je vjecna slava i hvala mu za sve sto je uradio za Tuzlu i tuzlake u i nakon rata.Sve nas je manje al ima nas jos koji se sjecamo slava ti Bozo i veliko hvala.Ratni drugovi.

08-11-2010 at 16:43 | Uključi u odgovor
Crvena starka
Nivo: Forumski doajen
A woman of courage and honor

Registriran(a): 27-08-2009
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 11206
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: IN MEMORIAM

Selver Brdarić (preminuo u petak, 5. 11.) bio je legenderni sarajevski pjevač. Isprva je pjevao u Formuli 4, čiji su se članovi često smjenjivali, da bi kasnije otišao u grupu Cod, koju su 1974. osnovali Nenad Jurin, Džemo Novaković i Izidor Kajić.

Pored grupe Cod, Selver Brdarić napravio je i zavidno solo karijeru sa brojnim hit singlovima: Djevojčice moja/Afrika (1977.), Dio Sunca (1978.), Kako ti je ime svijete/Otišla je s drugim (1978.) i Imam dvije cure (1979.).

Sa grupom Cod snimio je singlove Dođi mi na čaj/Želim igru tu (1975.), Ciciban/Rok za moju bivšu punicu i njenu prijateljicu (1976.), Novi štos/Nisi mala beba (1976.), Ekskurzija/Kad smo bili sasvim mali radili smo divne stvari (1977.), Semafor/Ja i moja mala (1978.) i Slušaj me, majko/Điha diha" (1980.), kao i dva albuma Dođite na čaj (1977.) i Bijeli bagremi (Jugoton 1978.).

Selver Brdarić preminuo je u svojoj 59. godini, 5. novembra 2010., iza sebe ostavivši uspješnu pjevačku karijeru i neizbrisiv trag u muzičkoj historiji Sarajeva. Ostat će zapamćen kao čovjek koji je prvi otpjevao višestruko obrađivanu pjesmu Deni.

08-11-2010 at 20:44 | Uključi u odgovor
Trenutno aktivni korisnici
Aktivni gosti: 16
Skriveni clanovi: 0
Aktivni članovi: 0
Sretan rođendan: lili, Slavinovic, svetica, wirisidze
FORUM : Tuzlarije : IN MEMORIAM New Topic Post Reply

Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 ... Last Page >>


Niste logirani? Nadimak / Username: Password: Sakrij mi ime
Zaboravili ste password?




Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)

Pregled pisanja forumaša u posljednjih 24 sata

Skokni do foruma:

Kontaktiraj nas | tuzlarije.net

Powered by: STRING FORUM Version 1.0
Copyright © 2001 STRING