citat:

---

Putnik wrote:

Da nije broda moglo bi se i prispjet...

---

Skrenusmo sa teme.Ali niko ne moze pobjeci od cinjenice da ljudi u Tuzli ipak u vecini gaje simpatije prema Beogradu.Ko god kaze suprotno laze.I ovde sam dobio desetak privatnih poruka podrske...
Mada kazu psiholozi da je tanka linija izmedju mrznje i ljubavi tako da mi je sumnjiva mrznja nekih pojedinaca ovde.

citat:

---

Putnik wrote:

Hoces reci burecima sa sirom...sto bi rekli beogradjani...

---

citat:

---

MelMel wrote:

ebo te burek sa sirom, sta oni znaju sta je burek.

---

citat:

---

Putnik wrote:

Tobe jarabi...gdje ces nimet psovat...

---

citat:

---

MelMel wrote:
pa zena krkanka, pa mi se moze.

imam blagi osjecaj da zacatavamo.

---

Uploaded with ImageShack.us

"Montevideo, Bog te video"
Sergej Trifunović na premijeri u majici s likom Jovana Divjaka
U sarajevskom kinu Meeting Point u petak navečer održana je premijera filma "Montevideo, Bog te video", dugometražnog prvijenca Dragana Bjelogrlića.
Piše: A. Panjeta

Sve u znaku tridesetih (Foto: A. Panjeta/Sarajevo-x.com)




Sergej Trifunović na premijeri u majici s likom Jovana Divjaka
Promociji su prisustvovali Bjelogrlić i veći dio ekipe filma. Pored hostesa koje su svojim izgledom donijele atmosferu tridesetih godina prošlog vijeka u kojem se događa radnja filma, prelijepih mladih glumica Nine Janković i Danine Jeftić, posebnu pažnju plijenio je glumac Sergej Trifunović koji je na premijeru došao u majici s likom uhapšenog generala Armije BIH Jovana Divjaka.

Kako film govori o fudbalu, promociju nisu mogli zaobići ni legende bh. i jugoslovenskog fudbala Ivica Osim i Predrag Pašić Paja koji nakon projekcije nisu krili oduševljenje, a Osim je Bjelogrliću "zamjerio" što mu se glavni likovi previše dodaju.

Film govori o trnovitom odlasku reprezentacije Jugoslavije na prvo Svjetsko prvenstvo u fudbalu koje je održano 1930. u Montevideu u Urugvaju. Radi se o romantiziranoj priči o fudbalu ali i onome što je "više od igre", koju gledaocima priča dječak Stanoje čiji lik fantastično tumači četrnaestogodišnji Predrag Vasić.

Priča je zanimljiva, duhovita, puna sporednih likova koji je skupa sa glavnim čine i bez kojih ne bi mogla funkcionirati, a kako je kralj u to vrijeme zabranio da se javno govori o politici, zabranu je ispoštovao i Bjelogrlić, pa se komplicirana politička situacija iz tog perioda spominje samo u naznakama i ispotiha. Nećemo se miješati Bjelogrliću u, može se reći dobar posao koji je uradio, ali možda je jedino viška patriotski element kada svi na stadionu nakon pobjede u prijateljskoj utakmici protiv Bugarske pjevaju himnu, i to gledaoca na Balkanu naprasno vrati iz sladunjave romantične atmosfere 30-ih u realnost. Ali, i to je dio fudbala. Film je od subote navečer u redovnom repertoaru Meeting pointa.

Film ne prati zaista sjajni uspjeh dječaka sa beogradske Čubare i seljaka od kojih je sastavljena tadašnja reprezentacija koji su otišli i pobijedili Brazil, sa domaćinom Urugvajem igrali u polufinalu i nesretno izgubili. Kako su "zbog sudijske nepravde" u polufinalu bojkotovali utakmicu za treće mjesto, ostalo je zabilježeno da je Jugoslavija na tom prvenstvu bila četvrta, Iza Urugvaja, Argentine i SAD-a. Odlična priča za nastavak.


[Edited by forever on 05-03-2011 at 20:38 GMT]

citat:

---

Abulafija wrote:
Vecinu gradjena BiH, Beograd asocira na fasizam, rigidni nacionalizam, Milosevica, devedesete, koje su nam prosle u bijedi i strahu, zbog svog zla koje je doslo iz Beograda, i koje i dan danas dolazi, samo sad dolazi u malo perfidinjem obliku.
Meni licno, Beograd izaziva mucninu u zeludcu, bukvalno. Ako postoji ijedan grad na kugli zemaljskoj koji mi se gadi, to je Beograd. Mene Beograd potsjeca na zlo, na smrad i trulez, i najnize ljudske porive, silikonske drolje, supruge ratnih zlocinaca, i hiljade ostalih koji u njima vide idole i uzore. Na zatucane gedzovane, ljudsku bijedu, potpunu zaludenost velikosrpskim nacionalizmom, te potpuno omalovazavanje naroda u svojoj neposrednoj blizini. Prije rata sam bio u beogradu jednom, poslije rata, jednom odveden protiv svoje volje, za taj grad me ne veze nista lijepo, i iz tog grada mi nije nikad doslo nista lijepo. U pobjedama srpskih sportista, ja vidim podignuta tri prsta, koja meni djeluju kao prijetnja a ne pozdrav ili radovanje. U slikama lijepih gradjevina, ja vidim zlatne narukvice opljackane po masovnim grobnicama u drzavama u okruzenju. Mozda je do mene, ne znam, al znam da je to jedno od rijetkih mjesta na planeti koje vise nikad ne bih zelio posjetiti. Al´ sto ljudi, sto cudi.
Bujrum.

---

citat:

---

statebriga wrote:


veoma mi se svidja kako je to putnik stavio u rijeci. da, beograd me asocira na rat, na iskezenu laz...

zamjeram beogradu sto je dozvolio da seljacine iz republike srpske (tj. PC, latinicno akronim za piCHka CHobaniCHka), kazu: "dobro dosli u MOJ grad" hahahaha.

kako su mogli dozvoliti takvim papcima da svojataju njihov grad. kako im jos uvijek dozvoljavaju?

kako su dozvolili SEBI da zmire pred onim sta je NJIHOVA zvanicna politika radila...

kako ih nije sramota da kazu srbima koji zive u federaciji da su izdajice?!

koji su to, BRE, ljudi?! kakav, BRE, grad?

sorry, al´ 90% beograda su papci, a preostalih 10% nema kriticnu masu da bi beograd zaista sjao tim nekim gradskim sjajem... eto, tu je jedina stvar na kojoj se moze povuci paralela izmedju tuzle, sarajeva, i beograda...

---

citat:

---

forever wrote:
Boris Tadic,Zoran Djinjdic,Cedomir Jovanovic,Vojislav Brajovic,Nikola Kojo,Sergej Trifunovic,Dragan Bjelogrlic,Zdravko Colic,Goran Bregovic,Mesa Selimovic,Ivo Andric,Branko Copic,NOVAK DJOKOVIC ,ANA IVANOVIC,JELENA JANKOVIC. itd itd itd..Svima njima su korijeni iz stare Crne Gore,Hercegovine,Bosne ,Krajine.

---