Reis Cerić jedan od 50 najutjecajnijih muslimana u svijetu

Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić nalazi se među 50 najutjecajnijih muslimana u svijetu, saopćila je Mina, pozivajući se na informaciju o izdanju knjige “Petsto (500) najutjecajnijih muslimana u svijetu” koju je 17. novembra objavila Agencija Reuters.

Od tih "petsto najutjecajnijih" napravljen je uži izbor od "50 najutjecajnijih" među kojima je reisul-ulema Cerić na 39. mjestu.

Da bi se shvatila vrijednost selekcije 50 najutjecajnijih muslimana u svijetu dovoljno je, prema ovom saopćenju, spomenuti imena kao što su saudijski kralj Abdullah bin Ali Saud, koji je na prvom mjestu, te jordanski kralj Abdullah i marokanski kralj Muhammed VI, zatim državnici kao što su turski premijer Redžep Erdoan, te duhovni autoriteti kao što su ajatullah Ali Hamenei, šejh Jusuf Karadavi, ajatullah Husein Sistani, te egipatski muftija Ali Džum'a i mnogi drugi.

Knjiga pod naslovom “500 najutjecajnijih muslimana u svijetu za 2009. godinu” na prvom mjestu promovira „top listu od 50“ muslimana čiji utjecaj se može osjetiti u međunarodnom kontekstu.

Na top listi 50 najutjecajnijih muslimana istaknute su tri vrste ličnosti: kraljevi, duhovni učitelji i medijski edukatori.

Urednici navode u uvodu knjige da je utjecaj u islamskom svijetu specijaliziran u određenom kontekstu te da ne postoji jasna hijerarhija niti organizirano svećenstvo za muslimane kako bi se prepoznao vođa, kao što je patrijarh za pravoslavne kršćane ili papa za katolike. Prema tome, kriterij se nametnuo kroz raznolikost faktora u određivanju 50 najutjecajnijih muslimanskih lidera današnjice.

Nakon isticanja 50 najutjecajnijih osoba, dolaze imena 450 muslimana iz svijeta podijeljenih u 15 kategorija – učenjaci, političari, administratori, tradicionalisti, propovjednici, žene, mladi, filantropisti, ljudi zaslužni za razvoj u nauci i tehnologiji, umjetnosti i kulturi, radikali, međunarodne islamske organizacije i pitanja današnjice.

Urednici navode da je cilj da se pomogne čitaocu u razumijevanju različitih načina na koje islam i muslimani utječu na svijet. S tim u vezi, Mustafa Cerić je okarakteriziran kao “zvijezda vodilja za islam u Evropi i vodeća ličnost u Bosni i Hercegovini” te “izrazit u području međureligijskog dijaloga" i "jedan od najutjecajnijih muslimanskih vođa danas”.

U obrazloženju za izbor na top listu 50 najutjecajnijih muslimana reisu-l-uleme Cerića naročito se ističe Deklaracija evropskih muslimana, koju je napisao 2006. Nadalje, reisul-ulema Cerić se smatra "zagovornikom međukulturnog dijaloga" i osobom koja je 2009., uprkos upozorenjima o mogućim nasilnim demostracijama, otišla u Srbiju i govorila u Tutinu o potrebi Bošnjaka i Srba da žive zajedno.

Ono što je, naglašava Mina, značajno za ovu knjigu jeste to da su glavni urednici dva etablirana i svjetski poznata profesora s Georgetown university u Washingtonu John Esposito i Ibrahim Kalin.

Oni ovu knjigu predstavljaju kao prvu u godišnjem prikazu glavnih muslimanskih ličnosti u svijetu u nadi da će postati norma i da će se nastaviti ova vrsta izbora najutjecajnijih muslimana u svijetu.

citat:

---

bosnjobosnjo wrote:
Reis Cerić jedan od 50 najutjecajnijih muslimana u svijetu

Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić nalazi se među 50 najutjecajnijih muslimana u svijetu, saopćila je Mina, pozivajući se na informaciju o izdanju knjige “Petsto (500) najutjecajnijih muslimana u svijetu” koju je 17. novembra objavila Agencija Reuters.

Od tih "petsto najutjecajnijih" napravljen je uži izbor od "50 najutjecajnijih" među kojima je reisul-ulema Cerić na 39. mjestu.

Da bi se shvatila vrijednost selekcije 50 najutjecajnijih muslimana u svijetu dovoljno je, prema ovom saopćenju, spomenuti imena kao što su saudijski kralj Abdullah bin Ali Saud, koji je na prvom mjestu, te jordanski kralj Abdullah i marokanski kralj Muhammed VI, zatim državnici kao što su turski premijer Redžep Erdoan, te duhovni autoriteti kao što su ajatullah Ali Hamenei, šejh Jusuf Karadavi, ajatullah Husein Sistani, te egipatski muftija Ali Džum'a i mnogi drugi.

Knjiga pod naslovom “500 najutjecajnijih muslimana u svijetu za 2009. godinu” na prvom mjestu promovira „top listu od 50“ muslimana čiji utjecaj se može osjetiti u međunarodnom kontekstu.

Na top listi 50 najutjecajnijih muslimana istaknute su tri vrste ličnosti: kraljevi, duhovni učitelji i medijski edukatori.

Urednici navode u uvodu knjige da je utjecaj u islamskom svijetu specijaliziran u određenom kontekstu te da ne postoji jasna hijerarhija niti organizirano svećenstvo za muslimane kako bi se prepoznao vođa, kao što je patrijarh za pravoslavne kršćane ili papa za katolike. Prema tome, kriterij se nametnuo kroz raznolikost faktora u određivanju 50 najutjecajnijih muslimanskih lidera današnjice.

Nakon isticanja 50 najutjecajnijih osoba, dolaze imena 450 muslimana iz svijeta podijeljenih u 15 kategorija – učenjaci, političari, administratori, tradicionalisti, propovjednici, žene, mladi, filantropisti, ljudi zaslužni za razvoj u nauci i tehnologiji, umjetnosti i kulturi, radikali, međunarodne islamske organizacije i pitanja današnjice.

Urednici navode da je cilj da se pomogne čitaocu u razumijevanju različitih načina na koje islam i muslimani utječu na svijet. S tim u vezi, Mustafa Cerić je okarakteriziran kao “zvijezda vodilja za islam u Evropi i vodeća ličnost u Bosni i Hercegovini” te “izrazit u području međureligijskog dijaloga" i "jedan od najutjecajnijih muslimanskih vođa danas”.

U obrazloženju za izbor na top listu 50 najutjecajnijih muslimana reisu-l-uleme Cerića naročito se ističe Deklaracija evropskih muslimana, koju je napisao 2006. Nadalje, reisul-ulema Cerić se smatra "zagovornikom međukulturnog dijaloga" i osobom koja je 2009., uprkos upozorenjima o mogućim nasilnim demostracijama, otišla u Srbiju i govorila u Tutinu o potrebi Bošnjaka i Srba da žive zajedno.

Ono što je, naglašava Mina, značajno za ovu knjigu jeste to da su glavni urednici dva etablirana i svjetski poznata profesora s Georgetown university u Washingtonu John Esposito i Ibrahim Kalin.

Oni ovu knjigu predstavljaju kao prvu u godišnjem prikazu glavnih muslimanskih ličnosti u svijetu u nadi da će postati norma i da će se nastaviti ova vrsta izbora najutjecajnijih muslimana u svijetu.

---

BHDANI:

Tema broja: Zašto poglavar Islamske zajednice prijeti egipatskim scenarijem



Varljivo ljeto 2011.

Je li Bosna i Hercegovina sekularna država? Cinici će prvo primijetiti da je upitno koliko danas uopće ima države BiH, ponajprije zbog velikosrpskog djelovanja iz devedesetih godina prošlog vijeka, koje se, doduše neratnim sredstvima, nastavlja i danas. No, kada od poglavara Islamske zajednice dođe poziv za rušenje države i sistema, onda se problemi nagomilavaju. Jer, to nije samo udar na sekularnost BiH, nego i na samu BiH kao državu



Prošlosedmični govor reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića na Buni, pred više hiljada pristalica, ostat će nam upamćen po jednom: prvi put od jednog vjerskog poglavara smo čuli prijetnje masovnim protestima, neredima i rušenjem vlasti, a sve zbog benigne odluke ministra Kantona Sarajevo Emira Suljagića da predmet vjeronauk ne ulazi u prosjek ocjena učenika.

Od poglavara Islamske zajednice u BiH reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića mogli smo očekivati sve i svašta. Posljednjih nekoliko godina ovaj poglavar je vrlo često istupao, mediji su punili stupce, analizirali i komentarisali sve njegove nepromišljene izjave, postupke i poteze.

Vrlo rijetki su trenuci kada je ovaj poglavar zablistao kako mu nalaže njegova časna titula. Reis Cerić je imao mišljenje o svemu, mišljenje koje može biti legitimno, ali kada je u javnom polju djelovanja, onda takvo mišljenje, stav ili izjava mogu biti podložni kritikama. Tako će Cerić ostati upamćen kao branitelj hodže iz Gluhe Bukovice koji je nepravosnažno osuđen za pedofiliju. Reis je također izjavio i da je Bošnjacima “Turska mati, tako je bilo, tako će i ostati”. Raffiju Gregorianu, prvom zamjeniku visokog predstavnika, poručio je da mu je drago što je oženjem “gospođom Olgom”, pitao je Bošnjake “kome, ba, da se prilagođavaju”, a svojedobno je čak primio i levhu u zatvoru od Karaya Kamela bin Alija koji je ležao zbog ubistva. Administrativna zgrada Rijaseta počela je sa izgradnjom u momentu kada je ogroman procent reisovog ummeta na granici siromaštva. Pred izbore je kroz više intervjua favorizirao svoga prijatelja i jednog od finansijera izgradnje Administrativnog centra na Kovačima, Fahrudina Radončića i njegov Savez za bolju budućnost, poručujući Bošnjacima da se trebaju ugledati na Radončića, i da je vrijeme za nove lidere, i to one koji su se pokazali sposobnim u privatnom sektoru. Moglo bi se još štošta dodati, ali ćemo ovdje stati.

Lijepljenje etiketa Dugo reisa nije bilo u javnosti sa oštrim i teškim izjavama, pa su mnogi pomislili da je posljednje mjesece svoga posljednjeg mandata odlučio provesti sređujući račune svoga dugotrajnog mandata. No, Cerić nas je demantirao, i to prijetnjom rušenjem vlasti i masovnim protestima na ulicama Sarajeva. To je poglavar Islamske zajednice BiH poručio prošle subote na svečanom zatvaranju tradicionalne manifestacije “Dani mevluda i zikra” u avliji blagajske tekije na Buni.

Zbog čega – zbog bezazlene, ali i ispravne odluke ministra nauke i obrazovanja Kantona Sarajevo Emira Suljagića da predmet vjeronauk ne ulazi u prosjek ocjena. I ništa više.

Da sada ne ulazimo u priču o odluci ministra Suljagića, a o čemu su Dani u prethodnim brojevima iscrpno pisali. Osvrnimo se na prijetnje koje je Mustafa ef. Cerić izrekao pred više hiljada okupljenih pristalica na Buni. Jer, ovo je prvi put da duhovni lider Bošnjaka, muslimana otvoreno prijeti – poziva na rušenje vlasti i masovni izlazak na ulice, što je u potpunoj suprotnosti njegovog posla – da se zalaže za toleranciju i uvažavanje, mir i prijateljstvo...

U tom govoru reis Cerić, za koji se slobodno može reći da spada među najoštrije ikad, javno je i nedvosmisleno zaprijetio ne samo ministru Suljagiću nego i svim građanima sekularne države Bosne i Hercegovine koji ne misle kao on, da ukoliko ne povuče svoju odluku da će se desiti “sarajevsko ljeto”, po uzoru na revoluciju i Mubarakovo “egipatsko proljeće”.

U svome govoru dotakao se (govor u cijelosti možete pročitati u okviru) ef. Cerić Federalne televizije i “nekih printanih medija”, Dodika, i, svjetskih političara, Sjeverne Afrike i naravno – Srebrenice, koju u potpuno neprimjerenom kontekstu u posljednje vrijeme vrlo često upotrebljava.

Teolog i historičar fra Petar Jeleč, ministrovu inicijativu smatra poželjnom i ispravnom, a reisa Cerića naziva – manipulatorom.

“Na ministra Suljagića se već tjednima udara iz svih oružja, a u tome prednjači Islamska zajednica i reis Cerić koji je u čitavu priču degutantno uvukao i pobijene članove obitelji ministra Suljagića u Srebrenici. Inače ta praksa reisa Cerića da svakom svom neistomišljeniku odmah nalijepi etiketu da ne ’poštuje žrtve genocida u Srebrenici’ predstavlja još jedan sramotan primjer velike manipulacije žrtvama tog strašnog zločina. A njegovom prijetnjom uličnim neredima i rušenjem vlasti trebale bi se pozabaviti i neke druge vladine i nevladine institucije”, kazao je Jeleč za Dane.

Kratko se osvrnuo fra Petar i na predmet vjeronauk i stava je da mu uopće nije mjesto u školama, jer je dosadašnja praksa u Srbiji i Hrvatskoj pokazala da se radi o promašenom projektu.

“Zlatno doba vjeronaučne poduke je bilo onda kada se ona održavala u okviru župnih zajednica i džamija, na dobrovoljnoj bazi, kad je se nije ocjenjivalo i od nje pravilo ono što je danas učinjeno. Umjesto vjeronauka, u školama bi trebalo djeci i mladima predavati religijsku kulturu preko koje će im biti posredovano opće znanje o svim religijama, a onda dalje u okviru vlastitih vjerskih zajednica produbljivane pojedine vjerske zajednice i postulati”, kategoričan je Jeleč.

Kako je vrijeme odmicalo, tako su dolazile reakcije sa svih strana. Prva politička stranka koja je reagovala na reisov govor na Buni bila je Naša stranka, odnosno njen predsjednik Dennis Gratz, koji smatra da Mustafa ef. Cerić treba da odstupi sa funkcije koju obnaša i uključi se u politiku.

Rušenje demokratije “Želimo Vas podsjetiti na nešto na šta biste Vi trebali podsjećati druge, a to je da istinske vjerske slobode uređuju odnose između religije i države na temelju modernih demokratskih i sekularnih principa, prije svega razdvajanje vjerskih i državnih institucija. Isključivo u takvim uvjetima religija može ostati vjerna svojoj svrsi. Ako se, gospodine Ceriću, ne možete držati osnovnih postulata koje podrazumijeva Vaš vjerski položaj, pozivamo Vas da odstupite i otvoreno počnete obnašati političku funkciju, te se transparentno borite za ciljeve koji se kriju iza ovih Vaših ambicija”, poručuje Gratz. Na reisovu stranu su, očekivano, stali neki službenici Islamske zajednice BiH, udruženja vjeroučitelja, ali i kolege iz katoličkih krugova, te neke od minornih stranaka, ali i pojedinci iz Stranke demokratske akcije, stranke koja je svojedobno Cerića kao svog favorita preporučivala za poziciju koju obavlja.

Šta nakon svega ostaje da se kaže? Nema sumnje da će i ovi reci biti tretirani kao islamofobični, a njihovi autori kao islamofobi. Ta teška riječ u bosanskohercegovačkom kontekstu se koristi za sve one koji se usude kritički progovoriti o izjavama i potezima visokih dužnosnika Islamske zajednice. A kako nego kritički pisati kada jedan vjerski poglavar iskrivljuje činjenice, ocjenjivanje vjeronauka povezuje sa ukidanjem (?!) džamija, barata kostima mrtvih i šta već sve ne?

Nažalost, ma koliko to bolno zvučalo, oni koji se otvoreno stavljaju na reisovu stranu, dakle oni koji smatraju da je vjerska zajednica, tačnije njen poglavar, dakle čovjek, nedodirljiv, čak i kada poziva na rušenje vlasti, ne shvataju da se tom podrškom idu na ruku neprijateljima demokratske države, a jedino demokratska BiH je moguća BiH.





Reisovi branitelji



KO SDA Sarajevo

“Odluka SDP-ovog ministra obrazovanja Suljagića uperena je isključivo protiv Bošnjaka, jer niko ne postavlja pitanje vjeronauka u školama u općinama sa srpskom i hrvatskom većinom. Radi se o udaru na ustavni poredak, na vjerske slobode, na duh ZAVNOBiH-a i jednakopravnosti i zbog toga je nedopustiva, sramna i proračunata šutnja stotine bošnjačkih političara koji sjede u zakonodavnim ili izvršnim organima vlasti dok se uime ateističke manjine diskriminiraju vjernici”.

Muhamed Velić, imam i zagovornik fetve

“Na tabli crnog mermera uklesavala bi se imena islamofoba i svih onih koji su napakostili i nanijeli zlo bh. muslimanima. Bez obzira bili oni muslimani ili ne. A što se tiče ’muslimana’, Bošnjaka islamofoba, njima bi se fetvom zabranili svi vjerski obredi koje zaslužuje ili traži jedan musliman da mu se upriliče. (...) Recimo, ako bi Emir Suljagić (a to je više nego zaslužio) bio obuhvaćen stogodišnjom fetvom, to bi se de jure i de facto ovako moglo tumačiti: nakon godina i godina kada preseli na bolji svijet Emir Suljagić (a pretpostavimo da je u nekom budućem vremenu tobe došao i hadž obavio, a svi oni, prije ili kasnije, dođu tobe, kad im iz guzice dođe u glavu) i doći će mu djeca ili unučad da prijave dženazu. Čovjek koji radi na dženazama (bilo koji čovjek u bilo kojem medžlisu) ukucat će u svoj kompjuter ime Emir Suljagić i po automatizmu će se na ekranu pojaviti oznaka koja upućuje na fetvu u kojoj jasno piše da se tom čovjeku zbog ranije nanešenog velikog zla prema islamu i muslimanima ne može klanjati dženaza. Fetva ima još 49 godina do isteka. Onda će se djeca ili unučad pitati šta je to njihov otac ili dedo u životu tako sramno i toliko nečasno uradio. A lista takvih bila bi pozamašna.”

Muftija sarajevski ef. Smajkić

“Mi ne želimo da nas se gura u ilegalu, niti hoćemo da nam djecu uče nepoznati ljudi sa sumnjivim namjerama. Mi hoćemo da nam našu djecu uče naši učitelji u duhu viševjekovne islamske tradicije Bošnjaka muslimana.

Mi nećemo da nam se djeca u školi osjećaju manje vrijedna zbog njihove vjere i kulture.”

Međureligijsko Vijeće

“Svoju samovolju i osjećaj samodostatnosti iskazao je što o ’svojoj donesenoj odluci’ nije ni obavijestio crkve i vjerske zajednice. Nije se čak udostojio ni odgovoriti crkvama i vjerskim zajednicama na njihov pisani prigovor što su mu ga uputile i zatražile da ’svoju invalidnu odluku opozove’.”






Tako je govorio reis



Ne damo djecu bezbožnicima!



“Pravo na vjeru je Allahov dar. To je prirodno pravo koje niko niti smije uzimati, niti davati. To je pravo na koje vi roditelji imate da odgajate svoju djecu kako vi hoćete. Hoće oni ponovo da mi svoju djecu dajemo bezbožnicima, i da ne budu spremni da se brane kad dođe ponovo etničko čišćenje. Oni koji ne mogu da naprave od Srebrenice Sarajevo sada hoće da prave od Sarajeva Srebrenicu. Ma nećemo to, dosta nam je toga. Ne damo svoju djecu da ih vi učite bezbožništvu. Mi hoćemo da svoju djecu učimo i to u našim školama. Te državne škole su naše škole, mi plaćamo porez, nije to tvoje ministre privatna babovina, nisi to donio niotkle, nego je to naše, i ima da se uči vjeronauka u tim školama. Ako treba, a očito da će trebati ja im poručujem, ako budete dalje dirali u vjeronauku, a to znači da ćete poslije i u džamiju i u medresu i u naše ime, u naše kuće onda ćete nam početi određivati šta ćemo jesti, gdje ćemo biti, s kim ćemo govoriti, s kim ćemo se družiti, ako budete dirali u vjeronauku imat ćete sarajevsko ljeto na ulicama Sarajeva, da znate. Jer mi ne možemo to podnijeti, mi ne možemo podnijeti da nas pripremite kao i zadnje četiri godine, ove zadnje četiri godine Federalna televizija, ove takozvane državne televizije i ove neke štampane novine su nas pripremili, dresirali nas da budemo mirni da oni krenu u ovu akciju da nam uzimaju prava postignuta i vjeronauku i džamiju i mektebe i sve ostalo.

Zato odavde sa Bune, sa izvora naše duhovnosti poručujemo im nemojte se igrati sa nama. Nemojte nas ponižavati, nemojte nas potcjenjivati i poručujem posebno Veri Jovanović (predsjednica Helsinškog odbora BiH, op. aut), nemoj ti da štitiš naša prava jer ti služiš onima koji mrze islam, mrze nas muslimane i zato ostavi nas na miru i uopšte nam tvoj sud nije mjerodavan šta su naša prava a šta nisu. Mi ćemo kazati koja su naša prava, a koja nisu. Nisi ti zadužena i nisi kvalificirana da određuješ da li je ova odluka ministra ispravna ili neispravna.”






Kritičari reisova stava i govora



Helsinški odbor

“Helsinški komitet za ljudska prava u BiH cijeni da mandat Ministarstva jeste da osigura dosljedno provođenje Zakona. Spomenuta instrukcija je sastavni dio obaveza koje država ima prema svim svojim građanima – uključujući i djecu da bi osigurala jednakost za sve, stoji u saopćenju Komiteta.”

PEN Centar

“Uvjereni smo da ministar Suljagić nije imao na umu ono što mu se imputira ovih dana s najviših religijskih upravljačkih mjesta, da će ukinuti vjeronauk, nego da je želio djecu iz manjinskih grupa dovesti u ravnopravan položaj s većinom koja pohađa vjeronauk.

Takav postupak vjeran je tradiciji zajedničkog života kod nas, a pogotovo odražava demokratsku težnju da se manjine u našoj sredini ne osjećaju poniženo, uvrijeđeno i getoizirano. Smatramo gest ministra Suljagića hrabrim i odlučnim korakom Kantona Sarajevo, primjerom za druge i korakom približavanja euroatlantskim integracijama.”

JONATHAN MOORE, otpravnik poslova u američkoj ambasadi

“U Sjedinjenim Američkim Državama postoji bitna razlika između škola i vjerskih kuća. Vjeronauk je važna stvar, ali vjere su vjere, a obrazovanje nešto drugo. U tom smislu nadam se da će aktuelna situacija biti mirnija i da će ljudi mirnije i profesionalnije reagovati na trenutno stanje u Kantonu Sarajevo.”

Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu

“Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu i Asocijacija za demokratsku inicijativu oštro osuđuju krajnje neprimjeren istup reisu-l-uleme Islamske zajednice BiH, Mustafe ef. Cerića na skupu u Buni kod Mostara. Ne sporeći pravo na slobodu mišljenja, kao ni potrebu za dijalogom u demokratskom društvu, kao i neophodnost davanja mogućnosti za drugačiji stav, podsjećamo da govor mržnje nije prihvatljiv, kao ni govor kojim se ugrožava fizički integritet i sigurnost bilo kojeg građanina i građanke Bosne i Hercegovine.”

POLIS

“Politički savjet ACIPS-a (POLIS) najoštrije osuđuje izjave reisa Mustafe Cerića u kojima prijeti nasiljem i rušenjem ustavnog poretka. POLIS smatra da je Cerić, kao vjerski lider, zloupotrijebio poziciju na kojoj se nalazi u cilju destabilizacije prilika u Bosni i Hercegovini i ovim činom jasno pokazao svoju težnju da se stavi iznad izabranih predstavnika građana i građanki BiH.

POLIS daje punu podršku ministru obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo, dr. Emiru Suljagiću, u njegovim naporima da se ukine diskriminacija učenika u procesu nastave u tom kantonu, i poziva sva ostala ministarstva koja su odgovorna za obrazovanje u BiH da spriječe diskriminaciju učenika uzrokovanu načinom držanja nastave iz predmeta vjeronauka i njenim ocjenjivanjem, s obzirom da se radi o fakultativnom predmetu.”

Bh novinari

“Negiranje pluralizma mišljenja, oduzimanje prava na iznošenje vlastitog stava, javno linčovanje i proglašavanje islamofobima Bošnjaka, Srba, Hrvata i svih drugih koji ne misle kao reis Cerić i krug imama okupljenih oko njega, nezapamćen su primjer jezika mržnje u javnom prostoru. Direktan je to atak i na osnovna ljudska prava gradjana i demokratske vrijednosti bosansko-hercegovačkog društva, u kojem svoj značajan udio imaju i vrijednosti islama kao vjere tolerancije, uvažavanja i prihvatanja drugog i drugačijeg.”

Kad efendija Ceric govori o politickim problemima onda to nije normalno ali kad to radi kardinal Puljic nikom nista.Isti problem samo jednog osudjujemo a drugom sve tolerisemo.

Nisam simpatizer ni jednog ni drugog ali imajmo isti arsin, budimo "jednakopravni".U cilju "jednakopravnoti" formirajmo vladu za dobro ovog naroda.

http://www.nezavisne.com/novosti/intervju/Kardinal-Vinko-Puljic-U-cudu-sam-kakvu-to-drzavu-pravimo-97397.html

[Edited by Dajdza on 12-07-2011 at 19:37 GMT]

Zabilješke registrovanog islamofoba

Samo Reis i Chuck Norris nikad ne odmaraju
Piše: Samir Šestan



Pioniri maleni, vi ste vojska prava: Reis Cerić s mladim naraštajima



I kada napadate nosioce vjere, vi, zapravo, napadate vjeru“, jedan je od posljednjih Reisovih bizarnih bisera, kojim je ostao tvrdo pri stavu da su svi njegovi kritičari islamofobi. Slijedeći tu logiku, za očekivati je da tokom rasprave unutar IZ, protivnicima uspostave institucije doživotnog reisa, pogotovo u njegovom liku, kao ključni argument, ponudi: „I kada penzionišete nosioca vjere, vi zapravo penzionišete vjeru“


Jedva čekam da pročitam tekst, naslov mi se već sviđa: Reis, stojeći
Photo: StockNedostatak atraktivnih tema u ljetnjoj šemi exjugoslovenskih medija, naročito u sferi entertainment fašizma, uzrokovan godišnjim odmorima nekih od najznačajnijih proizvođača te vrste zabave za široke narodne mase i urnebesno zabavnim „poštovanjem svetog mjeseca ramazana“ od strane vrhovnog bića iz šumskog dijela Tamnog Vilajeta (koje na ovaj način pravda svoju kreativnu blokadu i neugodnu pauzu u produbljivanju kulture dijaloga psovkama, uvredama i prijetnjama), odlučila je efikasno popuniti Islamska zajednica BiH.

RAMAZANSKI LOV U ORGANIZACIJI RIJASETA: Okupirana od strane ekstremnih Reisofila, odnosno pretvorena u jednu od klasičnih ovdašnjih interesnih zajednica koje služe isključivo zadovoljavanju kosmičkih apetita svog čelnika i relativno uskog kruga oko njega (u kome su i brojni otpaci iz vremena potpune sraslosti religije i politike, koji nikad, kao ni Reis, nisu prebolili svoju marginalizaciju unutar „stožerne stranke“ bošnjačkog nacionalizma, na njenom putu od mas pokreta do stranke desnog centra), organizacija koja se predstavlja kao Islamska zajednica BiH, nastavljajući višegodišnje sramoćenje muslimana i Islama, na ovim prostorima, reaktivirala je svoju omiljenu zabavu – lov na islamofobe.

Predstavljajući javnosti četri mjeseca stari „Prvi izvještaj o islamofobiji, diskriminaciji i netoleranciji na području Islamske zajednice u BiH od 2004-2011“ (uzgred, ne postoji nikakvo „područje IZ“, nego samo područje na kome djeluje IZ!), Reisov propagandni štab, za ovu priliku zanimljivo i indikativno pojačan vojnim muftijom oružanih strana BiH (koga bi neko trebao podsjetiti kako je Mesić svojevremeno, kao Predsjednik države i civilni zapovjednik oružanih snaga, reagovao na ambicije vojnih zapovjednika da komentarišu njegove izjave i rad), ozbiljan je društveni problem zlupotrijebio za obračun sa kritičarima aktuelnog Reisa i njegovih saučesnika.

Klasični govor mržnje, eksponenata politika kojima je cilj dovršenje zločinačkih ratnih projekata (jal 'vako, jal 'nako), i fizički nasrtaji na vjerske objekte i vjernike, izjednačeni su sa medijskim kritikama prikrivanja i odbrane pedofila u redovima Islamske zajednice, sa kritikom rastrošnosti i sklonosti luksuzu čelnika zajednice čija vjernička masa živi na ivici egzistencije, kritikom makijavelističke politike i pohlepe za novcem, makar on bio i prljav ili krvav (novac lokalnih tajkuna ili svjetskih diktatora), sa kritikom tolerisanja ili podstrekavanja nasilja nad manjinama i zapišavanja teritorija.


Odanost bez granica: Da i mi malo kleknemo ispred dragog Reisa
Photo: StockNovinski tekstovi koji, ispunjavajući funkciju medija u demokratskom društvu (kakva su ovdašnja bar deklarativno i formalno), ukazuju na neprihvatljivo ponašanje čelnika IZ, proglašavaju se motivisanim mržnjom prema muslimanima. U ludilu, koje nije religijsko, nego zasnovano na ego tripovima koji su metastazirali u ozbiljnu bolest (a za što, laički, vjerujem, da i u samom šerijetu postoje predviđene sankcije), Reis se izjednačava najprije sa Prorokom Muhamedom a onda i sa samim islamom – Rijaset, naime, čuvenu zabranu crtanja karikatura, sa poslanika Muhameda, širi na Reisa Cerića, a (verbalni) „napad“ na njega sam Cerić javno naziva napadom na samu vjeru. Islamofobima se proglašavaju čak i oni koji samo citiraju Reisa (recimo njegove izjave da su Bošnjaci Turci) ili ga parafraziraju (npr. izjavu da je Karadžić više uradio za Islam u Bosni, nego on za 50 godina). Genocid, ratni zločini, haške presude i evropski islamofobi i ratne izjave Biljane Plavšić i poratne njenog klona Milorada Dodika, stavljeni su u istu ravan sa novinskim komentarima sarajevskih građanskih medija, ljevičarskim ministrima koji su pokušali dirnuti u povlašteni položaj islamskog vjeronauka u sarajevskim školama, sa međunarodnim zvaničnicima, koji su istraživali vezu vrhova IZ sa političkim, medijskim i kriminalnim moćnicima, sa organizacijama za zaštitu ljudskih prava, koja su ukazivala na neprihvatljivo ponašanje čelnika IZ u tom kontekstu... Čime je, faktički, od strane Rijaseta IZ, svjesnom zloupotrebom, obesmišljen sam termin islamofobije i amnestirani stvarni širitelji mržnje, koji Reisa i njegove saučesnike u ovom udruženom zločinačkom pothvatu i ne interesuju, osim kao sredstvo za obračun s ličnim neprijateljima.



Sedamnaest mladih videće Reisa: Omladina u duhovnoj ekstazi
Photo: StockKO TO KAŽE KO TO LAŽE DA JE VRH IZ RADIKALAN, KLERIKALAN I DA VRŠI PRITISAK NA MEDIJE: Islamofobija postaje tek prigodan izgovor za pravdanje vlastitog nasilja nad njome tergetiranim neprijateljem, koji s istom nema nikakve veze. Na sličan način na koji se u svjetskoj politici koristi termin terorizma. Pa se borbom protiv terorizma pravda rusko ili izraelsko zatiranje u krvi oslobodilačkih pokreta u Čečeniji i Palestini, Amerikanci kao jedan od izgovora za napad na Irak koriste izmišljene veze režima Saddama Husseina sa Al-Qaidom, Muammar Gaddafi poseže za istom optužbom u libijskom građanskom ratu,... i fali još samo da kineska vlada za terorizam optuži Dalai Lamu, što je taman toliko suludo, koliko i Rijasetovo označavanje, kao islamofoba, recimo, roditelja djece u sarajevskim obdaništima, koji su protestovali zbog ideološkog drila i sofisticiranog segregacijskog nacionalšovinističkog nasilja nad djecom u najranijem uzrastu ili Ureda ombudsmena Federacije BiH, zbog toga što su u svom godišnjem izvještaju o stanju ljudskih prava, ustvrdili da je vrh Islamske zajednice ''radikalan, klerikalan, te, da isti vrši pritisak na medije'', iako svi znamo da je umjeren, demokratičan i posvećen očuvanju i širenju medijskih i svih drugih sloboda, je li?).

I, kao što je nus proizvod zajebavanja sa terminom terorizma, relativiziranje zločina i omogućavanje pravim teroristima da navuku krinku boraca za slobodu, te, omasovljavanja njihovih redova, tako je zajebavanje Islamske zajednice sa terminom islamofobije, dovelo do situacije da se sa tim terminom počne zajebavati u javnom prostoru, odnosno da mu se, u lokalnim okvirima, potpuno izmijeni smisao i da, u građanskim sekularističkim krugovima, postane stvar prestiža biti „islamofob“ (odnosno na nekoj od listi za odstrjel, islamističkih ekstremista ili tek budaletina), jer to, u novom, izmijenjenom značenju tog pojma znači biti označen kao kritičar ili neprijatelj jedne priglupe, nemoralne, kriminogene, ekstremističke politike, koja zloupotrebljava vjeru u najprimitivnije svrhe i nanosi nesagledivu štetu i kompletnom društvu, ali i zajednici koju tvrdi da predstavlja (Slično kao što je propagandna mašina velikosrpskog fašizma, početkom devedesetih, proglašavajući neprijateljima sve redom i zloupotrebljavajući termin ustaša u tom kontekstu, dovela do situacije da, među onima koji joj nisu bili simpatizeri, preporuka za neku novinu, intervju, knjigu ili pozorišnu predstavu, bude da su - „ustaški“).


Druže Reise, mi ti se kunemo: Svečani doček sa cvećem i narodnom nošnjom
Photo: StockPravi islamofobi, zahvaljujući zloupotrebi tog termina od strane IZ, i iz toga nastaloj situaciji terminološkog relativizma, uživaju u trenutku u kome je relativiziranje značenja pojma dovelo i do relativiziranja njihove odgovornosti za produkovanje mržnje i u kome su se nenadeno našli u štulićevskom „srazu ljudskih bića i poganih svinja (sjeme im se zatrlo)“. Priglupa, kratkovida, sitnošićardžijska politika IZ, postavljajući znak jednakosti između mržnje i kritike, nije naštetila Kritici, nego je učinila uslugu Mržnji. Ali,... mržnja za takve projekte nikad nije bila problem, nego poželjan okvir za nesmetano djelovanje.

PRVO SEBI, PA VEHABIJAMA: Demonizacija medijskih kritičara njegovog djelovanja, iako ovih dana privlači najviše pažnje („Bog je prvo sebi stvorio bradu“, valjda), tek je segment u projektu mnogo ambicioznijih i opasnijih namjera, koji ovih dana intenzivira Reis Cerić i odani mu krug oko njega. A čiji su elementi i iznenadna napadna zainteresovanost za verbalne ispade lidera srpskog nacional-separatističkog projekta u BiH, a i šire (u čemu ne bi bilo ništa sporno, da ima ikakav smisao, osim dizanja tenzija), komično dopisivanje s državnim vrhom, savršeno tempirana glorifikacija Reisovog lika i djela od desničarskih organizacija, koje njeguju tradiciju paravojnih formacija, drkanje nacionalnim i vjerskim osjećanjima u zemlji i susjedstvu, uključujući posljednje da „Muslimani na prostoru bivše Jugoslavije neće više poraze, već hoće da bilježe pobjede“ (za pretpostaviti je da bi islamofobijom bio označen pokušaj da se od Reisa dobije objašnjenje humane i mirnodopske komponente ove izjave?).

Radi se o pokušaju ponovnog restartanja omiljenog nacionalističkog mehanizma na ovim prostorima – vladanja proizvodnjom straha i mržnje. I simbiozom njihovih proizvođača. Gdje turbo ambiciozni Reis vidi svoju šansu, usljed praznine nastale političkim sahranjivanjem Silajdžića, koju niko na političkoj sceni, ne pokazuje ambiciju popuniti, a za šta ga je Milorad Dodik, kome je za njegovo funkcionisanje i održavanje na vlasti životno neophodan arhineprijatelj, još davno kandidovao i strpljivo čekao.

Činjenicu da su bošnjački glasači u nekoliko navrata odbacili takvu politiku i, poražavajući njegove favorite (od Izetbegovića, preko Silajdžića, do Radončića), porazili i samog Cerića, njega ne zabrinjava. Jer, s jedne strane, on ne računa toliko na (be)svjest ovdašnje „svjetine“ (zbog čega svoje ekstremističke izjave rađe upotrebljava u Sandžaku, nego u Bosni), koliko na pomoć srpskih (što soft, što hard core) fašista, odnosno na ponovno uspostavljanje savršenog kruga reakcija i na iskustvo da centrifuga mržnje sad-sad ispere mozak mase i promijeni faktičko stanje na terenu (što je, zapravo, i jedini razlog što se ovom karikaturalnom, operetskom udaru, čovjek, koji nije spavao na časovima istorije, ne može slatko nasmijati). A, s druge strane, izbori koje on namjerava dobiti, po svaku cijenu, nisu oni na političkoj sceni, nego unutar Islamske zajednice. Da bi se onda iz te pozicije, vjerskog lidera, bavio politikom. Što je nastavak opasnog antiinstitucionalnog djelovanja Reisa Cerića i njegovog prikazivanja bošnjačkog naroda kao primitivne predpolitičke plemenske zajednice, nalik nekim arapskim, koje predstavljaju ne izabrani političari, nego njen vrač (sjetimo se samo međunarodnih foruma na kojima je među legalnim, izabranim predstavnicima drugih država i naroda, jedino BiH, ni od kog ovlašten, „predstavljao“ – Reis Cerić).



Lijepo je biti Reis: Cerić s mikrofonom

Photo: EpaREIS ĆE BITI DOŽIVOTAN, A ISLAMOFOBI ĆE TO OSTATI I NAKON SMRTI: Vrh IZ, okupljen oko Cerića, ali hendikepiran nesklonošću sarajevskih medija (čak mu se i nekad odani Fahrudin King Kong Radončić, sa svojim Dnevnim urlikom, zaokupljen problemima vlastitog preživljavanja, usljed promjenjenih pravila u džungli i povratka Tarzana, lagano distancirao od njega), serijom provokacija nastoji izazvati osjećaj ksenofobije i ugroženosti u bošnjačko-muslimanskoj zajednici, od „stranih neprijatelja“ i „domaćih izdajnika“, predstavljajući Reisa kao Spasitelja.

Spisak islamofoba i njegova sveobuhvatnost i širenje teme na genocid, čija je svetost, takođe, ozbiljno narušena stalnim zloupotrebama Reisa i IZ, koji ga koriste kao krunski argument u svakoj raspravi („Šta'š ti meni govorit, kad je na nama izvršen genocid“) i sredstvo za začepljanje usta kritičarima („Mi imamo obavezu da to radimo jer imamo iskustvo genocida“, odgovor je Reisa na novinarsko pitanje o Izvještaju u kome su njegovi kritičari nazvani islamofobima), te spominjanje „poraza i pobjeda“, bez obzira na to što su uslovi sasvim drugačiji i moguće posljedice neuporedivo manje, neodoljivo podsjeća na beskonačne spiskove neprijatelja srpstva, s početka devedesetih, te na instrumentalizaciju Jasenovca i njegovih žrtava, i priče o istorijskim porazima i pobjedama Srba, čemu je cilj bio totalno sluđivanje naroda. Istupi Reisa, sve češće se pretvaraju u parafrazu ranih radova Balkanskog Kasapina i u prevodi glase: „Braćo muslimani, niko ne sme da vas bije!“ (pri čemu poenta nije u batinama, nego u pozicioniranju sebe u ulogu zaštitnika, a „braću“, kasnije ko jebe).

Kao i svaka vrsta fanatika, oni su, dok gaze po drugima, uvjereni da su u pravu dok govore o svojoj ugroženosti. Oni, koji zloupotrebljavaju svoju moć na svakom koraku, koji javno vrijeđaju ateiste, sistematski rade na etničkom čišćenju, sofisticiranim (i manje sofisticiranim) pritiscima „slobodnog ispoljavanja svojih religijskih prava“, koji podstiču nasilje nad manjinama (kao što je queer populacija), koji svojim kritičarima ili onima koji, otklanjajući nepravilnosti u sistemu, dirnu u privilegovani položaj IZ, prijete ekskomunikacijom i zabranom vršenja vjerskih im obreda nad grobom, licemjerno traže poštovanje jednakopravnosti i osudu netolerancije i diskriminacije. Čak se, javno, ljudska prava drugog proglašavaju za ugrožavanje svojih vjerskih prava. Bezobrazno se do te mjere da se, u klasičnoj nacionalističkoj gluposti, ostrašćenosti i sljepoći na teritoriju sa apsolutnom većinom muslimana vide problemi ne manjinskih naroda i vjerskih zajednica, nego muslimana, u zapošljavanju, obrazovanju, pritiscima raznih vrsta.


Hodam, zemlju ne dodirujem: Reis u pokretu
Photo: StockTragikomično je da se čitav ovaj pokušaj opasnog zajebavanja sa nacionalnim i vjerskim osjećanjima, dešava iz krajnje prizemnog razloga – zbog Reisove ovisnosti o moći i odbijanja da napusti funkciju na kojoj se i sada nalazi tek zahvaljujući krajnje sumnjivom i rastegljivom tumačenju zakona. A što već neko vrijeme proizvodi njegove krajnje nervozne reakcije, koje idu čak i do zapjenjenih govora nalik onim u njemačkoj tridesetih, prijetnji masovnim uličnim nasiljem u Sarajevu i svrgavanjem ovdašnjeg Hosnija Mubaraka (mada toj definiciji, da bi stvar bila smješnija, sam ponajbolje odgovara). Sve ovo su tek pripreme za najavljenu poslijeramazonsku raspravu o Ustavu IZ, koji će se pretvoriti u raspravu o omogućavanju aktuelnom Reisu, kome se bliži kraj mandata, da se proglasi doživotnim liderom Zajednice. (Argumenti su „ozbiljni“. Srednjovjekovno-demokratski. „Četvorica halifa nakon smrti poslanika Muhammeda, a. s., birana su u demokratskoj proceduri, ali su ostajali na dužnosti doživotno.“ Što savršeno korespondira sa već navedenim Reisovim poistovjećivanjem sa Poslanikom i vjerom samom.)

„I kada napadate nosioce vjere, vi, zapravo, napadate vjeru“, jedan je od posljednjih Reisovih bizarnih bisera, kojim je ostao tvrdo pri stavu da su svi njegovi kritičari islamofobi. Slijedeći tu logiku, za očekivati je da tokom rasprave unutar IZ, protivnicima uspostave institucije doživotnog reisa, pogotovo u njegovom liku, kao ključni argument, ponudi: „I kada penzionišete nosioca vjere, vi zapravo penzionišete vjeru“.

Mislim, da si nam ranije prezentirao jedan dobar tekst koji daje odgovor na ovako veliku hajku vezano za reisa efendiju Cerica. Kratko receno prozvani se osjecaju pogodjenim. Ovim ne tvrdim da je sve receno od reisa efendije Cerica OK ali?

BHDANI:


Prvo novi reis, pa novi Ustav

Odluka Sabora Islamske zajednice u BiH da raspiše i okonča izbore za reisa onemogućila je i teoretsku mogućnost Mustafi Ceriću da se, poslije isteka dva mandata na čelu IZ-a, kandidira za novu poziciju glavnog muftije za četiri države (BiH, Srbiju, Hrvatsku i Sloveniju) i bošnjačku dijasporu. Ogorčen zbog toga što mu ni sabornici ni muftije ni zvaničnici ne vjeruju da se nema namjeru ponovo kandidovati, Cerić je održao oproštajni govor i kovertirao ostavku. Kako će IZ narednih šest-sedam mjeseci provesti uz reisa u odlasku?



Na vratima dvorišta Gazi Husref-begove medrese u Sarajevu, postavljena su u subotu ujutro dva čuvara kako bi spriječila ulazak bilo kojeg novinara. Proljetno, aprilsko zasjedanje Sabora Islamske zajednice u BiH bilo je zakazano za subotu, 14. april 2012. godine sa početkom u 10 sati, bez bilo kakvog javnog obavještenja. Niko od službenika u Rijasetu i Sekretarijatu Sabora, ni dan ranije nije mogao reći novinarima ni dnevni red. Niti jedna informacija o održavanju Sabora nije objavljena u glasilima Islamske zajednice. Samo su čuvari na kapiji medrese saopštili da je “naređeno s vrha” da novinari ne mogu ući ni u dvorište. Rijetki sabornici, poput Nezima Halilovića i Hasana Čengića, stizali su na zasjedanje iz Begove džamije, većina je odlazila direktno u medresu. I pored obećanja i ranije prakse da će fotoreporterima i snimateljima biti dozvoljeno da snimaju početak sjednice, sve novinarske ekipe su ostavljene na ulici i kiši da čekaju izlazak bilo kojeg sabornika kako bi saznale šta se dešava unutra i dobile bilo kakvu izjavu ili informaciju.

Krivo mu Oslobođenje U govoru koji je kasnije objavljen, reis Mustafa Cerić je govorio o medijima, bez prisustva medija, tvrdeći da su neki od pisanih i elektronskih medija “po zadatku antiislamski, islamofobični i antibošnjački”. Iz govora je jasno da je odluka o potpunom isključenju javnosti iz procesa odlučivanja o Ustavu Islamske zajeednice u BiH i izboru reisa, zapravo, njegova. Prvo se požalio na loša iskustva sa medijima u vrijeme prethodnih izbora, kada je osvojio drugi mandat, kritizirajući i akademike i profesore Fakulteta islamskih nauka koji su se o tome javno izjašnjavali. Reis je tekst Oslobođenja u kome je najavljena sjednica Sabora okvalifikovao kao početak kampanje oko izbora reisu-l-uleme: “Nažalost, prema pisanju jučerašnjeg Oslobođenja (13. 4. 2012.) o tematskoj i proširenoj sjednici Rijaseta Islamske zajednice u Fojnici na pomolu je slična a možda i još prljavija kampanja u i oko Islamske zajednice, posebno oko izbora reisu-l-uleme.” Cerić, naravno nije niti je mogao da demantuje bilo šta od onog što je napisano u Oslobođenju. Tok zasjedanja je upravo potvrdio informacije Oslobođenja kao tačne, što je stvarni razlog za Cerićevu ljutnju prema onima za koje vjeruje da su ga izdali. Zatražio je od svih koji “sudjeluju na sjednicama Rijaseta i Sabora Islamske zajednice da se sustegnu od širenja poluistina i neistina o radu i djelovanju ljudi i organa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Nema potreba za paniku; nema razloga za nervozu; nema smisla da se ruši ono što se mukotrpno gradilo sa ljubavlju vrijednih ljudi, koji su ostavili svoj cijeli život bdijući nad ugledom i čašću ove Zajednice koja je ostala i opstala uspravnom unatoč svim izazovima, unatoč svim napadima i podvalama.” Ovaj reisov zahtjev za “zavjeru šutnje” o tome što je “njihova stvar”, sabornici i ostali prisutni zvaničnici su, uglavnom, prihvatili iz nekoliko razloga. Prvo, reis Cerić ostaje na čelu Islamske zajednice u BiH i svako javno suprostavljanje njegovoj volji nosi rizik posljedica po status službenika ili zvaničnika ove zajednice. Do novembra je dug period i niko ne želi da rizikuje druge negativne posljedice po svoj status. Takvim isključenjem javnosti omogućava se da medijsko predstavljanje kandidata nema bilo kakav značaj za glasanje unutar IZ u BiH, jer će presudnu ulogu u odlučivanju imati moguća kombinatorika broja glasova sabornika, na osnovu, naprimjer, dogovora nekolicine muftija, o tome ko bi od budućih kandidata za novog reisa trebao da dobije njihovu podršku.

Reisov govor na sjednici Sabora otkriva, prije svega, njegovu povrijeđenost ponašanjem onih koje, što kroz poučne priče što aluzijama, krivi za spletkaranja u dogovoru sa “anti-islamskim i antibošnjačkim snagama”. Upozorio ih je kroz jednu vjersku priču o sramotnom i tragičnom kraju onih koji iznevjere emanet i spletkare: “Svi koji su iznevjerili povjereni im emanet prokleto su stradali i svi oni koji su kovali bolesne spletke i zavjere drugima sramno su završili”, poručio je reis sabornicima i drugim zvaničnicima Islamske zajednice. Njegov govor je prijetnja onima koje vidi kao moguću opasnost za ono što je njemu, kao reisu, odnosno Islamskoj zajednici povjereno na čuvanje. Emanet je sve ono što se povjerava na čuvanje, od tajne do zadatka ili vrijednosti. Reis Cerić sve vrijeme govori o onima koji su izdali zajednicu izdajući njegovo povjerenje, jer se za ovih 19 godina različitih mandata potpuno poistovjetio sa zajednicom.

Autonomija IZ-a neupitna Kao to ključno naslijeđe koje ostaje, praktično iza njegova dva-tri mandata, Cerić je izdvojio autonomiju Islamske zajednice u BiH. “Ova Islamska zajednica u kojoj ste vi sabornici u ovom mandatu, izborila se za svoju autonomnu pamet i slobodu i zato je vaša dužnost, farz-i ajn, tj. osobna odgovornost, da mislite svojom glavom i da slobodno sudite i prosuđujete o svemu što se događa u i oko Islamske zajednice, jer ovo su, bez pretjerivanja, sudbonosni dani i mjeseci ne samo za Islamsku zajednicu, već i za naš narod, našu domovinu i našu državu. Stoga, svaki od nas će, svjesno ili nesvjesno, snositi povijesnu i moralnu odgovornost za svoje mišljenje, za svoju riječ i za svoje djelo. Uz velike napore, ova Islamska zajednica se izborila da suvereno i nezavisno vlada sama sobom, da slobodno i samostalno donosi odluke u korist svojih članova – muslimana, te da suvereno vodi sve unutarnje procese bez miješanja i utjecaja sa strane. Zbog toga nama je danas potrebna puna otvorenost i bratska iskrenost o svim pitanjima i svim dilemama s kojima se Islamska zajednica suočava. Nećemo se razići sa ovoga mjesta dok svima, ama baš svima, ne bude sve jasno oko jedinstva dīna i ummeta, oko Ustava, oko mandata muftija, oko izbora reisu-l-uleme, oko lobiranja i agitovanja, oko poštivanja službene tajne, oko časti i slobode, oko odgovornosti za sudbinu Zajednice, koja nije ničije ni privatno vlasništvo, ni naslijeđeno pravo”, rekao je Cerić.

Upravo njegovo insistiranje na očuvanju autonomije IZ-a moglo bi da otvori pitanje o tome da li postoje pokušaji drugih subjekata, izvan IZ-a, prvenstveno bošnjačkih političkih partija da utiču na izbor reisa i ustavne promjene. Takvi pokušaji sada nisu javno vidljivi, jer svi mogući akteri i subjekti o tome šute, čekajući da počne utrka i da Cerić konačno ode. “Još je rano za izjave”, rekli su novinaru Dana, neki od najuticajnijih zvaničnika Islamske zajednice. Kao politički subjekt, koji jedini ima dovoljno infrastrukture, ljudi i interesa da utiče na izbor reisa, nesumnjivo se izdvaja SDA. Upravo rukovodstvo SDA treba podršku unutar Islamske zajednice za ponovnu mobilizaciju običnog naroda oko političkog programa i na glasačkim mjestima, jer je sigurno najviše izgubilo personalnim razdvajanjem IZ od SDA i sukobljavanjem prvaka IZ-a i SDA. Osim toga, konzervativci u IZ-u traže političare na političkoj desnici kod Bošnjaka, a tamo više nema onih koji bi se nametnuli snagom ideja o obnovi ili preporodu identitetske politike. Na toj desnoj strani, reis Cerić više ne može da računa ni na personalnu podršku utemeljitelja Avaza i Saveza za bolju budućnost Fahrudina Radončića. Avaz je objavljivanjem inicijative muftija za zakazivanje izbora za reisa, dan poslije Oslobođenja, pokazao da su i u ovim političko-medijskim krugovima odbrojani dani posljednjeg reisovog mandata. U drugim političkim strankama, kao što su SBiH ili SDPBiH sigurno ima onih “stratega” koji imaju ili bi željeli da imaju bliske veze sa IZ-om, ali oni nemaju dovoljno glasačkih prava kao SDA. Stoga nisu iznenađenje špekulacije da se kao favorit desne struje unutar SDA pojavljuje travnički muftija Nusret Abdibegović. Reis Cerić je ranije kao “svog lidera” u panbošnjačkom projektu bošnjačenja, nacionaliziranja Bošnjaka navodio sandžačkog muftiju Muamera Zukorlića, zbog čega se vjerovalo da je on mogući kandidat za njegovog nasljednika. Sada Avaz i drugi, također, navode tuzlanskog muftiju Kavazovića, kao mogućeg kandidata koji bi imao podršku i desne struje SDA i samog Cerića. Od petorice muftija koji su sada navedeni kao inicijatori zakazivanja izbora, (mostarskog Seida Smajkića, zeničkog Ejuba Dautovića, tuzlanskog Huseina Kavazovića, sarajevskog Huseina Smajića i travničkog Nusreta Abdibegovića) samo je zenički muftija izabran poslije rata, poslije Cerićevog sukoba sa tadašnjim zeničkim muftijom Halilom Mehtićem. Na početku devedesetih, prije dolaska Cerića za naibu reisa, upravo je Mehtić presudno uticao na dolazak Kavazovića i nekih drugih imama na položaje muftija. Sada i same muftije očekuje problem (re)izbora, jer je u odlukama Sabora najavljeno da je “mandat sadašnjim muftijama do naredne sjednice, na kojoj će reisu-l-ulema predložiti Saboru imenovanje muftija za naredni mandatni period”. Sada je na Saboru postao očit reisov sukob čak i sa ljubljanskim muftijom Nedžadom Grabusom, čija je najava da će se preseliti u Sarajevo shvaćena i kao najava kandidature za reisa.

Fojnička inicijativa Svoju personalnu kontrolu nad Islamskom zajednicom, Cerić je dugo gradio osvajanjem kontrole nad svakim pojedinim dijelom, organom, ustanovom ali je u tom procesu gubio podršku onih uticajnih pojedinaca, grupa i organizacija uz čiju pomoć je prije 19 godina i postao reis. Unutar Islamske zajednice postoje brojne linije podjele i tek će se vidjeti ko može da prelazi preko linija podjela da bi ugradio svoju bazu podrške. Enes Karić, kao kandidat za reisa, naučio je sigurno puno iz poraza u nadmetanju sa Cerićem na prethodnim izborima i neće ponovo dozvoliti da na njegov status i rejting negativno utiču njegovi liberalniji pogledi na neka pitanja unutarislamske debate. Stoga je moguće očekivati da upravo zbog negativnih iskustava iz prethodnog duela Cerića i Karića lobiranje glasača ne bude pred očima javnosti, niti u medijima.

Reis Cerić očekuje kraj svog mandata okružen nepovjerenjem, čak i bliskih saradnika u IZ-u, koji su ga sumnjičili da ne želi da se povuče ni poslije 19 godina. Zbog toga je predstavio sebe kao nekog ko čuva jedinstvo, vjersko i svjetovno jedinstvo Bošnjaka-muslimana: “Želim ovdje i sada sa ponosom da kažem da se u svom reisovanju od 18 godina, 11 mjeseci i 14 dana, sa današnjim danom, nisam nikad sretnije i ispunjenije osjećao kao u Fojnici na tematskoj i proširenoj sjednici Rijaseta Islamske zajednice od 12. 2. 2012. godine, gdje smo kao braća po vjeri i sudbini otvoreno, slobodno i odgovorno razgovarali da bi se dogovorili o jedinstvu dīna i ummeta u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Sandžaku, Hrvatskoj i Sloveniji. Uvjeren sam da niko od sudionika na sjednici u Fojnici nije bio toliko ni gladan ni pohlepan da bi na putu do ove treće redovne sjednice Sabora morao pojesti treću pogaču, a onima koji nisu sudjelovali na sjednici u Fojnici želim reći da se zasigurno u Fojnici dogodilo povijesno čudo o kojem će, uvjeren sam, s ponosom pričati naša djeca, unuci i praunuci, a to je da su se mudre i odgovorne glave muslimana složile da grade zajedničke institucije Islamske zajednice u Bošnjaka sa sjedištem u Sarajevu u cilju jedinstva dīna i ummeta na cijelom Balkanu i u Europi. U Fojnici se rodila ideja, oživljen je duh bratimljenja poput onog u Medini između muhadžira i ensarija, u Fojnici smo svi osjetili snagu zajedništva i smisao našeg postojanja i djelovanja. Haram je fojničko povijesno čudo o jedinstvu dīna i ummeta svoditi na bilo čije lične ambiciji. Riječ je o projektu i konceptu koji nadilazi bilo kojeg pojedinca, koji nadilazi ovo vrijeme i otvara novu viziju za jedno novu i snažniju Islamsku zajednicu na Balkanu i u Europi.” Ovim tumačenjem reis Cerić je proglasio teškim grijehom svako tumačenje da je njegova lična ambicija da se ponovo kandidira na novo kreiranu poziciju reisa koji bi bio glavni muftija za Islamske zajednice u BiH i time ostane na čelu IZ. Prijedlogom stvaranja nove nadstrukture koja bi ujedinjavala Islamske zajednice u četiri zasebne zajednice u četiri države – BiH, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji – u novu Islamsku zajednicu u BiH, po uzoru na model koji je postojao u bivšoj jugoslavenskoj državi, kreirala bi se nova pozicija. U slučaju da su ustavne promjene unutar Islamske zajendice u BiH potpuno odvojene od izbora reisa, ostala bi sumnja u te njegove namjere da prije isteka mandata, kreira sebi novi položaj na koji bi tada mogao da konkuriše i osigura dovoljno glasova za svoj izbor. Te dileme su otklonjene upravo inicijativom muftija da Sabor IZ u BiH već sada raspiše izbore za reisa.

Ali, naravno, nije riječ samo o muftijama. Prije inicijative muftija postojale su inicijative sabornika iz Sarajevskog i Tuzlanskog muftijstva za raspisivanjem izbora. Izvori upućeni u tok Sabora navode da su za inicijative za raspisivanje izbora za reisa glasala 74 sabornika, dok je samo jedan bio suzdržan. Većina odluka je donesena u stvari tokom višečasovne rasprave o dnevnom redu. Tako je kao treća točka dnevnog reda izglasana odluka o raspisivanju izbora za reisa, dok su tačke 6 i 7 zamijenile mjesta na dnevnom redu. Time je formalno prioritet dat Prijedlogu amandmana na Ustav Islamske zajednice, koji su i prihvaćeni , dok je Inicijativa Rijaseta u pogledu promjene Ustava IZ prebačena i formalno i stvarno za – kasnije. Time je potvrđeno da je iza navodne "fojničke inicijative" bio sam reis Cerić, bez bilo kakvog glasanja ili odlučivanja na ovom skupu.

Stoga je reisov poučni govor o čuvanju emaneta i stradanju spletkaroša od tuđih spletki prikrivao njegovo navodno ogorčenje što mu se ne vjeruje da on više ne želi da bude reis, i što je čak i ovaj drugi mandat prihvatio samo zbog toga što su to od njega tražili ljudi unutar same IZ.

Ja, Mustafa “Kako bi ovo moje kazivanje bilo još uvjerljivije hoću da budem do kraja jasan i nedvosmislen pred ovim Časnim Domom: Ja, Mustafa, sin Ibrahimov, Cerić nisam kandidat za novi mandat reisu-l-uleme, nemam svog kandidata za reisu-l-ulemu, i nemam namjeru ni da se nudim ni da se namećem Islamskoj zajednici onog trenutka kad se formalno završi moj sadašnji mandat, a to je 4. muharrem, 1433, odnosno 19. novembar, 2012. godine. Dakle, sa tim datumom završava se moj mandat, poslije kojeg ne želim obnašati dužnost reisu-l-uleme ni jedan dan. Za vašu informaciju, ja sam u četvrtak 21. džumade-l-ula, 1433, odnosno 12. aprila, 2012. godine predsjedniku Sabora Islamske zajednice Safetu Softiću kovertirao svoju ostavku na dužnost reisu-l-uleme koju može otvoriti kad god hoće i usvojiti je sa razlogom ili bez razloga. Prema tome, ovaj Sabor Islamske zajednice ima na raspolaganju sedam mjeseci i četiri dana da organizira izbore za reisu-l-ulemu za naredni mandat. Nema nikakvog razloga da se svi rokovi oko izbora reisu-l-uleme ne ispoštuju. Ja nemam Isaovu moć (...) da bi se neki ljudi uvjerili u istinitost moje konačne odluke u vezi sa izborom za reisu-l-ulemu, ali imam moć argumenta da je fojnička inicijativa za donošenje novog Ustava i potpisivanje medinske Povelje o bratimljenju, najbolja stvar koja se mogla dogoditi Islamskoj zajednici u ovome povijesnom trenutku kroz koji prolazi naša zemlja i naše vjerske, nacionalne i kulturne zajednice na Balkanu i u Europi, pogotovo ako se zna da je ta inicijativa došla iz Hrvatske.”

Dakle, umjesto ranijeg “plana puta” da se prvo usvoje ustavne promjene, pa onda bira reis, o kome je u intervju za Dane od 16. marta govorio Fikret Karčić, kao član Rijaseta i ekspert Ustavne komisije, reis Cerić se u svom govoru sabornicima zalagao za paralelno vođenje oba procesa. “Uvaženi sabornici ja ne vidim ni jednog razloga zašto se ne mogu voditi i provesti paralelno oba procesa: izbor reisu-l-uleme u zadanim rokovima i donošenje novog Ustava, također, u zadanim rokovima kad već postoji dobra volja i snažan koncenzus, o kojem smo svi mi koji obnašamo visoke dužnosti u Islamskoj zajednici, decenijama sanjali. Ovo je, uvaženi sabornici, za vas povijesna prilika da se Bošnjake muslimane uveže u Allahovo uže, koje nikad niko više neće moći razvezati u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Sandžaku, Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori, Makedoniji, Kosovu, Albaniji, Europi, Americi, Kanadi i Australiji”, rekao je Cerić.

Odlukom Sabora su, ipak, razdvojene ustavne promjene od izbora, a prioritet je dat izboru. Sabor je usvojio samo pet amandmana koji se odnose “na definisanje jedinstva Islamske zajednice, načina izbora zamjenika reisu-l-uleme i statusa reisu-l-uleme nakon isteka mandata”. Rijasetu i Ustavnoj komisiji je dat rok da do kraja godine sačine Platformu novog Ustava IZ, o kojoj bi javna rasprava bila vođena tek naredne godine.

Za odnos vjere i politike kod Bošnjaka, od značaja je i zaključak Sabora da predloži Rijasetu “da zauzme stav u vezi kandidature muftije Muamera Zukorlića na predsjedničkim izborima u Srbiji”. Rijaset IZ-a je u aprilu 2002. godine usvojio stavove o neutralnosti IZ prema političarima i političkim strankama. Zukorlićeva kandidatura za predsjednika Srbije očito pretpostavlja njegov politički angažman njegovom vjerskom statusu i otvara brojne probleme. Takva politička kandidatura jednog muftije u BiH je nezamisliva, što pokazuje kako su velike razlike u četiri različite Islamske zajednice, koje se sada pokušavaju ujediniti u neku vrstu globalne ili regionalne Islamske zajednice Bošnjaka. Sada IZ ima dva izbora ili da se vrati svojoj izvornoj misiji vjerske zajednice u sekularnoj državi ili da postane političko sredstvo za ambicije pojedinaca. Na vratima dvorišta medrese su na kraju uz novinare i čuvare ostali ljudi iz Zukorlićevog obezbjeđenja, koji su sami sebe nazivali “svi predsjednikovi ljudi”. Tako su sami sebe ismijavali zbog “šefove” kandidature za predsjednika Srbije.





Oslobođenje, 19. maj 2008.



Nakon mandata – penzioner


Iako je naknadno davao različite izjave, tumačenja ili sugerirao drugačiji ishod, reis Cerić je još 19. maja 2008. godine u razgovoru za Oslobođenje sa novinarom Šefkom Hodžićem jasno prihvatio ustavno ograničenje mandata reisu i najavio da će po isteku drugog službenog, poslijeratnog mandata otići u penziju. Tada je reis Cerić na pitanje novinara Oslobođenja šta misli o prijedlogu za promjenu Ustava Iz koji bi omogućio doživotni mandat za reisa, rekao: “To je prijedlog jedne grupe džematlija i to je njihovo mišljenje – ni manje ni više od toga. Svaku izmjenu Ustava IZ-a mora pokrenuti ili jedna trećina sabornika ili Rijaset a odobriti Sabor. A šta ja mislim o tome vidi se iz Ustava IZ-a koji je sada na snazi. Moje mišljenje je da je ograničenje mandata jedno od najznačajnijih demokratskih postignuća koje smo napravili. Sve pa i reisu-l-ulemu treba provjeravati izborima.” Na pitanje šta će biti nakon isteka mandata reisa – ponovo reis, profesor, direktor ili političar, Mustafa Cerić je odgovorio: “Penzioner, ako Bog da.” Stoga je vrijeme da se reis Cerić prestane da ljuti zbog gubitka nečeg na što više nije ni imao pravo i da prihvati, kao što je i sam rekao, volju sabornika, Sabora i Ustav Islamske zajednice BiH. Usvojeni amandmani na Ustav IZ-a su regulisali pitanje statusa reisa kome je istekao mandat, tako da nema razloga za bilo kakvu brigu o svom statusu kad jednom više ne bude reis.

Zukorliću aplaudirali

Položen kamen temeljac za prvu džamiju u Gracu


Polaganjem kamena temeljca danas je u austrijskom gradu Gracu svečano označen početak gradnje prve džamije i Islamskog kulturnog centra u tom gradu, u kojem živi više od 10 hiljada Bošnjaka.

Svečanost je donekle protekla u sjeni incidenta, dan prije polaganja kamena temeljca, kada su nepoznate osobe ostavile šest svinjskih glava na vakufskom zemljištu.

U prisustvu više hiljada Bošnjaka iz Austrije i džemata iz matične Bosne i Hercegovine, ali i Slovenije, Švicarske, Njemačke i Sandžaka, temeljac su položili reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić, predsjednik Islamske zajednice Austrije dr. Fuat Sanac, predsjednik džemata mr. Mahdo Mekić i najveći vakif Husejin Omerović. Džamija se počinje graditi na 100-godišnjicu priznanja islama u Austriji.

Osim reisa Cerića, događaj je uveličao i glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer ef. Zukorlić, koji je nagrađen burnim aplauzom prisutnih.




Većina stanovništva i austrijskih političara razočarana je tim incidentom. Mnoge austrijske institucije u svojim saopćenjima dale su podršku muslimanima Austrije u njihovom projektu, u nadi da će počinioci biti pronađeni i adekvatno kažnjeni.

Senad ef. Kusur, imam u džematu "Bosna" u Gracu i član Izvršnog odbor Islamske zajednice u Austriji izjavio je za agenciju Anadolija da je postavljanje kamena temeljca za prvu džamiju radostan čin za sve Bošnjake u toj zemlji.

"Bošnjaci su uspjeli da se organiziraju i da van svoje domovine ostvare zavidne rezultate. Siguran sam da će ova naša džamija biti prihvaćena i da će dostojanstveno predstavljati Bošnjake. Ovo neće biti jedina džamija Bošnjaka u Austriji, jer će na jesen biti postavljen kamen temeljac za još jednu. Incident koji se dogodio, uvjereni smo, djelo je pojedinaca koji nisu imali hrabrosti da govore o džamiji koju smatraju spornom. Čin gradnje džamije u Gracu jako dobro prihvaćen od strane austrijske javnosti", izjavio je Kusur za agenciju Anadolija.

Efendija Kusur je istakao da su svečanosti polaganja kamena temeljca prisustvovali predstavnici lokalnih i pokrajinskih vlasti, ali i mnogi Austrijanci, od kojih su neki došli čak iz Beča.



Inače, da bi projekt izgradnje džamije u Gracu uspio, darežljivi muslimani Graca uplatili su više od milion eura u posljednje tri godine. Do sada ima oko 1.000 vakifa na vakufskoj listi, a nakon polaganja temeljca očekuje se i mnogo veći broj.

Svojim prisustvom skup su danas uveličali i predstavnici diplomatskog kora u Austriji, a koji dolaze iz Turske, Saudijske Arabije, Katara i drugih zemalja islamskog svijeta

Danas je usvojen i Statut Islamske zajednice Bošnjaka u Austriji čime je naglašeno jedinstvo Zajednice u toj zemlji.
(Agencija Anadolija)

ako nece Eurpoa Islamu, hoce Islam Europi.. ;hanka
sam naziv teme je uvreda, bilo za grand mufti-ju, bilo za efendiju Cerica, ali ima ljudi koji prave i ovakva poredjenja, bez da znaju sta to uopste znaci..
i zato, neka i dzamija u Europi i crkvi u Teheranu.. bolje cemo se slagati i postovati..

citat:

---

camac wrote:
ako nece Eurpoa Islamu, hoce Islam Europi.. ;hanka
sam naziv teme je uvreda, bilo za grand mufti-ju, bilo za efendiju Cerica, ali ima ljudi koji prave i ovakva poredjenja, bez da znaju sta to uopste znaci..
i zato, neka i dzamija u Europi i crkvi u Teheranu.. bolje cemo se slagati i postovati..

---