malo kreuter rocka 

Nema stvarno smisla da se u tolikoj mjeri zapostavi vozilo koje je obilježilo ulice, kako Tz tako i svih gradova BIH.


DOAJEN NAŠIH ULICA





[Edited by borbeni on 17-04-2009 at 16:35 GMT]

citat:

---

borbeni wrote:
Nema stvarno smisla da se u tolikoj mjeri zapostavi vozilo koje je obilježilo ulice, kako Tz tako i svih gradova BIH.


DOAJEN NAŠIH ULICA



www.ImageShack.us" />



[Edited by borbeni on 03-04-2009 at 18:36 GMT]

[Edited by borbeni on 03-04-2009 at 18:37 GMT]

---

Vidi ga ovdje sa drugim mjenjacem

 

Evo i Siroko od 0 do 200 na sat zacas ko folcika
 

a ovaj je legenda 530 ka kompressor gledaj vozi ga 240 na sat a ne trese stabillan

 

Renault Fuego 1980 - 1992

Krajem 1970 godine, Renault odlučuje zamijeniti R15 i R17 kupee koji su se počeli proizvoditi deset godina ranije.



Ideja je bila stvoriti popularan moderan automobil koji će biti privlačan svima. Auto je trebao biti sportski i elegantan, kompaktan izvana i dovoljno velik iznutra da "ugosti" cijelu porodicu. Dizajner koji je kreirao model, oštrim, aerodinamičkim stilom, zvao se Michel Jardin.



Kada se pojavio, dileri su bili puni entuzijazma, ali interes nije odgovarao prodajnim rezultatima. Fuego je bio precijenjen i nije se mogao natjecati sa modelima iz Njemačke boljih performansi i bolje završne izrade, ili čak sa modelima iz Japana. Fuego je prvenstveno bio namijenjen sportskim entuzijastima ali je imao totalno neadekvatan motor od 1.4 litre, zbog čega su mnogi kupci bili razočarani.


Tri godine je trebalo da se u proizvodnju izbaci turbo verzija. Bilo je to 1983, imao je motor sa nazivom R18 Turbo.
Rezultat: brzina veća od 200 km/h i ubrzavao je do stotke za manje od 10 sec. Turbo verzija je dobila i neke detalje kao npr., turbo logo na prednjem hladnjaku te alu felge u obliku pčelinjeg saća. Svoj vrhunac Fuego Turbo postiže 1984: agresivan, moćan čak i prihvatljiv cijenom. Međutim, ljudi iz Renault-a su čekali predugo, a u međuvremenu ih je konkurencija pretekla i stjerala Fuego na margine autoindustrije kupea. Pojavljivao je se u dosta filmova i čak u dva Bondova filma.


Evropska proizvodnja nastavljena je do 1986 (u Francuskoj do ´85 a u Španiji ´86), dok su u Argentini proizvodili Fuego GTA Max čak do 1992.U Americi se prodavao od 1982 do 1985 gdje su ga "amerikanizirali" određenim dizajnerskim detaljima kao npr., povećanim blatobranima, uvučenim prednjim farovima s plastičnim okvirima, te detaljima u unutrašnjosti koji će zadovoljavati američke ukuse i zakonske regulative.

Najveća dostignuća Fuega su najprodavaniji evropski kupe sa dvoja vrata u periodu od 1980-1982; prvi sportski model s četiri sjedišta dizajniran u zračnom tunelu koji je ušao u masovnu proizvodnju, sa koeficijentom otpora zraka od 0,32-0,35; novi turbo dizel model u Oktobru 1982 proglašen za najbrži svjetski dizel auto s maksimalnom brzinom od 180 km/s; prvi auto u svijetu koji je imao daljinski sistem zaključavanja sa centralnom bravom.


Fuegov blago zaobljen dizajn djelo je dizajnera Roberta Oprona koji je prije toga dizajnirao i modele Citroen SM, Citroen GS, Citroen CX i kasnije Renault 25, 1984 godine. Ako izuzmemo Argentinu i Španiju, u Francuskoj je proizvedeno oko 265.000 komada Fuega. U Engleskoj je Renault ciljao na kupce Opel Mante i Forda Capria gdje je i bio najprodavaniji kupe u periodu 1981-1982.




Fuego nikada nije dobio direktnu zamjenu nekim drugim modelom. Fuego II jeste bio u planu, ali razvoj novog modela odgođen je u zadnji momenat zbog finansijskih problema u Renaultu i pada prodaje sportskih kupea generalno u to vrijeme.

Argenta...

www.ImageShack.us" />

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

citat:

---

Rejdžegejnstdvošmašin wrote:



Ne nipošto se ne smije zapostaviti. Doći će i on kasnije na "review". Ma đeću ga zapostavit kad i sam vozim jednog takvog iz 1978, benzinac, prva serija iz TAS-a, ima samo jedno okruglo ono naprijed, za brzinu, kasetaš, maksimalna brzina 90km/s (ne usuđujem se ić više), e jedino što mi je žao što mu je otišo orginal njemački karburator pa sam moro stavit od yuge 55 koji je za sobom uslovio i ugradnju sauga. Hebiga, sad pali pod saugom al ide opet. Karike sam mu mijenjo isto a ostalo je sve oriđinale. Malo sam se raspitivao za orginal dijelove al su preskupi. Ima ih kupit u dojčlandu al su preskupi. Još mu malo trebam ušminkat određene detalje s vana, koji su vremenom nagriženi, i golf je ko bronhi bombona

---

Prije Volge, samo malo ću se dotaknuti GAZ M13, u Rusiji u tadašnje vrijeme automobila poznatijeg kao Chaika. Proizvodnja Chaike išla je od 1959-1988. Chaika GAZ M13, vizualno je bila blizak klon tadašnjem Packardu Patricianu i Mercuryu iz 1955 sa tipičnim hromiranim ukrasima karakterističnim za ´50-e. Chaika M13 je imala motor od 195 konja 5.5L V8, te je kao automobil klase limuzine bila dostupna samo pripadnicima Sovjetske vladajuće strukture i nije bila u prodaji za prosječne građane. Chaike su bile samo jedan korak iza prestižnije limuzine u tadašnje vrijeme ZIL, i isporučivale su se partijskim službenicima, naučnicima, akademicima i sličnim VIP osobama. KGB ih je dosta naručivao zbog njihove veličine i moćnog V8 motora. Nikita Khrushchev, iako mu je bilo određeno da koristi ZIL, bio je poznat po tome da je volio Chaike i imao je jedan primjerak M13 u svojoj ljetnoj dači. Model M14 mijenja M13 1977 godine. M14 je vukao korijene od kockastih, uspravnih Američkih luksuznih sedana iz tog perioda, ali za razliku od M13 nije kopirao nijedan drugi dizajn. Iako vizualno moderniji model sa posljednjim elektroničkim pomagalima, M14 je u stvari bio kreiran na podvozju i karakteristikama starijeg modela. Motor kod M14 je moderniziran i dostigao je snagu od 220 konja.Iako su Chaike bile sedani, proizvodilo ih je se i u formi kabrioleta, prvenstveno za upotrebu na paradama. Proizvodnja prestaje 1988, nakon čega se firma GAZ specijalizira za automobile (po ruskim standardima) srednjih i premium cijena te ih prodaje pod brendom VOLGA.





Volga je nastala kao zamjena poštovanom automobilu GAZ-M20 Pobeda iz 1956 god. Sa revolucionarnim dizajnom postala je simbol višeg statusa u Sovjetskoj nomenklaturi. Proizvedene su četiri generacije Volge od kojih je svaka generacija imala redovan "update" tokom proizvodnje.


Prvi model Volge razvijen je iz GAZ-M20 Pobede, automobila koji je i pored toga što je u to vrijeme imao revolucionaran dizajn morao biti zamijenjen novim automobilom. Dizajnerski bum 1950-ih natjerao je ruske dizajnere da pokrenu dva projekta u isto vrijeme, kao zamjena za Pobedu. "Zvezda" sa malo više futurističkim detaljima, i "Volga" sa konvencionalnijim stilom više pogodnim za proizvodnju u 1950-im godinama. U proljeće 1954 Volga prototipovi se uveliko testiraju. Uvodi se prednje vjetrobransko staklo, veće zadnje staklo, veći motori s 4 cilindra, centralno podmazivanje elemenata šasije, hipoidalna zadnja osovina i automatski hidromehanički mjenjač. Za vanjski dizajn zaslužan je bio Lev Yeremeev na koga su veliki uticaj imali auti sa zapada, posebno u to vrijeme iz Amerike. Unutarnji dizajn je bio uglavnom originalan, za razliku od automatske transmisije koja je razvijena iz Fordove 3-speed Ford-O-Matic. U oktobru 1956 izlazi prva serija. Automobili iz ove serije su se mnogo koristili u promotivnim vožnjama po čitavom Sovjetskom Savezu koje je pratlio dosta publiciteta, a vozilo se i do 29.000 kilometara.



Rad na zamjeni modela iz ´56-e počeo je 1961. Novi auto je morao imati poboljšan motor sa 4 ali i sa 6 cilindara, i naravno da bude automatik. Kasnije je Volga dobila dva motora: 2.5 L za "raju" i 5.5 V8 za vladajuću strukturu. Prvih 24 vozila sklopljeno je 1968, 215 ih je sklopljeno u 1969-oj a glavna proizvodnja počinje u Gorkyu 1970 godine.




1982 GAZ uvodi treću generaciju Volge, GAZ-3102. Ovaj auto je bio ograničen za javnost, te je se proizvodnja starog modela nastavila sve dok se nije došlo do potpuno novog automobila koji se proizvodio sve do ranih 1990-ih. S vana je auto izgubio gotovo sve hromirane dijelove, dobio novu plastičnu masku, nove ulegnute ručice na vratima, nove plastične retrovizore, motor sa novim karburatorom i mehanizmom za hlađenje, modernu unutrašnjost po ugledu na inostrane modele, naslone za glavu itd. Najveća značajka ove Volge je ta što se za razliku od prethodnih modela koji su se prodavali samo državnim institucijama, mogla prodavati i običnim građanima. Prema navodima GAZ-a, serija 24, koja se proizvodila od 1970-1992 je proizvedena u 1.481.561 primjerku, te je tako svrstava u vodeću seriju Volgi.


Početkom 1990 GAZ upada u krizu. Modeli su prastari, sredstva za razvoj novog modela ne dolaze... Ipak se krenulo u proizvodnju modela GAZ-31029 koji je išao do 1997 godine. Model je bio areodinamičniji i prvi Volgin motor s direktnim ubrizgavanjem. U početku je bio veoma popularan ali teška vremena ´90-ih, slab kvalitet sklapanja, problemi s korozijom doveli su do toga da je stariji model 3102, koji se još uvijek proizvodio za specijalne namjene, ipak ostao popularniji. Ipak, i pored ovoga, GAZ je proizvodio ovaj model do 1997, sa brojkom od 115.000 na godišnjem nivou.


GAZ nikada nije htio da model 31029 bude trajni model, ali bez modela koji bi zamijenio postojeći, rađene su konstantne izmjene i dogradnje postojećeg modela. 1997 godine dolazi model GAZ-3110, sa restylingom, novi prednji i zadnji dizajn sa hromiranim završecima. Uvode se i dizel motori ZMZ-560 i ZMZ-561. Sa razvojem fabrike, model 3110 dobija akrilnu boju koja uvelike smanjuje probleme s korozijom koji su bili osnovna karakteristika svih prethodnih Volgi. 2003 godine model 3110 dobija ovjes s kuglastim zglobom kao i Steyr turbo dizel motore.



Tokom 1990-ih godina GAZ uspijeva prevazići krizu s modelom GAZ-3110, ali i ne odustaje od konstantnog preuređivanja i dizajniranja novog modela. Ubacuuju se razne novine kao ABS, servo, klima, automatski mjenjač, V6 i V8 motori kao i unutrašnjost od kože. Vanjski dizajn je potpuno novi sa retro uticajima ranijih modela. Ipak, problemi se počinju javljati u vidu proizvodnih troškova, pošto su se neki detalji morali posuđivati od starijih modela, kao npr. Chaikina osovina. Prvi modeli nisu imali automatik, ostao je stari motor ZMZ-4062. Prvi put prikazan 1998, početak proizvodnje planiran za 2000 sa 53 primjerka. GAZ je imao namjeru zamijeniti postojeći model sa modelom 3111 te je predvidio proizvodnju od 25.000 primjeraka godišnje. Ali, proizvedeno je samo 342 komada 2001 godine i 20 u 2002 i konačno 2004 prestaje proizvodnja modela 3111. Ovaj model je bio dosta neuspješan u vidu tržišta i potražnje. Njegova visoka osnovna cijena, slaba reputacija koju je Volga imala još iz ´90-ih, je značila da oni koji su si mogli i priuštiti model 3111 su ipak mogli birati da li da kupe Volgu ili ipak neki strani model kao Mercedes E klase ili BMW 5-icu, s kojima je Volga Gaz-3111 imala namjeru da se natječe.