Info: Svi posjetioci foruma su obavezni da potuju forumska pravila.


FORUM : Vjene teme : Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne
Strana: 1 2 3 4 5 6 7
New Topic Post Reply
Poiljalac Poruka
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne

Tuzla

Slavku slava!



Rekoe davno mudri ljudi da smrt sama po sebi nije tragedija, jer je univerzalna kategorija i stie do svakog. Ali kada strada mlad ovjek u nametnutom i niim izazvanom ratu, kakav je ovaj u 1992.godini, onda je to itekakva tragedija. Desilo se to ovih dana naem Slavku Dragutinoviu, borcu Armije ljiljana.

Nevjerica I tuga uselie se u Rudarsku 37. U Tuzli.

Je li istina? i Jesil ti uo bijae u utorak najee pitanje pri susretima u zgradi, na ulici, u gradu. Duda i Mela nas pitaju, Fadil potvruje. Miri kad saoptismo stadoe oi, a Ismeta ih odmah natopi suzama. I tako redom.

Najprije dooe iz Komande jedinice da izraze sauee roditeljima Dragi i Bojki I sestrama Slavici i Mileni. Komije I prijatelji potom, s mukom trae rijei utjehe. Uglavnom bez efekta. Nije mala stvar sin je jedinac, a I sestre, ba kao u onoj tunoj pjesmi, dok je ljuta borba voena izgubie brata roena.

Uskoro ulica i Tuzla na za to odreenim mjestima dobie jedno alosno tivo za itanje posmrtnicu sa gotovo djeakim Slavkovim likom.

Ovaj mirni, dobri momak se meu prvima prijavio za odbranu grada. U ali je govorio da je na dvostrukom ekanju: kao tehniar u Siporexu i kao dobrovoljac za Armiju. A kad za ovog artiljerca stie poziv, iako je imao nekih stomanih i reumatinih problema, ne htjede ljekaru. Omiljene hobije ah i ribolov zamijenio je teak ali astan patriotski posao: borba za slobodu. Ponosio se otac Drago na svog sina. Dok su njegovi bivi zemljaci iz Gojina et (nik) ovali i udarali granatama po Tupkoviu, Slavko je protiv takvih vodio borbe na Majevici.

Novine objelodanie 13.oktobra: Bandera je u nae ruke pala, a mi iz Rudarske, eto, usmo da je tu pao i na Slavko.

Ispraaj u srijedu protee, kako se kae uz sve dune poasti. Dostojanstveno u alosti, bol u dui, tuga u srcu. I posljednja poruka Slavku: Slava ti i hvala, zemlja da ti je laka, ne zaboravljamo te. Sijalo je tog dana sunce. Za Slavkove suborce ono nije daleko.

31-07-2009 at 02:02 | Ukljui u odgovor
Crni Vuk
Nivo: Forumas sa iskustvom
Registriran(a): 06-05-2008
Odgovori: 342
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User Visit Homepage
icon Re: Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne

izvor: Bosanski ratnici, Sefko Hodzic






13/5/1992: Selim Beslagic (Tuzla) vs Tomislav Pracer (JNA)



[Edited by Crni Vuk on 31-07-2009 at 21:16 GMT]

31-07-2009 at 21:12 | Ukljui u odgovor
Crni Vuk
Nivo: Forumas sa iskustvom
Registriran(a): 06-05-2008
Odgovori: 342
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User Visit Homepage
icon Re: Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne

Gradaaki voz



U drugoj polusatnoj "Gradaakoj hronici" to je redovno emitovana iz studija LTS, a pripremali je novinari susjedne televizije, predstavljena je uvena "Sedmica" 107. MHVO brigade. Herojski Gradaac Zmaja od Bosne Husejn-bega Gradaevia bio je i ostao neosvojiva tvrava za etniku bratiju i zloinca Karadia koji je samo u montai filmskog materijala svoje podle propagande s Pala popio kahvu, a nikad zakoraio nije u ovaj bosanski gradi, nit otvorio njegove kapije, zahvaljujui hrabrim zmajeviima al i gazijama Tuzlansko-podrijnjskog kantona i njegovog Drugog korpusa. Sedmicu je predstavljao komandant Bajro Muminovi, naoit i otresit momak. "Ili smo gdje je najtee i uvijek u proboj ili vraanje izgubljenih teritorija. Za to smo se specijalizirali i etnici znaju kad smo mi u napadu. Onda bje, al uvijek bude kasno. Na Gradacu su sve isprobali, i kasetne bombe i krmae, tukli su iz avijacije, samo je falila jo atomska bomba. Kada nisu uspjeli pripremili su oklopni voz 22. oktobra 1992. godine. Cilj im je bio da uu u industrijsku zonu i da s lea djeluju od Poarika pa do Vide. Nismo ni znali ta je to, dodaje borac H. K. al smo osjetili da se neto strano sprema. Na poloaju je bila i II eta Sedmog bataljona i ja sa njima. Imao sam RPG a drugi PAT-e i PAM-ve. Oklopna kompozicija se kretala polahko naprijed, a jedna lokomotiva bila je naprijed, druga pozadi. Pustili smo ga jo pet stotina metara onda zapucali. Ja iz RPG a drugi iz svog raspoloivog oruja. Grmilo je na sve strane. Pucali su i etnici iz voza. Od ispajenih granata voz je skliznuo sa ina i lokomotiva je stala. Jedan vagon se otkaio i pobjegao sa lokomotivom nazad. Nastala je neopisiva guva i pucnjava. etnici su izlijetali u pancirima i ginili su. Mnogi su uspjeli i pobjei. Oko 80 smo pobili, a ono to smo zaplijenili bilo je dovoljno da Gradaac odbranimo. Tri dana smo traktorima izvlaili oruje i municiju. Bili su to Krajnici iz Prijedora, Sanskog Mosta i Omarske koji su se usudili ui meu nas. Da su ostvarili svoje namjere Gradaac bi pao, ali to se nije moglo dogoditi dokle god je bio i poslednji na borac.





01-08-2009 at 08:18 | Ukljui u odgovor
Crni Vuk
Nivo: Forumas sa iskustvom
Registriran(a): 06-05-2008
Odgovori: 342
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User Visit Homepage
icon Re: Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne

Oslobodjenje 23.9.92 - Granatiranje Kalesije, Zivinicki Junak

01-08-2009 at 08:28 | Ukljui u odgovor
Crni Vuk
Nivo: Forumas sa iskustvom
Registriran(a): 06-05-2008
Odgovori: 342
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User Visit Homepage
icon Re: Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne

Odbrana Kule Grada



Dok je u aprilu 1992.godine sa svojim borcima junaki branio Kulu Grad kod Zvornika, poznat je bio samo njegov nadimak-Almir. Ili-kapetan Almir. Samo nekoliko ljudi iz vrha PL-a znalo je da je kapetan Almir, zapravo, Samir Nitovi, kapetan bive JNA, inae Nevesinjac.
ivotna pria kapetana Almira i prije i poslije odbrane Kule Grada je veoma zanimljiva. Posebno pria o njegovom dramatinom bjekstvu iz bive JNA, 13.novembra 1992.godine, te o ilegalnom radu u PL, u koju su ga primili Kemo i Halil, osnosno Meho Kariik i Sefer Halilovi.

-Ja sam od Keme i Halila, kojima tada nisam znao prava imena, dobio zadatak da odem u sjeveroistonu Bosnu i tamo pripremam muslimanski i hrvatski narod za odbranu od etnike agresije. Vahid Karaveli je bio koordinator za tuzlanski kraj, a ja sam mu bio zamjenik -kae Nitovi.Prema tom dijelu prie o pripremam za odbranu od etnike agresije u ovom dijelu nae zemlje, Nitovi je radio sa dosta patriota, poznatih junaka ovog rata. Meu njima istie Mehidina Hodia- Senada, legendarnog Crnog Labuda, koji je poginuo ve u maju 1992.godine, pa rahmetli Hajruddina Meia, proslavljenog komandanta odbrane Teoaka i Ugljevika...radio je i sa Hasetom Tiriem, sa Salihom Malkiem, Devadom Salihbaiem i braom Huremovi...Nitovi je imao zadatak da uradi planove odbrane svih optina sjeveroistone Bosne i on ih je uradio.-Neki su se gradovi mogli braniti, neki nisu-pria sada Nitovi i nastavlja: Npr. nije bilo objektivnih izgleda za odbranu Bijeljine, oko koje su bila sve srpska sela. ta je Hase Tiri u takvom okruenju mogao da uradi sa svojim grupama? Meutim, mogao se Zvornik braniti.

-Zato nije?-Mi smo imali plan odbrane Zvornika i o tome obavijestili rukovodstvo Zvornika, a to su bili Bonjaci. Jer, biva JNA je preko puta Zvornika, u Srbiji, rasporedila artiljeriju, utvrivala se, dovodila pojaanje. Mi smo, dakle, neposredno prije etnike agresije namjeravali da zaposjednemo kljune take u Zvorniku. Naravno, to nismo mogli da uradimo bez podrke i saglasnosti rukovodeih ljudi u optini. Meutim, nismo naili na podrku. ak je taj na plan odmah i provaljen. Stav rukovodeih ljudi u Zvorniku, Bonjaka, bio je da e nas ta JNA braniti, a da mi hoemo da naruimo bratstvo i jedinstvo u ovom gradu...Ishod se zna. etnici su za koji dan zaposjeli sve one take koje je trebalo da mi zaposjednemo. A izvren je i genocid nad Bonjacima u gradu.

Mislim da ih je pobijeno najmanje 3000.Mnogi su pohapeni, svi opljakani, mnoge ene i djevojke silovane. -Ipak, bilo je nekih borbi u Zvorniku. Koliko ste pruali otpor? -Mi smo vodili uline borbe. Ali bilo je ve kasno. Vodili smo neravnopravnu bitku za Zvornik dva dana i povukli se u nau bazu na Kula-Gradu. Malo nam se ko pridruio iz Zvornika. Bjeali su prema Tuzli. Neki su psovali, neki govorili da bjee u inostranstvo... Poslije pada Zvornika, prvih dana aprila 1992.godine, poela je odbrana Kula Grada.

-Kula Grad je mjesna zajednica u kojoj su ivjela 2002 stanovnika. 2000 Bonjaka i 2 Hrvata. Tu je bila moja baza za vrijeme ilegalnog rada. Imali smo jedinicu PL. Jaine jedne ete. Dakle, oko 150 boraca. To su, uglavnom, bili mjetani. Imali smo samo dva mitraljeza, neto automatskih i poluautomatskih, a najvie lovakih puaka. Imao sam i 20 boraca koji nisu imali naoruanje. Meutim, mi smo bili prava jedinica, prava vojna formacija. Organizovali smo pravi vojniki, ratniki ivot. Mislim, da smo bili prva jedinica u naoj zemlji koja je dala zakletvu. Uradili smo polukruni sistem odbrane s prvom linijom...Iskopali rovove sa grudobranima...Imali smo i nekakva minska polja. Nisu bila prava, jer nismo imali mina. icama smo vezivali rune bombe, uglavnom da nas upozore kad krenu etnici.-I kad su prvi put, poslije pada Zvornika, na vas krenuli etnici ?-Bilo je to 8.aprila 1992.godine u pola est ujutro. etnici su iz svih artiljerijskih orua i tenkova, koji su bili postavljeni preko puta nas, s druge strane Drine, otovrili vatru po naim poloajima. Bombardovali su nas i avionima. Bacali bojne otrove. Ta artiljerijska priprema trajala je, mimo svih vojnikih rezona, 24 sata.

Nije bilo zgrade u Kula Gradu koja je 9. aprila osvanula itava. Mi smo izgubili samo jednog borca. Na prvi ehid bio je Amir Nusupovi. Stanovnitvo se tada uglavnom povuklo prema Tuzli, a ostali smo mi, borci. ekali smo pjeadijski napad etnika.-I kako je izgledala ta prva pjeadijska bitka za Kula Grad?-etnici su se prevarili u procjeni. Oito, oni su mislili da u poruenom Kula Gradu vie nema nikoga. I krenuli su prema nama u streljakom stroju. Naredio sam komandirima vodova da etnike puste to blie. etnici su nam se primicali, bez neke opreznosti, a mi smo ekali. Kad su nam prili sasvim blizu, naredio sam vatru. Bila je to naa velika pobjeda. Nai borci su prosto kosili etnike i oni su padali kao snoplje. Nanijeli smo im velike gubitke. Preivjeli etnici su bjeali prema Zvorniku. Tjerali smo ih, ali ne daleko. Toliko koliko nam je bilo dovoljno da sakupimo bogat ratni plijen: oruje, municiju, opremu. Onda smo se vratili na nae poloaje.


Jedne noi smo razbili jednu etniku diverzantsku grupu koja je pokuala da zavara nae borce na prvoj liniji. Voa te diverzantske grupe bio je Arkanov zet Rambo. Kada su se primakli naim poloajima, na pitanje jednog borca, koga smo zvali Karadi, ko ide, Rambo je odgovorio:Muamed! Dakle nije znao da izgovori h. Nai su otvorili i ubili Ramba. Kada je saznao za smrt svoga zeta, u Zvornik je doao Arkan i ultimativno traio da mu isporuimo Rambov le.Ali, mi smo le drali pet dana, sve dok na Kula Grad nije doao dr. Muhamed Jelki iz Zvornika. Dr.Jelki nam je rekao da mu je Arkan zaprijetio da e mu pobiti familiju ako mu ne isporuimo zetovo tijelo. Saalio sam se i dao mu le. Oekivao sam da e nam se dr. Jelki, kad napusti sa familijom Zvornik, pridruiti i pomoi nam. Jer, na Kula Gradu nismo imali ljekara. Nije nam doao, ba kao to nam se nisu pridruili mnogi Zvorniani koji su uspjeli da pobjegnu od etnika.

Nitovi je traio pojaanje i ono mu je stiglo, ali samo iz ivinica i Kalesije, koje je doveo Salih Malki-Sale.
Sale je doveo 85 boraca, koji su se zadrali 5 dana na Kula Gradu i pomogli nam da odbijemo nekoliko etnikih napada, te da jo bolje utvrdimo linije. Malki je, onda, dobio naredbu da s borcima hitno ide u ivinice. Na Kula Gradu ostala je, tako, samo eta naih hrabrih boraca, koji su odolijevali etnikim napadima.
Borci sa Kula Grad 24.aprila 1992. godine sveano su se postrojili i poloili zakletvu.
Mislim da je to bila prva zakletva boraca nae Armije kae Nitovi.
A kako je dolo do pada Kula Grada?
Kula Grad je pao 26.aprila. dan uoi te odluujue bitke mene je telefonom zvao major bive JNA Marko Pavlovi, ne znam ko mu je dao broj moga telefona, i traio da se predamo, jer je, kao, dola JNA u Zvornik da uspostavi red i smiri sukobe izmeu nas i etnika. Rekao sam mu da sam i sam bio do prije nekoliko mjeseci oficir bive JNA i da sam iz nje pobjegao, jer je stala uz etnike i spustio mu slualicu pria nam Nitovi.
etnici su , sjea se kapetan Almir, krenuli u napad prije zore i uspjeli da probiju liniju nae odbrane u selu Gajevi.

Ipak, glavni napad iao je prema naim poloajima kod uprije. Tu su nai borci imali etiri zolje. etnici su nas, meutim napali s velikim snagama. Krenuli su sa itavom brigadom, sa osam tenkova T-84 i dvije samohotke. Nai borci su prvi put vidjeli tenkove kako dejstvuju i uplaili su se. Napustili su liniju i kau mi:Kapetane na upriji tenkovi! Kaem im: Pa, i poslao sam vas dolje da doekate tenkove. Traio sam dobrovoljce. Javila su se trojica:Nedim, Aziz i treeg smo zvali Arkan.Prili smo dosta blizu kolone tenkova i ispalio sam zolju na prvi tenk. Pogodio sam ga. Onda sam vidio kako se prema naem rovu okreu kupole drugih tenkova. Uspjeli smo da se prebacimo do drugog rova, a granata je pogodila blizu nas, tamo odakle sam ispalio zolju.

Tada je Almir bio ranjen. Kratko se jo razvila bitka, u kojoj nai borci nisu imali ansi.
- Povlaili smo se, a etnici su nas ganjali tenkovima i pjeadijom. Mogli su da nas pobiju, ali sam uo naredbu da nas uhvate ive. Nisu nas uhvatili.Nitovi se sa borcima te noi prebacio do Kalesije. Odatle je telefonom uspostavio vezu sa Vahidom Karaveliem, koji se nalazio u Tuzli. Saekaj me tu, sutra dolazim po tebe rekao mu je Karaveli.
-ekao sam Karavelia narednog dana. Bilo je to 27.aprila. Ali tog dana je u ivinicama uhapen Karaveli, zajedno sa trojicom istaknutih organizatora odbrane tuzlanske regije nastavlja on.
Borba za Kula Grad bila je zavrena.


Nezuk: Kapetan Almir pored obiljezlja Hajre Kapetana

01-08-2009 at 08:38 | Ukljui u odgovor
Crni Vuk
Nivo: Forumas sa iskustvom
Registriran(a): 06-05-2008
Odgovori: 342
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User Visit Homepage
icon Re: Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne

Brcanski front - Selam cete mojoj staroj majci...

Nakon toliko heroja dolaze novi, sjajni momci koji pokazuju nevidjenu sposobnost i hrabrost na koridoru. Za par mjeseci oni izrastaju u strasne ratnike. Sjecam se kako je u povlacenju zbog puno ranjenih trebao ostati jedan borac za odstupnicu. Ostao je Zijad Kandic. Borci su krenuli i iza sebe culi pjesmu: Selam cete mojoj staroj majciU noci se prolamalo, uz stektanje mitrazljeza, Zijadovog

Brcaci ne mogu biti mirni. Cetnici opet jurisaju na koridor. U Brcko sam prije Nove godine usao sa nekom vlagom u zraku, sa sipljivim vremenom za koje ne znas da li pada kisa ili se tek tako vlaga spusta na odjecu i kvasi je. Ulazak mi je bio nekakav sumoran, tuzan. Nakon pola godine odsustva ne znas da li ce svi ljudi, svi oni sjajni borci koje si ostavio biti jos uvijek u zivotu. Prokletstvo toga iscekivanja dopratilo me do slobodnih dijelova Brckog.Tamo u Rahicu, sve gotovo kao nekad. Smjene vojnika koje se ubrzano trpaju na kamione. Poneki idu sa pjesmom, mnogi uglavnom veseli, kao da idu na kakva slavlja. Opet u Brckom sve funkcionira, sve je jasno i vrijedni ljudi imaju gotovo svega.Sejo Hasanic, direktor je i glavni urednik Radio Brckog, a novinar kad zatreba. Docekao me je kao starog prijatelja. Slusao sam ga i zapitkivao za ljude koje sam znao. I cuo sam, na vecinu mojih pitanja odgovarao je:

>>On je dobro, on je citav, on je ovdje, juce sam ga sreo<>U Brckom je zivot jos jaci otkako je rata,<< govorio Sejo. >>Petsto beba rodjeno je bez ginekologa. Porodjaji su obavljani po garazama i podrumima. Zivot se obnavlja, a u Brckom svi su do sada pominjali dr Ivana Hudolina, uz sve postovanje, malo ko kada pominje Nedreta Mujakanovica, sto je imao cak 1.300 hirurskih intervencija bez anastezije.<< Bio sam gost kod Seja i njegovog rodjaka, dobrog borca 108.Slavne brcanske brigade Mirsada Hasovica Lava. Mirso je Sarajlija, spremao se ici prema Sarajevu. Kaze i njemu je, kao mnogima borcima u Bosni i Hercegovini, velika zelja da se dodje boriti na sarajevskom ratistu.Govore mi o svom komsiji, Mehmedalija se zove. Nedavno razmijenjen iz logora Batkovic pricao im je pricu da su ga posebno tukli kad bi rekao kako se zove:>>Malo ti Mehmed pa jos i Alija<


Govore mi o snimatelju Suadu Alicu, mladicu iz Radio i TV Brckog, sto je sve unistene tenkove snimio. Jeste, Srbi su uvijek voljeli gledati TV Slobodno Brcko jer vise vjeruju ovoj strani. Kako ce i vjerovati svojima kada njihov zapaljen tenk prikazu uz komentar na TV Novi Sad da >>to gori muslimanski celik<<. Uostalom, vise niko i ne broji koliko tenkova su do sada unistili borci 108. Slavne. Obradovalo me sto je Tendi, cuveni lovac na tenkove jos ziv i zdrav, sto se ne da. Sreo sam u jednoj malenoj kafanici Talona, rekao sam mu da ga selami njegov Ibrahim Hadzimuratovic, onaj slavni Brcak sto sad rane lijeci u Zenici. Talon jos uvijek djecak obradovao se tome. Gledao sam u nogu ovog djecaka heroja brcanskog. Stopala nije bilo. Izasao je i cuo sam ga kako govori: >>Javio mi se moj Ibre. Samo on zna kako smo mi ratovali na Dizdarusi<<. Rekli su mi da cesto zeli natrag, prema rovovima i takav, bez stopala.

Na Dizdarusu vise ne moze. Svi oni prigradski dijelovi pali su u ruke cetnika. Nase borce odgurnuli su od koridora jos 800 metara natrag. Linije su na mnogim mjestima stare, na toj, strani ispred Omerbegovace i Dizdaruse, Lickog Mosta i Suljagica Sokaka, zaustavljeni su cetnici pred Brckom. Premada su tu svoju Pirovu pobjedu ostvarili, cetnici ne imaju nikakve razloge za slavlje. Sa oko 400 svojih boraca platili su cijenu prosirenja koridora za tih 800 metara. Unisteno im je cak 14 tenkova, jedan nov zarobljen, a osteceno jos petnaestek oklopnjaka. Danas su i jedni i drugi na cistini. Sve je ravno, nigdje ni jedne kuce. Ne postoji nacin da se izadje iz beskrajnog blata posavske ravnice. U teskim kisama sto se spustaju na Brcko borci tonu u blato po pola metra. Cetnici plivaju u vodi kao i borci Slavne 108.brigade. Danas ih nakon tih guranja oko koridora mole >>Hej Muslimani, zapucajte makar malo, ili gonite odavde vi nas ili cemo mi vas.<<

5000 POGINULIH BRCANSKIH SRBA

U Brckom su nestale gotovo citave srpske porodice, nestaju muske glave. Strvicne su razmjere njihove pogibije. U Grbavici su ukopani u sami beton, ali Srbi iz ovog sela su prosto nestali. Od 150 vojnosposobnih, ostala su samo cetiri mladica. Oko pet hiljada Srba Brcaka je progutao rat koji su objavili svojim komsijama Muslimanima. Nakon stravicnog genocida herojski otpor napravio je od zlocinaca tragican narod. Sta li su mislili?I na nasoj strani stravicni su gubici. Posjecivao sam sehidska groblje u Brckom. Nesto vise od 700 boraca dalo je zivot za slobodu i osvetu zbog genocida.

>>To nije sve, niko ovdje ne misli stati<<, govori mi jedan borac. Kako uopce mogu ovako misliti, ja to ne znam, niti ce mi biti jasno. Ali nakon 4.000 ranjavanja ne ima brcanskog borca koji ne sanja povratak na linije. Rane nisu jos ni zacijelile, a oni bi u borbu. Znam samo jedno, da se Brcko ne da i da se ovaj narod nece dati.Primjecujem, za razliku od proslih svojih dolazaka, da su se Brcanke pocele dotjerivati kao nekad, da ima u slici ovog naroda nesto sto pocinje liciti na onu staru sliku.U Brckom je dugo bio mir Posavine. Dugo nije pucalo previse. Ispod prozora kuce gdje sam gost Sejin prolaze ljudi, mesnica radi u podrum gdje ljudi pricaju glasno I veselije. Iza kuce je covjek istresao iznutricu zaklanog teleta.
Duga je noc ko stvorena za price. Saznajem I da su starog covjeka Franciku, sa njegovom zenom ubili na Brodu. Jedini su stariji stanovnici sto su se htjeli vratiti na svoje. Onda su upali cetnici i objesili ih.



GOLOBRADI VETERANI

I sada po prvim linijama gadjaju granatama. Oni ovdje bez tenkova ne smiju krenuti. A i kad krenu, kao u mozda najzescoj ofanzivi od svih ratista Bosne, u najvecoj bici od svih bitaka sto se odigrala za sedam dana jula prosle godine u Brckom, onda upotrijebe ogroman broj tenkova, kao tada, cak 68. I urade tek malo posla. Toliko da traze povratak na staro.
Onda u Brki srecem mladice iz slavnog samostalnog bataljona >>Enver Pamukci<<. Oni su u toj zestokoj ofanzivi cetnika izdrzali glavni udar na Bajicima. Njihovi golobradi mladici pokazali su se kao veterani. Komandant Amir Smajlovic za koga bi moj prijatelj rekao da je >>zmija<<. Sve je jasno kod njega i sve se zna. Celicna disciplina i asketizam. Uostalom ima mladica borca sto je iskako pred tenkove. Envera Pamukcica, brcanskog heroja treba uvijek osvjetljavati. Nigdje je kao u Brckom nisam vidio cudo zvano Armija Bosne i Hercegovine.

Nakon toliko heroja dolaze novi, sjajni momci koji pokazuju nevidjenu sposobnost i hrabrost na koridoru. Amir Smajlovic me upoznaje sa cuvenim Gasjijevim momcima. Ocito je ne poznaju me. Za par mjeseci oni su izrasli u strasne ratnike. Prosto ne mogu da vjerujem da je takva mladost zaustavila toliku cetnicku silu. Tu su oko mene, ponekad se vrijedjaju na svaku sitnicu, jasno se vidi njihova mladalacka nervoza I korak ratnika. Njihov komandir u interventnoj ceti je Faruk Gasi i ima tek 23 godine. On ce mi nakon svega ipak biti olicenje vodje ovih golobradih heroja. Oni su u dva navrata na Koridoru napravili dzumbus cetnicima. O njima ce mi kroz tu akciju kasnije pricati Faruk Gasi. Konacno stizu dva veterana i ja se bolje snalazim. Semso Pekic danas je komandant slavnog i bataljona, a njegov je zamjenik kapetan Rasid Zizic. Semso je ranjen u ruku, lakse, isti osmijesi njega i kapetana Zizica vratili su me u vrijeme prije par mjeseci kad sam ih posjetio. Semso i Kapetan povukli su se posljednji sa Suljagica Sokaka i Lickog Mosta. Zovu ih >>Duo fatalisti<<. Poceli smo o tome. Koliko su do sada rizikovali. Kako je moguce da su jos citavi i zivi. Kapetan Zizic to objasnjava ovako:

CUDA ZIVOTA, CUDA HRABROSTI

>>Kad smo izvlacili Rifata Muminovica ranjenog borca bilo je pakleno. Tuzlaci su popustili na linijama i odjednom su nam cetnici, cak i sa tenkovima bili iza ledja. Morali smo na trag. Rifat je bio tesko ranjen i trebalo ga je pazljivo nositi, ali on je groznicavo zelio ostati da bi nas postedio. Nisam dozvolio. Bio sam spreman pucati na svoje samo da ga ponesu. Nakon toga gadjaju nas sa pet granata iz BST-a i sve promasuju. Sad znam i to sam im govorio, Rifet je umro, rahmet mu dusi, ali da smo ga ostavili prva bi nas pogodila, od prve bi poginuli.<>Ima li cika Rasida. Obisao sam sve dzamije i sve bolnice i mog oca ne ima. Gdje je?<< Ako mi neko tvrdi, >>govori Rasid, svog mrtvog borca, ja cu mu reci da je heroj.<>Nama u Tuzli kazu, vi ste Brcaci gospoda, ponasate se ko da imate sve, a ustvari ne imate nista

<<, smije se Semso, >>a ja im odvracam: >>Covjek kad izgubi malo, puno zeli, kad izgubi sve kao mi ne ima za cim da zali i ne trazi nista<<.Tvrdi mi Semso da su momci u vodi do grla, ali da se ne daju. Moral je na visini, ko ne vjeruje neka kaze cetnicima. Jer, kaze da znaju cetnici sta im ovdje misle, sa cvijecem bi ih docekali dok je to nevrijeme.Sjecam se, price o tome, kako je u povlacenju zbog puno ranjenih trebao ostati jedan borac za odstupnicu. Ostao je Zijad Kantic. Borci su krenuli i iza sebe culi pjesmu:>>Selam cete mojoj staroj majci<< U noci se prolamalo, uz stetkanje mitrazljeza, Zijadovog. Znaju Semso i Kapetan Rasid tog borca i znaju da u ratu za prokleti koridor treba uzmicati, jer na krajau balade, znaju, oni ce natrag, ali tada nece biti cetnika sto ce moci zaustaviti njihov povratak u Brcko, u domove.Konacno, bio sam tog dana u Donjem Rahicu i cuo bubnjeve. Kobajagi, spremali su se malobrojni navijaci, cesto starijih ljudi sto smije napustiti slobodnu teritoriju Brckog i nesto ranjenih. Njima je slobodan odlazak na zajednicki >>domaci teren<<

za Brcko i Gradacac u Srebreniku, mirnom i slobodnom gradu. Tamo se igra fudbalsko prvenstvo Tuzlanskog okruga. Sada je pauza. Ali ponekad se odigra obican susret, da se ne zaboravi na obican svijet i zivot. Kad su nedavno igrali Brcko i Gradacac, bilo je interesantno. Brcaci nose plave, a Gradaclije crveno-bijele dresove. Sa brcanske strane dopiralo je plavi, plavi!!! Sa gradacacke: >>Zeleni, zeleni<
IZVOR: NOVINE "LJILJAN"



[Edited by Crni Vuk on 01-08-2009 at 09:04 GMT]

01-08-2009 at 08:46 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne




02-08-2009 at 02:16 | Ukljui u odgovor
Crni Vuk
Nivo: Forumas sa iskustvom
Registriran(a): 06-05-2008
Odgovori: 342
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User Visit Homepage
icon Re: Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne

Download: http://www.megaupload.com/?d=XOCNPQ0M



[Edited by Crni Vuk on 02-08-2009 at 18:36 GMT]

02-08-2009 at 18:35 | Ukljui u odgovor
Crni Vuk
Nivo: Forumas sa iskustvom
Registriran(a): 06-05-2008
Odgovori: 342
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User Visit Homepage
icon Re: Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne

Hajrudin Mei-Kapetan Hajro



Kapetan Hajro, ili bolje reeno brigadni general Hajrudin Mei, roen je 1. januara 1959. godine u selu Srednja Trnova, optina Ugljevik. Sin od oca Mehe i majke Zejfe, roene Beirovi, rodom iz sela epak, optina Zvornik. Imao je dva brata i dvije sestre. On je bio drugo dijete po redu.

Osmogodinju skolu zavrio je u Srednjoj i Donjoj Trnovi. Po zavretku osnovne kole pohaao je i zavrsio podoficirsku kolu JNA u Sarajevu.
Tokom slube u JNA, vanredno je zavrio vojnu akademiju JNA u Beogradu i dobio in kapetana.

Bio je oenjen i ima tri sina i suprugu koji sada ive u Tuzli. Posljednju slubu u JNA, odradio je u Hrvatskoj u Karlovcu. JNA i Hrvatsku naputa i vraa se u rodni kraj Srednju Trnovu kada su poela ratna dogadjanja u Sloveniji i Hrvatskoj.

lan Patriotske lige je od njenog osnivanja, organizator i voa oruanog otpora protiv agresije na RBiH na prostorima Zvornike i Ugljevike optine.

U toku rata obavljao je niz visokih komandnih dunosti, meu kojima su: komandant Teritorijalne odbrane Ugljevik - Teoak i komandant 1. teoanske brigade. Poginuo je 30. oktobra 1992. godine u selu Nezuk. Posle ovoga 1.teoanska brigada dobija naziv bridaga Hajrudin Mei.



Slijedei tekst je uz moje male nadopune preuzet iz knjige Mirzet-a Hamzi Zvornik od izbora do Dejtona (Glas Drine 199 503-507.

Budui da kao komandir Stanice milicije u Ugljeviku nije prihvatio zaraznu srbizaciju svega i svaega, te nije iskazao traenu lojalnost srpskim vlastima, morao je ii iz tog kraja. Sa grupom odvanih momaka iz svoje rodne Trnave obreo se u Teoaku.

Tu je naao neto pristalica za rat protiv etnika, ali veina itelja nerado su u svojoj sredini gledali ove buntovnike koji su im remetili san o mirnom suivotu sa komijama. Tek, valjalo je ii dalje. A dalje se moglo samo kroz ume, mimo neprijateljskih utvrenja, preko uvene Zeije Kose- za koju su se vojske u svim ranijim ratovima otimale- pa do Vitinice. U ovoj sredini Hajro i njegovih dvadesetak momaka naili su na bolje raspoloenje za suprostavljanje agresoru. Naroito je to vailo za mladie koji su bili presretni da se pojavi neko ko bi ih mogao predvoditi. Poto je dao upustva o organizovanju odbrane tamonjih sela, sa neto veom grupom momaka Hajro odluuje da krene u pomo legendarnim braniteljima zvornike Kule.

Najprije su pokuali prei preko Kalesije, ali u ovom mjestu nisu naili na razumjevanje. Nije bilo vremena za gubljenje, pa je uslijedio povratak prema sapanjskim selima, a zatim pohod prema Zvorniku- niz sapanjsku dolinu.

Jo prije stupanja u borbene okraje kapetan Hajro namee se izuzetnom voljom, snagom i izvanrednim razumjevanjem vojne situacije. Tako stie i ogroman autoritet meu vojnicima, koji su bezpogovorno slijedili njegove namjere.

Sa Kule su stizale vijesti o sve jaim nejazdama etnikih snaga, vrsto rijeenih da zauzmu ovo strateko uporite. Hajro i momci sputajui se preko Debeljaka, Nezuka, Zaseoka, Klise i Brane crvenog mulja na uliima do Dardagana gdje su postavljene barikade i time zaprijeena komunikacija prema Sapni. etnici su zapoeli dejstva sa svojih poloaja na irilovom brdu i Kovaevcu. Nakon smrti prvog naeg borca prihvaena je borba. Ispoljivi nevienu hrabrost i umijee Hajro i borci razbijaju neprijateljske poloaje i stiu do mosta u Ceru. U saradnji sa Hasetom Tiriem- jo jednom legendom Bosne i Hercegovine- i njegovim specijalcima iz Bijeljine, te kapetanom Senadom- komandirom Patriotske lige-, bilo je planirano vie akcija na tom podruju. Meutim, izostala je dogovorena podrka iz Bonjakih sela- ulia i Klise. Tada stie i teka vijest da je Kula pala.

Uslijedili su dogovori ta dalje. Hajro i dalje ispoljava ratobornost i zalae se na nastavak borbe, revoltiran etnikim porukama: Pala je Kula, sutra ete i vi!
Ipak, uvaio je rezon kapetana Senada, da moraju izbjei etniko okruenje, jer bi dolo do sloma tadanjeg ustaniko-odbranbenog i vojnikog jezgra Sjeveroistone Bosne sa posljedicama pogubnim za itavu regiju. Tako su odluili da izvuku snage prema sapanjskom kraju.

Zatim slijede svakodnevne bitke za odbranu Zaseoka (gdje hrabro gine kapetan Senad), Nezuka, Godua, Vitinice i Kovaevia. etnike su ti napadi kotali stotine rtava. U organizaciji odbrane, na ovom kraju Hajri su pomogli kapetan Demil Spahi i kapetan emsudin Muminovi, kasnije komandant Optinskog taba OS Zvornik. Hajrini borci: Babak, Bobe, Mujo i mnogi drugi esto vre uspjena ofanzivna borbena dejstva na teritoriji koje su pod kontrolom etnikih snaga. U nekoliko navrata razbijena su neprijateljska utvrenja u Ravnim Njivama, Branima, Odaini, te djelovima Bokovia, Maleia i etia.

Teoak je dugo vremena bio u okruenju, ali etnici nisu urili sa napadima na tom kraju raunajui ionako da je to njihova teritorija. Za to vrijeme momci iz bonjakih sela tog podruja, prikrivajui se, prolaze i prikljuuju se Hajri. Neki od njih- upadali su u zasjede i doivjeli traginu sudbinu. Ukupno 82 hrabra momka, 82 lavova Teoaka.

Kada je bonjakom narodu teoanskog kraja zaprijetilo masovno odvoenje u konc-logore i druga stradanja, Hajro se sa vojskom probija do Teoaka i organizuje odbranu prekinuvi time vanu komunikaciju Bijeljina Priboj. Borci Teoaka, svaki od njih jedna legenda, odolijevali su najelitnijim etnikim jedinicama iz SAO Semberije i Majevice, i drugih okupiranih dijelova Bosne i Hercegovine i iz Srbije i Crne Gore.

Uviajui snagu ustaniko odbranbenog pokreta koji je izazvao nemir i nesigurnost u srcu etnike teritorije, Hajri se sa uvaavanjem poinju obraati etnike voe Dubaji, Mauzer i ostali - stalno nudei pregovore i primirja. I tu onda demonstrira vrhunsku vojnu i politiku taktiku. Nastavlja s pregovorima ali istovremeno priprema velku 'Majeviku oluju' oslobodilaki slalom kroz etnika utvrenja. Uz pomo i sadejstva boraca sapanjskog kraja Hajrina vojska, iz dana u dan, rui etnika uporita: Laze, aklovicu, aire, Rastonicu, Vasiljevie, Zavid, Roanj, Skakovicu. Time je obezbjeena komunikacija Teoak - Godu. Za oko 15.000 civila u teoanskom kraju to je postao put nade i spasa. Da nije bilo kapetana Hajre i njegovih momaka konc-logori bi bili dopunjeni sa novih 15.000 ljudi, od kojih mnogi ne bi ostali ivi.

Na slobodnoj teoanskoj teritoriji organizuje se uzorna vojna i civilna vlast. Provodi se regrutacija i obuka mladih vojnika u tamonjoj kasarni, vre se pripreme za budue oslobodilake zahvate, jer ovjek Hajrinog kova nije mogao imati mira dok itava Bosna ne bude slobodna.

Autoru ovih redova, koji je jedini puna etiri mjeseca u sredstvima informisanja govorio o ovom nenadmanom vojskovoi i ovjeku, koji ga je nazvao umjetnikom rata - u nekoliko je navrata pominjao svoju ogorenost zbog toga to su mu neki foteljai iz regionalne komande pripisivali da je sirovi seoski lider, buntovnik koji vodi neki svoj rat.

Bio je to veliki moralni grijeh 'birokrata' koji su u rat uli, ako su uopte uli, kad je Hajro ve iza sebe imao odbranjena i osloboena prostranstva.

On je vodi svoj rat onoliko koliko je morao, jer da je ekao nekakav zajedniki rat ne bi bile spaene desetine hiljada ljudi sapanjskog i teoanskog kraja, ne bi bilo slobodnih teritorija bez kojih se ne bi odbranila ni Spreanska dolina, a moe se pretpostaviti kakav bi to bio dodatni teret za branitelje Tuzle.

Sreom, narod ga je dobro razumio i vrsto mu je vjerovao. Legenda o kapetanu Hajri, kao spasitelju naroda i nenadmanom vojskovoi, davno je prela granice zvorniko-teoanskog ratita.

A legende ne nastaju i ne ostaju tek tako. Hajro je poginuo u najplemenitijoj misiji. Pokuao je da otvori koridor prema opkoljenom i napaenom narodu Kamenice, onom narodu koji mjesecima umire od gladi i etnikih najezda, onim herojima koji su nadovjeanskim naporima ouvali veliku slobodnu teritoriju, koji su mjesecima apelovali, molili, zvali - a niko prije Hajre nije se naao da im pomogne. Sluajna smrt (ako u ratu ima sluajne smrti) sprijeila ga je da ne zada odluujui udarac, ve razbijenim agresorskim snagama izmeu Sapne i Kamenice.

No uoi pogibije - pjevao je sa uvenim godukim komandirom -Jusom Jusiem Bonzom pjesmu o Zmaju od Bosne.
Kau da ju je ponavljao bar deset puta. I imao je pravo da je pjeva, jer se u ovom ratu ponajvie pribliio legendi Zmaja od Gradaca.



Jedan a mozda i jedini intervju sa rahmetli Hajrom Kapetanom.

1.dio


2.dio


Adnan Zenunovic - Hajro Kapetan



Fahrudin Nadakovi - Fare - Lavovi Teocaka

Pjesma o Hajri Kapetanu
MAJEVICO, UVAJ KAPETANA

Majevico suncem obasjana
Ti nam uvaj Hajru Kapetana
Nek poiva u slavi slobode
Dok Ljiljani slavne bitke vode.

Ljiljani su njemu zavjet dali
Osvojiti to su zacrtali
Dok je Hajro na elu im bio
U pobjede on ih je vodio.

Hajro edo svoje Majevice
Ti si ponos svoje porodice
Teoaka i Srednje Trnove
Nikad nee da te zaborave.

Svi ljiljani stvoje Majevice
O tebi e pjevati pjesmice
Za ivota legenda si bio
Svog naroda slavu pronosio.

Od Zvornika pa do brda Bana
Ide vojska Hajre Kapetana
Sa zastavom Zlatnih Ljiljana
Unititi to vie dumana.

Ide vojska padaju granate
Na poljima Ljiljani se cvate
Sa njima si vojsku zakitio
Kad si prvu pobjedu odnio.

Volio si svoju Majevicu
Vitinicu i nau Snijenicu
Godu mjesto kud si prolazio
Bajkovicu dok si osvojio.

Vitinica mjesto je otpora
Gdje je palo stotine zlotvora
Od naleta tvojih jurinika
Nestale su kolone etnika.

Teoak je ko Vukovar bio
Dumanin ga unititi htio
Tvoji su ga borci odbranili
Sve etnike u crno zavili.

Pod udarom Toanske brigade
I jo jedno uporite pade
Sapnom ravnom cvjeta Ljiljan cvijee
U Teoak etnik ui nee.

Primali su momci nareenje
Da osvoje relej utvrenje
Sapna ravna zadatak sledei
Neprijatelj nesmje nam utei.

Poivaj nam Hajro Kapetane
Pobiemo sve nae dumane
Mnogo su nam jada uinili
I Tvoj mladi ivot unitili.


F.. Tuzla, novembar 1992 (povodom pogibije Hajre Kapetana 30 oktobra 1992 godine)


Pjesma od Nuki H.

Tuno plae Majevica, to izgubi svoga sina,
Legendarnog borca Hajru
teoanskog komandira.
Branio je nau Bosnu,
od Bijeljine pa du Drine
borio se Majevicom
da otjera dumanine.
Neka znade duman kleti
nikad Bosna pasti nee
ostavio Hajro nama
svoju hrabrost i umijee...
Stoj dumane, prokletnie
ne rui nam nau Bosnu
ima Drina jo sinova
Mei Hajre sokolova...



Mi smo vojska Hajre Kapetana



Hajrina kontraofanziva

U proljee mjeseca aprila
Na Bosnu se srui ofanziva
Okupator prijee preko Drine
Pa razbaca granate i mine
Pita narod gdje su optinari
A oni se prvi razbjeali
Pobjegli su kao nekakve strine
Neka svako o sebi brine
Pade Zvornik skoro bez otpora
Posta mjesto klanja i terora
Kad genocide kraju privedoe
Silnu vojsku Sapni okrenue
Ubjeuje Arkan svoju kliku
Bie lake nego u Zvorniku!
Al se krvnik grdno prevario
Na tvrd orah, tu je udario
Pa on alje ferman za Srbiju
Da spremaju vojsku jo brojniju
U pismu se Slobi poalio
Da je prvi poraz doivio:
Nije samo da mi vojsku tuku
Ve otimlju, more, i tehniku!
Ovaj narod ovdje oko Sapne
Ni vrag crni ne moe da pomakne!
Najgori su u mjestu Zaseok
Idu na nas kao zmije poskok!
Nisu bolji ni Kovaevii,
Tu nikada neu stii
Mnoge ljude jo u izgubiti
Na tom brdu zvanom Brdo smrti!
Ovdje sam se mogo uvjeriti
Da u Bosnu teko pokoriti
Zato e mi Bosna zaplatiti
Sva u ova sela popaliti!
U logore sve u otjerati!
Srpski ivalj ovdje naseliti!
U Sapni u Vidovdan slaviti!
Sve bi ovo kolja uradio
Da se Hajro nije pojavio
On sakupi svoje hrabre momke
Pa potjera mrske razbojnike!
On podie u narodu elan
I pokvari agresoru plan!
Tako zasta srpska agresija
I propade Velika Srbija!
Hajro nema silu i tehniku
Ali ima srce i taktiku
Borci su mu trepet i strahota
Niko od njih ne ali ivota
Radije e svaki poginuti
Agresora nee propustiti!
Pamtie se do Sudnjega Dana
Ime naeg slavnog kapetana
Jer da ne bi Mei Hajrudina
Mnoge bi jo progutala Drina
Poivi nam brate Hajrudine
Da otjera bandu preko Drine!
Hvala majki pa nam rodi sina
Da imamo Mei Hajrudina!



Kad krene Hajro Bosnu da brani



[Edited by Crni Vuk on 06-08-2009 at 11:21 GMT]

[Edited by Crni Vuk on 06-08-2009 at 11:40 GMT]

06-08-2009 at 10:54 | Ukljui u odgovor
Crni Vuk
Nivo: Forumas sa iskustvom
Registriran(a): 06-05-2008
Odgovori: 342
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User Visit Homepage
icon Re: Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne

War in Bosnia - Teocak 1995 - Mike Kirsch's footage




Reportaza AlJazeere o BiH i o rahmetli Senahidu Hadzicu Doktoru

27-08-2009 at 14:18 | Ukljui u odgovor
Trenutno aktivni korisnici
Aktivni gosti: 8
Skriveni clanovi: 0
Aktivni lanovi: 0
Sretan roendan: adme, Almirko, Arnedano, duskica.dusa@gmail.com, Glauk, istinski tuzlak, mistress_82, misur, mure, sani, sportska, vanishroach, vijoglav
FORUM : Vjene teme : Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne New Topic Post Reply

Strana: 1 2 3 4 5 6 7


Niste logirani? Nadimak / Username: Password: Sakrij mi ime
Zaboravili ste password?




Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)

Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata

Skokni do foruma:

Kontaktiraj nas | tuzlarije.net

Powered by: STRING FORUM Version 1.0
Copyright 2001 STRING
Osmrtnicama ba smrtovnice