Info: Svi posjetioci foruma su obavezni da potuju forumska pravila.


FORUM : Vjene teme : Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne
Strana: 1 2 3 4 5 6 7
New Topic Post Reply
Poiljalac Poruka
nere68
Nivo: Forumski vuk
Registriran(a): 12-09-2008
Lokacija: bih
Odgovori: 409
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne

@Crni Vuk, imal sanse da se postave ovi video klipovi ponovo..

16-03-2012 at 22:15 | Ukljui u odgovor
camac
Nivo: Forumski doajen
Unknown artist

Registriran(a): 11-05-2011
Lokacija: Desert roads
Odgovori: 5224
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne

Knjiga- U njedrima Udra
Azir abi o knjizi kae: Dok sam ispisivao sve ovo to je danas u knjizi, dok sam nosao sa sobom rokovnik i biljeio u nemoguim uslovima, ni u najsmijelijim snovima nisam mogao pomisliti da e do ovoga doi, nisam vjerovao ni da u preivjeti, ja i mnogi drugi, a kamoli da e ono to sam pisao jednom postati knjigom i dobiti korice.


Dio teksta iz ratnog dnevnika- U njedrima Udra:

01. 01. 1993. god.

Ustao sam na strau. Pet je sati, moja smjena je od 06-08 na lijebcu. Sav normalan svijet je sino slavio Novu godinu uz pristojnu veeru, ja sam veerao uieno ito koje smo svarili u loncu i legao da spavam.

Niko ne moe znati, niti ja mogu opisati kako se osjeam. Neko se veseli i slavi, a ja nemam ta da jedem; samo malo kuruza. Najradije bi zaplakao da se uje do nebesa, ali kakva korist.

Po povratku kui sam saznao da je iz pravca Tuzle dolo 38 vojnika i da su to uglavnom momci iz Cerske i Konjevi polja.

Takoe sam saznao da ih je doveo neki Ahmet sa Snagova i da se on vraa nazad.

Oko 11 sati, na koti Mlaevac poeo je da turira tenk; jako dobro smo ga uli jer to vazdunom linijom nije daleko od nas.

Znali smo da e nas granatirati, pa smo sili u podrum Murine kue.

Oko 12 sati tenk je ispalio 15 projektila na selo Joanicu, pa jo 10 u pravcu Kamenice.

Poslije podne svratim u komandu kako bi saznao za ljude koji su doli iz Tuzle. Zatiem komandanta Sefera i Mejku iz Novog sela.

Mejko e za Tuzlu sa Ahmetom, po naredbi komadanta Sefera kao kurir, da nosi pismo u opinu Zvornik koja je osnovana na teritoriji Sapne.

Sefer nam je proitao pismo koje sam ja doslovce prepisao za svoj dnevnik.

Gospodo, Adile, Haso, Selime, Asime i svi ostali koji proitate ovaj jad.

Vi bar znate u kakvom ste nas jadu i belaju ostavili.

Vi bar znate koji poloaj i teritoriju drimo pod kontrolom i da nas jo uvijek tuku sa srbskog Snagova, Jeremia, Kule, Crnog kamena, Divia, Vlakih njiva, Majdana, Koanja i Lijenja Jebenije teritorije u Bosni nema.

Na sramotu vam bilo to nas tako ostaviste na cjedilu i zaboraviste, nije nam za zvornike guziare to ih nema nigdje, oni ovdje nemaju nikog, ali nam je za vas. uli ste da smo pod najezdom jaih morali napustiti domove i otii na Udr, gdje smo, i to ste uli, a vjerujte istina je, jeli, bundevu, repicu i ito iskokano u vatri, neko nije ni to jer nije bio snalaljiv.

Oni od vas koji poznaju Udr, dobro znaju da su tamo samo stijene i da se nije moglo sakriti od kie, suili smo se i grijali kako smo morali, uz vatru, tukli smo se sa njima i ostajali bez municije.

Vratili smo se na popaljena ognjita, nijedna kua nije ostala itava i razapeli najlone na prozorske otvore.

Zbog grupisanja etnika ponovo oekujemo napade, a onda vie nemamo kud na Udr. Idemo prema vama pa kako nam bude, a boga mi ako neko i stigne tamo ne vjerujem da e ko od vas ostati iv, ovo nije samo prijetnja ve realnost.

Ne zaboravite da mi ovdje imamo iznurenu i uuelu djecu, a vaa tamo imaju da jedu bijelo brano, imaju eera i soli, a priaju oni koji dou ovamo da ima da se kupi i keksa.

E, aferim vam drugovi, a naa djeca piju gorak aj sa bundevom i prohom i to dva puta dnevno.

ujem da imamo tamo tri optine, pa molimo, pitajte nekoga od njih jesmo li mi stvarno prodata teritorija, pa da preduzmemo to moramo. Svakodnevno kraj nas prolaze borci iz Cerske, Vlasenice i Bratunca, a nama ispadoe oi kada saznamo da vas nigdje nema. Mi prostremo sergiju i daju nam koji metak i bombu, a mi im ljubimo skute, i tako nastavljamo kukati jedan drugom o naoj neizvijesnosti.

uli ste i to da je naa neja u Cerskoj, Konjevi Polju i da prose od kue do kue Mi vam poruujemo i odobravamo da nae pakete diete i dajete vaoj djeci jer sevap je da bar neko ostane iv i da mu bude dobro.

Na ovom prostoru ima preko 5000 bijednika.

Molimo vas, traite da nam pomognu.

Vi nemojte dolaziti ovamo, jer naa djeca i oni slabiji umiru od gladi, a i zarazne bolesti su uzele maha. Ako neko poe na ovu stranu makar bio i iz gornjih krajeva poaljite nam lijekove i maza za esu.

Mi smo kolektivno odluili da gordo pomremo ali neemo se predati. Ve 30% vojnika ne ide na strau jer nema vie hrane.

Dvije porodice su se predale etnicima na Majdanu jer djeca nemaju ta jesti. Jedna iz Joanice i jedna porodica iz Kadria.

Nemojte ovamo dolaziti jer kilogram uienog hibrida kota 10 DM, molimo vas prenesite nekom ko to moe dalje proslijediti, da se na putu za Baljkovicu nalazi oko 500 leeva naeg naroda, koji je nastradao u potrazi za hljebom.

Prenesite neka jo jednom objavi radio Sarajevo da je istina da nema vie bundeve ni repe.

Zanima nas da li smo mi ovamo registrovani, napravite nam bar peat sedmog Zvornikog odreda.

Molimo vas, nemojte dolaziti ali poaljite po onima koji hoe municije i cijevi.

komandant

Seferovi Almir

22-01-2013 at 08:34 | Ukljui u odgovor
arnie
Nivo: Forumski doajen
I'm coming in peace now

Registriran(a): 12-02-2011
Lokacija: Zulu time zone
Odgovori: 4391
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne

Objavljeno marta 1993. godine.

/ ARMIJA RBIH /

Zvornik i Teoak - ratovat emo do sudnjeg dana


Teoak je krug pakla. To je linija fronta oko 50 kilometara koju prema etnicima dri brigada Hajrudin Mei. Na teoanskom ratitu nema predaha, puca se neprestano i pjeadijski i artiljerijski, a detonacije odjekuju sa svih strana.


Svi znaju za Teoak, i ovaj veliki slobodni teritorij. On se kao svrdlo zario duboko u okupiranu Semberiju. etnici proklinju ovo ime. Kad ele uti ta o njima misle teoanski borci, krenu u akciju i zarobe jezik pa saznaju i ta im etnici spremaju. Ponajvie ta o njima govore u dugim noima strepnje.

Na prve linije teoanske odbrane i napada stie se sa pitanjem izmeu detonacija: Koga u ja pronai tamo? U Sarajevu, odakle sam dolazio, u mranim stanovima sjedi se do kasno i ovjeku prosto smeta san. Pria se u beskraj. Tamo sam uo prie o Hajri Kapetanu. Na mjesto legendarnog Hajre doao je njegov suborac od prvog dana, Devad Avdievi Babak. I o njemu sam nasluao.


Gargija svaki dan

Uredno obuen sreen borac obraa mi se kao strancu: Ovdje ti je borba gargija svaki dan. ujem, ujem, odgovaram uz ne ba udaljene eksplozije.
Prije nekoliko dana ovdje je duu ispustio pukovnik Milan Jovi, provjereni etnik. Sveano je sahranjen u Trnovi. Sahrani je prisustvovao i njegov oaloeni prijatelj, zloinac, eneral Ratko Mladi. Ratni zloinac je objavio kako e teoanski borci platiti zbog smrti etnika pukovnika.

Nije prvi, kae mi teoanski borac Mido B. Ovdje je kou ostavio i major sa Vukovara Panti, zvani Panter. Poginuo je i njihov uveni kapetan Rade, vodei robijae iz srpskih kazamata protiv raje iz Teoaka. Jest Rade bio opasan, ali i ovamo rade, ne sjede.

Vode me uskim putem do linija koje gledaju u etnike. Tamo sreem Lejlu M.(25) i Zijadu I.(22), djevojke iz Snijenice. Prije dvadesetak dana napravile su pravi podvig, ule u minsko polje i izvukle nekoliko ranjenih boraca.

Oko mene su i momci iz Prvog bataljona Brigade Hajrudin Mei, komandanta Mirsada Mahmutovia. Uglavnom, radi se o jedinici Bibetovi labudovi. Nihad H. koga ovdje zovu Hans, Samir M., Emir S. ombe, Muhamed ., Zejnil S., Hajrudin M., Nedad H. i Samir M. Ponosno su mi kazivali priu o imenu njihove diverzantske jedinice. Ibrahim Mujinovi Bibe, dvadesetpetogodinjak, doao je iz Njemake. Radio je tamo i sva mu je porodica bila tamo.

Prvo je slao humanitarnu pomo, a onda se i sam uputio prema Teoaku. Nije mu se dalo ostati tamo u Njemakoj. Doao je u avgustu i odmah se uputio na prve borbene linije. Isti dan. Onda je iao iz borbe u borbu, nadahnut i pun ljubavi prema svojoj Bosni. Poginuo je u novembru 1992 godine, a hrabrost koju je pokazivao i danas je pravo udo svim njegovim saborcima.

Govore kako je mogao mirno sjediti u tutgartu sa svojim roditeljima. Izazivao je smrt. Danas, tu, oko mene, razmiljaju o njegovim roditeljima. Zvali su ga, ali nije elio iz Bosne. Govorio je da bi tamo bio najsretniji ovjek, a ovdje je govorio kako je sretan u Bosni.


Odredi za hap-namjenu

Dostojno ga je zamijenio Mirsad . Zovu ih Vod smrti i u Teoaku su uveni. Imali su akciju na Nikolie tri dana prije mog dolaska. Pet etnika ubili, jednog zarobili. Sa njima su bili momci iz Prve splitske ete, koju su osnovali mjetani zaposleni u Splitu, a koja se dokazala na igmanskom ratitu. Bio je tu i Hap-odred.

Kad kaem da mi prepriaju bitku, kau:
Ispoetka je bilo teko. Lake, negdje usred borbe. I, na kraju smo ih to pobili to rastjerali. Pitam ih ta znae svi ovi Hap-odredi. Oni su zadueni da etnicima hapaju municiju, otimaju oruje i hranu. To su ti odredi sa hap-namjenom.

Svi su gotov djeaci. Pitam ih ima li starijih boraca. Najstariji je komandant Babak, a nema ni trideset. Izdala nas starudija, kau. Boje se. ega se boje? Da nee ivjeti dugo. Ne moe star ovjek dugo ivjeti. Moda samo dugo stariti.
Prosjek Brigade Hajrudin Mei je 22 godine. Ali zna se njihovo iskustvo. Prekaljeni su kroz stotine borbi.

Vie od 100 hiljada granata palo je na slobodni teritorij Teoaka. Ovdje nema generala nakon bitke. Naa bitka tek je poela. to se nas tie ratovat emo do Sudnjeg dana. Svi ovdje dou, odre kratke govore, izlaganje im ba nije temeljito, ali ovdje treba ostati. Nai ljudi iz inozemstva, patriote, pomogli su.

Sve je kupljeno naim parama. I odjela, sva oprema, a oruje je oteto od etnika. Nita drugo nismo dobili ni od koga. Ni mrvice. Danas smo, hvala Bogu, dobro naoruana Brigada. im zafali, u pozajmicu kreni, jer kod etnika ima svega, govori Babak pred svojim borcima.

Juri na kameru

Neke svoje akcije su snimali. Sad mi kau:Pronai kameru, novinar si, i mi specijalno za tebe kreemo na etnike. Snimi i poalji na TV BiH, da se vidi kako se Teoak bori za svoju Bosnu. Vjerovatno je Teoak jedinstven primjer kako sa to manje rtava ispraiti etnike. Za dva mjeseca, ak sedam uspjenih akcija, a nijedan borac nije poginuo.

U Teoaku sam sreo mnogo djevojaka. Jedna od njih je Mirzeta H. Sa pukom ide u borbu, a i bolniarka je kad zatreba. Jedan mi borac tiho govori kako uvijek dotri do ranjenika plaui, ali svoj posao nastavlja neustraivo.

Stiglo se malo i proveseliti izmeu svih nevjerovatnih svjedoenja o hrabrosti teoanske mladosti. U Teoaku je suh snijeg na zemlji i jak vjetar. Civila je malo. Ali su svij stavljeni na slubu Armije BiH. Zasjeli smo te hladne februarske noi pod toplo svjetlo lampe, a najstariji borac u brigadi, koga zovu kratko Brak, napunio je hastal svim i svaim. Na dobacivanje boraca da tedi sa hranom, odmahuje rukom. Ne zamjeri, novinar, jednom mjeseno imamo pravo da olabavimo. I ti ohladi i ostavi se te svoje olovke.

Momak sa stotinu gelera

Mido je donio nekoliko teka kolomba i podijelio raji. Soba se zadimila. Veselili su se momci iz diverzantskog voda Zambak, to je sinonim za ljiljan. Amir S. priao mi je o svojim prijateljima iz Crnih labudova i poelio ih poselamiti. Obeao sam da u upamtiti poruke za Haseta Tiria, Fatmira Hatia, Avdu Subaia i Hajru atu.

Upoznaju me sa borcem Muhidinom. Stigao je do etnikog bunkera i, dok je etnik pucao, oteo mu je mitraljez iz ruku. Sad mi ga pokazuje i oi mu govore kakvim se plijenom na udan nain obogatio. Muhidin je, od samog poetka ratnik. Bio je jedan od prvih boraca uz Hajru Kapetana. Upoznaje me i sa dvadesetogodinjakom koji u sebi ima oko sto gelera. Teko se pomjeram i srea je to struje nema u Teoaku. Bilo bi mi teko proi ispod dalekovoda!, ali se na svoj raun.

I Babak je ranjen. Ranjavani su svi sa kojim sam priao. Imaju rane kao uspomenu iz ovog rata, ako preive...

ta bi meni etnik da sam mu ubio oca

Na pitanje imali ko da nije ranjen, svi pogledaju u plavokosog mladia i on sveano ustaje. Gledam i ne vjerujem. Samo on od tridesetak boraca u prostoriji! Plavokosi pred mene zbacuje poderani pancir. Kad smo izvodili proli napad sluajno sam ga obukao. Vidi li zato sam jedini bez rane? Gledam zaueno u Amira S.
Nijee glavom i otkriva ranu od metka koji je proao pored same kime. Onda ozbiljnije razgovaram sa njim. ivio je u Njemakoj 15 godina. Otac se onda vratio u Zvornik da proivi svou penziju u novoj, ogromnoj kui. etnici su ga zaklali i pokupili mu uteevinu. Danas Amir nema nita.

Nita osim borbe, kae mi. A to je dovoljno za poetak.
Svi su ranjeni, ali je rana mnogo vie na srcu. Ipak, te noi su se veselili. Svaki od njih elio je sa mnom posebno popriati. Preutkivali su uase, ali sam poneto i saznavao.

Jedan od njih opisao mi je kao aku jada tek zarobljenog etnika Miloa A. etnik je doao ovdje kao plaenik. Plata mu je pedeset maraka i ono to opljaka. Pitao ga je: ta bi ti meni da si me zarobio, a da su ti muslimani ubili roditelje? Razmislio bih, odgovorio je. Ja tebe, eto neu ni dirnuti. Onaj je samo skrueno oborio svoju ludu etniku glavu. Nije takav u stanju ni da se postidi, kae mi borac.

Od zarobljenog etnika saznali su da nastaje panika kad ih kupe za Teoak. Rekao im je da se i sakate, ali u Teoak nee. Nije ba svima ginuti za pedeset maraka.

Osvetit emo Hajru Kapetana

U teoanskom krugu sve su crkve ostale netaknute. Oni gdje god stignu, tu u damiju pogode, rue ili zapale, govore mi. Na svoju vjeitu sramotu, ako su sposobni za takvo osjeanje. Upamtit u ovu veer. Ba kao i djeake kojima je neizbrisivo na srcu njihov kapetan Hajro. Svaki od njih vadio je vojnu knjiicu Armije BiH i pokazivao Kapetanovu sliku, objavljenu poodavno u novinama.
Rekli su mi:
Njegova dua nou luta nad Teoakom. Svetimo ga svaki dan i ne moemo ga osvetiti. Samo slobodna Bosna i Hercegovina moe umiriti njegovu duu.

Saliha, djevojka blagog lica, prila mi je da mi na uniformu priljepi znak njhove brigade sa Hajrinim imenom. Vratio sam se sa novim obiljejem u Tuzlu i tamo je jedan starac pourio da me zagrli. Kad je saznao da sam samo novinar, odustao je isti as. Dodao je razoarano: Kakav novinar, kakvi bakrai. Ja mislio ti si jedan od Hajrinih boraca







18-02-2013 at 08:11 | Ukljui u odgovor
yugi
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 20-12-2006
Lokacija: NORVEKA
Odgovori: 35281
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne

Dan kada je Klej unitio est tenkova i sprijeio prodor ka Tuzli

Protekle su dvije decenije od nezapamenog herojstva Tuzlaka Edina Haraia Kleja, koji je na zvorniko-teoanskom ratitu zaustavio prodor agresorskih vojnika i tenkova ka Kalesiji i Tuzli.

Pie: D. Brki


Edin Harai Klej (Foto: Darko Zabu/Klix.ba)

Naime, 21. 22. i 23. marta Harai je, koristei protivoklopne rakete, unitio est tenkova i odbio napad daleko nadmonijeg naprijatelja koji je namjeravao doi pred Tuzlu. Dvije decenije kasnije o nezapamenom herojstvu Edina Haraia Kleja rijetko ko pria. Danas je Klej vijenik u Opinskom vijeu Tuzla, diplomirani socijalni radnik, stariji je 20 godina ali, kae, ponovo bi uinio isto.

"U martu 1993. godine krenula je silovita ofanziva Vojske RS i Vojske SRJ na zvorniko-teoanskom ratitu. Dan prije dolaska tima u kojem sam bio, a koji je djelovao u okviru Mjeovitog artiljerijskog diviziona 2. Korpusa Armije RBiH, poslati smo na podruje elia. Devet mjeseci je tenk sa Mirosavaca sijao smrt po eliu. Uspio sam ga unititi 'crvenom strijelom'", prisjea se ratnih dana Harai.

U Armiju RBiH stupio je kao dobrovoljac. U JNA je bio graniar, ali je krajem 1992. godine obuen za protivoklopnjaka. Nakon elia, Klej i njegova etiri saborca su prekomandovani na zvorniko-teoansko ratite.

"Prije podneva 22. marta 1993. godine doli smo do Meaa u blizini Kalesije. Neprijatelj je djelovao sa uzvienja Vis i prolazak je faktiki bio nemogu. Rekli su nam da saekamo veer, ali neprijateljske snage su napredovale ka Sapni, linije fronta su bile probijene, a civili stjerani u zbjegove. Pod kiom granata uspjeli smo se ispod Visa provui ka Sapni. Doekali su nas uplakana djeca i ene u zbjegovima i osokoljeni neprijatelj koji je prethodnih dana ubiljeio napredovanje", prisjea se Klej.

Sljedee reenice opisuju nevieno herojstvo tada 22-godinjeg mladia, koji je rizikujui sopstveni ivot uspio odbiti neprijateljski napad.

"U ranijim borbama pripadnici Armije RBiH su uspjeli onesposobiti tri tenka. No, taj dan neprijatelj je na nae poloaje krenuo sa 15-ak tenkova, dok je sedam tenkova imao u rezervi. U dramatinim momentima sam uspio sauvati prisebnost i pribranost. Izaao sam na istinu, iznad glave su fijakuli meci, ali ja sam samo razmiljao kako neutralisati tenkove. Prvom raketom sam unitio tenk u sredini. Drugom sam unitio komandni tenk i tada sam vidio kako se oni pripremaju na povlaenje. Treom sam pogodio jo jedan tenk, nakon ega je uslijedilo povlaenje, pa sam faktiki etvrti tenk pogodio pri njihovom povlaenju", kae Harai, koji navodi kako su na tom poloaju pored Vojske RS bile angaovane jedinice Novosadskog, Uikog, Valjevskog korpusa Vojske SRJ te ruski plaenici.

Harai se prisjea kako je tog dana na raspolaganju imao pet crvenih strijela, naspram tolikog broja tenkova. Njegovo herojstvo je promijenilo tok rata na prostorima BiH, jer Vojska RS nikada vie nije tenkovima juriala na poloaje Armije RBiH.

Naa pobjeda tog dana, ali i svih drugih, je ista kao suza. Ostvarena je na bojnom polju po svim pravilima vojne doktrine. ak su nam estitali i iz Vojske RS na toj pobjedi, kae Klej koji je 23. marta na podruju Teoaka unitio jo jedan tenk.

Plan Vojske RS je bio, kako kae Klej, da doe pred Tuzlu, jer im je konfiguracija terena i poloaji na Visu dozvoljavala takvo to. Herojstvo Edina Haraia Kleja osujetilo ih je u tom naumu.

Naredne godine Klej je odlikovan Zlatnim ljiljanom, a potom je otiao u Zenicu u Ratnu oficirsku kolu. Rat je okonao sa inom kapetana, a do 2002. godine bio je vojnik profesionalac.

Odlukom Ratnog predsjednitva Opine Tuzla njemu je dodijeljen stan iz kojeg je deloiran 2001. godine. Uslijedile su dvije godine golgote, a novi krov nad glavom Edin je dobio 2004. godine. Kae kako je odnos vlasti s svih nivoa neodgovarajui prema borakoj populaciji. No, dok je iv borit e se za prava svojih saboraca.

U meni ostaje al to je Armija BiH 1995. godine zaustavljena u svom oslobodilakom pohodu. ao mi je to se danas herojskih bitki rijetko ko sjea. Djeca u kolama ne ue o asnoj borbi Armije RBiH, a stidljivo se pominju historijski momenti. U OV Tuzla sam pokrenuo inicijativu da se u dovoljnom broju kupe dravne zastave kojim bi se okitio grad na Dan dravnosti i Dan nezavisnosti. Dok sam iv borit u se za otvaranje muzeja u Tuzli koji bi bio posveen 2. Korpusu Armije RBiH. Svjedoci smo estih negiranja drave BiH, ali siguran sam kako e naa domovina nadivjeti sve neprijatelje, zakljuuje Klej.

Posthumni dobitnici Zlatnog ljiljana s podruja Opine Tuzle dobili su svoje ulice u gradu. Klej je sreom iv, ali bez stalnog zaposlenja.
(Klix.ba) 


<br /><br /><br /><br />

21-03-2013 at 21:33 | Ukljui u odgovor
Trenutno aktivni korisnici
Aktivni gosti: 18
Skriveni clanovi: 0
Aktivni lanovi: 0
Sretan roendan: adme, Almirko, Arnedano, duskica.dusa@gmail.com, Glauk, istinski tuzlak, mistress_82, misur, mure, sani, sportska, vanishroach, vijoglav
FORUM : Vjene teme : Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne New Topic Post Reply

Strana: 1 2 3 4 5 6 7


Niste logirani? Nadimak / Username: Password: Sakrij mi ime
Zaboravili ste password?




Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)

Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata

Skokni do foruma:

Kontaktiraj nas | tuzlarije.net

Powered by: STRING FORUM Version 1.0
Copyright 2001 STRING
Osmrtnicama ba smrtovnice