citat:

---

navika wrote:
Da vas pozdravim prije svega, ja sam ovdje nova
Sta ja imam ovdje, a u Bosni mi fali? Do ovog ljeta stvarno sam mislila da nemam nista, da sam na totalnom gubitku i pocesto sam samu sebe zalila. Iz Bosne sam otisla 2000-te u pratnji muza i trogidisnje kcerkice. Ovdje tj. u USA dobili smo hvala bogu i zdravog djecaka. Punih 9 godina nismo isli u posjet Bosni, ali smo duhom totalno bili vezani za nju, ne znam ko vise, ja ili muz. Djeci smo pricali o ratu... muz je pogotovo imao o cemu da prica na tu temu. Bio je prvoborac, ranjen u Hrasnici, uvijk na celu interventne jedinice. Pricali smo im o Bosankim ljepotama, rijekama i planinama, o hrani, o obicajima, o ljudima...Ja sam punih 9 god iz noci u noc sanjala Bosnu. Silno smo se zelili vratiti i radili smo na tome...na kraju i nismo otisli iz Bosne s` namjerom da se nikad ne vratimo vise.
I napokon ove godine, preciznije ljetos se vratismo. Ali na nase veliko razocarenje dole vise nista nije bilo onako kako smo mi to zamisljali. Tu smo tek shvatili sta ustvari ovdje imamo. Pokusat cu ispricati ono sto sam ja zapazala u Bosni od onog trena kada sam stala na Bosansko tlo...Na aeredromu sam zapazila uzasno uprasene aute. Iz pristojnosti nisam pitala nista o tome, i dobro je da nisam jer sam do kuce i sama skontala da je do puteva. Od 6 auta, koliko je doslo pred nas, ni jedan nije imao klimu. Djeca su do kuce nekoliko puta presjedala iz auta u autu sve u nadi da ce ovo drugo biti bar malo hladnije. Kad vise nisu mogli podnijeti toplotu, stali smo ispred neke prodavnice da kupimo hladnu vodu, ali hladno nista nasli nismo. Bila je to tolko mala trgovina, ljudi se cesali jedni od druge u mimohodu..cudilo me sto niko nikome ne govori oprosti, izvini, molim te...pa ni zena s` kase nas nije ni pozdravila ni odpozdravila, a racun nam nije urucila u ruke, vec ga je bacila ispred nas. Ja sam bila sokirana prvi dan i gledala sam u lica ljudi koji su bili sa mnom i nisam primjetila da ih je to naljutilo. Tek kasnije sam skontala da je takvo ponasanje svakidasnjica u Bosni.
Drugi dan svog boravka dole, izasla sam u carsiju [inace se radi o jednom malom gradicu u srednjoj Bosni] da sredim neke stvari i izmedju ostalog da upisem djecu u skolu. Sad je carsija bila tako mala i toliko tijesna, cudila sam se kako ljudi zive tu. Za autima se dizala prasina. Male trgovine smjestene u centru bile su sve redom otvorene. Trgovci su ispred nji iznosili dio robe i valjda tako dobijali bar malo slobodnog prostora unutra. Gledala sam i kad se pas lutalica privukao jedoj trgovini i zapiskio vrecu kupusa.Bio je to pazarni dan, a kako pijacari ne placaju uredno porez, policija ih je rastjerala. Pijaca se razbila a pijacari se nisu predavali vec su se zavukli po kojekavim coskovima, najvise je ostalo cigana s rabljenim stvarima.
Taj sam dan prvo otisla da razmijem $$.U banci sam dosla na red za 40 min. Tu ustvari i nije bilo reda, ljudi su stajali u grupi, kad im dosadi izlaze vani i ponovo se vracaju. Dvoumila sam se iza koga ustvari da stanem. Da li da pustim ispred sebe onog sto je upravo na vrata usao, ili da ga nepustim...mogu ga nepustiti ali sta ako je on vec bio u grupi, pa izasao vani da se malo ohladi jer unutra nema klime!?
Nakon banke odlazim u postu, gdje je jos gore vec u banci. Reda nema i ljudi hodaju od saltera do saltera. Cekala sam nekih 30 min. kad rekose - pauza. Svi smo napustili postu, ja strasno zaprepastena - zar je moguce da se posta zakljuca usred bjela dana...u normalnom svijetu jedni idu na pauzu dok drugi ostaju da rade i tako na smjene.
Nakon toga odem u skolu i tu me je cekalo jos vece iznenadjenje. Zena u kancelariji s cigarom, pepeljara pred njom puna pikavaca, pored pepeljare jogurt i burek. Noge su mi klecale..Boze gdje sam to ja!Ako je ovako u obrazovnim ustanovama, sta se moze na drugim mjestima ocekivati.Sta ce sad misliti moja kcerkica koja sad ima 12 god. koja je extra dobra ucenica...Pa mi 9 god. nismo vidjeli da neko zvace zvaku za vrijeme rada a vidi sad ovo... Nakon zadimljene kancelarije, otisli smo ragledati skolu. Nije ni po cemu nalikovala na skole koje je pohadjala u USA. Pitala sam se da li je isto ovako lose izgledala i kad sam ja isla u nju. Brat mi kaze da su je renovirali,a u njoj je sve staro i propalo...kakva li je boze mili bila prije renoviranja. Dok smo hodale hodnikom za nama je iz sveg glasa vikala cistacica - vracajte se, nanosite mi po skoli. I napustila sam skolu, nije da sam se prepala cistacice vec sam se bojala reakcije svog djeteta. Nakon skole odlazim u samopslugu u centru grada, kazu za nju da najbolje posluje u gradu. Meni je untra sve, bash svaka stav uprasena. I ne bila kad su vrata po vas cijeli dan otvorena a onolika prasina za autima ide. Na kasi me zaposleno lice nije pozdravilo, vec je psovao majku nekom policajcu sto mu je dao ticket za parkiranje na pogresnom mjestu. Nakon sto smo izasle iz samoposluge kcerka mi baci glavu na grudi, zajeca i kaze - mama hocu kuci, hocu nasoj kuci u Americi. I ja sam plakala. Tek smo drugi dan u Bosni a toliko losih stvari smo vidjeli. Drugi dan sam znala da tu nece ici.
I svaki naredni dan nalikovao je na prva dva. Gdje god da sam dosla u postu, u opstinu, u policiju ma bilo gdje, svugdje sam zaticala samo njihove nervozna radnike. Na njihovim licima cinilo mi se samo da cekaju 'zrtvu', nekog na koga ce istresti svoj bijes. I bilo sto da sam zvala svi ti se jave samo sa - hallo. Nisam mogla vjerovati da ti se iz opstine jave samo sa hallo, ili iz poste...da ti spuste slusalicu bez ikakvog pozdrava, da ti je spuste i prije nego sto ih insan i pita uopste sve ono sto je naumio. Da na kasi zovnu da ispred tebe prodje kupac koji stoji iza tebe zato sto on ima manje robe od tebe, da u nekim trgovinama nemozes prici vocu jer se toliko musica nakupilo oko njega...recimo da sam to zapazila u jednoj od najvecih trgovina u BiH - Fis Vitez. Sta se onda treba cuditi ovim manjim.
Nisam se mogla nacuditi da policija nemrda kad u moje auto udari pijani vozac i to ispred njihove zgrade. Da mi je neko pricao nebi vjerovala koliko je smeca u rijekama, od flasa s ukisnutim mlijekom do djecijih iskoristenih pampersa. Koliko je smeca uopste svugdje, pored puteva nema kakve odpadi nema. Koliko raja pije i koliko ne preza ni od koga da u totalno alkoholiziranom stanju sjedne za volan. Koliko vozaci ne respektuju pjesake na cesti. Od auta treba bjezi ko od vraga. Gledala sam jednom kako 3 djevojcice s` ruksakovima stoje najmanje 7-8 minuta i kako im niko stati nece da predju cestu.
Gledala sam kako mi babo ode doktoru a ovi mu u domu zdravlja kazu - doktor radi od 2 sata. Sutradan ode poslijepodne, a ovi mi kazu dokor je danas radio do podne. Vozila sam i u autobusu sa djacima. Djeca se katastofalno ponasaju, da vam pricam ovdje o tome necu, mozda mi nebiste ni vjerovali, pa u to cak ni moj muz nije mogao vjerovati. Iznenadjena sam bila i time koliko ljudi pusi. Sjedi nas 12-ero, od toga 10-ero pusi. Nema ventilacije, dnevni boravci mali, u istim borave i djeca, bebe...i nikog za to nimalo ne grize savjest. Skupljala sam smece pored cesmi podignutih u ime nekih odredjenih sehida, i bila sam im smijesna zbog toga. Pogadjalo me sto je sve onako kako jeste i pogadjalo me to sto kad pokusam nekome reci da to nije nimalo ok, ljudi vide u meni neku budalu. Gledaju me cudno majke kad im kazem da djecaci u autobusu stipaju djevojcice, gledaju me cudno...kao sta ja to njima pricam! Iznenadjena sam bila koliko je gledana televizija DM, te spanske sapunice. I da je sve veci broj zena koje konzumiraju alkohol. Da djeca piju i puse i psuju. Da su oba roditelja bez stalnog posla i da im opet djeca i kompletan zivot njhov izmaknu kontroli. Gledala sam i nisam se mogla nacuditi. I toliko, toliko jos toga ima zbog cega nisam zeljela ostati dole, jer mi se sad Bosna cini kao jedna totalno nezdrava sredina. Vratili smo se nakon 3 mjeseca provedenih dole. Nekako sam mirnija sad... ne sanjam Bosnu vise...ne vuce me nesto ko ranije. Kad se samo sjetim da u poslednje tri godine nije ni jedan dan prosao a da nisam otvorila Dnevni Avaz i jos par sajtova na kojima sam se mogla informisati o desavanjima u BiH . Od kako sam se vratila nisam ga otvorila vise ni jednom. America nije sjajna, ni ovdje sigurno necu biti besprijekorno sretna, ali znam da mi je bolje vec sto bi dole ikad moglo biti... I ko da gledam da ce biti vas koji cete burno reagovati, ali ja shvatam vas koji ste zivot prozivjeli dole, vi drugaciji zivot niste isprobali, i meni Bosna nije imala konkurencije dok nisam i nesto drugo okusila.

I jednostavno jedna prijateljska i zaista od srca poruka svima vama koji planirate uskoro da se vratite - OSTAVITE ZA SOBOM ODSKRINUTA VRATA.

---

citat:

---

laly wrote:


draga navika, samo me interesuje gdje si se ti rodila,kao da nisi u Bosni, i ko da biva to nije tako prije bilo!!!!!
iskreno i ja sam obisla svijeta i vidjela prljave ulice mnogih velikih gradova, pijance koji spavaju na cesti, nadrogiranu maldez, pijane djevojke od 16 godina u 5 ujutro bose na cesti....i sto znaci da se svugdje moze naci ono sto ne valja.
svako ima pravo na slobodu izbora, samo ne razumijem cemu tolika negativnost, ko da se nikad nije pred salterima stojalo, ko da nigdje ljudi nisu nervozni....
u svakom slucaju hvala sto si se vratila nazad Bosna ne treba osobe koje vide samo negativnost, nego osobe koje ce tu negativnost pretoriti u pozitvnost, ali toj kreativnosti Vas nece nauciti tamo negdje na Zapadu

---

Znaci jeste bosna prasnjava,skucena,zadimljena,skole su oronule,burek i jogurt su omiljeni dorucak..
ŠTAČEŠŠŠ

Al i ti ko da si s marsa pala,a ne prije 9 godina ošla u hameriku...
Njagori su mi ovi sto odu i za dvije hefte vani pocnu govorit o maj gad,vata hel se dogadja ovđe
Manet i imas mahanje

mene ta zaprasena auta posebno nerviraju a tek sto je cuko zapiskio kupus,jao Jesi gospodja jedna po jedna,ko da si se u Parizu rodila i pohadjala prestizne evropske skole Dobro putnik rece,da ti nisi slucajno Bosnu promasila ocrni je da crnja ne moze biti.Sjedi ti fino u tim svojim Amerikama i nek tvoja djeca idu u nove i sredjene skole a Bog nek je na pomoci bosanskoj djeci i bosanskom narodu sto im djeca idu u takve skole,zene se alkoholiziraju i jedu burek na poslu

 

vama u dijaspori kome ne fali burek ovaj nas oridjidji,sa sitnosjeckanim,ne sa mljevenim mesom..vi ko da i niste bosanci ...
nema ba naseg brasna i ispod tezge uvezenog mesa nidje na dunjaluku,jedes burek i sve kontas ko s gljivama,mozda si pogrijesio prvi i zadnji put.. :d
zabranjeno voce je najsladje
zivijo sumljivi burek,dole GMO karafeke

Ja rekoh samo dio onoga sto sam zapazila za 3 mjeseca boravka dole. Zamislite da sam bila jednu godinu

A o hrani nisam nista rekla, hrani svaka cast. Jedna jabuka dole vrijedi za moj ukus 50kg ovih ovdje. Jedna casa mlijeka [domaceg, podrazumijeva se] 50l ovog odavde... Ja se nelibim priznati da je bolje dole ono sto jeste bolje, nit` se stidim reci da je gore ono sto jest gore...niti sam ista slagala, a opet mi nemora ni vjerovati ko god to ne zeli...zaboli me uvo..Ne dodvoravam se nikome, ni u pravom zivotu, a pogotovu ne ovdje...Mogu serbez da kazem sta mislim, osjecam i vidim


A i vi serbez mozete da vrijedjate...Ako ce vam lakse biti

citat:

---

navika wrote:


Da bi se ta negativnost pretvorila u pozitivnost moramo je prije svega biti svjesni! Ako Bosna nekog treba onda su to sigurno ljudi sirom otvorenih ociju. Problem upravo nasteje tu sto ljudi tu negativnost dole ne opazaju. Nenormalne stvari na zapadu u Bosni ti dodju svakidasnjica, normala. I kad se ja recimo iznenadim sto me sluzbenica jedne veletrgovine u BiH ne pozdravi i sto mi racun baci pred mene umjesto da mi ga ljubazno uruci u ruke, moj se brat istovremeno iznenadi sta sve mene iznenadjuje. On cak u tome nista lose i ne vidi, pa me pita - cuj seko sta si ti ocekivala!? On bi 100% bio iznenadjen da mu se nasmiju, da ga pozdravljaju, da s njim postupaju ljubazno...I kako onda recimo od mog brata ocekivati da promijene negativnost u pozitivnost, ako on negativnosti nije ni svjesan...?
A ljudi, poput mene, svjesni nasih losih navika, nisu uopste pozeljni u Bosni. Sto ce nama neko da nam na nos nabija sve sto nam ne valja, neee, radije cemo u zabludi biti, tjesit se da nigdje na svijetu ljepse nema...

---

citat:

---

navika wrote:
Ja rekoh samo dio onoga sto sam zapazila za 3 mjeseca boravka dole. Zamislite da sam bila jednu godinu

A o hrani nisam nista rekla, hrani svaka cast. Jedna jabuka dole vrijedi za moj ukus 50kg ovih ovdje. Jedna casa mlijeka [domaceg, podrazumijeva se] 50l ovog odavde... Ja se nelibim priznati da je bolje dole ono sto jeste bolje, nit` se stidim reci da je gore ono sto jest gore...niti sam ista slagala, a opet mi nemora ni vjerovati ko god to ne zeli...zaboli me uvo..Ne dodvoravam se nikome, ni u pravom zivotu, a pogotovu ne ovdje...Mogu serbez da kazem sta mislim, osjecam i vidim


A i vi serbez mozete da vrijedjate...Ako ce vam lakse biti

---

citat:

---

soraya wrote:

Da bi se "negativnost" pretvorila u "pozitinost" i da bi postali svjesni svih njenih mana ,treba Bosnu poznavati i voljeti takvu kakva jeste.A onda smisliti šta i kako učiniti da se te ružne stvari mjenjaju i postaju bolje.Bosni su uvijek potrebni mladi i školovani,stručni ljudi koji imaju volje i želje da se u nju vrate i ulože svoj trud i znanje da oplemene sve ono što je plemenitost izgubilo.A to nemože za 3 mjeseca.

---

citat:

---

primus inter pares wrote:



Da si darnula drzavu,zastavu,himnu,svatili bi,...al BUREK darnut mrtva ladna i neokrznutaaa,allooooo gospodjooo sta je s vamaaaaa?leleee,to je njaki novi virus h1najnoviji1 izgledaaa...cccc
ona ce meni burek,

---