Od 22 do 2 se gidilo

[Edited by igorbjeli on 05-04-2010 at 17:00 GMT]

FOTOREPORTAŽA IZ BUGARSKE:

USPON NA NAJVIŠI VRH „BALKANA“ - VRH „MUSALA“ NA PLANINI „RILA“ U BUGARSKOJ

Proteklog vikenda, od 2. do 4.aprila 2010.godine, grupa od 17 planinara iz Srbije
( Beograda i dr. mjesta), Slovenije (Novo Mesto) i Bosne i Hercegovine (Tuzla), popela se i osvojila najviši vrh Balkana i Bugarske, vrh „MUSALA“ (2925 mnv) na planini „Rila“, a zatim i vrh „MALJOVICA“ (2729 mnv) na istoj planini ( 14 planinara). Među njima je bio i Cembauer Stevo-STIV, član PD „Konjuh“ Tuzla, koji je pripremio fotoreportažu koja slijedi!

Slijedi IZVJEŠTAJ i FOTOREPORTAŽA:

Četvrtak 1.april 2010.godine - u 20 h priključujem se grupi od 22 planinara iz Beograda i dr. mjesta Srbije i 4 planinara iz Novog Mesta (Slovenija) na putu prema planini „Rila“ u Bugarskoj. Cilj nam je uspon na najviši vrh Balkana i Bugarske, vrh „Musala“ 2925 mnv i vrh „Maljovica“, a organizator ovog pohoda je PD „Pobeda“ iz Beograda.

Petak, 2.april 2010.godine – slijedi noćna vožnja do Bugarske. Prolazimo pored Sofije i u ranim jutarnjim satima, stižemo u Samokov gdje nam se pridružuje predsjednica PD „Rilski turist“, Marijana, te nastavljamo za Borovec. U Borovecu se smješta 10 planinara-skijaša i turista-izletnika, koji imaju poseban program.


Planinari u Borovecu-priprema za uspon!

Nas 17 planinara-penjača, polazi na uspon ka Musali, iz Boroveca (1325 mnv) žičarom do Jastrebeca (2369 mnv). Vožnja gondolom je lijepa i ugodna, a usput smo uživali u prekrasnim pogledima na okolne vrhove i bezbrojne ski staze prepune skijaša.


Pogled sa visine - iz gondole!

Nastavljamo dalje preko ski staza i uz greben do visine oko 2650 mnv, a pred nama se pojaviše vrhovi „Rile“ sa najvišim vrhom „Musala“.


Vrhovi planine „Rila“ sa „Musalom“ u sredini!

Nakon kratkotrajnog uživanja, spuštamo se do plan. doma „Musala“ 2350 mnv, gdje nam je pauza. Nakon pauze, staza nas vodi preko manje doline, pa uzbrdo, i pored zaleđenog jezera, pa opet uzbrdo do plan. doma „Ledeno jezero“ (2790 mnv), gdje stižemo nakon 4 sata hodanja-uspona.


Kolona planinara prema „Ledenom jezeru“!

Slijedi smještaj planinara u pl. domu i slobodno popodne, te večernje druženje. Zahladilo je, zapuhao je vjetar, a počeo je padati i snijeg! I noćni odmor!

Subota, 3.april 2010.godine - Nakon jutarnjih aktivnosti slijede pripreme za završni uspon na vrh „Musala“. Odmah stavljamo dereze i kolana polako kreće!


Polazak prema vrhu „Musala“!

Nakon 300 m hodanja po blažem terenu, stižemo do grebena koji se strmo uzdiže u vis, a isti je osiguran sa sajlama i stubovima i to do samog vrha.

Napredujemo preko grebena!

Bez obzira na ova osiguranja i dalje moramo biti jako oprezni, jer ovdje i jedan krivi korak može dovesti do problema i nesreće.


Na pola uspona!

Vrijeme je vjetrovito, maglovito, a snijeg provejava ... Za sat vremena uspona, stigli smo na cilj – „Musala“ 2925 mnv.


Cilj – najviši vrh „Balkana“ – „MUSALA“ 2925 mnv!!!

Grupa od 17 planinara je na najvišem vrhu Balkana, na „Musali“ 2925 mnv. Slijedi kratak odmor uz čaj, u meteorološkoj opservatoriji koja se nalazi na vrhu, a zatim zajedničko slikanje!


Planinari na vrhu „Musala“!

Bilo je grupnih i pojedinačnih slikanja! A tu je i zastava BiH i zastava PD „Konjuh“-a.


Član PD „Konjuh“ Tuzla – na „Musali“!

Bez obzira na loše meteo-uslove, bili smo zadovoljni sa ovim uspjehom! Vraćamo se istim putem prema pl. domu, ali sada još opreznije! Pakujemo opremu i nizbrdo do pl. doma „Musala“. Pauza! Dalje staza ide malo uzbrdo, a zatim padinama, pa preko ski staza ...


Mi smo uživali dole, a oni uživaju gore!!!

Stižemo do žičare. Zaslužili smo odmor i osvježenje uz bugarsko pivo! A tu je i naše "Tuzlansko" pivo!!!


Zaslužili smo po pivo ...!!!

Žičarom se spuštamo do Boroveca, a zatim autobusom do pl. doma „Šumnatica“ (1360 mnv), gdje se smještamo. Domaćini su nam Marijana i nekoliko članova PD „Rilski turist“ iz Samokova. Slobodno popodne, večera i druženje!

Nedjelja, 4.april 2010.godine – Jutarnje aktivnosti i pripreme za uspon. Jedan planinar je odustao od uspona, zbog bolesti. Autobusom krećemo preko Samokova i dolinom rijeke Crni Iskar, te stižemo do skijaškog centra „Kompleks Maljovice“ (1750 mnv). U daljini se vide obronci „Maljovice“. Polazimo na uspon kroz ulaz u Nacionalni park „Rila“.


Na ulazu u Nacionalni park „RILA“!

Vrijeme je prelijepo, sunčano, ali prohladno i ugodno za boravak u prirodi! Staza je prekrivena zaleđenim snijegom! Za sat i po stižemo do pl. doma „Maljovica“ (1960 mnv)! Pauza za doručak i čaj. Jedan planinar zbog bolova u nozi odustaje od daljnjeg uspona. Stavljamo dereze i idemo dalje! Postepeno se penjemo i savlađujemo nekoliko uzvišenja!


Na stazi prema „Maljovici“!

Dolazimo pred jednu dugačku i još strmiju padinu, a snijeg je zaleđen i jako klizav, te vođa uspona zbog sigurnosti vraća jednu planinarku, koja nije imala dereze! Vrh „Maljovica“ nam je maltene na dohvat ruke! Prelijepo!


Vrh „Maljovica“ – u sredini!

I malo pomalo, korak po korak i izlazimo na greben. Tu nas dočekuje jak vjetar i obasipa sa ledenom sniježnom prašinom! Idemo dalje, a sa desne strane nas zlokobno gledaju sniježne zaleđene strehe! Opreza nikad previše! Zadnjih 20 metara poredali smo se u vrstu i tako zajednički "prošetali" i osvojili još jedan vrh na Rili, vrh „Maljovica“ (2729 mnv).


Planinari na vrhu „Maljovica“, 2729 mnv!

Ovoga puta imali smo sreće sa vremenom i uživali smo u prekrasnim vidicima i suncem obasjanim bijelim vrhovima i grebenima svuda okolo-naokolo! Zajedničko i drugo slikanje! Bosna, Bosna ... Tuzla, Tuzla ... Konjuh, Konjuh ... odzvanja, negdje u dubini duše!!!


Član PD „Konjuh“ Tuzla – na „Maljovici“!

Slijedi povratak sa vrha, istom stazom, ali sada nizbrdo, a tu su opet zastrašujuće strehe! Panorame su prelijepe, prekrivene snijegom i kupaju se u blještavilu sunca!


Na povratku – opasne „strehe“!

Snijeg je počeo da se otapa i da se lijepi za dereze, što je ometalo silazak, pa smo morali biti maksimalno oprezni. Ipak sve je prošlo u najboljem redu. Na ravnijem dijelu staze skidamo dereze jer su nas usporavale, a i počeli smo dublje propadati u snijeg zbog otapanja površinskog snijega. Idemo dalje do pl. doma „Maljovica“, gdje je pauza, a zatim nizbrdo do autobusa. Vraćamo se u pl. dom „Šumnatica“, gdje su nam domaćini pripremili svećanu večeru.


I na kraju – svećana večera i druženje!

Uz živu muziku, jelo i piće, družili smo se i zabavljali do poslije ponoći! Bilo je za svakoga ponešto! I onda, zasluženi noćni odmor!

Ponedjeljak, 5.april 2010.godine– Jutarnje aktivnosti i pripreme za povratak. Polazak za Samokov, gdje ostavljamo našu domaćicu Marijanu i nastavljamo dalje za Sofiju. Za dva sata prošetali smo užim centrom Sofije i razgledali nekoliko njenih znamenitosti, a zatim šopingovali u tržnom centru „Metro“ i sportskim radnjama. Počinje i kiša, ali nam više ne smeta, jer smo uspješno završili ovu našu malu turneju! A zatim slijedi povratak prema Beogradu, istim putem, uz nekoliko usputnih pauza. U Beograd stižemo oko 22,30 h i onda, nakon pozdravljanja, svako svojoj kući! Noćim u Beogradu, a u Tuzli sam tek sutradan, u utorak, oko 13,30 h ...

I na kraju, ... „UMOR NESTAJE, A ZADOVOLJSTVO OSTAJE“!!! VEDRO!

IZVJEŠTAJ I FOTO: Cembauer Stevo-STIV



[Edited by STIV on 08-04-2010 at 05:26 GMT]

..ovaj stiv je legenda