7. TRADICIONALNI PLANINARSKI POHOD “ČIČKOVOM STAZOM PO MAJEVICI”, 23.maja 2010.godine

U nedjelju, 23.maja 2010.godine održan je 7. TRADICIONALNI PLANINARSKI POHOD „ĆIČKOVOM STAZOM PO MAJEVICI“ u mjestu Bijela na Majevici, a koji je organizovalo PD „ČIČAK“ iz Orašja. Na ovom pohodu učestvovalo je 175 planinara i ljubitelja prirode iz ukupno 13 planinarskih društava, iz BiH (8 PD ) i Hrvatske ( 5 PD ). Pored domaćina, PD „ČIČAK“ Orašje, tu su bili planinari iz: PD „KONJUH“ Tuzla“, PD „Majevica“ Srebrenik, PD „Drenik“ Živinice, PD „Svatovac 47“ Lukavac, PD „Gradina“ Gradačac, RPK „Brčko“ Brčko-Distrikt i PD “VIS” Žepče, a iz Hrvatske planinari iz: PD „Dirov brijeg“ Vinkovci, PD “Tikvica” Županja, PD “Dilj Gora” Slavonski Brod, PD “Belišće” Belišće i PD “Vidim” Kutjevo!

PD “KONJUH” TUZLA, sa 27 svojih članova, sudjelovalo je na ovom planinarskom pohodu, a kako nam je bilo pogledajte u slijedećem IZVJEŠTAJU i FOTOREPORTAŽI!!

U nedjelju, 23.maja 2010.godine jutro u Tuzli je kišovito! Iz Tuzle krećemo u 8 sati, a u Bijeloj smo oko pola 10 h. Vrijeme se razvedrava, pa ćak je i pretoplo u odnosu na prethodne dane. Mjesto okupljanja bilo je kod Matine vikendice u Bosanskoj Bijeloj, podno Majevice, a sada je to Planinarski dom “LEPTIRI”.


Planinari PD “Konjuh” Tuzla ispred pl. doma “LEPTIRI” u Bijeloj!

Slijedi dobrodošlica domaćina uz ćaj i kafu. Od 9 do 11 sati, u dvorištu planinarskog doma (Matine vikendice) okupilo se 175 planinara iz 13 planinarskih društava. Nakon pozdravljanja od strane predsjednika PD “Čičak” iz Orasja, Mate Viljušića i upoznavanja sa Planom pohoda, formirana je kolona planinara, spremna za hodanje. Preko 120 planinara krenulo je dužom stazom -“ČIČKOVOM STAZOM” i hodala 3,5 sata.


Pozdravna riječ domaćina okupljenim planinarima!

Vodič daje znak za polazak, a duga kolona planinara krenula je dobro markiranom stazom na pohod. Od vikendice, prvo se krećemo asfaltnim putem, blagom uzbrdicom, do Čaninog vrela gdje se pojedinci snabdijevaju hladnom vodom.


Kod “Ćaninog vrela”!

Ubrzo skrećemo sa puta i preko velike livade ulazimo u gustu šumu. Bilo je podosta i blata i klizavog terena, ali to ćemo vrlo brzo zaboraviti!


Kolona skreće na “Čičkovu stazu”!

Iz šume izlazimo na drugu livadu koja je prepuna cvijeća i divljih jagoda. Zbog višednevnih kiša i hladnog vremena, jagode nisu još sazrele, tako da nismo mogli uživati u njihovom ukusu, kao prošle godine u isto vijeme!


Prethodnica kolone!

A usput se družimo sa našim prijateljima planinarima iz Brčkog!


Mali predah za Tuzlake i Brčake!

Idemo dalje. Opet šuma, pa livada i tako redom, a zatim stižemo do Vidikovca. Nakon panoramskog razgledanja bliže i dalje okoline, nastavljamo stazom kroz šumu, …


Kolona kroz šumu!

…pa livadom, pa malo uzbrdo, pa malo nizbrdo ... Na velikom proplanku pravimo veću pauzu za odmor i zakusku iz ranca, a zatim slijedi zajednički snimak svih učesnika-hodača … Nisu svi ni stali u kadar! Prelijep je bio pogled na široku i plodnu Posavinu!

Učesnici pohoda na proplanku!

Nekoliko puta nas je ugrijalo i sunce, pa smo se i preznojili! Spuštamo se niz padinu, a tu je i zastava našeg društva!


Na stazi … I polako nizbrdo!

Stižemo do izvora, a tu je i tabla za skretanje prema pećini “Kozara” i dalje prema vodenici. Manja grupa se ovdje odvaja, a večina nastavlja putem uzbrdo preko livade pa uskom šumskom stazom! Tu prolazimo ispod nekih okomitih stijena ..., a vidi se i mala pećinica.


Opet uzbrdo, … pa kroz šumu!

I tako malo pomalo, izlazimo iz šume na makadamski put i evo nas ponovo kod Matine vikendice. Djeca iz obližnjih kuća napravili su tu na putu - tri kamena srca, za dobrodošlicu!


Na povratku … tri kamena srca i dvije planinarke!

Veselje i druženje uz živu muziku već je odavno počelo! Domaćini nas počastiše sa tradicionalnim planinarskim grahom i pićem (po pristupačnim cijenama)! Slijedi zajednički ručak i planinarsko druženje.


Vrijeme je za ručak i druženje!

Bilo je pjesme, igre, kola, a čula se i “živinička frula”! U 16 sati uslijedilo je obračanje domaćina (Mate) preko razglasa i podjela Zahvalnica svim PD koja su učestvovala na pohodu.


Dodjela ZAHVALNICA za učesnike pohoda!

A zatim nastavak zabave i druženja. Plesalo se i igralo... I ide kolo naokolo...I tako je to trajalo do 17 sati!!! Večina planinara je već otišla svojim kućama, a sada je vrijeme i za nas iz Tuzle!


Planinari iz Živinica i Srebrenika!

Ostali su samo najuporniji i naravno, … domaćini! Vrijeme nas je ipak poslužilo i omogućilo je uspješnu realizaciju ovog pohoda.

I na kraju: UMOR NESTAJE, A ZADOVOLJSTVO OSTAJE!!!


Izvještaj i foto: Cembauer Stevo-STIV

Romanija

30.Maj 2010

Nakon skoro cijelog mjeseca kiše, konačno jedan dan vikenda pokazuje znakove lijepog vremena. Pomno sam pratio vremensku prognozu na svim mogućim web stranicama koji daju takave informacija, gledao vremensku prognozu na svim mogućim TV kanalima i došao na zaključak da bi nedjelja na Romaniji trebala biti bez kiše. Ta informacija me jako obradovala jer je baš ovaj vikend bilo dogovoreno alpinističko penjanje po stijenama Romanije.
Meka BiH alpinizma - Romanija.

Subota 29.05.2010.

Na Romaniju polazim na poziv Muri-ja, krećemo u subotu oko 4 sata popodne, a tamo stižemo kroz 3.5 sata. Auto parkiramo pred novo-otvoreni planinarski dom (1200mnv), namjenjen prvenstveno alpinistima. Tamo nas čeka ekipa iz Sarajeva (5 alpinista) i domaćin Neno sa toplom čorbom od 5 vrsta gljiva. Uz večeru i druženje dogovorili smo se da ustanemo u 5h, te smo ubrzo svi otišli na spavanje.



(slika preuzeta sa neta, zbog boljeg pogleda na Romanijske stijene)

Nedjelja 30.05.2010.

Nakon doručka, prije 6 sati krećemo ka Velikim stijenama koje su udaljene nekih 40 minuta od doma.
Uz laganu šetnju kroz šume Romanije dolazimo do VELIKIH STIJENA. Svako bira svoj smjer i krećemo sa penjanjem. Mi smo izabrali Centralni brid (ocjena III-IV, detalj V). Centralni brid je najviši smjer na Romaniji, visok je 150m (1450mnv-1600mnv), ali krivuda tako da smo ga mi penjali u 5 dužina (1 dužina 50m užeta). Uživali smo u svakom popetom metru i u predeivnom pejsažu.
Zbog opreme koja će nam trebat kasnije kao i zbog cipela, penjali smo ovaj smjer sa ruksacima.
Naravno Muri je vodio smjer, a ja sam bio drugi penjač. Nakon sat i 45 minuta penjanja, centralni brid je ispenjan. Osjećaj je nevjerovatan, za mene je ovo značilo ulaz u svjet alpinizma.

Bagzi i Lejla na Okomitom smjeru!

[Edited by igorbjeli on 01-06-2010 at 04:00 GMT]