citat:

---

Aidatuzla wrote:



a za koga to radi naucnik vjernik? za ljude i njih laze ako iskrivljuje istinu? onda on nije vjernik. a s druge strane, ako to radi za Boga, njemu ne treba prilagodjavati istinu niti se istina moze prilagoditi. razlika izmedju naucnika nevjernika i naucnika vjenrika je u tome sto jedan misli da prirodu i prirodne zakone nije stovrio Bog a drugi misli drugacije ali i jedan i drugi naucnik ce istinu tumaciti u okviru prirodnih zakona. ako npr., naucnik vjernik otkrije neku istinu u prirodi (ili predvidi neki dogadjaj u prirodi), on ce smatrati a da je tu istinu stvorio Bog i da je ona u skladu sa Bozjim odredjenjem i to ni slucajno ne umanjuje njegovu vrijednost kao naucnika u odnosu na naucnika nevjernika.

---

citat:

---

Aidatuzla wrote:

mozemo mi ovako do sutra pa ko prvi popusti.

nekako mi se gubi smisao rasprave...

---

Svaka razuman čovjek uvjerenja je da zna nešto i da može znati nešto. Zato i ulaže trud da bi dobio informacije koje se tiču njegovih pot­reba ili interesa, a najbolji znak ove vrste truda jeste ono što su naučnici učinili otkrivajući različita polja nauka i filozofije. Stoga mogućnost i zbiljnost nauke nije nešto što bi ijedna razumna osoba, čije misli nisu pomućene sumnjom porijekla, odbacila ili čak imala rezerviranost. Ono što je otvoreno za raspravu i ispitivanje i o čemu je razložno imati neslaganja jeste prepoznavanje granice ljudskog znanja i određivanje sredstava za dosezanje određene vrste znanja, način razlikovanja isprav­nog od neispravnog mišljenja i ovome slična data su ovoj knjizi.

http://www.mullasadra.com/filozofijajaydi.html

Ono što je otvoreno za raspravu i ispitivanje i o čemu je razložno imati neslaganja jeste prepoznavanje granice ljudskog znanja i određivanje sredstava za dosezanje određene vrste znanja, način razlikovanja isprav­nog od neispravnog. Mogućnost i zbiljnost, istinitost nauke nije nešto što bi ijedna razumna osoba, čije misli nisu pomućene sumnjom porijekla, odbacila ili čak imala rezerviranost revalaciji (Kur'ana.)
Ono što moram reći jeste razlika u metodološkom pristupu shvatanja i razumijevanja onog što jeste sama filozofija. Evropski klasici definiraju filozofiju kao misaono razmatranje stvari i oni su vrlo sumnjičavi prema bilo kojeg metoda izuzev onog njihovog razuma. Vrlo rijetko bi koji zapadnjački filozof uzeo na znanje prikraćenosti samog sublimarnog (divajnog) intelekta. Međutim, u orijentu se vrlo rano uočilo da cjelokupna zbiljnost, realnost koja predstavlja sadržaj filozofije ne može biti adekvatno spoznata kroz intelekciju. Tako je metod o kojemu je riječ u orijentalnoj filozofiji, onaj sublimarnog karaktera, budući da je spoznaja koja dolazi kroz revalaciju izravna i nedvojbena. Ona nije niže racionalna već iznad ili supra-racionalnog karaktera. Tako orijentalna filozofija uistinu priznaje da sublimarno iskustvo mora biti učinjeno razumljivim, a ovo je naročita zadaća razumskog zaključivanja. Ono što je više ne može biti niže. Naime, ono što premašuje razum ne može biti manjkavim u udovoljavanju zahtjevima ljudskog razuma te sukladno tome filozofski krajnji predmet nije posredna spoznaja zbiljnosti, već njeno divajno (sublimarno) iskustvo.

Dakle, cilj orijentalne filozofije nije puko intelektualno razumijevanje zbiljnosti, već njena sublimarna spoznaja. Stoga se ova filozofija ne može samo naučavati, već se zahtijeva i moralna čistota, odnosno da je se živi i protežira, budući da je metafizička kontemplacija moguća samo onome ko je u sebi kultivirao takve kvalitete kao što su staloženost, samokontrola i njima slične. Sve filozofske škole, ortodoksne i heterodoksne, slažu se u pogledu ovoga, tj. da tražitelj metafizičke istine treba odustati od naklonosti prema ovom svijetu, te da se treba okrenuti vječitoj sublimarnosti, transidentnim izvirima za konačnu stvarnost i zadovoljenje.

http://www.scribd.com/doc/25596015/Islamska-filozofija-Sejjid-Husein-Nasr