Ne, nije je ukinuo, ali sigurno to ima za cilj. U sarajevskom kantonu ocjene iz vjeronauke vise nece ulaziti u prosjek ocjena. Navodno je to uvazeni ministar uradio kako ostana djeca koja ne pohadjaju taj predmet ne bi bila diskriminisana.

Dakle, ministar je zaobisao cinjenicu da vecina roditelja zeli da im djeca pohadjaju vjeronauku, i da djeca za svoj trud zasluzuju da dobiju odgovarajucu nagradu(ocjenu).

Umjesto da na adekvatan nacin rijesi problem nebosnjacke djece, ministar se odlucio da povuce nelogican potez i oduzme pravo bosnjackoj djeci na radost za dobijenu ocjenu nakon ulozenog truda.

Hutba Ureda muftije sarajevskog o vjeronauci
Sarajevo, 13. maj 2011. (MINA) - U svim džamijama na području Kantona Sarajevo, danas su hatibi na džumi namazu pročitali hutbu Ureda muftije sarajevskog, a u povodu odluke kantonalnog ministra obrazovanja i nauke koja se odnosi na predmet vjeronauke.

Draga braćo i sestre,
Ovih dana je ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Emir Suljagić potpisao odluku Ministarstva obrazovanja i nauke o ukidanju postojećeg prava da ocjena iz vjeronauke ulazi u prosjek za opšti uspjeh. U vezi s tim, danas svi hatibi u džamijama na području Kantona Sarajevo dižu svoj glas protiv ovakve odluke.

Vjera je najstarija vrijednost u ljudskom životu. Nema ni jednog naroda, nema ni jedne kulture i civilizacije u povijesti čovječanstva koja nije imala vjeru, koja nije imala moral utemeljen na vjerskim načelima. Ostali su neuspješni svi pokušaji da se vjera iskorijeni iz ljudskog sjećanja, odnosno da se umjesto vjere, ljudima nametne antivjerska ideologija. O tome svjedoči prošlo stoljeće u kojem se antivjerski svjetonazor nametao argumentom državne sile od koje su u sovjetskim i kineskim gulazima stradali milioni ljudi, više nego i u jednom stoljeću ranije. Ovdje nije problem samo u broju stradalih, već u uvjerenju da će se kao rezultat uklanjanja nepoželjnih pojedinaca i grupa sa javne scene roditi novi svijet u kojem će oni koje prežive ideološko čišćenje živjeti bolje nego ikada.

Božija je volja da mnogi od nas dožive da vide svojim očima kur'ansku istinu o neizbježnom porazu ideologije bezbožništva unatoč svestranoj sili kojom se služila. Sjetimo se da su i kod nas bezbožnici četiri decenije imali sve u svojim rukama: državu, vojsku, policiju, školu, štampu, pa čak i neke crkve i džamije, ali im se sve to preko noći srušilo kao kula od karata zato što su mislili da je moguće praviti društvo bez vjere i morala, da je moguće živjeti kao da Boga nema. To, naravno, nije bilo moguće kao što nas Kur'an podsjeća: - Bit će poništena djela onih koji negiraju Božje znakove i koji ne vjeruju u odgovornost pred Bogom na drugome svijetu. Zar će biti drugačije vrednovani nego kako su radili?!

Naravno, odluka ministra neće umanjiti vrijednost ni vjere ni vjernika. Ona će biti poništena prije ili kasnije. No, ona nas, nažalost, podsjeća na neka stara vremena bezočne vlasti koja je sebi umislila da može propisivati šta ljudi smiju a šta ne smiju misliti, govoriti i vjerovati. Taj jednoumni pristup životu je povijesno poražen, ali su očito ostali određeni korijeni. Jer, tamam kad smo pomislili da nema više nametanja jednoumne ideologije iz prošlosti zato što je budućnost u pluralnom mišljenju i vjerovanju, pojavi se ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo da nas podsjeti na vrijeme kad je bila samo jedna pamet, samo jedna ideologija, samo jedna sloboda, samo jedno pravo, kad su se donosile jednostrane odluke u interesu jednog svjetonazora.

Čak je i jednom ovdašnjem političaru zasmetao pojačani antiislamizam, ali ništa nije uradio da svog partijskog ministra zaustavi na njegovom putu da proglasi vjeru, posebno islam, nepoželjnom pojavom u javnom životu. Ministar ima pravo da bude vojnik bilo koje ideologije, ali nema pravo da u školama i fakultetima objavljuje rat vjeri i vjernicima. Razlika između ekstremnog nacionalizma i ekstremnog ideologizma je u tome da su ideološki ekstremi višenacionalni, dok su nacionalni ekstremi jednonacionalni. No, šteta za društvo je ista i od jednih i od drugih.

Apsurdno je da se osporavaju ljudska prava, kao što je pravo na vjeronauku u školi, onima koji hoće to radi onih koji to neće. Svako je slobodan da koristi ili ne koristi svoje zakonsko pravo u javnom prostoru, kao što je škola. Dužnost je ministra da osigura da svi učenici i njihovi roditelji budu zadovoljni, i oni koje hoće da im se njihova vjera poštuje i ne proglašava nepoželjnom, kao i oni koji ne žele da se vjerski obrazuju.

Umjesto da ministar zamoli vjeroučitelje da se još više angažiraju u moralnom odgoju učenika u osnovnoj i srednjoj školi, koji su izloženi raznim iskušenjima, on najavljuje progon vjeroučitelja iz škole zbog svoje ideološke isključivosti. I to pred kraj školske godine nakon što su brojni pojedinci te državne i vjerske institucije uložile ogroman napor da se dođe do najboljeg plana i programa za vjeronauku u osnovnim i srednjim školama. Nije nam jasno šta ministar želi, ali svako razuman može zaključiti da je odluka o marginalizaciji roditelja vjernika i njihove djece u školi izhitrena, jednostrana i diskriminirajuća.

Očito ministar nije primijetio obračune noževima u školama i na ulicama sa smrtnim posljedicama, niti je primijetio da su mnoge birtije i kladionice uz same škole širom Federacije iako postoji zakon da birtije i kladionice moraju biti na određenoj udaljenosti od škole, nego se eto odmah pozabavio vjerom, vjernicima i vjeroučiteljima u školi, kao svojom najvažnijom zadaćom!?

I očito da je vjeronauka u školi sporna samo tamo gdje su muslimani u većini. Poruka muslimanima glasi: tamo gdje ste manjina nema uvjeta za vašu vjeronauku, a tamo gdje ste većina ne može vam se dopustiti da učite o svojoj vjeri. Ministar očito zaboravlja da je etničko čišćenje sa posljedicama genocida nad Bošnjacima uslijedilo nakon vjerskog i kulturnog čišćenja u ime jednoumne ideologije. Stoga mi dižemo svoj glas protiv odluke ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo, jer ne prihvatamo da nam u školi ubijaju vjeru, jer ne dozvoljavamo nikome da nam ubija budućnost našoj djeci i našim unucima.
Mi ne želimo da nas se gura u ilegalu, niti hoćemo da nam djecu uče nepoznati ljudi sa sumnjivim namjerama.

Mi hoćemo da nam našu djecu uče naši učitelji u duhu viševjekovne islamske tradicije Bošnjaka muslimana.

Mi nećemo da nam se djeca u školi osjećaju manje vrijedna zbog njihove vjere i kulture. Stoga, tražimo od ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Emira Suljagića da povuče odluku da ocjena iz vjeronauke ne ulazi u prosjek za opšti uspjeh, ili da podnese ostavku kako bi došao neko drugi koji nema predrasuda prema vjeri i vjernicima, kao ni prema onima koji nemaju vjere i koji nisu vjernici.

Draga braćo i sestre, mi ćemo u narednom periodu svakog petka sa minbera tražiti da se spomenuta odluka ukine sve dok se ona doista i ne ukine a vas roditelje pozivamo da se putem školskih odbora i na drugi način uključite u zaštiti prava vaše djece da budu slobodna i ponosna u svojoj školi i u svojoj vjeri i kulturi.

Budimo odlučni da se suprotstavimo diskriminaciji prema našoj vjeri i kulturi u školama.

Budimo spremni da se čuje naš glas slobode i prava! http://www.rijaset.ba/index.php?option= ... 6&Itemid=1

[Edited by Black0ut on 15-05-2011 at 02:06 GMT]

[Edited by Shaban on 20-05-2011 at 14:04 GMT]

[Edited by Shaban on 20-05-2011 at 14:05 GMT]

citat:

---

MelMel wrote I sta je tu sada problem?

---

Povodom hajke vjerskih zajednica
Ne može Mustafa Cerić mene gađati kostima

Piše: Emir Suljagić
Vjeronauka nije ukinuta, niti postoji plan da bude ukinuta. To što vjerske zajednice sude na temelju tobožnjih namjera - koje one znaju bolje od onog ili one kojima namjere pripisuju - a ne djela, govori mnogo više o njima, nego o temi debate. Vjeronauka samo ne ulazi u prosjek, dakle, još je u školi, još se ocjenjuje i još se ocjenjuje brojčano. Dva su razloga što to, naprosto, mora biti tako.

Prvi je što sadašnja praksa diskriminira one učenike koji ne pohađaju vjeronauku. I pored tog što sam u posljednje vrijeme vrlo često u dilemi da li uopšte govorim bosanski i po cijenu da se ponavljam: naša djeca ne mogu pred našim zakonima biti u neravnopravnom položaju, ne mogu biti jednaka i jednakija.

Drugi je razlog što država u ovom trenutku naprosto nema novaca da uvodi alternativni predmet. Da su vjerske zajednice bile zainteresovane za uvođenje vjeronauke bona fide, država i vjerske zajednice bi prije osam godina mnogo preciznije definirale uslove pod kojima se vjeronauka održava u školama. Stvari sada stoje tako da vjerske zajednice imaju sva prava, a država sve obaveze. Država plaća vjeroučitelje - u Kantonu Sarajevo to je blizu 2,3 miliona maraka godišnje - i investira javnu infrastrukturu; vjerske zajednice definišu nastavne planove, određuju sadržaj udžbenika i određuju potrebne kvalifikacije za vjeroučitelja/icu. To je neodrživo.
Stoga, vjerske zajednice ovu odluku treba da shvate kao poziv da još jednom, u interesu svih - jer, dio vjerskih zajednica ne uviđa koliko i kako su se stvari u ovoj zemlji promijenile u protekle četiri godine - razgovaramo o tome kakvu vjeronauku želimo, pod kojim uslovima i sa kojim tačno definisanim ishodima.

Kada me vjerske zajednice optužuju da sam odluku donio bez konsultacija i debate, imam dva pitanja.

Kakva je to debata vođena kada je vjeronauka uvođena u škole?

Ultimativni jezik zajedničkog pisma Islamske zajednice i Katoličke crkve pokazuje da vjerske zajednice državu doživljavaju kao servis za ispunjavanje njihovih želja. Možda se, zapravo, tu razlikujemo: državu vidim kao mehanizam zaštite javnog interesa i poreskog obveznika i ne mogu me impresionirati mantija, kuta ili džube u onoj mjeri u kojoj bilo kome neću dopustiti da od vjeronauke napravi poligon za obračun sa zamišljenim ideološkim protivnicima. Dok obavljam posao koji obavljam, nemam obavezu da polažem račun nijednom vjerskom autoritetu. Štaviše, predstavljam političku vlast, u jednoj mjeri i u jednom dijelu ove zemlje, i kao takav polažem račun samo narodu. I narod će za tri i po godine reći šta misli, između ostalog i o ovoj odluci. Tako, naime, funkcioniše demokratija.

I drugo, zar stvarno trebaju konsultacije s bilo kim ako je u pitanju, a jeste, očigledna diskriminacija djece?
Dakle, instrukcija kojom se školama nalaže da vjeronauka ne ulazi u prosjek, ostat će na snazi. U međuvremenu, želim još jednom pozvati vjerske zajednice da preciznije definišemo uslove pod kojima će se vjeronauka održavati i pravednije podijelimo teret, prava i obaveze. Na ultimatume neću odgovarati. Vjerske zajednice u meni mogu imati sagovornika, nikako poslušnika.
Na koncu, ne pristajem da genocid, odnosno domovinski rat bude argument u debati o obrazovanju. Ali, pošto je Mustafa Cerić kao argument upotrijebio Kovače i one koji su svoje živote položili za odbranu države, moram i na to odgovoriti. Logika Mustafe Cerića glasi otprilike ovako: Bošnjaci su ginuli za vjeronauku; vjeronauka to sam ja; ergo, Bošnjaci su ginuli za mene.
Siguran sam, za razliku od Mustafe Cerića, da oni koji su svoje živote izgubili braneći ovu zemlju nisu na umu imali vjeronauku u školama: Bosanci su u proteklom ratu ginuli da ne bi bili poniženi i ubijeni. Ginuli su braneći svoju djecu, familije, kuću i u krajnjoj liniji za vrijednosti koje su podržali u martu 1992. godine, kada su na referendumu glasali za jedinstvenu, cjelovitu, nedjeljivu i - sekularnu državu. Da ponovim: državu. Za ovu državu nisu ginuli i borili se samo muslimani, nego i Hrvati, Srbi, Bosanci i Hercegovci, Bošnjaci ateisti, i svi ostali koji su smatrali da je suprotstavljanje ubijanju i progonu drugog i drugačijeg vrijedno sopstvenog života.

Ne znam odakle Mustafi Ceriću pravo da trinaestoro mrtvih Suljagića - neke sam svojim rukama iskopao iz grobnica, neke pokopao, neke spustio, neke tek treba da spustim u mezar - upotrijebi protiv mene u debati o vjeronauci u školama. Ali, na ljudskom nivou sam malo kad bio poražen kao kada sam pročitao tu njegovu izjavu. Jer, ako nešto znam pouzdano, onda znam da nijedno od njih nije ni ubijeno ni poginulo za zemlju u kojoj Mustafa Cerić njihovim simboličkim kostima može gađati mene. U raspravi o vjeronauci.

* Komentar prenosimo iz Oslobođenja

(e-novine)


Bravo za SK i ministra Suljagića.
Vjeroučitelji ne treba da budu na budžetu BIH,kao sekularne države.Vjerske institucije su mjesto gdje se religija predaje i vjera prakticira.
Reforma školstva bi trebala da donese obavezu da nam se u školama zapošljavaju pedagozi,psiholozi,seksolozi,defektolozi.Budžet bi trebao da obezbjedi da svaka škola ima biblioteku,fiskulturnu dvoranu,informatičke kabinete,a za prakticiranje vjere i izučavanje religije imamo i previše objekata namjenjenih toj svrsi.Koji ionako zvlje prazni.

Gospodine Suljagicu, da li to znaci da bi bosnjaci trebali poceti jesti kremetinu zato da se oni koji su u manjini a jedu krmetinu ne bi osjecali ugrozenim od nas koji je ne jedemo?

Gospodije Suljagicu, kakva opasnost po drustvo proizilazi iz toga sto ce mali Amer iz vjeronauke dobiti ocjenu koju je zasluzio svojim trudom?

Gospodine Suljagicu, da li bosnjaci kao narod imaju pravo na vjeru i vjeronauku, ili se moraju podastirati manjini?

Gospodine Suljagicu, znaci li vam sta cinjenica da se nikada niko nije bunio zbog ocjenjivanja vjeronauke i sto je velika vecina roditelja izabrala taj predmet za svoju djecu?

Gospodine Suljagicu, ako djeca u Tuzli mogu da biraju izmedju casa vjeronauke i casa religije, onda ste sigurno takvo nesto mogli napraviti i u Sarajevu a ne kazniti djecu koja nisu kriva ni za sta!

citat:

---

soraya wrote
Vjeroučitelji ne treba da budu na budžetu BIH

---

citat:

---

Black0ut wrote:


Oni na svoj nacin odgajaju djecu i prenose im svoje znanje.

---

citat:

---

soraya wrote:
ja sam rodila dijete,a ne vjernika.
o tome da li postoji ili ne postoji Bog se raspravlja u periodu zrelosti ,a ne kada dijete ima 6 godina.

---

manje više, već znamo kako će se tema odvijati na ovom forumu, al' et...


elem, moje mišljenje se uglavnom podudara sa melmel. u svakom slučaju ocjenjivanje treba da postoji u sklopu nekog nastavnog predmeta, a da li će ulaziti u prosjek ocjena je sasvim svejedno.

a vjeronauka u školi - da ili ne, već se zna svačije mišljenje

citat:

---

Black0ut wrote:


To je samo tvoj stav. Mnogi tako ne misle. Vecina roditelja zeli da im djeca pohadjaju vjeronauku i za svoj ulozeni trud dobiju ocjenu. Predpostavljam da si ti protiv slanja djece u skolu, jer valjda sa time treba sacekati kada oni odrastu i svjesno pristanu da idu u skolu. Ili ipak odgoj pocinje od malih nogu?

Ako ja zelim da moje dijete pohadja vjeronauku, to je moje pravo, kao sto je tvoje pravo da npr. posaljes svoje dijete u nacionalisticku skolu sa vjerskim predznakom kao sto je KSC (a sto je apsurd jer ti rece da nisi rodila vjernika vec dijete).

Kako god, ministar nema pravo da ide protiv volje vecine jer skole pripadaju djeci i roditeljima a ne gospodinu uvazenom ministru.

[Edited by Black0ut on 15-05-2011 at 08:31 GMT]

---

vjeronauci nije mjesto u skoli... ko hoce da mu dijete uci vjeronauku, ima nedjeljnu skolu ili mektef ili kako god se to gdje zove, pa nek' salje svoje dijete i neka uci... meni se povraca od vjeronauke u skoli...

medjutim - dopada mi se postojanje predmeta tipa istorija religija... vjeroucitelji - ako mogu biti nepristrasni - trebaju poducavati tako nesto.

nek' je ukida! ako nista drugo, onda da uzivamo u bijesu blackouta i istomisljenika