Deložacija dviju porodica u naselju Bare, o čemu smo već imali svoj komentar, ovih dana pretvorila se u aferu čiji je mogući epilog smjena-ostavka kantonalnog ministra unutrašnjih poslova Bahrije Dautovića.
Afera je otvorena TV prilogom u emisiji "Žarišta" koju je emitovala RTV BiH. Osim zbivanjima u naselju Bare, emisija se bavila i prethodnom deložacijom u Banovićima gdje je takođe došlo do sukoba policije i prognanika, ali manjih razmjera.
Prilog je bio propraćen i slikom službenog policijskog video snimka intervencije u Barama a javnost je, uz činjenicu da policija tuče prognanike i dodatno iziritirana komentarima ministra Dautovića, koji su bili u potpunoj suprotnosti sa slikom. Danas ministar Dautović tvrdi da se radi o novinarskoj manipulaciji jer su njegove odgovore o zbivanjima u Banovićima garnirali slikom iz Bara, prikazavši ga tako kao lažova.

Uslijedili su mnogobrojni novinski i TV komentari i saopštenja, oglasio se OHR, Izetbegović, partije i partijice, udruženja prognanika, a bogme neki i nisu, kao SDP. I svi imaju jednu zajedničku crtu - problem posmatraju crno bijelo. Za jedne je kriv ministar a za druge, a to su mahom predstavnici OHR-a i ITPF, nije kriv. S obzirom da ovi drugi nemaju ni riječi razumijevanja za prognanike, može se slobodno zaključiti da su krivi prognanici, mada su izbjegli eksplicitnost takve optužbe.

Tako je afera svedena na ministra Dautovića, njegovu laž ili novinarsku manipulacija, a žarište problema je ostalo po strani. Jer, pravi problem nije ministar već što je policija uopšte dovedena u poziciju da tuče prognanike a prognanici u poziciju da se suprostavljaju zakonu i policiji. Naprosto je nevjerovatno da niko, baš niko iz takozvane visoke politike i oštrih novinarskih pera, ne vidi problem u imovinskim zakonima čije sprovođenje OHR izdigao na nivo dogme, poput dejtonskog sporazuma.

Upravo je ta dogma kriva za jednoobraznost u crno-bijelom pristupu ovako složenom problemu? I političarska i novinarska pragmatičnost sugeriše da nije racionalno dirati u OHR dogme. Jednima ova institucija treba zbog fotelja (političari), drugima zbog pozicije koja će im donjeti donacije (mediji), a treći i ne znaju šta ih je snašlo (prognanici).

A zapravo, srž problema je u OHR-u i državi koja toleriše stanje u kojem zakoni mogu da malo važe, malo ne važe. I u ovom slučaju zakon je primjenjen u dijelu koji se tiče čina deložacije, a nije u dijelu u kojem propisuje obavezu obezbjeđenja alternativnog smještaja za lica koja deložiraju.
Ako se postupak policije posmatra samo iz ugla jednog dijela zakona onda je neosporno da se radi o njenom legitimnom postupku. Ali, da li njen postupak zadržava legitimnost ako se posmatranje proširi i na dio zakona o alternativnom smještaju? Da li je čin izbacivanja djece na ulicu legitimian ako po istom zakonu toj djeci nije obezbjeđen alternativni smještaj?

To su pitanja koja predstavnike OHR-a i međunarodne policije ne zanimaju. Oni od policije zahtjevaju bespogovornu poslušnost u izvršavanju sudskih rješenja po imovinskim zakonima, ne dopuštajući policajcima čak ni da postavljaju pitanja u cilju sticanja dodatnih informacija o deložacijama u kojima moraju da učestvuju.

Prema tome, sva pitanja upućena policiji su potpuno deplasirana i upućena na pogrešnu adresu, izuzev jednog. A to jedno pitanje je čisto profesionalno i odnosi se na srazmjernost primjenjene sile u datoj situaciji. Nema sumnje da će stručnjaci iz međunarodne policije na to pitanje odgovoriti da nije, ali ne u smislu da je sila bila prevelika već da nije bila dovoljna.

Ali još uvijek ostaje pitanje zašto su se prognanici digli protiv policije? Jednostavno pitanje sa jednostavnim odgovorom ali ga niko od zvaničnika ne postavlja, možda baš zato što je odgovor svima poznat. Prognanicima je dosadilo da ih deložiraju na ulicu bez obezbjeđenog alternativnog smještaja i odlučili su da se i fizički suprostave takvoj nemoralnoj i nehumanoj praksi. Dotjerani su do zida, oni ionako nemaju više šta da izgube.

Normalno, treba postaviti i pitanje kako to da se imovinski zakoni u jednom dijelu sprovode a u drugom ne? Odgovor je jasan, nema se para za obezbjeđenje alternativnog smještaja. Da će tako biti bilo je jasno i u vrijeme kad je zakon usvajan ali je ipak usvojen takav kakav je. To je tipičan primjer zatvaranja očiju pred problemom. I OHR-u i svim poslanicima u federalnoj skupštini koji su digli ruku za ovakav zakon bilo ja jasno da će ceh njihove neodgovornosti platiti prognanici. I oni ga danas plaćaju. Deložiraju ih na ulicu, a kad se pokušaju suprostaviti gaženju ono malo ljudskog dostojanstva koje im je preostalo, onda dolaze u sukob sa policijom pa ih tuku i zatvaraju, samo po nekom drugom zakonskom osnovu.

I gledajte sad apsurda! SDA, pa čak i sam Alija Izetbegović, sada traže preispitivanje odgovornosti policije pa čak i ostavku ministra. Na stranu što je ministar čovjek kojeg su oni postavili po svojoj stranačkoj liniji, njima ne pada ni na kraj pameti vlastita odgovornost za situaciju koju su bljutavim zakonom sami proizveli.

Istovremeno, OHR cinično poručuje prognanicima "kako misle da se vrate svojim kućama ako neće da napuste tuđe" iako su duboko svjesni ogromnog nesrazmjera u procesu povratka (deložacija) između Federacije i Republike Srpske, naravno na štetu Federacije. A upravo je taj nesrazmjer, za kojeg najveću krivicu snosi OHR, sistem alternativnog smještaja učinio neizvodljivim. Ali, OHR braneći ministra Dautovića poručuje Aliji Izetbegoviću i svima drugima, da ministrova briga nije alternativni smještaj, što znači da po njima, policija mora da djeluje čak i kad na ulicu izbacuje djecu, kao što se i dogodilo u oba ova slučaja. Drugim riječima, po Visokom predstavniku sasvim je legitimno da policija štiteći nečija ljudska prava gazi tuđa ljudska prava jer ne smije ni da pita da li je za one koje moraju da deložiraju obezbjeđen alternativni smještaj.

Braneći isključivost svojih stavova, iz OHR-a tako saopštavaju da je prognanicima u Banovićima bio obezbjeđen alternativni smještaj a da u slučaju Bara situacija nije posve jasna. A jasna je svima osim OHR-u - alternativni smještaj je bio obezbjeđen na ulici. Ali, molim lijepo, to što situacija nije jasna ne smije da bude prepreka za izvršenje deložacije!

Jebo logiku. Imovinski zakoni čije izvršenje OHR tako strasno gura, navodno su napravljeni zato da bi se prognanici mogli vratiti na svoje. Dakle, zakon je napravljen zbog prognanika, zbog zaštite njihovih interesa. Pa kako je onda moguće da sam zakon postane važniji od tih istih prognanika? Odgovor znaju jedino karijeristi u OHR-u kojima treba rezultat po svaku cijenu, naravno, na štetu onih istih prognanika koje kao fol štite.

Zato gospodu iz OHR uopšte ne smeta što deložacija u Banovićima jeste izvedena u skladu sa famoznim imovinskim zakonima iako nema ama baš nikakve veze sa povratkom. Radi se o stanu izgrađenom poslije rata, doniranim sredstvima a u cilju zbrinjavanja prognanika. Bilo je planirano da tu prognanici stanuju 4 godine nakon čega zgrada prelazi u vlasništvo opštine. Valjda su optimisti mislili da će 4 godine biti dovoljne da se svi vrate na svoje. Četri godine su proletile, prognanici su još uvijek tu ali opština hoće svoje stanove. Tako je stan koji je bio predmet deložacije dodijeljen nekom opštinaru, pa je trebalo iseliti prognanika da bi se taj uselio u namjenski prognanički stan. Da bi sve bilo legalno po uzusima OHR-a, prognaniku je obezbjeđen alternativni smještaj u namještenom stanu neke srpske porodice koja takođe traži da joj se vrati taj stan. Dakle deložacija iz jednog u drugi stan sa kratkoročno izglednom novom deložacijom. Kao da se radi o ekserima a ne o insanima. Ali, pošto je sve u skladu sa famoznim imovinskim zakonima, OHR podržava čak i takvu deložaciju jer njih više ne zanimaju ljudi zbog kojih su ti zakoni napravljeni već isključivo sami zakoni koji su tako postali sami sebi cilj.

To potvrđuje i slučaj Bara. Tamo su prognanike deložirali ne zato da bi se u kuću vratio predratni vlasnik srbin već da bi se u kuću uselio bošnjak koji je sa njim izvršio zamjenu kuće za svoju kuću u Bijeljini.

Koji apsurd? U oba slučaja, imovinski zakoni su (zlo)upotrebljeni na štetu prognanika i na štetu procesa povratka. Ima li iko normalan ko bi izdržao toliku količinu nepravde koja mu se nanosi pod izgovorom da je to zbog njegove koristi? Zar je onda čudno što su prognanici u Barama "pukli" i krenuli u unaprijed izgubljenu bitku sa policijom? Nisu to nikakvi kriminalci koji se rekreativno marišu sa policijom već očajnici. Samo što razlog njihovog očaja nisu četnici iz '92. već bezskrupulozni zaštitnici ljudskih prava iz 2000.

I ne nađe se niko, baš niko, ni iz pozicije ni opozicije da predstavnicima OHR-a postavi pitanje kako ih nije stid da spominju imovinske zakone u ova dva slučaja koji nemaju baš nikakve veze sa povratkom zbog kojih su ti zakoni doneseni. Znaju svi da nije pametno dirati u OHR i ne diraju, ali koliko je to moralno? Čuvati svoju poziciju na račun najbjednije kategorije među ionako bijednim stanovništvom BiH.

Čak i SDP kao najjača opoziciona partija mudro ćuti. Ako digne glas protiv policije dira u OHR, ako brani policiju zamjera se prognanicima-glasačima, ako se dotakne zakona, opet dira u OHR.
Sporni zakoni doneseni su pod pritiskom OHR-a a vrlo je "mudro" podržavati sve što OHR traži. Zato ih i nije bilo puno briga što je zakon takav kakav je jer su računali da je važnije ubiti koji poen udovoljavanjem sujeti moćnika iz OHR-a. Malo su se preračunali jer sprovođenje tog zakona je kamen oko vrata i SDP-ovim načelnicima opština a ne samo SDA-ovim.

I šta na kraju reći. Pošto su imovinski zakoni svetinja u koju naši poltronski političari ne smije dirati, zakoni će ostaviti takvi kakvi su, prognanike će i dalje deložirati bez alternativnog smještaja i pri tome koristiti policiju koja može birati jedino između opcija da ona dijeli batine ili da sama dobija batine, naši prognanici će svoju sreću tražiti u prekomorskim zemljama, srbi će i dalje prodavati stanove u koje se po statistikama OHR-a "vraćaju".
Kako god okreneš, prognanici su uvijek jebena stranka, i kad ih tuku i kad ih "brane".

A može li drugačije? Pa moglo bi kada bi naši visoki političari žrtvovali svoje fotelje u ime morala. Niko nije nepogriješiv pa ni OHR. Ni car okružen poltronima nije znao da je go dok mu dijete nije reklo. Problem je što nema "djeteta" koje će OHR-u dokazati da su se njegovi imovinski zakoni izokrenuli u svoju suprotnost.

Možda je gospodin Petrich dobar čovjek, možda ne poznaje najbolje ovdašnje prilike, ali bi ipak bilo dobro da zbog svoje savjesti razmisli o odgovorima na sljedeća pitanja:

• Da li su imovinski zakoni u službi prognanika ili su prognanici u službi sprovođenja tih zakona?
• Kakva je suštinska razlika između deložacije bez alternativnog smještaja, uz pomoć specijalaca i pasa, i istjerivanja iz kuća u režiji četničkih i inih zločinaca?
  Savjetujem mu da prije nego što dadne filozofski odgovor nek priupita par deložiranih prognanika o njihovom mišljenju.
• Zašto njegova ekipa pridaje veći prioritet povratnicima u društvene stanove u odnosu na povratnike koji čekaju da se vrate na svoja privatna imanja i svoje kuće? Zar neprikosnovenost privatne svojine nije temelj zapadne demokratije?
• Da li mu je poznata razlika između prognanika i izbjeglica? Možda u njegovom jeziku nema odgovarajućih termina ali razlika se može objasniti na svakom jeziku.
  Prognanik - lice koje je silom (nožem, bombom isl.) prognano iz svoje kuće, mjesta stanovanja ili države. Prognaniku otimaju imovinu.
  Izbjeglica - lice koje je svojom voljom pobjeglo od ratnih dejstava (i patriotskih i građanskih obaveza). Izbjeglica ostavlja ili prodaje imovinu.
• Ako su mu poznate terminske i suštinske razlike, zašto OHR forsira izjednačavanje pozicije prognanika i izbjeglice kad to izjednačavanje neminivno ide na štetu prognanika, ljudi koji su sigurno najveće žrtve rata.
• Da li mu je jasno da povratnici u društvene stanove nisu njihovi vlasnici već korisnici?
  Da li mu je jasno da forsirani povratak izbjeglica u društvene stanove ide na uštrb povratka prognanika i to tako što je sadašnjim načinom sprovođenja imovinskih zakona prvima omogućio preprodaju imovine koja nije njihova a drugima nije omogućio ni da dođu do imovine koja jeste njihova.
• Da li misli da je moralno i pošteno izbjeglice vraćati u stanove a prognanike pod šatore.

Svjestan sam količine jeda upućenog na adresu OHR-a. Mnogo više zaslužuju ga domaći političari ali se njima ne vrijedi ni obraćati. OHR je toliko toga korisnog učinio za ovu zemlju i jedini ima i snagu i volju da se bori, čak i protiv vjetrenjača. Šteta je da to diskredituje ovakvom provedbom i ovakvim imovinskim zakonima.
Zakon se može i mora doraditi. Bezpogovorno učestvovanje policije u izvršavanju sudskih rješenja je logično za normalne zemlje ali ova naša, nije normalna zemlja. I prognanici i policija našli su se u zamci beskrupuloznih političara. Svaki zakon će oni zloupotrijebiti ali ovakav zakon kakav je, isuviše je lagan za to.

Č.M.