|
Četvrtak, pola sata iza ponoći, dvojica tuzlaka, braća Dino (22) i Đani (29) Perićić susreću se negdje oko Kapije sa trojicom pripitih momaka. Jedan od njih je Kristijan Botić, izbacivač u disko klubu na Husinu. Drugi je poznati sportista, aktivni policajac, specijalac čak, Samir Mehić. Treći je Ishak Memišević.
Tuzla je mali grad, ako ne imena, znaju se face. Dino i Đani važe za mirne momke, Đani je vlasnik "Tatu-kluba" koji se nalazi nedaleko od mjesta kobnog susreta. Možda su se pozdravili sa pripitim momcima, možda i nisu, tek ovi su ih napali.
Borba je neravnopravna, na jednoj strani burazeri neskloni tuči a na drugoj momci kojima je ona hobi, zanimanje, zabava. Đani ima pištolj (s dozvolom) i puca u vazduh kako bi zaplašio napadače. Na nesreću, i napadači imaju pištolje (bez dozvole) ali ne pucaju u vazduh. Obojica braće dobijaju pogotke u glavu.
Đani je u teškom stanju, u životu ga održavaju aparati, Dino je kažu van životne opasnosti, ako je takvo što moguće nakon što metak prođe kroz glavu.
Ovako izgleda jedna od verzija događaja. Nije ni važno da li je tačna u detaljima. Horor imamo i ovako i onako. 
|
|