 
avno, davno, prije desetak i više godina, PBS se nije zvao
PBS nego JRT. U to neko doba krajem osamdesetih godina dvadesetog
vijeka na tadašnjoj TVZ dosjetiše se da prave nešto što su
nazvali noćni program. Dotad se valjda mislilo da TV gledatelji
liježu kad i kokoši pa je program najčešće završavao prije
ponoći. Ljudi se, dakle, dosjetili, napravili noćni program
i nazvali ga Program plus. Vide sa TVSA dobra ideja
pa naprave I noć i dan, vide i ostali studiji u glavnim
gradovima bratskih republika i autonomnih pokrajina pa smo
noćne programe gledali kako se smjenjuju u svojoj vladavini
poput horoskopskih znakova ili bosanskih funkcionera.
No, ti su noćni programi
odigrali izuzetno važnu ulogu u modernizaciji ovdašnjih televizija.
I noć i dan je, recimo, premijerno na našim prostorima
prikazivao Crnu Guju, dok nam je Program plus
otkrio Mućke, seriju koja je ovih dana proslavila dvadeset
i prvi rođendan.
Mutljaroši
iz Peckhama Prva epizoda Mućki emitovana je,
dakle, 6. septembra 1981. godine na BBC-u. Epizoda pod nazivom
Veliki brat počasno je reprizirana prije nekoliko dana,
tj. na samu godišnjicu. Zabilježeno je da je premijeru te
prve epizode gledalo oko devet miliona i dvjesto hiljada gledatelja.
Posljednje redovno izdanje serijala petnaest godina kasnije
(epizoda se zvala Vrijeme u našim rukama) gledalo je
čak dvadeset i četiri miliona i tristo hiljada gledatelja.
Ovo je instantno ispalilo ovu epizodu na osmo mjesto liste
najgledanijih TV programa u Velikoj Britaniji svih vremena.
Šta je to, dakle, u ovoj
seriji što ju je učinilo tako fabulozno popularnom, što ju
je napravilo nespornom socio-kulturnom činjenicom i neizbježnim
dijelom televizijske pop mitologije? Šta je to Del Boya, Rodneya,
djeda Trottera (kojeg je zamijenio legendarni stric Albert),
Boycieja, Triggera, Raquel, Cassandru i ostale učinilo likovima
prepoznatljivim all over the world i uvrstilo ih među
najobljubljenije TV likove svih vremena (naročito u Engleskoj,
ali i šire)? Zbog čega je figura Del Boya došla i do legendarnog
londonskog muzeja voštanih figura Madame Tussaud, gdje
predstavlja jedan od traženijih eksponata? Zbog čega i dan-danas
fanovi kreiraju web-stranice Mućki? Zbog čega se, napokon,
uopće obilježava rođendan jedne televizijske serije? Pa, prisjetimo
se priče…
Del Boy i Rodney Trotter
su dva simpatična zgubidana, braća koja žive s djedom (odnosno,
starim stricem), a sredstva za život (odnosno, životarenje)
stiču - mućkama. Nihova kompanija TITCO (Trotter´s
Independent Traders Co.) ni za bosanske uvjete ne bi baš
bila primjer uspješnog poslovanja. Jer, Del bi da zaradi primjenjujući
Dolce Far Niente ideologiju, čudom ili mućkama, bilo
kako samo ne radeći. Jer kako kaže slogan sa špice - rade
samo budale i konji (Only Fools and Horses). Žive u
zgradi u londonskom suburbu imenom Peckham na adresi
368 Nelson Mandela House, Nyerere Estate. Zalaze u
lokalnu birtiju (tačnije pub) imenom The Nag´s Head,
gdje se druže sa sebi sličnom ekipicom: Boycie (visoki usukani
cinični brko), Trigger (vječito zbunjeni tip), Mickey Pearce
i ostali.
Njihovo provlačenje kroz
život dokumentirano je u sedam sezona od po četrdeset i pet
epizoda te još šesnaest specijalnih izdanja. Naši su junaci
zbilja svašta prošli zajedno, sanjajući sveudilj bogatstvo,
no od svog provlačenja kroz život načinili su popularnu mitologiju
svakodnevice i život vrijedan življenja. Oba brata su se oženila,
stariji Del ima ženu imenom Raquel i sina Damiana Dereka,
dok je izabranica Rodneyevog srca mršava smeđokosa Cassandra.
No glavni životni interes i dalje su im mućke…
Momenti
za pamćenje U posljednje vrijeme bosanskohercegovački
fanovi Mućki mogli su ih gledati uz pomoć kućnih videokolekcija,
nekoliko ciklusa plasiranih u videoteke od strane zagrebačkog
Blitza, a i TV Hayat je nakon rata jedno vrijeme emitirao
ovu kultnu seriju. Tako su se nešto stariji gledatelji mogli
podsjetiti na legendarne dogodovštine i fazone, a mlađi se
prvi put upoznati sa jednom od najboljih engleskih serija
svih vremena.
Od bezbrojnih epizoda svako
ima svoje favorite, a ovom Only Fools and Horses fanu
najprije padaju na pamet tri epizode: ona kockarska kad Del
Boy nabavi novčić s dvije glave i dogovori s Rodneyem
veliku prevaru, na kraju epizode, kad je u igri velika svota
novca, Del predloži Boycieju da bacaju novčić, ovaj se složi,
Del baca, pita Rodneya da izabere stranu za njih dvojicu,
a on odabere pismo; zatim, tu je, naravno, i ona kad
se Del Boy dočepa satelitske antene (odnosno "tanjira"
za koji je siguran da je satelitska antena) te ga instalira
na balkon, no ispostavlja se da "antena" dolazi
sa aerodroma, odnosno da se radi o uređaju za navođenje aviona,
epizoda završava scenom (post festum morbidnom) gdje
avion hita prema peckhamskoj višespratnici; te napokon epizoda
u kojoj Rodney biva nagrađen ljetovanjem jer je njegov crtež
na nekom konkursu proglašen najboljim, crtež je bez njegovog
znanja poslao Del i on mu je najprije beskrajno zahvalan,
no ispostavlja se da je ljetovanje predviđeno za tri osobe
jer je takmičenje bilo namijenjeno djeci do 14 godina, te
će zbog toga, naravno, Del i Cassandra glumiti roditelje,
a Rodney naglo izraslog tinejdžera.
Postoje, naravno, bezbrojni
biseri u svakoj od epizoda: od onih redovnih kakve su Delove
lingvističke bravure (tipa Lovely, Jubbly) ili cake
kakva je ona da bez ikakvog razloga Trigger Rodneya nikad
ne zove imenom, nego Dave (što kulminira u legendarnoj replici:
"Ako bude žensko, nazvat ću je Sigourney - po jednoj
glumici, a ako bude muško, nazvat ću ga Rodney - po Daveu.")
pa do iznimnih folova za pamćenje kao ona Rodneyeva depresivna
tirada kad složi facu kao da su mu sve lađe potonule: "Polarne
ledene kape se otapaju, obale kontinenata tonu, tropske prašume
izumiru, more je zagađeno, a ja ga nisam umočio već mjesecima."
Svaka, baš svaka od epizoda,
obiluje ovakvim i još boljim štosevima, a ekipa iz Peckhama
u stanju je čovjeka nasmijati kao malo ko. Uz pythonnovce
i Crnu Guju, Del Boy & Rodney + ekipa predstavljuju
vrh engleskog televizijskog humora, a to nije mali kompliment.
Valjda to pruža barem dio odgovora na pitanje otkud potiče
fascinacija Mućkama. Malo koja serija se tako dugo
emitirala, malo koja serija ima fanove koji su joj vršnjaci,
pa čak i neke mlađe od sebe. Malo koja serija je tako - da
se poslužim sloganom mineralne vode - generacijama neodoljiva.
Takvoj seriji se obilježavaju i rođendani. Prisjetimo se,
dakle, i mi Mućki kad se već ovdašnje televizije nisu
isprsile reprizom.
Mućke su napunile
punu dvadeset i jednu godinu i napokon su punoljetne na obje
strane Atlantika. Vršnjaci serije dovoljno su stari da i u
američkim inačicama The Nag´s Heada mogu naručiti pivo
i popiti ga u zdravlje Delu, Rodneyu i ostalima.
| |
Tvorac
serije Only Fools and Horses je njezin scenarista
John Sullivan, čovjek čiji je glas poznat svakom
gledatelju Mućki jer upravo on pjeva naslovnu
muzičku numeru Long Live Hookey Street. Glavne
uloge tumače David Jason (Del), koji u brkatom
izdanju igra detektiva Frosta u poznatoj kriminalističkoj
seriji Frostov pristup, te Nicholas Lyndhurst
(Rodney). U prvim sezonama djeda Trottera igrao je Lennard
Pearce, koji je umro 1984. godine, a zamijenio ga
je stric Albert u tumačenju Bustera Merryfielda
(i on je pokojnik, umro je 1999). Supruge glavnih junaka
tumače Tessa Peake-Jones (Raquel), odnosno Gwyneth
Strong (Cassandra).
David Jason i Nicholas
Lyndhurst su se i prilično obogatili tumačeći Dela i
Rodneya. Jason je, primjerice, po epizodi u prosjeku
zaradio 69.000 funti. Dobro, nije to honorar kakav uzimaju
zvijezde Prijatelja, no nije ni zanemarljiv.
Naročito kad se pomnoži s brojem epizoda. |
|