Problem je što u Egiptu u suštini i nema opozicije. "Muslimanska braća" su zabranjena kao teroristička organizacija. Znači da stvarno postoji problem demokratske tranzicije vlasti, a u čemu očito presudnu ulogu ima ponašanje vojske u smislu da se takva tranzicija izvrši bez nasilja. Vojni vrh je dio režima, te je teško očekivati da nije svjestan da ga čeka ista sudbina kao i režim. U takvoj situaciji, eventualni unutarvojni sukobi biše mogli biti vrlo izvjesni ukoliko se ovakva situacija produži. To bi, vjerovatno, najviše odgovaralo "Muslimanskoj braći", što bi Egipat uvelo u duži period krize pa i nasilja. Na poslijetku, oni koji su sve ovo započeli postaju sve marginalniji, jer u ime demokratije i nisu tražili, niti su kandidirali išta više izuzev odlaska Mubaraka i njegovog režima. A demokratija je vrlo fluidan pojam.

„Washington post” predviđa tri moguća scenarija za rješenje egipatske krize:

(1) „Iranski” - pobuna je počela kao građanski protest, ali će vlast na kraju preuzeti islamski fundamentalisti predvođeni "Muslimanskom braćom". Međutim, problem je lidera, pošto u Egiptu nema nikoga ko bi preuzeo ulogu ajatolaha Homeinija.

(2) „Indonežanski” model je poželjniji. I u Indoneziji armija je čvrstom rukom vladala više od 30 godina, nakon čega je uslijedila haotična tranzicija, koja je ipak ukorijenila demokratiju i, istovremeno, Indonezija je ostala ključni partner SAD u jugoistočnoj Aziji.

(3) "Rumunski" scenarij nije nemoguć, ali se smatra najmanje vjerovatnim, za koji je karakteristično da je diktator likvidiran, ali su režimske strukture ostale na vlasti i nakon izbora koji su uslijedili. Rumunska tranzicija je nadzirana i od strane EU, za čije članstvo se zemlja opredijelila, čega u egipatskom slučaju nema.

pismo bosanskog turiste danas u Egiptu:

Ovdje je super i osjecamo se ko kod kuce.
Paljevine su vidljive iz svih krajeva grada.
Suzavac bi mogao biti malo jaci a policija udara, naravno ne tako kao nasa ali se ipak trude da nas maksimalno ispostuju.
Ovdje smo glavni jer znamo fore kako da udjemo preko reda, kad se cekaju namirnice neophodne za zivot.
Imamo i svoje ljude ako treba sta da se nabavi preko stele.
Tenkovi su izasli na ulice a ako pocnu pucat po narodu uplaticemo jos dvije sedmice...

citat:

---

@travka wrote:
pismo bosanskog turiste danas u Egiptu:

Ovdje je super i osjecamo se ko kod kuce.
Paljevine su vidljive iz svih krajeva grada.
Suzavac bi mogao biti malo jaci a policija udara, naravno ne tako kao nasa ali se ipak trude da nas maksimalno ispostuju.
Ovdje smo glavni jer znamo fore kako da udjemo preko reda, kad se cekaju namirnice neophodne za zivot.
Imamo i svoje ljude ako treba sta da se nabavi preko stele.
Tenkovi su izasli na ulice a ako pocnu pucat po narodu uplaticemo jos dvije sedmice...

---

Prema Curtis, A.: Moć košmara

U prošlosti su političari obećavali bolji život. Njihove metode su se razlikovale. Međutim, njihov autoritet i moć su proizilazili iz optimističkih vizija koje su nudili svom narodu. Do postizanja tog boljeg života nije dolazilo te su ljudi danas izgubili nadu u ideologije. Sve više i više, političari su viđeni kao menadžeri javnih aspekata naših života.

Političari su, međutim, sada otkrili novi način koji ponovo uspostavlja njihov autoritet i moć. Umjesto obećanja da će ostvariti naše snove, oni nam sada obećavaju zaštitu od noćnih mora. Tvrde kako će nas spasiti od strašnih opasnosti koje mi ne vidimo i koje ne razumijemo, a najveća opasnost je međunarodni terorizam, predstavljen kao moćna i zla mreža sa tajnim podružnicama u zemljama širom svijeta i kao prijetnja kojoj se treba suprotstaviti.

U vremenu u kojem su velike ideje izgubile kredibilitet, strah od fantomskog neprijatelja je jedini koji je političarima preostao kao alatka za održavanje njihove moći. Bill Durodie, direktor Međunarodnog centra za analizu sigurnosti pri Kings Collageu, zaključuje: "U društvu koje ni u šta ne vjeruje, strah postaje jedini predmet interesovanja. I dok je u 20. stoljeću dominirao konflit između otvorenog tržišta desnice i socijalističke ljevice – iako su i jedni i drugi imali svojih propusta – oni su makar vjerovali u nešto. Ono čega smo sada svjedoci jeste društvo koje ni u šta ne vjeruje, a društvo koje ni u šta ne vjeruje izuzetno se prepadne kada se suoči sa ljudima koji vjeruju u bilo šta, te se takvi prozovu fundamentalistima ili fanaticima. Na ovaj način, ti ljudi koji u nešto vjeruju ulijevaju strah našem društvu u mnogo većoj mjeri nego što je to realno. Ovo je pokazetelj koliko smo mi postali izolirani i podijeljeni, a ne pokazatelj njihove prave moći."

Strah neće vječno trajati. Isto kao što su se i snovi koje su nam političari nekoć obećavali pokazali kao iluzije, tako će i ovim košmarima doći kraj. Tada će se naši političari morati suočiti sa činjenicom da su ostali bez ikakvih, dobrih ili loših, iluzija koje bi nam mogli ponuditi.
__________________________________________________ _

Moje lično mišljenje je da je Obama trebao biti "prekretnica" u povratku politike u globalno racionalnije vode, te je stoga odmah na početku i podržan Nobelovom nagradom za mir. Međutim, a što je dobro dokumentirano u prethodnim postovima, to nikako ne odgovara onim silama u svijetu koje svoju jedinu priliku vide u moći košmara. U krajnjem te sile se mogu tretirati neonacističkim i/ili neofašističkim, u zavisnosti što im je formalan motiv njihovog javnog nastupa. U suštini, radi se o istom zlu koje je, konačno, i završilo skupa u 2. svjetskom ratu, a koje u sav glas priziva priziva sveopću kataklizmu.

Povodom dodjele Nobelove nagrade za mir Obami, Nobelovac za mir Mohamed ElBaradei je izjavio da je Obama „u manje od godine ponovo probudio nadu u svijet u miru sa samim sobom“. Potom, jučer, izjavljuje: "Ja sam faktor promjena u Egiptu. Ako dođe do toga, morat ću da ispunim svoju dužnost. Ja sam iznad stranaka, što mi daje veću fleksibilnost da se jasnije izražavam."

Anwar el Sadat je svoju Nobelovu nagradu za mir oplatio glavom, izvršioci smaknuća su bili pripadnici "Muslimanske braće".

Turska (Bosfor i Dardaneli) i Egipat (Sues) su bili dva "stabilna čira" na granici izrazito kriznog područja, u kojem su Izrael i Iran još u njegovom fokusu. Takva situacija odgovara svim režimima, bez obzira što su se oni međusobno formalno imenovali "najljućim neprijateljima". Međutim, već su objelodanjena upozorenja da se Turska osmanizira, nakon čega se "dogodio" i Egipat. I što izgleda nevjerovatnim, USA-neokonzervativci optužuju Obamu za neinformiranost CIA, slično se događa i u EU u vezi loših procjena situacije u Egiptu.

S obzirom da uistinu građanska pobuna i, potom, ni: građanski mir! ne odgovara ni jednom afričko-azijskom režimu, vjerovatno bi Egipat, region i svijet najviše dobili ukoliko se situacija riješi mirnim putem, te čim prije kako ne bi došlo do još većih zloupotreba iste, ili i do nekontrolirane joj eskalacije. Međutim, …?!

Ameri imaju nekakvu psiho strategiju tv programa pa sam maloprije gledala film:"Mahatma Gandi".Taj zivalj na srednjem istoku zaista moze dugo da trpi,ali kad se pobuni....eh tada je puna kapa! Mislim da ce se pokusati rijesiti taj problem u Egiptu prisilnim povlacenjem Mubareka(od strane USA),ali ce se tlo Egipta jos dugo tresti zbog pojave raznih politickih struja i nepovjerenja obicnog naroda u one koji su godinama radili za aparat Mubareka, a to je ipak trajalo dugo i bar 30% stanovnistva je radilo za tih 30 godina u tom aparatu.
Ipak ce dugo,dugo biti revanziranja i ubijanja iza coska u ledja. Neka im je Bog na pomoci.

Šta će biti sa ovim zadnjim faraonom u Egiptu.?
Hoćeli ga USA i Izrael zadržati na površini?
Jedino ga oni vole i poštuju.
Egipćani ga već dugo ne vole.
Šta radi diktator. Raspustio policiju da mogu lopovi da kradu.
Htio reći ako nema mene nek nema ni države.
Birajte između anarhije i mene.
Sa tim potezom je pokazo o kakvom đubretu se radi od 82 godine.

Vješanje nema druge,nije ništa drugo zaslužio.Ja se pitam šta čekaju.Pa njemu je preko osamdeset.Trebali su to uraditi i prije trideset godina,svi ovi što se njemu protive.Pogotovo ovi što imaju dvadeset do dvadeset pet godina.
Gori je on od Berlusconia,garant

Danasnji britanski "Independent" ima interesantan clanak o Egiptu i sukobima interesa:

http://www.independent.co.uk/news/world/americas/us-envoys-business-link-to-egypt-2206329.html

To me je podjetilo na slavnu izreku koju je Lord Acton prenio u pismu Bisopu "Mandellu" Creightonu

1887. godine:

"Power tends to corrupt, and absolute power corrupts absolutely." (Vlast korumpira, a apsolutna vlast korumpira apsolutno)

(CFO)

[Edited by smor on 07-02-2011 at 12:51 GMT]

P.S. Zaboravio sam pomenuti kako je doticni gospodin o kome se govori u clanku takodjer i karakter u knjizi "The Day after Roswell (TDAR)" koju je napisao Philip Corso.

[Edited by smor on 07-02-2011 at 15:49 GMT]

[Edited by smor on 09-02-2011 at 14:48 GMT]

Mozda umjesto korumpira,bolje ide KVARI...
Moc kvari,...

Ne nagovještava li se prolazak vremena planiranja historija – evolucija vladajućih režima, te povratak vremena revolucija - masovnih revolta onih u ime i na račun kojih vladajući režimi zasnivaju vlastitu im legalitet i legitimitet? Da biše kontrolirali i, eventualno, onemogućili takav slijed, vladajući režimi su na velika vrata u igru uveli Platonovu "plemenitu laž" – religiju. Međutim, među podovonebeskim vjeronadzornicima sve je više interesa koji nisu ni laž niti su plemeniti, nego su sve više - monokratski i/ili klerofašistički, pri čemu je pravo na monokratiju podovonebesko, dok je odgovornost za klerofašizam podononebeska. Ovakva supozicija podovonebeskih vjeronadzornika u korist je vladajućih režima koji svoju moć zasnivaju na moći košmara, ali sve dok su režimi u stanju biti neprkosnovenim vlasnicima takve moći. U tom kontekstu je i zloupotreba činjenice da se ovovremeno "svjetsko znanje" udvostručuje za manje od pet godina, te onaj ko je u prilici da kontrolira njegovu praktičnu primjenu – kontrolira i "historiju". S tom namjerom je instalirana nova "plemenita laž" – "ljudska prava i osnovne slobode". Pošto su čovjeku "najgladnije oči", slikovni mediji su ti koji masi, skoro trenutno, nude sliku nepoželjnih i poželjnih stanja "ljudskih prava i osnovnih sloboda". Međutim, s druge strane, premisa da je sve roba na tržištu je dovedena do njenog najtragičnijeg ishoda, do: "Zlatnog teleta!" - koje nije više u stanju održavati stanje planiranih historija i, nakon recesije, mojsijevski prijeti depresijom i represijom.

U potrazi za "plemenitom laži" imam dvije premise. Prva: "Od bezumlja bezumnije je samo jednoumlje." Druga: "Ako već robuje, čovjeku je svejedno da li robuje većini ili manjini. Zato mu je najbolje da robuje samo – sebi, jer tu je najbliži i Čovjeku i Bogu."