Umobolno svedoèenje na suðenju
Komšijsko paljenje džamije
e-Novine
Izlivi dobrosusedske ljubavi: Bajrakli džamija u plamenu
Žandarm Milivoje Madžareviæ izjavio je na suðenju grupi od 20 optuženih za paljenje beogradske Bajrakli džamije da je tokom nereda video optužene Radeta Radisavljeviæa i njegove sinove Marka i Miloša, zvanog Kimi, za koje je naveo da su kao komšije u "dobrim odnosima sa muftijom"
"Oni žive u blizini džamije, èak sam video Kimija sa muftijom", svedoèio je pred Prvim osnovnim sudom Madžareviæ, šef smene u žandarmeriji.
Kako je prenela agencija Beta, Madžareviæ je naveo da je meðu okupljenima kod džamije 17. marta 2004. godine video Radeta Radisavljeviæa, koga je poznavao od ranije jer je bio meðu starijim simpatizerima Partizana i jer je uèestvovao u razgovorima navijaèa sa policijom uoèi fudbalskih utakmica, a bio je i potpisnik u ime grupe "Grobari".
"Jedan od sinova mu je bio krvav, pa sam prišao kao otac, jer i ja imam dva sina", rekao je sažaljivi žandarm.
Na to je burno reagovao Rade Radisavljeviæ upitavši da li on mora sve to da sluša.
"Ovaj je sve pomešao, sedam godina ja gubim živce, kakvi 'Grobari', bio sam tu jer tu živim, i ja sam bio krvav", rekao je Radisavljeviæ.
Madžareviæ je uzvratio da je on rekao da je Radisavljeviæ bio tu, a ne da je gaðao policiju kamenjem.
"Kasnije sam saznao da žive u blizini i da su u dobrim odnosima sa muftijom", našao je Madžareviæ reèi hvale za prekaljene huligane.
Radisavljeviæ je 10. avgusta 2010. godine u odbrani naveo da su ga kod džamije povredili navijaèi Crvene zvezde kada je pokušao da zaštiti sina Miloša koga su zvezdaši napali jer je nosio šal Partizana.
"Rekao sam im da ga ne tuku jer su valjda došli zbog srpske stvari, ali sam dobio nekoliko udaraca u glavu i bio krvav. Žandarmi su prvo mirno posmatrali kako me tuku, ali su se onda umešali i razdvojili nas od napadaèa, a posle nas je policija legitimisala", rekao je tada Radisavljeviæ.
Miloš Radisavljeviæ Kimi osuðen je ranije na 16 meseci zatvora zbog ugrožavanja bezbednosti novinarke B92 Brankice Stankoviæ i on je na suðenje doveden iz zatvora, dok se svi ostali brane sa slobode.
Njegov brat Marko Radisavljeviæ, zaposlen u Hitnoj pomoæi, nije došao na današnje suðenje jer nije mogao da naðe zamenu na poslu. Bajrakli džamija zapaljena je u noæi izmeðu 17. i 18. marta 2004. godine, posle nasilja koje je izbilo na Kosovu.
Demonstranti su probili policijski kordon na uglu ulica kralja Petra i Gospodar Jevremove i uz povike: "Ubij Šiptara" provalili su u dvorište džamije, polupali prozore i inventar, a potom i zapalili džamiju.
U neredima je do temelja izgorela i biblioteka sa više od 7.000 knjiga velike vrednosti.
Na muzièko - scenskom spektaklu Sensation hite, koji æe biti održan u Beogradskoj areni 21. maja, oèekuje se oko 20.000 posetilaca iz celog sveta jer su karte prodavane u èak 42 zemlje, najavio je organizator.
Na najveæu i najpoznatiju DJ žurku u Beograd stiæi æe 14 aviona sa posetiocima iz svih krajeva sveta, dok æe dva kamiona sa opremom stiæi iz Srbije.
Organizatori su najavili da æe beogradski Sensation White pod nazivom The Ocean of White biti najspektakularnija i najskuplja produkcija, koja æe publici predstaviti do sada neviðene audio-vizuelne efekte, tako da æe imati utisak kao da su u nekom podvodnom svetu.
„Meðu rekvizitima koji æe se te veèeri naæi u Areni su i 16 meduza sa svetlosnim efektima, 22 fontane, 4.000 metara kubnih helijuma, 108 zvuènih kabina, a biæe upotrebljeno i èetiri kilometra kabla", naveo je predstavnik organizatora Peter Ledenga.
On je dodao da je u Areni po prvi put napravljen i dodatni prostor za igranje, kako bi posetioci mogli u potpunosti da uživaju u celom ambijentu. Predstavnici državne vlasti i grada Beograda ocenili su da takav dogadjaj može imati samo pozitivan efekat na razvoj i promovisanje Srbije i Beograda i poruèili da æe se potruditi da se svi koji doðu u prestonicu oseæaju bezbednim.
Svi koji doðu na "žurku u belom", dobiæe narukvice èija æe boja odrediti deo Arene po kome mogu da se kreæu, dok æe se piæe i hrana kupovati za žetone koji æe moæi da se dobiju za novac.
U Areni æe nastupiti svetski poznati DJ -jevi Sander Van Doorn, Sebastian Ingrosso, Fedde le Grand, MC Gee, Mr White i DJ Chuckie, a njihova izvoðenja te veèeri razlikovaæe se od njihovih samostalnih nastupa, jer je odlika ove manifestacije da odabere ljude koji æe od njega naèiniti najbolji moguæi dogaðaj svojim izborom muzike.
"Kapije 'Beogradske arene' otvaraju se u 20 sati, sveèano otvaranje žurke je u 22 sata, a provod æe trajati do 6 ujutru", rekao je Ledenga.
Ekskluzivne ulaznice za VIP lozze i dekove su rasprodate, dok se regularne i VIP deluks ulaznice se još uvek nalaze u prodaji i mogu se kupiti na prodajnim mestima Kard servisa i u svim Telenor prodavnicama širom Srbije, po ceni od 7.000, odnosno 14.000 dinara.
Sensation White je nastao 2000. godine u Amsterdamu i od tada ga je, u 17 zemalja sveta, posetilo više od milion ljudi, a uobièajno je da se 40.000 ulaznica za ovaj spektakl proda za nekoliko minuta.
Inovativna, najsavremenija scenska audio i video tehnika, laseri, vatromet, akrobacije, živi performansi i jedinstvena dekoracija, samo su deo ovog osmoèasovnog dogaðaja.
Od svake prodate karte, 50 centi uplaæuje se "Dance4life" fondaciji.
Kako su ljudi u Beogradu, onako bas..... ljudi.
Da posten covek, prosto pozeli otici u pretstonicu i balkansku metropolu, i tamo se bas onako ljudski provede.
Kultura laži i nekažnjivosti zloèina
Tri èetvrtine graðana ne bi prijavile Mladiæa
Piše: Branka Triviæ
vidim državno? Pa, u apsolutnom doziranju i kontrolisanju medija, u apsolutnom negovanju te obožavane uloge žrtve. U obrazovanju, koje je masakrirano, koje je pogubno, u kojem se deca od ’97. godine uèe da postoji šest holokausta ili genocida – ali samo nad Srbima: maðarski, hrvatski, italijanski, bugarski, albanski..."
I 16 godina nakon genocida u Srebrenici, glavnooptuženi za najveæi zloèin posle Drugog svetskog rata uživa podršku veæine graðana u Srbiji.
Iako ocenjuju da je proces suoèavanja sa sopstvenom prošlošæu bolan i spor, sagovornici Radija Slobodna Evropa upuæuju i na odgovornost politièkih elita što pitanje ratnih zloèina i saradnje sa Haškim tribunalom neiskreno i pod spoljaškim pritiskom „odraðuju“, oèekujuæi da æe se pukim protokom vremena samo od sebe rešiti.
Photo: EPA/KOÈA SULEJMANOVIÆSrbija 2011. i odnos prema najtraženijem beguncu od haške pravde izražen procentualno ovako izgleda: Ratka Mladiæa Haškom tribunalu ne bi izruèilo 51 odsto graðana. Samo treæina, odnosno, 34 odsto, ispitanika podržava hapšenje Mladiæa.
Najtraženiji haški begunac heroj je za èak 40 odsto anketiranih, a 78 od 100 njih ne bi ga prijavilo ni za nagradu od 10 miliona evra.
Ovo su rezultati istraživanja javnog mnenja sprovedenog poèetkom maja, koje je u intervju lokalnim medijima obelodanio Rasim Ljajiæ, predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom i ministar za socijalnu politiku.
I Beograðani u našoj anketi daju sliène odgovore:
- Na pamet mi ne pada! Kako da izdam narodnog heroja?! Ajte, molim vas!
- Kad biste znali gde je Ratko Mladiæ, da li biste ga prijavili?
- Sigurno bih, bez dileme.
- Ne bih. Štaviše, da sam u moguænosti, pomogao bih mu da ga ne uhvate. On je srpski heroj. Jure jedino što je valjalo u srpskoj vojsci! Naše prodane duše to rade!
- Ne bih zato što ga ne smatram ratnim zloèincem.
- Ne bih ni sluèajno.
- Bih, bih, naravno, da.
- Ma, ne interesuje me!
Ubrizgavanje mita
Sociolog Janja Beè smatra da je u odnosu na devedesete godine, kada je 98 odsto ljudi monolitno podržavalo srpski nacionalistièki projekat, brojka od trideset odsto graðana koji podržavaju hapšenje Mladiæa, ipak, ohrabrujuæi podatak.
Te promene se dogaðaju vrlo sporo, kaže, ali dodaje da je za njihovu sporost odgovorna i država, odnosno, državna strategija poricanja:
“Ovde je još uvek skoro neuètivo govoriti o Srebrenici. Gde vidim državno? Pa, u apsolutnom doziranju i kontrolisanju medija, u apsolutnom negovanju te obožavane uloge žrtve. U obrazovanju, koje je masakrirano, koje je pogubno, u kojem se deca od ’97. godine uèe da postoji šest holokausta ili genocida – ali samo nad Srbima: maðarski, hrvatski, italijanski, bugarski, albanski... To je zvanièni udžbenik koji je izdala i odobrila institucija ove države koja se zove Ministarstvo obrazovanja. Dakle, toj deci se veæ u dvanaest generacija ubrizgava taj mit o srpskoj žrtvi”, kaže sagovornica našeg radija i naglašava da politièke elite stvaraju pogodni ambijent za poricanje i guranje ratnih zloèina pod tepih.
“A sve je u skladu sa dominantna tri stuba: to je kultura laži, to je kultura prevare, to je kultura zastrašivanja. Ja ne moram da budem u pravu, ali prema mojim saznanjima i uvidima, genocid je zloèin države, poricanje je strategija države i tu treba tražiti odgovore”, ocenjuje Janja Beè.
Nagodbama, odnosno, simboliènim uslovnim kaznama jatacima haškog optuženika Stojana Župljanina, država graðanima šalje poruku da prièu o ratnim zloèinima otaljava i da li joj je od principijelnog odnosa prema ratnom zloèinu važnije da ne okreæe glasaèe protiv sebe, ocenjuje za Radio Slobodna Evropa pravnik i advokat Srða Popoviæ:
Photo: e-Novine“Ja imam opšti utisak da je tu doneta, èak bi se usudio da kažem, i neka politièka odluka da se ti nezgodni i nelagodni sluèajevi – tu ukljuèujem i atentat na Ðinðiæa – nekako, kako bilo, otaljavaju, da ne stoje na vidiku i da vlast ne bude stalno prozivana zbog njih. A da se, s druge strane, ne antagonizuje ta jedna masa koja je još uvek u tom grèu zaostalom iz devedesetih, bombardovanja i tog sukoba sa svetom. Ja tako tumaèim èak i ovu euforiju oko Novaka Ðokoviæa, koji im doðe kao neki osvetnik”, ocenjuje Popoviæ.
Kao šumski požar
Blagim kaznama Župljaninovim jatacima država zapravo šalje poruku da je na izvestan naèin njihov sauèesnik, kaže Janja Beè.
“Država time šalje poruku: mi vas nagraðujemo za to. Vlast, dakle, šalje direktnu poruku da je pravni sistem takav da æe amnestirati ljude koji su sakrivali begunce. Ona, u suštini, na taj naèin sauèestvuje sa njima. To je, ja bih rekla, post mortem kolaboracija – što znaèi da država sauèestvuje time što se ne distancira od zloèina”, kaže Janja Beè.
Vlast još uvek barata problematiènim definicijama skore prošlosti i odgovorna je za pokušaj njenog umivanja, ocenjuje za RSE Branka Prpa, direktorka Istorijskog arhiva Srbije.
“Mislim da su èak ovi rezultati lošiji od ranijeg ispitivanja javnog mnenja oko definicije Ratka Mladiæa i ratnih zloèina, pre svega zloèina u Srebrenici, najveæeg zloèina u Evropi posle Drugog svetskog rata. To znaèi da se permanentno radilo na toj vrsti zaborava ili na pokušaju umivanja jedne vrlo drastiène istorije, èije posledice snosimo ne samo mi nego æe snositi i generacije buduænosti”, ocenjuje Prpa.
Ona naglašava da vlast svesno gaji dvostruki odnos prema procesuiranju ratnih zloèina. U praksi saraðuje sa Haškim tribunalom zato što mora, ali u obraæanju domaæoj javnosti èitavu tu prièu o ratnim zloèinima i Hagu amoritizuje:
“I onda kod graðana preovladava mišljenje da smo mi ucenjena zemlja, da naši politièari èine sve što je u njihovoj moæi da iz te inferiorne i patronatske pozicije izaðemo, ali situacija nam je takva da nemamo drugu soluciju. Dakle, to je ono najstrašnije što nam se dešava u politièkoj praksi i to je dubinski razlog ovakve reakcije graðana", ocenjuje Prpa.
Odgovarajuæi na pitanje koliko je vlast odgovorna što ne èini više u procesu suoèavanja sa prošlošæu i ratnim zloèinima koje su poèinili pripadnici srpskog naroda, Popoviæ kaže da vlast oèekuje da se bolna pitanja prošlosti slegnu i nekako nestanu sama od sebe:
“Demokratska stranka èeka da to proðe samo od sebe, kao neki šumski požar; da to sve izgori i nestane, da polako biološki nestanu i te generacije koje su direktni uèesnici. To je nekakva njihova generalna strategija od samog poèetka”, ocenjuje Popoviæ.
Reportaža iz glavnog grada Srbije
Zagrepèanin u Beogradu
Putovao i zapisivao: Ladislav Tomièiæ
Tamo daleko iza Iloka, gdje za mnoge hrvatske graðane prestaje ravna ploèa - zemlja, nalazi se grad po imenu Beograd. Zalutate li ili nedajbože planirano odluèite posjetiti prijestolnicu naših "najboljih neprijatelja", grad što leži na ušæu Save u Dunav predstavit æe vam se kao prijatelj i gostoljubiv domaæin. Tek rijetki ignoranti, meðutim, u njemu neæe primijetiti nedostajuæu slagalicu za mozaik minule balkanske nam nesreæe, onu koja se s ove strane granice ne može naæi.
Za putnike kojima je nesreæa preko glave, koji su u potrazi za provodom i slatkim životom, Beograd je izvrstan izbor. Tamo æe dobiti cjelonoænu zabavu, jeftine restorane, splavove i pripadajuæe im silikonske djevojke koje uvijaju bokovima u ritmu turbofolka. Na Skadarliji ih èekaju tamburaši bez problema spremni gostu iz Hrvatske odsvirati "Ravnicu", konobari nasmiješeni od uha do uha i stari Jusuf, ulièni trgovac ružama koji tvrdi da je svoje prve poslovne korake napravio u društvu hrvatskog tajkuna Ivice Todoriæa, osamdesetih godina prošlog stoljeæa. U neposrednoj blizini središta beogradskog turistièkog života nalaze se i rock klubovi koji rade do u sitne sate i taksisti koji vas pripite èekaju da ponude vožnju za sitne novce. Ružno bi slagali kad bi rekli da nismo iskoristili ponešto od ponuðenog, ali na zabavu na ovom mjestu neæemo trošiti previše rijeèi. Kanimo, naime, iznijeti svoje dojmove o politièkom duhu grada te vas upoznati sa džepovima otpora sveprisutnom nacionalizmu, klerikalizmu i tranzicijskom kapitalizmu koji u Srbiji, jednako kao i ovaj naš domaæi, ždere sve pred sobom.
Po navedenim pitanjima, osobito po pitanju nacionalizma, Beograd je stariji brat hrvatske metropole - Zagreba. Prošetate li zagrebaèkim ulicama, na svakih stotinjak koraka oèi æe vam bosti klempavo slovo U na zidovima. Nacionalistièki simboli i parole u Beogradu æe vas zaskoèiti s gotovo svakog zida. Nacionalno osviješteni trudbenici tamo kao da rade u tri smjene. Dvije parole uvjerljivo su najbrojnije - "Kosovo je srce Srbije" i "Ne damo Kosovo". Kao kontrateža ovim porukama na nekoliko mjesta u gradu stoji crvenom bojom ispisana kratica SKOJ, uz koju je redovito nacrtan srp i èekiæ. Svakodnevni život grada ne razlikuje se od života kakav živi bilo koja druga svjetska metropola. Tek s vremena na vrijeme kontroverzni politièki ili društveni dogaðaji izmame na ulice najzagriženije zagovornike radikalnih politièkih opcija, pa u gradu nastaje kaos i lom, kakvima smo imali priliku svjedoèiti u vrijeme hapšenja ratnog zloèinca Radovana Karadžiæa ili prve beogradske gay parade. Pristojni ljudi tad se povlaèe s ulica, nijemo promatrajuæi ideološke orgije iza kojih na beogradskim ulicama ostaju kamenje, staklo i krv. Kad sve mine, ukazuju se politièki prvaci, osuðuju nasilje i pozivaju na razum. Uzrocima se bave rijetko ili nikako, jer Srbija za suoèavanje s demonima prošlosti ima taman onoliko snage koliko je ima i Hrvatska. Vrlo malo.
S obzirom na predrasude koje prosjeèan Hrvat brižno uzgaja prema Srbiji i Beogradu; s obzirom na beogradske zidove koji govore o mitovima, historijskim nepravdama i nakaradnim ideologijama; s obzirom na slike nasilja koje ste putem televizijskih ekrana gledali na beogradskim ulicama, više nego ugodno æe vas iznenaditi èinjenica da u Beogradu postoji vrlo jak pokret otpora ludilu koje u gotovo pravilnim vremenskim razmacima obuzima Balkan. Imali smo sreæu upoznati jednu od jezgri tog otpora, beogradsku mladost aktivnu na polju društvenog, kulturnog i politièkog aktivizma. Njima zahvaljujuæi, iskoristili smo priliku prisustvovati prosvjedu koji su organizirali, a koji je bez dvojbe jedan od najluðih koje smo vidjeli u novinarskoj karijeri bremenitoj izvještavanjem s prosvjeda svake vrste.
Sve je poèelo s jednom izjavom gradonaèelnika Beograda Dragana Ðilasa, koji je u nastupu lucidnosti primijetio: "Svi smo svedoci da deèaci i devojèice sede po klupama do kasno u noæ, da se tamo svašta dogaða. To bi trebalo spreèiti." Ova bizarna poruka bila je uvod u gradsku odluku o zabrani kupnje alkoholnih piæa u kioscima i trgovinama nakon 22 sata. Na dan kad je najavljena, iz jednog od džepova otpora odaslan je kružni SMS: "Na dan stupanja odluke na snagu doðite u parkiæ kod Palasa. Ulice pripadaju nama!" Poruka se proširila cijelim gradom, pa se na dan kad je Ðilasova odluka stupila na snagu, a bio je to drugi dan našeg posjeta Beogradu, u jednom od popularnih parkova u centru grada okupilo dvije do tri tisuæe mladih ljudi. Gotovo svaki od njih u ruci je imao plastiènu vreæicu s nekoliko limenki piva unutra.
- A sada pivo, a sada pivo, i tko zna kad i tko zna gde, orilo se središtem grada. Ubrzo je na lice mjesta stigla policija, ali nikakvog razloga za intervenciju nije bilo. "Deèaci i devojèice" samo su stajali i pili pivo, a iz mase je tek tu i tamo poletjela pokoja parola: "Neæemo Europu, hoæemo pivo". Bez obzira što je gostu iz Zagreba odluka gradskih vlasti bila više nego razumljiva, jer noæni život u glavnom gradu Hrvatske odavno je ubijen u pojam ovakvim i sliènim odlukama, nismo imali srca ne stati na stranu beogradske mladosti. Veæ godinama ih ubijaju nepopularnim odlukama i zakonima, a svaki od njih obrazložen je istim argumentom: "To od nas traži Europa." Nešto oko ponoæi u park kod Palasa stali su pristizati i navijaèi, jer tog dana odigravala se nogometna utakmica srbijanskog kupa izmeðu Partizana i Vojvodine, ali na sreæu - nisu se okupili u velikom broju. Na njihovu parolu: "Kosovo je srce Srbije!", alternativci su odgovorili vièuæi: "Jabuke, jabuke!" Besmislom na besmisao. Netko je vièuæi pozivao na blokadu Brankovog mosta, ali "deèaci i devojèice" nisu ga zarezivali niti pet posto. Isti je tom èovjek potom stao vikati da bi bilo dobro donijeti megafon, drugi su prihvatili, vika je bila sve jaèa i jaèa, a jedan od organizatora prosvjeda tad je rezignirano zakljuèio: "Stvorio sam monstruma." Svo to vrijeme policija je mirno stajala uz zid zgrade na kojem se koèio veliki grafit: "Ne boj se velikih ideja!" Njihova reakcija je izostala i kad su veæ podnapiti navijaèi odluèili blokirati obližnju prometnicu. Bila je to pametna odluka.
Nekolicina "deèaka i devojèica" u meðuvremenu nam je skicirala osnovne crte beogradskih prilika. Ubija ih tranzicija. Duh grada, kažu, novobogataši ubijaju bagerima, osvajajuæi svaki korak slobodnog prostora. Treba im da bi izgradili stanove, koje æe potom prodavati po cijenama sliènim onim kakve imamo u Hrvatskoj. Metar kvadratni veæ od 1.700 eura. Ubijaju ih politikom, koja je, rekosmo, nesposobna i nevoljka suoèiti se s mraènim nasljeðem Slobodana Miloševiæa i njegovih radikalnih pijuna šešeljevskog tipa. Ubijaju ih rehabilitacijom èetništva, urbicidom i ekocidom poput onog koji se dogodio na jednom od najfrekventnijih beogradskih bulevara, gdje je nedavno posjeèen predivan drvored platana. Zahvaljujuæi tim i takvim beogradskim "deèacima i devojèicama", ukazala nam se i skrivena strana grada, ona koja inicira književne festivale, organizira graðanske prosvjede protiv ideološkog ludila i skvotira napuštene tvornièke i kulturne pogone poput Inex filma u èetvrti zvanoj Karaburma. Na naše primjedbe da je grad pun nacionalistièkih parola oni su ponudili utješno pojašnjenje da to "šaraju deca" te da ih nema onoliko koliko zidne novine sugeriraju da ih ima. Dobili smo dojam da su ovim objašnjenjem najprije pokušali utješiti sebe, a tek potom nas - goste svoga grada. Njima zahvaljujuæi, nacionalistièki simboli i parole sa zidova ipak su postali manje važni u našim oèima. Protest u parku kod Palasa trajao je do šest sati ujutro.
Bolji uvod u beogradsko gostovanje nismo mogli niti zamisliti. Iduæih dana slijedilo je klasièno turistièko razgledavanje grada. Zapoèelo bi obaveznim prelistavanjem dnevnog tiska. Novine u Srbiji koštaju oko dvije kune, zbog èega su im i tiraže kudikamo veæe od hrvatskih. Ipak, njihova kvaliteta daleko je ispod kvalitete domaæeg nam dnevnog tiska, osobito lista koji èitate, a koji i u Beogradu kod upuæenih u hrvatsku medijsku scenu važi za najozbiljniji hrvatski dnevni list.
Nakon cjelodnevne šetnje, ispijanja kave na Kalemegdanu s pogledom na ušæe Save u Dunav; nakon obilaska muzeja i restorana cijenama kudikamo pristupaènijih od ovih nam domaæih, veèer je nudila bogat kulturni program. Kazalište "Atelje 212" pohodili smo s posebnim uzbuðenjem, ali naletjesmo na dozlaboga lošu predstavu Ratna kuhinja, u kojoj dobri Srbi i Hrvati pobiju svoje loše momke, potom i sami izginu, da bi u zagrobnom životu nastavili živjeti "složno kao nekad". Sluèajni namjernik koji o beogradskoj kulturnoj sceni ne zna ništa, a pogledao je samo ovu predstavu, imat æe više nego dovoljno povoda za zakljuèak da je kultura u Srbiji upregnuta u krupnu laž, gdje su sve sukobljene strane minulog rata svedene na istu ravan, bez ozbiljne analize o uzrocima i posljedicama rata koji je kao pogonsko gorivo koristio mit o Velikoj Srbiji. Veæ drugog dana ponovno smo okušali sreæu u Ateljeu i pogledali predstavu "Otac na službenom putu", koju je postavio kazališni redatelj iz Hrvatske Oliver Frljiæ. Bio je to pun pogodak. Glumaèki ansambl igrao je besprijekorno, a neke od najvažnijih poruka ovog komada niti najmanje se ne bi svidjele onima koji su se dali utjerati u spomenutu krupnu laž.
Slijedila je još jedna neprospavana noæ, obigravanje boljih gradskih klubova i svitanje uz rijeku, vrijeme kad se Beograd ukazuje u svom najljepšem svjetlu. Potom još jednom popodne u Knez Mihajlovoj ulici, gdje na svakih stotinu koraka u zasjedi èekaju ulièni sviraèi, slikari, performeri i - štovatelji lika i djela libijskog pukovnika Muamera el Gadafija. Dva èovjek stoje uz štand i bdiju nad Knjigom žalosti. Svi koji žele, u nju mogu upisati reèenice podrške libijskom diktatoru. Ide li kako, interesiramo se kod neslužbenih Gadafijevih zastupnika, a oni odgovaraju: Ide, ide, narod hrli. Potpisala se i jedna zastupnica engleskog parlamenta i njezina pomoænica." Nekoliko desetaka metara dalje, na zidu posteri s Gadafijevim likom. NATO snage za svoje ratove u Srbiji još dugo neæe imati podršku. Stvar je razumljiva, jer u centru Beograda još uvijek stoje ruševine iz akcije ovog vojnog saveza kojom je zaustavljen rat na Kosovu. One dodatno nagrðuju lice grada. Kažemo dodatno, jer u Beogradu je na svakom koraku vidljiv trag siromaštva države. Veliki broj fasada u centru grada neobnovljen je još od sredine prošlog stoljeæa, a èak i parkovna infrastruktura se raspada uslijed neodržavanosti. Tramvaji na neobnavljanim prugama ljuljaju se kao brodovi na olujnom moru, pa je pravo umijeæe u njima ostati na nogama. Jednako kao neodržavani objekti, raspadaju se i institucije, èemu zorno svjedoèi kazna koja je netom prije našeg dolaska izreèena folk divi Svetlani Ceci Ražnjatoviæ. Sud je dokazao da se reèena u malverzacijama poèetkom 2000-te godine nezakonito domogla pet milijuna eura, pa joj je odrezao osam mjeseci kuænog pritvora i obavezu da vrati - 1,5 milijuna eura. Ostaje joj, dakle, 3,5 milijuna eura za osam mjeseci sjedenja u velebnoj vili, izgraðenoj po svemu sudeæi krvavim novcem što ga je devedesetih zgrtao njezin muž, upokojeni mafijaš i neosuðeni ratni zloèinac Željko Ražnatoviæ Arkan.
Sliènih primjera raspada sustava, osobito pravosudnog, u Srbiji - baš kao i u Hrvatskoj - ima na izvoz. Generacija koja dolazi, a nije zadojena ideologijom velikosrpstva, ogorèena je ovakvim stanjem u državi, ali demokracija ne pruža previše prostora za manevar. Ili se pokloni ili se ukloni. Mnogi se odluèuju ukloniti, pa je broj školovanih ljudi koji napuštaju Srbiju zastrašujuæi. Devedesetih godina otišlo je 300 tisuæa visokoobrazovanih. Deseci tisuæa danas vrebaju priliku da krenu njihovim stopama. Ukoliko vam nije dovoljna èinjenica da ste Srbin, razloga za sreæu u susjednoj zemlji nema previše. Prosjeèna plaæa manja je od minimalne plaæe u Hrvatskoj, a jedini dašak optimizma nose sportski uspjesi, osobito uspjesi tenisaèa Novaka Ðokoviæa. S njim se danas spremno poistovjeæuje cijela Srbija. Za vrijeme njegovih meèeva ulice su puste, a ljudi u grozdovima vise pred televizorima ugostiteljskih objekata u centru. Nas je to podsjetilo na hrvatsku opsjednutost uspjesima Blanke Vlašiæ, Janice i Ivice Kosteliæ i drugih velikih sportaša s ove strane granice. Prelazeæi granicu na Bajakovu, imali smo što vidjeti. Hrvatska je našminkana kao kakva dama, na njezinom licu na prvi pogled na vide se u Beogradu tako uoèljivi tragovi raspadanja. Na žalost, ovu zemlju poznajemo i bez šminke na licu i možemo odgovorno reæi da stanje u Hrvatskoj neodoljivo podsjeæa onom koje smo zatekli u glavnom gradu Srbije. Dvije susjedne države nemaju previše razloga za optimizam.
* Tekst preuzet iz Novog lista
[Edited by corav, ruzan, glup on 31-05-2011 at 16:32 GMT]
blentava Nivo: Forumski doajen Aequam memento rebus in ardius
Registriran(a): 26-12-2010 Lokacija: Belgrade, Serbia Odgovori: 4005 IP: Maskiran
Re: Beograd
Jedan od najslavnijih italijanskih pevaèa na svetu, Cukero (Zucchero) održaæe koncert u Beogradskoj areni 19. juna, 2011. u 21h.
Adelmo Fornaciari, na svetu poznatiji po nadimku Zucchero koji mu je dao uèitelj, svoj proboj na muzièku scenu napravio je pobedom na italijanskom festivalu Kastrokaro 1981. godine. Vrlo brzo, emociju njegovih reèi i glasa poèeli su da razumeju i dele na svim krajevima sveta.
Njegov album „Blue's" iz 1987. godine prodat je u 1.3 miliona primeraka i najveæi je komercijalni proboj rok albuma ikada dostignut u Italiji. Po objavljivanju albuma, Cukero je zapoèeo turneju sa Džoom Kokerom i Majlsom Dejvisom.
Od tada, Cukero je prodao preko 50 miliona albuma širom sveta.
Njegovi dueti su legendarni! Sa Erikom Kleptonom saraðivao je na pesmi „Wonderful World" i upravo Kleptonov gitarski solo i èini ovu pesmu jedinstvenom dok je pesma „Senza Una Donna" (Without a Woman) sa Polom Jangom (Paul Young) postala internacionalni hit. Cukerovo izvoðenje italijanske verzije Stingove pesme „Mad about You" (Muoio per te) našlo se na Stingovom albumu „The Soul Cages" a sa maestrom Luèanom Pavarotijem ostvario je nezaboravno izvoðenje numere „Miserere".
Cukero je posveæen i humanitarnom radu. Sa Luèanom Pavarotijem organizovao je gala humanitarno veèe „Pavarotti & Friend" koje je preraslo u tradicionalno a aktivan je i u podršci kampanje 46664 Nelsona Mendele u okviru koje nastupa na koncertima širom sveta...
blentava Nivo: Forumski doajen Aequam memento rebus in ardius
Registriran(a): 26-12-2010 Lokacija: Belgrade, Serbia Odgovori: 4005 IP: Maskiran
Re: Beograd
Šetnja po Beogradu
Pogled iz Tašmajdanskog parka
Uploaded with ImageShack.us
Tašmajdanski park je obnovljen novèanom pomoæi naroda Azerbejdžana, na slici je spomenik Hejdaru Alijevu lideru Azerbejdžana
Uploaded with ImageShack.us
Re: Beograd
