Saucesce porodici Milic.

Na čast kolegama tužiteljima i svekolikoj javnosti evo vam jedan text sa portala Inex.hr



NEMATE pojma tko je Dijana Milić? Neki će reći da više nije ni bitno, ali ovo je priča o kojoj se ne smije šutjeti. Ona se priča vrištanjem. Zbog svih nas.

Napisali su da je umrla u 44.godini života. Ako ćemo pošteno, ubijena je. Dijana Milić u našim svjetovima ostat će upamćena kao osoba koju je samljeo i ispljunuo sustav protiv kojeg se borila. Bila je tuzlanska tužiteljica, najpoznatija po famoznom slučaju i istrazi koju je vodila protiv profesora sarajevskog Pravnog fakulteta osumnjičenih da su imali seksualne odnose sa svojim studenticama. U tijeku čitave mučne istrage bila je Pale sam na svijetu, nesalomljiva i nepotkupljena jedinka koja je hrabro jurišala da sačuva obraz ostatcima časnog pravosuđa u ovoj zemlji bez obraza, časti i ikakvih prava uopće.

U takvim zemljama, također je sasvim logično da jedan takav tužitelj kroz par mjeseci postane glavni optuženik u suludom kafkijanskom procesu. Na konto njenog "kopanja" po svetim spermatozoidnim akademskim gaćama, uslijedila idiotska protuoptužnica u kojoj se Dijanu Milić tereti, na temelju iskaza profesionalne lake djevojke – plaćenog pijuna u ovoj priči, za iznuđivanje iskaza i pokušaj spolnog odnosa sa istom. U tom trenutku počinje kazneni, moralni i javni progon ove žene u kojeg se uključuju svi, od glavnog federalnog tužitelja Zdravka Kneževića, preko lešinarskih medija do kolega tužiteljice koji su sa njenim životom i karijerom krenuli ogavno "meziti" kao sa najboljim pršutom iz hladnog podruma. Istraga protiv tužiteljice okončana je u rekordnom roku, za nepuna dva mjeseca, kao da se radi o najuređenijoj svemirskoj pravnoj državi, a ne o nakaradi zvana Bosna i Hercegovina gdje se za ukradenu kokoš čeka ročište od brat bratu, godinu-dvije dana. Dijana Milić suspendirana je s posla munjevitom brzinom i uskoro zbog metaboličkog poremećaja biva smještena na Odjel gastroenterologije UKC-a Tuzla. Zbog srčanog aresta umrla je prekjučer.

"Svi šute, papci, suci, fratri, policajci, jer su rođaci il' u istoj stranci..."

Postoji li itko u tom lancu krvožednih i beskrupuloznih igrača sa ljudskim sudbinama tko je bar za trenutak osjetio moralnu krivicu zbog ovog slučaja? Ne znam, ali izrazito sumnjam. To su lica koja na mjestu obraza imaju saliveno g***o, postojano na svim vremenskim uvjetima. Počevši od "veleuvaženih kolega" preminule tužiteljice, plaćeničke bagre koja ne zna, ne smije i neće da riješi niti jedan stvarni slučaj u ovoj zemlji. Uz sav respekt prema rijetkim, a istinskim borcima unutar tih zakonodavnih institucija, većina je tek grozomorni aparat koji živi luksuzno, a odlučuje kako im se dojavi telefonom. Klaunski podanici vladajućih oligarhija koji se tresu kao na prohladnom vjetru pred političkim bosanskohercegovačkim analfabetom. Tako je najslavniji sudski spor sa sve dostupnim videouratkom i torbom, zvan "Reket", u režiji Zlatka Lagumdžije i njegovih socijaldemokratčića, završio odbacivanjem svih optužnica. U Bosni je dakle, Valter jedini zakon i red. S druge strane, malo južnije, u Hercegovini, za vrijeme pravnih okršaja i pokušaja provedbe zakona nad kriminaliziranim političarima, dokazi, dokumenti i svi spisi bitni za pojedine rasprave jednostavno nestaju. Kao što je već postala praksa kad se u sudnici ganja ljudskom biću neuhvatljivi miš zvan Dragan Čović. Kako nestaju? Tako nestaju...jedu ih suci čitavu noć za male pare.

Omiljena riječ naših života posljednjih godina je "skandalozno". Ta riječ je preslika medijske scene koja u ovakom pokvarenom sustavu žudi za nezavisnošću, a zapravo je samo igračka na navijanje za potrebe gramzivih političkih elita. Skandalozna televizijska i novinska izvještavanja zapečatila su život Dijane Milić. Fascikla sa zapisima njene besprijekorne karijere potrgana je na najodvratniji način. Potezi koje su vukli svi oni koji su s bilo koje strane bili involvirani u ovaj izmišljeni slučaj, nisu potezi ljudi, nego ljudskog smeća.

A šta mi u svemu tome?

Dok same i uništene umiru žene koje su se školovale i kasnije borile protiv korumpiranog sustava da bi zaštitile našu djecu od podbuhlih manijaka u poznim godinama, mi šutimo. Prolazimo pored te smrti, kao pored prizora zgažene mačke na asfaltu. Malo nam je muka od viđenog, ali nam ne pada na pamet da ju podignemo s ceste, te samo puštamo da je dokrajče svi ostali prolaznici.

Ne dira nas pretjerano. Nije nam bila ni rod, ni pomoz Bog, ta tužna žena. Iako je u njenom odlasku sadržan sav užas našeg postratnog političkog društva, pravosudnog lopovskog režima, medijskog lešinarenja i ljudske bijede, iako se licem u lice borila sa svim onim što svakog od nas pojedinačno muči i koči, u našim svjetovima su istinske heroine nekakve sasvim druge ličnosti. Sponzorske štrace konzumerističkog cirkusa, napirlitane redkarpetnjače, lutke sa naslovne strane što su dobrom udajom kupile životni status i vječne kredite kod dokonih domaćica.

Kakve strašne priče ostavljamo u zalog mlađim generacijama, dok se mirimo šutke sa činjenicom da u najljepšim životnim godinama, odlaze školovani i sposobni borci za istinsku pravdu. Kojima će se, u trenutku kad se samo malo jače razmašu svojim entuzijastičnim i poštenim krilima, na ramena našiti besprijekorno uglancane laži i smontirati najmonstruozniji procesi. U našoj zemlji ušutkuju se pravedni, sude novinari, ubijaju tužitelji. Gamad je neometano u kožnim foteljama. U svoju bilježnicu upisuju još jedan plus.

Upotrebljavajući jezik kojim komuniciraju pravnici, sve mi se čini da postoje osnovi sumnje da jedan dio osoba koje na izvjesnim sajtovima smrt g-đe Milić koriste da bi iskalili vlastite frustracije i pri tome optužujući pokojnicu za navodna „nedjela“ i iznoseći njen, navodno „prljavi“ veš, ima ili je imao ozbiljne sukobe sa zakonom. Sudeći prema njihovim komentarima, očito su bili „tretirani“ od strane preminule tužiteljice, pa im se zbog provođenja zakona „zamjerila“ za vijeke vijekova. Sada, kada je više nema, potrčaše da informiraju javnost o tome. JADI JADNI. Nisam siguran (i to nimalo) da bi osoba koja je kriva, sebe osudila na smrt. Ta činjenica o pokojnoj Dijani najbolje govori sama za sebe. Naprotiv, poput mnogih bi se cerekala sa tv-ekrana i prkosila govoreći „šta mi vi možete“. Uzgred rečeno, Bosna je postala država ljudi, poput navedenih komentatora. Bez časti, bez srama, bez savjesti, bez morala. Takvima je draže da im tzv. „univerzitetski profesori“ prebiraju po kćerkinim gaćama kako bi joj nakon tog stručnog prebiranja upisali ocjenu na staklenim nogama, a ta ista kćerka će svakom od nas sutra „pravosudno“ (koje li ironije!) krojiti sudbinu. Ovaj narod u Bosni (ne generalno, ali velika većina) je bezglav, primitivan i dvoličan. Umjesto da, kada je otkrivena cijela afera „sarajevsko pravo“, budu organizirani protesti uz zahtjev za momentalno sudsko procesuiranje dotičnih „profesora“ i njihov otkaz, bh. javnost šuti. Mulci, telad, ovce. Dakle, onako kako to misli bh javnost (posebno tuzlanska i sarajevska) mnogo prihvatljivija opcija je produženo čeprkanje po kćerkinim gaćama koja će sutra biti uvažena pravnica, sudinica ili koji već k.... neće, nego pritisak javnosti i procesuiranje monstruma koji su načili zlo. Alal vjera, bh. javnosti ! Misliš da bolje zaslužuješ od ovoga ? Ne. Zaslužuješ mnogo gore. A, to gore će doći, ali polagano. No, tada će biti kasno za popravljanje bilo čega. Uvaženoj sugrađanki Milić, neka je laka zemlja i neka se njena tuga koju je u samoći ispatila punom silinom obruši na sve one koji je imaju na duši. Mi pošteni Tuzlaci želimo samo to.

U 86. godini u Sarajevu Preminula legendarna glumica Ines Fančović

Ines Fančović, doajenka bh. glumišta, preminula je u nedjelju, u 86. godini, u Sarajevu.

Ines je bila penzionisana glumica, legenda teatarskog života Sarajeva.

Većinu svoje bogate karijere provela je u Kamernom teatru 55 u kojem je radila od svog dolaska u Sarajevo 1960. godine.

U gradu u kojem je dočekala posljednje dane svog života, boravila je i tokom agresije na našu zemlju. Iako je imala priliku, odbila je napustiti Sarajevo, grad kojem je poklonila sebe.

Poslom na sceni počela se baviti 1944. godine i to kao pjevačica. Zbog operacije krajnika prebačena je u Dramu splitskog pozorišta, a kao glumica je premještena u rodni Šibenik 1947. godine.

U sarajevo je došla na nagovor reditelja Jurislava Korenića, osnivača Kamernog teatra 55.

"Iako sam rođena Šibenčanka, Sarajevo sam odmah zavoljela", rekla je Ines jednom prilikom.

U karijeri je glumila i u seriji Velo misto, brojnim predstavama Harisa Pašovića, igrala je u "Čekajući Godoa" Susan Sontag, seriji Memoari porodice Milić...

Datum i mjesto komemoracije i sahrane će biti naknadno objavljeni.

(Sarajevo-x.com)

Rudari............
180.
26.08.1991

Sjecam se da sam sjedio na betonskom zidicu, tamo na parkingu iza "mejdana", cekajuci da se otvori Metalotehna, koju smo "renovirali" preko studentske zadruge.
Odmah poslije vijesti o rudarima, nekaka budala mi isprica i neki debilni vic, o istima.
Kad ga prije smislise.
Meni je tad bilo nestvarno da more 180 ljudi poginuti, tek tako, odjednom...
Mescini i da je veliki strajk bio prije toga.
Boze, kao da je sav taj period bio dio nekog drugog zivota, necijeg tudjeg.
Neka im je rahmet i laka zemlja crna.....

Bh. književnik Nedžad Ibrišimović jutros preminuo u Sarajevu

Djela ovog bh. književnika prevedena su na desetak evropskih jezika

Poznati bh. književnik Nedžad Ibrišimović preminuo je jutros u Sarajevu u 71. godini.

Bio je i član Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. godine, a do 2000. godine je imao deset samostalnih izložbi. Ibrišimović je bio i predsjednik Društva pisaca BiH (1993. - 2001.). Djela ovog bh. književnika prevedena su na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i talijanski jezik.

"Vječnik", "Ugursuz", za koji je dobio Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva 1969. godine, "Karabeg", "Braća i veziri", "Woland u Sarajevu", "El-Hidrova knjiga", najpoznatija su djela ovog bh. književnika.

citat:

---

Crvena starka wrote:
Bh. književnik Nedžad Ibrišimović jutros preminuo u Sarajevu

Djela ovog bh. književnika prevedena su na desetak evropskih jezika

Poznati bh. književnik Nedžad Ibrišimović preminuo je jutros u Sarajevu u 71. godini.

Bio je i član Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. godine, a do 2000. godine je imao deset samostalnih izložbi. Ibrišimović je bio i predsjednik Društva pisaca BiH (1993. - 2001.). Djela ovog bh. književnika prevedena su na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i talijanski jezik.

"Vječnik", "Ugursuz", za koji je dobio Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva 1969. godine, "Karabeg", "Braća i veziri", "Woland u Sarajevu", "El-Hidrova knjiga", najpoznatija su djela ovog bh. književnika.

---

Umro je nas Sale Vilenjak.

Poslijednje vrijeme je imao srcanih problema i vjerovatno je to razlog.

Umro je jedna od osoba ovog grada koju su svi poznavali, veliki prijatelj,veliki drug...i covjek koji ce nevjerovatno nedostajati ovom gradu. Njegovi roditelji,sa mladjom kcerkom, su poslije rata otisli ziviti i raditi u Zagreb, on je ostao u Tuzli, gradu za koji je milijardu puta rekao da je jedini grad u kojem bi mogao ziviti..a zivio je za Slobodu Tuzla!!!

Sale druze i brate moj...volim te zauvijek i neka ti je laka crna zemlja.



Uploaded with ImageShack.us 

R.I.P.

Uploaded with ImageShack.us