Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
Abulafija Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 02-07-2004 Odgovori: 28828 IP: Maskiran
|
Re: Vedrana RUdan ½U Zemlji Krvi I Idiota½
Boris Dežuloviæ:Angelina Jolie i besmisao slobode
Autor: Boris Dežuloviæ
Zvao me nekidan u dva iza ponoæi Kožo da isprièa vic. Ima on taj obièaj, zovne u gluho doba noæi iz kafane da isprièa vic.
Elem, probudila se Fata u èetiri ujutro i vidjela da nema Muje u krevetu. Uplašila se ona, tražila ga na balkonu, u kupatilu i dnevnoj sobi, kad Mujo u kuhinji, u mraku, sjedi za stolom, puši cigaru i pije rakiju. "Bježi tamo, prepade me!", otresla se Fata. "Šta ti je, šta radiš tu?" "Ništa", otpije on iz fiæa, "sjedim i nešto mislim." "O èemu misliš, pobogu Mujo, u ovo doba noæi?" "Sjeæaš li se", povuèe on dim, "kad sam te ono ispratio od škole do kuæe, pa kad nas je uhvatio tvoj babo?" "Jest, jest, kad ti je reko da sam maloljetna, pa il' da me ženiš, il' da ideš dvadeset godina na robiju", malo se kao i raznježila Fata. "Kako se ne bih sjeæala!"
"E, vidiš", otpije Mujo gutljaj, "danas bi završilo tih dvadeset godina."
Nije Mujo tada prvi put zažalio, ali tek je toga dana zapravo pojmio i obuhvatio sav užas svog davnog pogrešnog izbora. Kad imaš dvadeset godina, sljedeæih ti je dvadeset cijeli jedan život, i radije bi ga èovjek - uz dužno izvinjenje udrugama za ženska prava - i sa Fatom proveo, nego u zenièkom zatvoru. Kad, meðutim, imaš èetrdeset, tih ti je dvadeset prošlo u jednom duhanskom dimu, pa shvatiš da nisi birao izmeðu Fate i Zenice, veæ izmeðu slobode moguænosti i moguænosti slobode. Ne znajuæi, jasno, da bez moguænosti slobode nijedne slobode nema, pa ni slobode moguænosti. Shvatiš to u èetiri ujutro, s fiæem rakije u ruci i cigarom u pepeljari. I ostatak života provedeš sjedeæi u mraku, sam za kuhinjskim stolom, brojeæi dane propuštene slobode.
Ako vam ovo izgleda prekomplicirano, prije za Ingmara Bergmana nego za vulgarni mizogeni vic, znaèi da - baš kao i udruge za ženska prava - niste shvatili kako je Fata iz vica zapravo Mujin fatum, sudbina koju svaki èovjek bira kad ga uhvati njen babo. I da je dvadesetogodišnjem Muji današnja pamet, ne bi on u zenièki zatvor, nego bi drugaèije proživio svojih dvadeset godina s Fatom. Dobro, to je možda malo previše bergmanovski - Mujo bi možda ipak radije u Zenicu - ali shvatili ste što hoæu reæi.
Ako niste, može i ovako.
Dvadeset godina ovoga æe se proljeæa navršiti od poèetka rata u Bosni i Hercegovini, punih je šesnaest prošlo od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Od one tri i pol godine rata ovih se šesnaest godina mira razlikuje samo po tome što ljudi ne ginu, nego umiru. Sve ostalo je isto, isti je odnos snaga, Srbi su agresori, a Bošnjaci žrtve. Hrvate æemo za potrebe ogleda iskljuèiti, oni su ionako malo agresori, malo žrtve, s njima bi to zaista na kraju ispao Ingmar Bergman.
Bošnjaèkim politièkim, kulturnim i vjerskim elitama takva pozicija žrtve u miru savršeno odgovara: sam smisao bošnjaèke nacije, kako je njene elite definiraju, sublimiran je u njenoj žrtvosti, Bošnjaci su historijski zaokruženi kao nacija preživjelih žrtava. Onog trenutka, naime, kad bi Bošnjaci prestali biti samo žrtvama, ne bi više bilo potrebe da ih se brani, sveti i žive sahranjuje, i obesmislio bi se svaki razlog patriotskih elita, koje postoje samo dok ima dovoljno èetnika za preživjele. Ako ih nema, mobilizirat æe ih bošnjaèki generalštab, jer agresor uvijek mora biti brojèano nadmoæniji, a žrtva nikad do kraja slobodna: sloboda od sjene vlastitog nišana nepregledni je, tuði teritorij u kojemu se gubi nacionalni identitet bošnjaèke žrtve.
Sustav je razraðen da funkcionira trajno i bez greške: oni koji Bošnjake ne vide samo žrtvama genocida, u startu se oznaèavaju svjedocima obrane srpskih zloèinaca, advokatima Milorada Dodika i Mladiæevim šegrtima. To je bošnjaèka Kvaka 22: borci za slobodu preživjelih Bošnjaka zapravo su èetnici koji im žele oteti slobodu za koju su pali. Pravi se bošnjaèki patriot bori, naime, za slobodu teoretske moguænosti, za tu su slobodu pali njegovi heroji, a ne za stvarnu moguænost slobode, koja ukljuèuje i onu najstrašniju i najpogubniju slobodu, slobodu od vlastite žrtve.
Državna slavljenja takve žrtve obièno su spektakularna i najèešæe se održavaju u Zetri, poput nedavne premijere filma Angeline Jolie "U zemlji krvi i meda". Nisu, naravno, ovdje važni ni Angelina ni njen film: ista je to, najzad Angelina Jolie i isti je to film zbog kojega su prije samo nekoliko mjeseci, èuvši da se u njemu silovana Bošnjakinja zaljubljuje u Srbina, ratni veterani, seoski hodže i ministri kulture Angelinu proglašavali èetnièkom kurvom. Da bi joj sad, èuvši da zaljubljenu Bošnjakinju u filmu siluju Srbi, uruèivali Zlatni ljiljan. Ko bi Jolie, sad je gori.
Ritual u Zetri ionako nije bio zamišljen kao premijera jednog filma, veæ kao sveèanost meðunarodnog priznanja, dobijanja službenog certifikata žrtve. Kako je to nakon premijere objasnio vrhovni filmski kritièar u BiH Mustafa ef. Ceriæ: "Film Angeline Jolie najbolje je što se Bosni i Hercegovini dogodilo od Daytonskog sporazuma."
Angelina Jolie je, dakle, za Bosnu i Hercegovinu ono što je Sasha Baron Cohen alias Borat Sagdijev bio za Republiku Kazahstan, dakle ozbiljna meðunarodna referenca, samo sa suprotnim predznakom. U takvoj jednadžbi - ako su Angelina i Borat suprotne vrijednosti - isti pak ispadaju Bosna i Kazahstan, mali vilajeti kojima treba priznanje hollywoodske porte. Što, naravno, ide na štetu Bosne, jer kazahstanske elite barem nikad nisu Cohenov film oznaèile najgorim što se Kazahstanu dogodilo od proglašenja nezavisnosti.
Politièkim, kulturnim i vjerskim elitama takva je šteta, kao kolateralna, ukalkulirana u žrtvu. Bošnjaèka nacija dobila je za nju meðunarodni ISO-certifikat, a ako se Mujo i usudi posumnjati u sam smisao takve žrtve, èiji je sav historijski rezultat država u kojoj æe najbolje što se u šesnaest godina mira dogodilo biti jedan hollywoodski film - ako dakle makar i na èas umjesto moguænosti poželi slobodu - to se, jasno, raèuna u veleizdaju i sabotažu svete bošnjaèke neslobode.
Da je Mujo, naime, onoga dana mogao birati - da bude pobjednik u troipolgodišnjem pravednom ratu za slobodu s jedne strane, ili žrtva dvadesetogodišnje okupacije s druge - do sad bi, jebiga, veæ prošlo i tih dvadeset godina. Ne bi više bio samo žrtva. Bio bi slobodan èovjek i slobodan Bošnjak.
Umjesto da za kuhinjskim stolom u èetiri ujutro, s fiæem rakije u ruci i cigarom u pepeljari, broji dane propuštene slobode i èeka nekoga da siðe pitati ga šta mu je. Sve se nadajuæi da æe to biti Angelina Jolie.
Tekst preuzet iz Osloboðenja
|
23-02-2012 at 13:13 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 46
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Adnan_, Adnan_ IRAQ, Ajvi, antepavelic, goca, Herodot.H, joskobra, Lastavica, LilyL, nele73, Pasha_car_aga, rafa, SEMY_, Tuc-Muc-SRB, zaza
|
FORUM : Tuzlarije : Vedrana RUdan ½U Zemlji Krvi I Idiota½ |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|