Ako Fahro pocne da skuplja smece iz SDA nece mu se stranka proslavit ,ipak su ovi trensferi vise licne prirode (citaj materijalne) nego iz nekih neslaganja sa partijom a pogotovo nekakvih ideala .

citat:

---

KlOn wrote:
Ako Fahro pocne da skuplja smece iz SDA nece mu se stranka proslavit ,ipak su ovi trensferi vise licne prirode (citaj materijalne) nego iz nekih neslaganja sa partijom a pogotovo nekakvih ideala .

---

Prema informacijama koje su mogu dobiti po našim lokalnim sredinama, stotine i stotine ljudi prijavljuju se na mailove i telefone Radončićeve stranke, tako da se već sada može govoriti i novom bošnjačkom preporodu ili o novom pokretu u Bošnjaka, kakav je u pionirskoj fazi postkomunizma bila Stranka demokratske akcije, koju su vjerovatno za sva vremena uništili Sulejman Tihić i oni koji su podržavali njegovu i našu karikaturu.


--------------------------------------------------------------------------------



Činilo se da će se žabokrečina na bošnjačkoj političkoj sceni okameniti. Već godinama vladaju iste pozicije, isti ljudi, iste laži. Dođu izbori, narod nema za koga, pa glasa za iste. A isti po istom. Iz tog ringišpila beznađa u narodu se izrodio očaj, a u političara oholost. Narod je osjetio blokadu svih svojih potencijala, okupiranih svevlašćem bošnjačkih političara. Od njih se nije moglo dahnuti. Ni kahnuti. Oni su postali svjesni, ma presvjesni!, svoje nedodirljivosti, nepromjenjivosti, preuzvišenosti, zbog koje su mogli rahat da planiraju dobitak svih narednih izbora, do Sudnjega Dana. Narodu kako god da bude, njima, političarima, bit će dobro, jer će biti na vlasti, i oko vlasti, a neka vlast mora postojati, a narod za nekoga mora glasati, a drugih i boljih od njih nema... Traje to tako bezmalo dvije decenije, pa zašto ne bi još?! Tim prije što nije bilo nikakvog nagovještaja, nikakvog vjetrića, da bi se išta krupnog na političkoj sceni u Bošnjaka moglo dogoditi. Jer sve krupno se već izdogađalo: tri su najjače bošnjačke stranke postale tri privatne prćije svojih lidera, i tu je tačka. Ostale kombi-stranke, naravno, nisu nikome nikakva prijetnja. U ambijentu žabokrečine narodna je patnja mogla ključati još godinama, kao što je ključala i uvirala već godinama, ali se ništa ne bi promijenilo. Stvari se mijenjaju politikom, i ljubavlju politike prema narodu, a bošnjačka je politika doktorirala maćehinstvo prema Bošnjacima, kakvo su prema podanicima iskazivali srednjevjekovni vladari u svojim privatnim državama. I kad se činilo da je svaka mogućnost promjene već blokirana i usisana u glavne strukture moći u bošnjačkom društvu, dogodilo se ukazanje Fahrudina Radončića, moćnog biznismena, medijskog magnata, čija politička moć nikada nije čitana kao moguća konkurencija, već kao sredstvo. Političari su se navikli da Radončića vide kao marketinšku motku za preskakanje izbornih prepona i ubrzani dolazak do cilja, a da mu se zauzvrat revanširaju ako čime mogu. No, u ovom odnosu Radončić je bio taj koji je dijelio milost, jer je preko moćne medijske mašinerije gospodario jednom od najpoganijih strasti – strašću za slavom. Političari su bivali obanđijani svojim slikama i u fazama Radončićeve milosti potpuno ovisni o njegovim migovima. No, u svemu što je isprobao, Radončić nije isprobao sebe. Holivudska priča Fahrudina Radončića bila bi nepotpuna bez reditelja koji ulazi u svoj film. Kao Alfred Hičkok.

Lider iz svijeta pismenosti

„Ti si ipak samo novinar“ – rekao mi je jedne prilike jedan političar koji je prije nego što je postao političar vozio kamionče ili autobušče, ne sjećam se više. Ne znam više o čemu smo pričali, ali se dobro sjećam te rečenice, koje se vjerovatno ne bih sjećao da me nije na neki način povrijedila. Ono „samo novinar“ u mojim je ušima odzvanjalo kao „garib“, neko ko je obilježen svojim jadnim javnim poslom pa ne može biti ništa više od te bijede koja se zove „novinar“. Ja ne bih nikome, pa ni šoferu, mogao kazati: „Ti si ipak samo šofer“, jer smatram da i šofer ima pravo da postane „bravar“, tj. predsjednik. Haman smo jednaki? No, političari valjda misle da su oni „jednakiji“ od ostalih, da su nekim čudom odabrani da baš oni budu ispred i iznad svih drugih. U našem ne(o)komunističkom društvu političar se tretira kao vrhunaravni autoritet, umjesto da bude narodni sluga, komunalac, neko ko će slušati pametne i administrirati ekspertne programe. S obzirom na naopaku logiku, u našoj se politici namnožilo svega i svačega, samo ne pismenih ljudi. Zato je normalno da neki bivši šofer kaže novinaru: „Ti si ipak samo novinar“, jer za njegove šoferske horizonte ništa ne znače institucije pismenosti i civilnog društva koje kreira ta pismenost, pošto on politiku doživljava kao trgovinu u kojoj se umjesto kamionske ture sada trguje sa turama glasova za usvajanje ili neusvajaje nečijeg interesa. Politika je u nas trgovina, ona najprljavija, kojom se prodaje, a zapravo rasprodaje, narodno dobro i dostojanstvo. Političari su šverceri, šibicari, podvodači, a stranke obična dioničarska društva koja okupljaju ljude zainteresirane za materijalni interes, a ne za ideju, domovinu, narod. S obzirom na proces negativne selekcije, kojim su uklanjani pismeni i sposobni, a dovođeni neobrazovani i podobni, koji će podržavati poredak liderskog svevlašća, logično je da se u bošnjačkoj politici nabrala kritična masa ljudi koji nit' šta razumiju, nit' smiju da razumiju, osim sudjelovanja u zadovoljenju ličnih profiterskih potreba. Profiterstvo je u bošnjačkoj politici izraslo na nivo apsolutne ideologije, gdje ne postoji ni jedan jedini milimetar prostora i za šta drugo. Sve je pretvoreno u pare, u jagmu, u agresivnu gramzivost, u ime koje u bošnjačkoj politici više nema slova, nema riječi, ima samo režanje, mumlanje, preživanje, i zvjerlanje okolo, u strahu od sposobnih i moralnih, protiv kojih se udružuju lobističke bratije havljača bošnjačke budućnosti. Bošnjačka politika je pretvorena u obespamećenu životinju sa kojom se nema o čemu komunicirati, jer ta životinja kao jedini oblik komunikacije raspoznaje svoje nagone za žderanjem. Sve ostalo je pučina gluposti i nepismenosti, odakle pismenost i mislenost u Bošnjaka izgleda kao mentalni feler. Bošnjačka politika je zanemarivanje bošnjačkog naroda i njegovih potreba promovirala kao vrlinu, a ljubav prema Bošnjacima kao manu, kao idiotizam kojim se jedino još bave oni što nisu pri čistoj pameti. Ko je vidio voljeti narod!? Ko je vidio žrtvovati se za narod!? Ko je vidio udostojiti narod sklapanjem ugovora o ponudama, obećanjima i rokovima, kako je to predvidio Fahrudin Radonačić?! Narod je tu da gmiže pred političarima, da izvrće džepove na svakom koraku, kako bi se od te jedne po jedne marke moglo sakupiti dovoljno para za stomačne cisterne ovih crnih rupa. Ti likovi koji se kao pseće sline razvlače po zastupničkim klupama najzanimljiviji su kad se susretnu sa pojavama, bilo ličnostima ili događajima, koji simboliziraju suštinu bošnjačkog naroda, njegov kulturalni identitet i dignitet. Bivao sam prisutan kada bošnjački političari u naše velikane blehnu kao u budale, jer im nije jasno kako neko može biti velikan a da nije na vlasti. Sva veličina bošnjačkog naroda danas je strpana u bošnjačku vlast koja pojma nema o bošnjačkom narodu i koja bi prvo trebala da prođe jedan kurs iz kulturne i političke povijesti bošnjačkog naroda da bi znala u čije ime govori i sa kakvom težinom raspolaže.
S obzirom da je Fahrudin Radončić na jugoslovenskom tržištu bio jedan od najtalentovanijih i najperspektvinijih novinara, da njegova javna pojava proizilazi iz svijeta pismenosti, kao što je iz svijeta pismenosti proizilazila i pojava Alije Izetbegovića, te da on može u punom kapacitetu razumjeti smisao rečenice: „Ti si ipak samo novinar“, koja simbolizira odnos bošnjačke politike prema pismenosti, bez koje nema naroda - za očekivati je da bi njegova politička inicijativa mogla u bošnjačkom političkom biću uspostavljati poredak normalnosti i perspektivnosti.

Patriotizam kao preporuka

Gotovo da se nema šta komentirati u onome što je Fahrudin Radončić naobećavao prilikom promocije svoga ulaska u politiku. Očit je njegov autorski dar da kreativno unaprijedi obećanja, tako da ova njegova izgledaju svježe, privlačno, domaćinskije od svih drugih koja su se pretvorila u parole koje više i ne čujemo. Njegov ekonomski patriotizam skladno je poduprt sa nekoliko veoma konkretnih patriotskih stubova, tipa, zaštite Bošnjaka od pravosudnog progona iz velikodržavnih centara, ili zaštite i reafirmacije djela Alije Izetbegovića. On otvoreno govori o „dvostrukoj agresiji“, o pobratimskoj vezi s&h hegemonije, o postojanju „četničkih i ustaških pokreta“, a što u toj formi dosad nije pripomenuo ni jedan bosanskohercegovački političar. Ovaj patriotski blok njegovih ponuda je poduprt konkretnim dokazima, iz dva razloga: prvo, zato što taj kurs godinama već drži „Dnevni avaz“, za razliku od svih drugih jačih medija u Sarajevu; drugo, zato što taj kurs ne drže bošnjački političari, koji posljednjih godina uopće ne govore o progonu Bošnjaka, već se šutnjom dodvoravaju svojim velikodržavnim s&h mentorima, računajući da nema polaganja računa. Eh, evo - ima - sada, kada Radončić radi to što oni nisu radili, kada najavljuje kontinuiranu političku zaštitu bošnjačkog naroda pred svekolikim progonima, i kada time razotkriva hipokriziju dosadašnje bošnjačke politike.
Radončić će dobiti više podrške nego što se u ovaj čas može očekivati. Ta podrška neće biti podstaknuta samo odnosom prema Radončiću, kao Bošnjaku koji dobro misli i koji je dovoljno bogat da ga se ne može kupiti, već će biti podstaknuta i nagomilanim nezadovoljstvom bošnjačkog naroda, kojemu je dozlogrdio ćorsokak u kome su političari postali poreznici, a ne narodne sluge. Masa odstranjenih kvalitetnih kadrova iz bošnjačkih stranaka, ili onih koji uopće nisu imali političkog anagažmana, i svoju i našu šansu vide u Radončićevoj stranci, kao prostoru u kome će se cijeniti pamet, pismenost, kvalitet, ideje, a ne klimoglavost i svi drugi derivati negativne selekcije. Prema informacijama koje su mogu dobiti po našim lokalnim sredinama, stotine i stotine ljudi prijavljuju se na mailove i telefone ove stranke, tako da se već sada može govoriti i novom bošnjačkom preporodu ili o novom pokretu u Bošnjaka, kakav je u pionirskoj fazi postkomunizma bila Stranka demokratske akcije, koju su vjerovatno za sva vremena uništili Sulejman Tihić i oni koji su podržavali njegovu i našu karikaturu.

Šansa za narod bez šanse

Niko nije bez mahana, pa ni pokret Fahrudina Radončića. Prva je nezgrapan, patetični naziv stranke, koji imenom – Savez za bolju budućnost – podsjeća na neku jednokratnu koaliciju, a ne na instituciju koja treba da u političkoj povijesti Bošnjaka bude kamen temeljac konačnog nacionalnog odrastanja. Radončić inače kuburi sa naslovima i nazivima, pa je i „Avazovom“ sedmičniku nadjenuo pozlaćeno ime „Global“, što me podsjeća na jednog mog komšiju koji je pržionici kafe u našoj mahali nadjenuo ime „Palas“. No, možda još nije kasno da ovaj važni pokret dobije odgovarajući, skroman i kulturan naziv.
Potom, Radončić često naglašava svoje bogatstvo, a to je toliko znano da nije za pomena. Moglo se kazati kako politku treba osloboditi od profitera, a u ime ljudi koji će narodu davati, a ne od naroda uzimati. Njemu se čak potkralo kako će „njegovu alternativu aktuelnoj vlasti činiti bogati ljudi u politici, koji nemaju potrebe krasti od naroda“ – pa ispada da ljudi koji nisu bogati imaju potrebu da kradu. Bošnjaci nisu zainteresirani za Radončićevo bogatstvo, ali jesu za njegov patriotizam, koji je primjereno promovirao. Ako je narodu potreban novi Alija, onda takav mora izaći iz knjiga, a ne iz tornjeva. Mada su tornjevi u Sarajevu najbolja preporuka za Fahrudina Radončića - ne zbog svoje materijalne vrijednosti, već zbog njegovog duhovnog nastojanja da ostavi graditeljske tragove u vremenu i prostoru. Opet je do duha, a ne do para. No, razumjeti je i Radončićevu potrebu da narodu poruči kako njemu ništa od naroda ne treba, osim povjerenja.
Postoji još nekoliko problema. Opet ćemo dobiti lidera, a ne instituciju. Kad nema lidera, nema ni institucije. A kad je lider institucija, onda su tu i razne opasnosti po demokratiju. Radončić bi morao ispraviti grešku Alije Izetbegovića i Bošnjacima ostaviti nacionalne institucije, a ne svoj muzej i nekog Sulejmana Tihića. Zanima nas i šta će biti sa „Dnevnog avaza“, koji je dosad slovio kao glas bošnjačkog civilnog društva, a sada bi se mogao preroditi u stranačko glasilo Radončićeve partije. No, Bošnjaci nisu u poziciji da biraju, pa su neki minorni kompromisi sa idealnim rješenjima mnogo bolji od nacionalne katastrofe u koju su vladajući bošnjački političari dotjerali bošnjački narod.
Fahrudin Radončić je šansa za Bošnjake: prvo, jer Bošnjaci nemaju nikakve druge šanse; drugo, jer Fahrudin Radončić ima duhovni i graditeljski potencijal koji je bolji od svega postojećeg na bošnjačkoj političkoj sceni.

Fatmir Alispahic


„Saff“, broj 252, 2. oktobar 2009.











[Edited by KlOn on 16-11-2009 at 06:00 GMT]

forever, ti kao provjereni krstoser i usmrdjeli chetnik imas vise turskoga od svih Bosanaca...deder knjigu ushake i vidi koliko je serbija bila pod Turcima, a koliko Bosna, pa ce ti biti (valjda) jasno da su serbi blizzi turcima GENETIKOM od Bosnjaka... pa svoje komplekse lijeccite ratnim zloccinima i genocidom. 

citat:

---

Ego wrote:
forever, ti kao provjereni krstoser i usmrdjeli chetnik imas vise turskoga od svih Bosanaca...deder knjigu ushake i vidi koliko je serbija bila pod Turcima, a koliko Bosna, pa ce ti biti (valjda) jasno da su serbi blizzi turcima GENETIKOM od Bosnjaka... pa svoje komplekse lijeccite ratnim zloccinima i genocidom.

---

Radončiću skandiralo više od 5.000 ljudi
Tribina Saveza za bolju budućnost (SBB) BiH, održana u Domu mladih Kulturno-sportskog centra Skenderija, 19. novembra je bila najposjećeniji događaj u Sarajevu, ali i u cijeloj BiH. Veliki broj članova i simpatizera stranke koji su u osnivaču i predsjedniku SBB-a Fahrudinu Radončiću vidjeli lidera koji našu zemlju može povesti naprijed, s nestrpljenjem je očekivao da čuje glas nade u bolje sutra.




Kolone automobila sa zastavama Saveza, ali i države BiH, počele su pristizati nekoliko sati prije početka oficijelnog dijela programa. Sala Doma mladih bila je premalena da primi više od 5.000 ljudi koji su željeli prisustvovati ovom velikom događaju.




Umorni od obećanja

Dijete šehida, mlada i perspektivna članica SBB-a, otvorila je skup tužnim podsjećanjem na izgubljenog oca. Prisjetila se nesreće koja ju je zadesila, izgubljene mladosti, razočarenja, zbunjenosti i sumnje u bolje sutra.

- Umorna sam od onih koji obećavaju i ne ispunjavaju obećanja. Zbog toga sam večeras ovdje. Zbog toga sam u Savezu za bolju budućnost BiH. Pozivam i vas da isto učinite - kazala je u emotivnom obraćanju prisutnima.

Ništa manje emotivan i nabijen patriotizmom nije bio ni govor predsjednika Saveza dobitnika najviših ratnih priznanja FBiH Dževada Rađe. Upoređujući vrijeme u kojem su borci ARBiH bili heroji sa situacijom kakva je danas, Rađo je ocijenio da država i njeni građani nikada nisu bili u gorem položaju.

- Danas ispred nas postavljaju ograde. Međusobno nas dijele. Ponižavaju nas! Vlast koju imamo ne štiti institucije i građane, već sebe i svoje fotelje. Danas smo tu da promijenimo ovakvu situaciju - rekao je Rađo.

Osim nekadašnjih pripadnika ARBiH, demobilisanih boraca, obespravljenih i nezaposlenih građana, na sinoćnjoj tribini SBB-a mogao se čuti i glas istaknutih ljekara, uspješnih biznismena, sportskih radnika, taksista i ostalih kojima je Savez za bolju budućnost pružio šansu da, predvođeni liderom ove stranke, krenu u borbu protiv nepravde.

Izlazak Adnana Terzića na binu izazvao je oduševljenje u sali Doma mladih. Bio je jedan od rijetkih političara koji su imali vlast u rukama i koji je ispunio sve što je obećao narodu. Poručio im je da će to zajedno sa SBB-om ponovo učiniti.

- Znamo da BiH nema budućnosti bez Evrope i znamo kako do nje doći. Britanski premijer Toni Bler (Tony Blair), bivši njemački kancelar Šreder (Schroeder), Berluskoni (Berlusconi), Erdoan (Erdogan), Baroso (Barroso)... pokazali su da su prijatelji BiH i da ova zemlja ima njihovu podršku. Međutim, oni nam mogu pomoći, ali ne i raditi naš posao. Nisam ušao u ovaj projekt da bih ponovo bio premijer. Tu sam da bih prenio znanje i iskustvo koje imam mladim ljudima koji će ovu zemlju povesti naprijed - istakao je Terzić.

Aplauz podrške nije bio uskraćen ni velikom pjesniku, publicisti, hrabrom Bosancu i kosmopoliti Abdulahu Sidranu. U pjesničkom stilu, Sidran je podijelio emocije s građanima BiH.

- U Sarajevu više nisam kod kuće. Ne skidam ni cipele kad dođem u svoj dom. Pazim da u njemu ne zažmirim, bježim iz njega kao da je uklet. Oni, gospodari grada, iz mog srca su iščupali Sarajevo! Ali, nas naš Gospodar uči da se osuši ruka onome ko ruši, a nagrađuje onoga koji gradi - kazao je Sidran.

Loša vlast

Gromoglasni aplauzi, erupcija oduševljenja, ovacije i skandiranje popratili su izlazak predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića na binu. Aplauz, koji se prolamao salom Doma mladih, trajao je nekoliko minuta.

- Petnaestogodišnja vlast predugo je mislila na sebe, a premalo na obične ljude. Previše se brinula kako da sačuva rukovodeća mjesta i privilegije, a ne o tome kako da narod živi bolje. Loši političari pravili su lošu vlast, a loša vlast napravila je sistem negativne kadrovske selekcije. U prvim redovima nije bilo mjesta za obrazovane, vrijedne i sposobne. Sve je to dovelo do stanja nesigurnosti po budućnost ove zemlje i svih njenih građana - kazao je na početku izlaganja predsjednik SBB-a.

Upozorio je da će ono što će se dešavati u narednoj godini do izbora i još četiri godine mandata buduće vlasti, bez imalo dramatizacije, biti borba za opstanak BiH, a posebno ravnopravnosti bošnjačkog naroda unutar nje.

- U narednih 12 mjeseci ulazimo u bitku koju ne možemo i ne smijemo izgubiti. To je bitka za budućnost ove zemlje i naše djece. Naša namjera i nijet su časni, a takvima Bog pomaže - istakao je Radončić, što je popraćeno gromoglasnim aplauzom.

Osnivač SBB-a poručio je da sposobni i hrabri ljudi ove zemlje nemaju moralno i historijsko pravo da sagnu glavu, da šute, da budu kukavice i da trpe neviđenu nesposobnost.

- Nemojte da vas nesposobni političari iz bošnjačkog korpusa plaše novim ratom. Za Bošnjake najveća opasnost nisu ni Srbi, ni Hrvati, a naročito nije međunarodna zajednica. Za Bošnjake je najveća opasnost nesposobna vlast. Nema novog rata. Tu su garancije Dejtonski sporazum i međunarodne snage EUFOR-a. Želimo da ujedinimo BiH i da ujedinimo sve njene narode i naročito potpuno pocijepane Bošnjake - rekao je Radončić.

Obećao je i da Savez za bolju budućnost BiH "sudbinu države neće prepustiti korumpiranoj valsti u FBiH, ali ni velikodržavnim centrima, mračnim duhovima Karađorđeva, pa ni laktaškim političkim drvosječama".

- Također, narod nije politički faktor i nema svoje dostojanstvo i vjerodostojnost nacije, ako nema i svoje vjerske temelje. Svjedoci smo da je na nekim javnim servisima ogromno vrijeme potrošeno da bi se dokazao kriminal, korupcija i čak pedofilija u našoj Islamskoj zajednici. Ta haranga traje mjesecima, pa ispada da su za ovu zemlju i njene nevolje najveći krivci ljudi iz Islamske zajednice i mi muslimani, a ne jedan krvolok Radovan Karadžić, kojem se sudi u Hagu. Kao što štitimo nju i njeno pravo na neometano djelovanje, bit ćemo i protiv ataka na druge vjerske zajednice u BiH. Bit ćemo protiv i svake vrste diskriminacije ili majorizacije na račun Srba ili Hrvata - poručio je Radončić.

Ipak, kazao je da će se najveća bitka za očuvanje BiH u budućnosti voditi u ekonomiji. Stoga ova stranka želi velike i masovne javne radove, gradnju hiljadu kilometara autoputeva, elektrana...

Najveće gradilište

- Izbore shvatamo i izbornu pobjedu doživljavamo kao potpisivanje javnog ugovora s narodom. Želimo da se sva energija okrene ka ekonomiji i da nakon prve dvije godine vlasti od BiH napravimo najveće gradilište u regionu. Novaca i stručnjaka imamo. Mi taj posao znamo. Mnogi misle da sam ja napravio ekonomsko čudo u Sarajevu. Ali, Bošnjaka kao što sam ja, vjerujte, ima na stotine. Ali, oni moraju izbiti u prvi plan - zaključio je Radončić.

Za samo dva mjeseca stranci se u vidu pristupnice priključilo više od 55.000 ljudi. Najvećim rezultatom u ova dva mjeseca Radončić je ocijenio vraćanje nade državi i narodu.

- Naša strategija je - ne da se svađamo, međuentitetski, međustranački, unutarstranački - već želimo da ponudimo moćnu političku i ekonomsku alternativu u borbi protiv siromaštva - istakao je Radončić.

Žele nas uplašiti

- Postojeće političke stranke s razlogom su se uplašile pojave Saveza za bolju budućnost BiH. Pokušavaju nam prišiti najpodlije i najprljavije stvari. Mi na sve to imamo demokratske i legalističke odgovore, a imamo i najteže pitanje za njih - pokažite nam šta ste za narod i državu korisnog uradili za ovih 15 godina od rata na ovamo - rekao je Radončić u Domu mladih.

Učiti od najboljih

Spominjujući ime rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, predsjednik SBB-a poručio je da moramo učiti od najboljih.

- Naš rahmetli predsjednik Izetbegović izbjegavao je da javno polemiše s teškim ratnim zločincima kakvi su bili Krajišnik i Plavšićka, ali je uspio da s fašističkom strankom kakva je bila SDS političkom mudrošću dobije jedinstvene saobraćajne tablice, jedinstvenu monetu i jedinstvene oružane snage. Nama spominjanje lika i državničkog djela prvog predsjednika Predsjedništva BiH ne treba da bismo time dobili izbornu pobjedu. Mi ćemo pobijediti na bazi pozitivnog programa i ekonomije, struke, nove političke mudrosti - istakao je Radončić, naglašavajući da stranka na čijem je čelu neće dozvoliti da se ruši državnički kamen temeljac Alije Izetbegovića.

Vrijeme je da vjerujemo u BiH

- Za vrijeme turske vladavine mi smo gledali u Carigrad, za vrijeme Austro-Ugarske Bošnjaci su gledali u Beč, od 1918. do 1992. godine Bošnjaci su gledali u Beograd ili krajičkom oka u Zagreb. Došlo je vrijeme da gledamo i vjerujemo u sebe i u našu BiH. Ovo je naša zajednička država i mora se pojaviti historijski trenutak, historijska stranka i energija koja će od nas graditi narod koji iskreno zna da može učiniti monogo više za sebe, region i Evropu nego što je to do sad bio slučaj - rekao je Radončić.

Treba Fahri dati šansu, kad je on mogao doći u sarajevo sa torbicom a sada ima to što ima, znači da zna i može
Još kad mu se Sića, Šabovići i slični s naših prostora priključe, Tuzlanski kanton će biti Švica

 

Insallah, doci cemo i mi na bijelu listu sengensku.
 

Mislim da je on iz Plava, a to je Crna Gora a ne Srbija.Izvinjavam se ako grijesim


Po meni mislim da ce prljavi Hari uzeti izbore.Ne vjerujem da ce Radon dobiti vecinu glasova Bosnjaka za predsjednika.A,on ce i nezvanicno unistiti stranku Sda.Vidjet cete sve to na izborima.Sdp da nema Zlaja Vehabija Hater i Dijaspora odjebaus, bi mozda imao vise glasova.Jes bas u Tuzli ga nesto gotive, pitam se sto.Ali, ne vjerujem da ce dobiti ista glasova tamo

Gotive ga u Tuzli zato sto je SDP uspio spasiti sto je SDA sa svojim partnerima uspjela unistiti u ostalim dijelovima BiH. Kad se pogleda, fasisti su unistili sve nekada multietnicke sredine (Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Doboj, Bijeljina,...). Tuzla je posljedni bosanski grad u BiH za razliku od ostalih bosnjackih, srpskih, hrvatskih i podijeljenih. To je zasluga gradjana i stranke u kojoj vide gradjansku i antifasisticku opciju.