Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
Lida Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 12-06-2008 Lokacija: Tuzla, Odgovori: 7274 IP: Maskiran
|
Re: Re: IN MEMORIAM
citat: statebriga wrote:
dragi forumasi, u ime clanova porodice, zahvaljujem se na vasim izrazima sucuti...
sprovod je u srijedu, 17.02.10. u 14.30 od komemorativnog, a ukop na groblju bukovcic
jos jednom, hvala svima.
Draga moja curo, izvini, bila sam bolesna, kasno sam èula, taènije juèer. Primite moje iskreno sauèešæe, ti i cijela porodica.
Stvarno mi je žao. Priroda je najbolji dizajner.
|
20-02-2010 at 22:41 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
bosnjobosnjo Nivo: Forumas sa iskustvom 100% bosanac Registriran(a): 30-06-2008 Lokacija: najdraza Odgovori: 245 IP: Maskiran
|
Re: IN MEMORIAM
7. marta 2003. godine preselio gazija Mehmed Alagiæ
General Mehmed Alagiæ je veæ dugo živio s onu stranu života. Èekao je da ode. Bog æe ga nagraditi za velika djela za koja ga je kaznio njegov narod. Sudbina generala Mehmeda Alagiæa je paradigma bošnjaèkog prokletstva.
General je osvajao bisere, vraæao ih u školjke, oslobaðao zvijezde, u bukete slagao ruže vjetrova, ne bi li svoju zemlju i njene ljude darivao rahatlukom i dobrotom. General je bio umjetnik patriotizma! Nije imao vremena ni talenta da èeka zahvalnost. Živio je stvaralaèki èin. Ali ni u crnom snu nije slutio da æe postati griješnik zbog svoje ljubavi. Njegova ljubav je bila roditeljska, bespovratna, darivana u vjeri da je najveæa nagrada za insana kad iza njega ostane život.
Univerzum bi se raspao kad bi djeca kasapila roditelje. Civilizacija traje zbog zahvalnosti. Raspala bi se buduænost ako bismo ponižavali prošlost. Zato se danas raspadaju Bošnjaci, poput zagnojene, truhle rane. …Taj narod napušten od sebe.
U proljeæe 2001. prvi put sam bio u Sanskom Mostu. Èudnovat grad. Miriše na vodu. U ravnici je, zelenijoj od zelene boje. Vazduh što ga pronosi Sana, umiva oèi. Bistrije je. S mosta se vide ribe u Sani. Tu je normalo da ljudi i ribe žive zajedno. Sana je puna riba. Grad je pust od ljudi. Široke ulice i pokoji èovjek. Ljudi napadnom srdaènošæu kao da nastoje sakriti tišinu. Nad ovim gradom ledbe neke tajne. Ima nešto nedoreèeno. U prvi mah pomislim da iznad svih naših gradova u kojima su èinjeni zloèini lebdi taj miris karanfilèiæa. – Ovdje su ubili doktora Mehu, iz pištolja, sa pola metra, tijelo je ostalo satima… – kaže Mido i pokazuje spomen-ploèu, u blizini mosta. – Tamo su ubili… Svud su ubijali. Grad je pun lebdeæih biljega. Ubijali su i u Trebinju, Višegradu, Zvorniku, ali rane ne vidi niko. Rane osjete samo ranjeni.
Grad je u ratu bio geto za Bošnjake. Od 30.000 Bošnjaka, preko 5.000 se nije uspjelo izvuæi. Od 25. V ‘92. do 10. X ‘95. oni su živjeli život Jevreja u Hitlerovoj Njemaèkoj. Bog sami zna koliko je teško u ovako lijepom gradu èekati smrt. Blizu hiljadu Bošnjaka je likvidirano, prema potrebi. Sretnici su deportovani. Oko 500 je doèekalo oslobodioce. Iz pravca Kljuèa, nakon što je ushašovio i oplijevio Kupres i Vlašiæ, u rodni grad je ušao general Mehmed Alagiæ. Èinilo se da je svanulo. Ovu prièu mi je kazivao Mido dok me te kišne noæi vodio da vidim kuæu u kojoj živi general. Noæ je, uèinilo mi se da je ta malehna kuæa zarasla u mahovinu.
Sjetio sam se kako sam davno gledao u kuæu Ismeta Mujezinoviæa, kao da gledam samog velikog slikara. Bilo je neèeg sakralnog u ovom gledanju generalove kuæe.
Mehmed Alagiæ je bio insan od sna. Smisao života je mjerio kolièinom zasanjanog. Kao i svaki duhovan èovjek. Njegov angažman na funkciji opæinskog naèelnika nije bio politièki, veæ umjetnièki. Drukèije se ne može objasniti poratna renesansa Sanskog Mosta. Za nekoliko mjeseci, general je probudio volju za buduænost. Kažu, Sanjani su tada udisali jutro. Gradilo se, vraæalo se, proizvodilo se, voljelo se… Bilo je lijepo živjeti snove.
General je uputio poziv na povratak, svih. U grad su se slili prognanici iz 27 opæina, da u tom ozraèju optimizma èekaju povratak u Prijedor, Kozarac, Banja Luku; iz mehke Skandinavije su se vratili prognani Sanjani, u pustoš, da grade smisao života; opustjeli grad je odjednom imao 10.000 više stanovnika nego prije rata. Bio je veæi i moæniji od Bihaæa, po svemu. General je opèinio 75.000 ljudi.
Vjerovali su u hajr patriotizma. I vidjeli ga. Sanski Most je bio horizont Bosne.
Zakratko.
U Sanskom Mostu sam drugi put bio u oktobru prošle godine. Bio je nekakav skup. U salu je ušao general Alagiæ. Iz njegovog tijela je iscijeðen život, pomislio sam. Kao i iz ovog grada. On je hodao zato što je živ, a ne zato što mu se živi. Jedini titraj smisla osjetio se u sjeti okupljenih na velika vremena, kad je Sana ima svoj san.
General je umro mjesecima prije svoje smrti. Umro je od poganluka kojim je, kao kakvim ðubretom, zatrpana njegova ljubav. General bi sigurno pregrmio i tu bitku da naspram sebe nije vidio hordu bošnjaèkih hajvana. Nije to bio jedan vo, veæ stotine volova, iz SDA, iz Armije, iz Islamske zajednice. Bila je to pojava, a ne incident. Bošnjaèki politièki organizam je uživao u uništenju Mehmeda Alagiæa.
Bila je to skladna erupcija smrada, razvrata, besmisla. Bilo je to ono što mi jesmo.
Prvo su se minderaši iz SDA nadigli da generala smijene sa funkcije naèelnika i da mu sude za montiranu zloupotrebu položaja. Sudili su mu, mjesecima.
Onda su se nadigli da ga, ranjenog, polumrtvog, predaju Haškom tribunalu. Neko je morao biti žrtva. U zoru, 2. augusta 2001, kao posljednjeg otpadnika, uhapsila ga je njegova policija. U ARBiH sigurno ne postoji general koji je ispisao više naredbi o poštivanju Ženevske konvencije. Po povratku iz Haga, Sanski Most je svome generalu priredio velièanstven doèek. Bilo je veæ kasno. Politièki narod se mora buditi prije nego što podnese žrtve. General je odveæ živio s onu stranu života. Èekao je da ode. Jer ovdje, meðu nama, ovakvima, taj moralni gorostas nije imaš šta tražiti.
Tamo, kud je otišao, èekaju ga njegova velika djela. Bog æe ga nagraditi za ono za šta ga je kaznio njegov narod. Ako se nekad Bošnjaci vrate iz otpadništva, pod okrilje Božije Milosti, razumjet æe poruku generalovog muèeništva.
Dotad, pojavljivat æe se nur uz obale Sane. Mnogi æe ga vidjeti.
Neka ti je vjecni rahmet bosanski gazijo.
|
07-03-2010 at 21:04 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 43
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Adelin, ajsha, ameee, borac 92-96, KING_K6, mario, PANTER-3, saljefura, Sasa1980, sascha2012, TzAmelllll, von Karkin, willeke
|
FORUM : Tuzlarije : IN MEMORIAM |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|