Napustio nas je još jedan plemeniti, svake hvale vrijedni èovjek. Prekjuèer, u 61. godini, umro je Dragan Houdek, sin Petra, bližim prijateljima poznat i kao Džigi.
Ko iole poznaje život kulturno-umjetnièkih društava u Tuzli, znat æe o kome je rijeè. Dragan Houdek pripada onoj najsjajnijoj generaciji igraèa i plesaèa iz sastava Kulturno umjetnièkog društva “Bosna”, do posljednjeg rata KUD “Mitar Trifunoviæ Uèo”, koji su ime Tuzle i Bosne i Hercegovine, a nekada bogme i Jugoslavije, proslavili na brojnim turnejama diljem svijeta.
Dragan Houdek pripada generaciji velikana tuzlanskog folklora, zajedno sa Džemom, Vahidom, Stoletom, Èimpetom, Mufom Spreèom i mnogima drugima, koji su, kada bi zaplesali, zaigrali, podvrisnuli i zapjevali, posmatraèima dizali kosu na glavi od ushiæenja, ljepote, maštovitosti.
Uporedo s nastupima za prvi ansambl KUD-a, Dragan Houdek je bio uèitelj mlaðih generacija igraèa i plesaèa. Mada porijeklom Èeh, uvijek se, kao i njegova braæa, osjeæao i predstavljao pravim Bosancem, Tuzlakom.
Odlazak ljudi poput Dragana Houdeka, osiromašuju našu sredinu, grad. Svi mi, koji smo ga poznavali, siromašniji smo za dobrog èovjeka, uvijek veselog i zabavnog, radišnog i odanog. Otišao je tiho, nikoga ne ostavljajuæi ravnodušnim zbog toga. naprotiv!
Neka mu je vjeèna slava i hvala!
Posljednji ispraæaj Dragana Houdeka, obavit æe se sutra, 10. marta 2010. godine, u 16 sati, ispred Komemorativnog centra u Tuzli, dok je ukop predviðen na Gradskom groblju Trnovac. (tl)
iskreno iznenaðena i duboko žalosna zbog smrti mog školskog druga Dragana (ekonomska škola Tuzla),pocivaj u miru. Suæut porodici Houdek.
Amira Barakoviæ-Junuzoviæ
R.I.P. Tana ;((((
Kao sto neko vec rece gore jest nas ova godina krenula....uzas...
Znam Tanu od svoje 8 godine,poznavala sam mu i roditelje...Sad kad pomislim da nitko od njih nije medju zivima....suze mi same idu niz lice....Ostao mi je uvijek u sjecanju mada vec duze vremena ne zivim u Tuzli... ;(((((
Mnogima od vas je krik ove zene ostao urezan u pamcenje. Tuzna prica porodice Mehinovic. Sin Damir poginuo na sarajevskom ratistu, kcerka Amira poginula 25 maja na Kapiji, otac umro na grobu kcerke...ne zna se tacno kad, umrla je teta Semsa.
cupo Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 21-10-2003 Odgovori: 24024 IP: Maskiran
Re: IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
Šemsa Mehinoviæ
Mnogima od nas koji smo preživjeli rat u Tuzli, krik Šemse Mehinoviæ nakon masakra na Kapiji, ostao je urezan u pamæenje. Tužna, pretužna prièa porodice Mehinoviæ. Sin Damir poginuo na sarajevskom ratištu, kæerka Amira poginula 25 maja na Kapiji, otac umro na grobu kæerke...a kako smo saznali, danas 12.04.2010.godine oko 13h iz stana je izneseno tijelo mrtve Šemse Mehinoviæ.
- Šemsa je živjela na prvom spratu u b4, ulaz 3. Živjela je sama. Zadnjih par dana je nisu viðali pa se i ne zna kad je umrla, tek danas je neko prijavio, valjda se osjetio neugodan miris iz njenog stana - prièaju komšije.
Krik Šemse Mehinoviæ nakon masakra na Kapiji
- Upozorenje radi se o teškim snimcima
"Iz knjige "Ubistvo svitanja" autora Fatmira Alispahiæa.
Amira Mehinoviæ 21 godina
U jednom ratnom zapisu, sarajevskom, proèitala sam da otisak koji granata iza sebe ostavi, na asfaltu, ljudi su nazvali ruža.
Kakva li ironija, zar ruža nije potvrda za ljubav i ljepotu? Ruža od pocijepanog asfalta samo je jedna bezazlena slika u odnosu na onu koja potom slijedi; pored ruže je pas koji liže led od prolivene ljudske krvi, dok sluèajni prolaznik nemoæno pokušava da ga liši tog zadovoljstva.
Zbog ove i bezbroj drugih mraènijih slika koje su naša stvarnost, brecnem se danas i ja (kao i autor spomenutog zapisa) pred svakodnevnim normalnim stvarima, kojih je danas i suviše malo ili skoro da ih uopšte i nema.
Posljednja tragedija koja je mnoge potresla je smrt i drugog djeteta, Nasudina i Šemse Mehinoviæ, koja je to veèe, sluðeno, smogla snage da kaže svijetu: "Ljudi, èetnici mi ubiše i drugo dijete!"
Snimak kada majka Šemsa prepoznaje svoju kèer u mrtvaènici u tuzlanskoj bolnici Amira je ubijena to veèe, a sin - vojnik 1992. negdje na sarajevskom ratištu. Ne mogu da vežem tragedije ali znam da je ova toliko teška i bolna, jer za majku Šemsu i oca Injeta (kako ga ona zove i njegovi prijatelji) život je stao.
Postoje porodice u kojim granice izmeðu djece i roditelja nema. Tako je bilo i u porodici Mehinoviæ, koju su èesto pratili teški dani, al´ ljubav i slabost koju su nosili jedno za drugo, štitila ih je od nepravdi i zla. Nakon Damirove smrti Inje i Šemsa nisu smjeli izgubiti snagu, imali su Amiru.
Amira je bila njihova desna ruka, djevojèica koja je željela postati sudija, vjerujuæi da æe tako biti na pomoæi svim obespravljenim.
Amire više nema, uzeli su i nju. Inje i Šemsa danas su sami. Smrt svoje djece vidjeli su i, više ništa ne može da im se desi.
- Znala sam da æe moja Amira poginuti. Majke vam, bolan, instinkt imaju. Te veèeri znajuæi da je granata pala na centar grada izbezumljeno sam ponavljala: Amira i Edisa su mrtve, Amira i Edisa mrtve, Amira i Edisa... Edisa je bila drugarica moje Amire, posestrile su se, poginule su zajedno. Eto. Dragi bože, neka se na glavama ovih evlada nesreæa završi... Al` bože, zašto mi uze oboje!?
Tako je zapoèeo naš razgovor o Amiri, sa majkom Šemsom Mehinoviæ. Dok razgovaramo, prelistavam album s fotografijama primjeæujuæi da i onaj mali broj fotografija sa zaustavljenim Amirinim osmijehom veæ je uramljen i izložen pogledima roditelja i prijatelja. Sve Amirine stvari su na starom mjestu: okaèene igraèke na zidu, koje se godinama èuvaju, kasete, Agata Kristi, Preveri... i Amirin duh.
- U moj san došao Amirin Duh i isprièao mi je kako je umrla: kada je granata pala pogoðena sam bila u nogu, lijevom rukom oslanjala sam se da ne bi glavom udarila o granitnu kocku, onda sam se pridigla i drugi geler pogodio me u vrat. Pala sam -veli majka Šemsa.
Vjeruj Allahu, Amira nije mrtva, njen duh sada živi u nekom cvijetu i sigurno æe ponovo doæi u Šemsin san. Roditelji Amirini, jaki su ljudi i to je ono što ih danas izdvaja od obiènih. Dragi Bože saèuvaj u njima snagu, a podari je svim drugim majkama i oèevima, koji danas unesreæeni nose golemu tegobu."
Re: IN MEMORIAM 
