BKC Tuzla Koncert The Beatles Tribute Band

Da se ne zaboravi!

Sjecanje na krvavi 2.decembar 1992.godine

Tuzlaci će se još dugo sjećati tog krvavog 2.decembra 1992.g. i naselja Slatina jer su se toga dana zauvijek ugasili životi naših deset sugrađana i to Bošnjaka, Srba i Hrvata. Uslijed četničkog granatiranja Tuzle, sa položaja tzv. Vojske Republike Srpske na Majevici, u tuzlanskom naselju Slatina poginuli su: Šefika Bajić, Amira Mujačić, Amela Žunić, Ivica Bajtalo, Emir Sarajlić, Milena Ljubojević, Faruk Šakambet i Blagoje Jović, dok je na desetine civila ranjeno. Istoga dana, u Rudarskoj ulici, od posljedica četničkog granatiranja, ubijena je djevojka Danijela Miholić. Među poginulima na pijaci na Slatini, gdje su naši sugrađani tokom rata pokušavali da zarade i prežive, bila je i žena u poodmakloj trudnoći koja je na svijet trebala donijeti jednog malog Tuzlaka ili Tuzlanku.



Nakon što su 15.maja 1992.godine tuzlanske patriote izvojevale odlučnu pobjedu pri napadu agresorskih snaga na grad i njegove stanovnike, počelo je sistematsko i bezdušno granatiranje gradskog područja Tuzle.



U periodu od 15.05.1992. pa do 25.08.1995. Tuzla je tučena sa 1420 projektila raznih vrsta i kalibara. Oko 90 posto tih projektila ispaljeno je sa lokaliteta Majevice, a ostalih 10 posto sa lokaliteta Ozren. Tuzla je u tom periodu granatirana minobacačima 120 mm; haubicama 105mm, 122 mm i 155 mm; topovima 76 mm, 85 mm i 130 mm; tenkovima i raketama zemlja-zemlja tipa «Volhov», ali i kasetnim projektilima.

Granatiranje Tuzle 11.maja 1994.godine


Granatiranje Tuzle 1995. godine


Građani Tuzle su stradali prilikom odlaska na posao, čekajući autobuse gradskog saobraćaja, prilikom ispraćaja poginulih i umrlih (sahrane), a neki čak i u svojim kućama i stanovima. Tokom djelovanja artiljerije Istočno-bosanskog korpusa tzv. Vojske Republike Srpske pričinjena je i značajna materijalna šteta na stambenim, privrednim i poslovnim objektima i gradskoj infra-strukturi. Suprotno Ženevskim konvencijama artiljerija Istočno-bosanskog korpusa tzv. Vojske Republike Srpske djelovala je i po objektima Univerzitetsko-kliničkog centra na Gradini.





Podsjećamo, tzv. Vojska Republike Srpske pod komandom Radovana Karadžića i Ratka Mladića u Tuzli je, u periodu od 1992 do 1995.godine, granatama ubila više od 200, a ranila preko 1000 civila. Za sistematsko terorisanje i ubijanje naših sugrađana još niko nije osuđen, osim u slučaju masakra na Kapiji 25.05.1995.godine. Za zločin nad mladošću Tuzle osuđena je tek jedna osoba, major tzv. Vojske Republike Srpske Novak Đukić, kojeg je Sudsko vijeće Suda BiH proglasilo komandno odgovornim za ovaj zločin i osudilo na 25 godina zatvora.

(Tuzlarije.net)


[Edited by cupo on 02-12-2012 at 00:42 GMT]

[Edited by cupo on 02-12-2012 at 00:43 GMT]

BKC Tuzla Koncert The Beatles Tribute Band part 2

BKC Tuzla Koncert The Beatles Tribute Band part 3

Međunarodni dan osoba sa invaliditetom

Vlastitim aktivizmom do boljeg položaja u društvu

Treći decembar, Međunarodni dan osoba sa invaliditetom povod je da se na različite načine ukaže na odnos društva prema više od tristo pedeset hiljada osoba sa invaliditetom od kojih većina pripada najugroženijoj i najsiromašnijoj grupi stanovnika Bosne i Hercegovine. Tako je danas u Hotelu Tuzla Informativni centar za osobe sa invaliditetom „Lotos“, u saradnji sa drugim organizacijama osoba sa invaliditetom, tradicionalno, desetu godinu zaredom, organizovao prijem za predstavnike institucija vlasti, nevladinih organizacija, medija i drugih.



Cilj skupa bio je da organizacije osoba sa invaliditetom prezentiraju svoj rad u prethodnoj godini, te da se aktueliziraju problemi i teme na kojima bi se u narednom periodu moralo više raditi, a kako bi kvalitet života i uključenost u društvo pojedinaca sa invaliditetom bio promijenjen na bolje.



- Izražavamo naš protest i nezadovoljstvo odnosom društva prema osobama sa invaliditetom, jer je, uprkos usvojenim međunarodnim i našim dokumentima kojima se uređuje oblast invalidnosti, stanje osoba sa invaliditetom, promijenjeno, ali na gore, rekao nam je Suvad Zahirović, izvršni direktor Informativnog centra za osobe sa invaliditetom „Lotos“ iz Tuzle.

U našem gradu, ali i širom Bosne i Hercegovine, osobe sa invaliditetom su i dalje najsiromašnija, najisključenija i najdiskriminisanija grupa građana i suočavaju se sa nizom prepreka koje proizvodi društvo, a koje ih onemogućavaju u uživanju ljudskih prava i sprječavaju njihovu uključenost u aktivnosti zajednice. U zavisnosti od vrste oboljenja mogu se naći odgovarajući poslovi, ali se u praksi invalidne osobe vrlo često odbijaju iako su sposobne obavljati određeni posao. Kriza koja je sve prisutnija u našoj zemlji negativno se odražava i na njihov položaj. „Kao odgovor na krizu, institucije vlasti planiraju sprovođenje reformi kojima bi bili značajno smanjeni, ili u potpunosti ukinuti dosadašnji vidovi podrške osobama sa invaliditetom, a što je neprihvatljiv odnos“, dodao je Zahirović. Sve navedeno, je dovoljno za iskazivanje zabrinutosti, ali i razlog za poduzimanje hitnih akcija kako bi se stanje istinski počelo mijenjati i kako bi svi koji su nadležni preuzeli svoj dio odgovornosti, ali iskazali spremnost za novi, drugačiji odnos prema pravima i mogućnostima osoba sa invaliditetom.

U sklopu prijema organizovana je i prodajna izložba osoba sa invaliditetom, koji su na ovaj način poslali poruku da se vlastitim aktivizmom gradi bolja budućnost. Na izložbi su se našli ručni radovi: ukrasne kutije od keramike, svilene marama, slika na staklu, ukrasni ramovi, ukrasne šolje, svijećnjaci, mirisni sapuni i svijeće, kutije za nakit, magneti, ogrlice, čestitke, ručno bojene figure...









Međunarodni dan osoba sa invaliditetom obiljeležava se od 1992. godine, kada je Generalna skupština UN usvojila rezoluciju kojom se sve zemlje pozivaju na obilježavanje tog dana s ciljem da se invalidima omogući jednako uživanje ljudskih prava i ravnopravno sudjelovanje u društvenom životu.

(Tuzlarije.net)

Međunarodni dan osoba sa invaliditetom

Djela Sadka Hadžihasanovića pred tuzlanskom publikom

Ko se boji dekoracije još?

U Međunarodnoj galeriji portreta Tuzla otvorena je izložba pod nazivom “Ko se boji dekoracije još?” autora Sadka Hadžihasanovića, koji je porijeklom iz Bihaća, a trenutno živi i radi u Torontu u Kanadi. Autor Hadžihasanović je bio spriječen da prisustvuje otvaranju izložbe, a okupljenima su se obratili akademik Enver Mandžić i Dženan Jusufović, direktor Međunarodne galerije portreta.



Svi koji poznaju slikarstvo Sadka Hadžihasanovića, zasigurno će biti iznenađeni onim što sada umjetnik radi i što je pokazao na izložbi u Tuzli, rekao je akademik Enver Mandžić.



- Ova izložba pokazuje nam umjetnika koji koristi printane materijale, kao potrebu za slikarske intervencije. Na štampano platno koje se koristi za tapaciranje namještaja ili druge oblike unutrašnjeg dizajna npr. tapete, umjetnik unosi slike, likove i scene koji daju živost. Motovi su različiti od onih nama prepoznatljivih scena rata do aktuelnih događaja naše svakodnevnice, kazao je Mandžić.

Izložbu "Ko se boji dekoracije još" skupa su realizovali Međunarodna galerija portreta Tuzla i Gradska galerija iz Bihaća.

- Duži period su trajali dogovori kako bi se ostvarila saradnja između kulturnih institucija Bihaća i Tuzle. Također smo tražili adekvatnu izložbu sa kojom bi se oni predstavili u Tuzli, pa smo tako odlučili da to budu djela Sadka Hadžihasanovića. U našem fundusu se nalaze i njegova dva djela iz 1983. i 1987.godine, sa kojima je osvojio nagrade na nekada prestižnim izložbama jugoslovenskog portreta. Saradnja između kulturnih institucija će se nastaviti i u budućem periodu, i sigurno da je ćemo imati šta pokazati bosanskohercegovačkoj javnosti, rekao je Dženan Jusufović.



Devetnaest djela je predstavljeno tuzlanskoj javnosti, a rađena su kombinovanom tehnikom na štampanom platnu (toile). Izložene slike su različitih dimenzija, u skladu su sa estetikom po kojoj je autor poznat: likovi na njegovim djelima evociraju i slikarstvo i crtanje, referiraju se na žanrove popa, dadaizma i kolaža.







Sadko Hadžihasanović rođen je 1959. godine u Bihaću. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1982. godine. Postdiplomski studij završio je u Beogradu dvije godine poslije na Fakultetu likovnih umjetnosti. Reprezentira ga Paul Petro u Torontu u Kanadi i Kunstahaus Santa Fe, Meksiko i USA . Prije odlaska u Kanadu imao je 25 samostalnih izložbi u bivšoj Jugoslaviji, a nakon toga izlagao je u najznačajnijim svjetskim galerijama u Otawi, Windsoru, Quebecu, Regini, Almi, Vankuveru, Montrealu i mnogim drugim.

Izložba ostaje otvorena do 11.decembra.

(Tuzlarije.net)

Udijelite sirotinji 12.12.2012.

AMOIC-najava predavanja u Tuzli