citat:

---

statebriga wrote:

pa da, starija gospodja, moram je persirat

nego, nisam ja ters, samo svasta znam i ne volim da me se zayebava, a da ne kazemo da znam pricat, cudo

---

Prvi porod, ma nemam pojma ni sta me je snaslo. Samo mi rekla u DZ da ne cekam noc, poslije rucka da se lijepo odmorim i pravac Gradina. Gore me smjestise, meni nesto svejedeno do kad nisu pocele oci ispadat'. Znam da sam pjevala osstaaariiicuuu neeecu znatii i da sam nesto pala u bandak.
Drugi porod, sve lijepo poradila po kuci, ispeglala, zaprijetila muskinju da me ne cekaju ako sta zbrljave i uprljaju, sjela u auto i opet Gradina. Tu noc prespavala k'o sto duugo nisam, nista me ne boli do ujutru. Smjestise me tam' u radjaonu, malo one infuzije da brze ide i odose svi, al' u salu. Nesto hitno.
Dok se doktor vratio, sestra me je porodila. Kaze on, sad cemo mi to zacas!! Ma sta zacas kad sam se vec porodila!!!! Auuu...dodje neki specijalizant, s rukama u dzepovima, nesto mi zagleda dole..Sta gledas? Auu, moglo bi ovdje dvije-tri kopcice!! Gledam mu one ruke, nesto prsti debeli k'o u Safeta mesara. AA neee, ti neces! Ode on kobajagi da se pripremi. Neerminaaa (tako se zvala babica), daaaj malo povidona i skupi mi ove noge, zeno draga!! Tako i bi. Utekoh ja mesaru, sa mojom princezom na prsima

ihhh kad bi smijo prićat...
kroz kake sam muke jaaaaa prošoooo

citat:

---

primus inter pares wrote:
ihhh kad bi smijo prićat...
kroz kake sam muke jaaaaa prošoooo

---

Bila je ova tema vise puta i ja svaki put napisem pa da i ovaj put , da kad se moja mama poradjala bilo dva razreda akusera i gledali tako da sam imala publiku

izuzetno težak...7 dana prije termina...nije bilo bolova,dali mi indukciju nakon što je ultrazvukpokazao i doktor rekao da je mutnaa plodova voda,znači beba pati i zrela je izlazak vani...dadoše mi neku laganu indukciju i priključiše me na CTG (ili tako nekako,uglavnom se na monitoru čuju otkucaji bebinog srca i izlazi traka na kojoj se očitavalu kontrakcije..elem od 8-11 prije podne ravna linija)...trajalo do nekih 18 popodne,sa identičnom scenom koju je imala i STB,kad je došla načelnica (crvenokosa vještica mačije zelenih očiju) i kojoj sam obećala da ću je šutnuti nogom ako ne odloži makaze kojima je pošla da mi probije vodenjak....elem,uspjela je samo da mi pojača dozu sintocinona i da napravi totalni haos u organizmu,jer sam dobra dva sata imala kontrakcije na dva i po minuta ,koja stiže jedan drugu,a nisam bila dovoljno otvorena da bi krupna beba izašla napolje...oko tih famoznih 6 popodne,nakon 10 sati onog kloparanja i lastike koja me stezala preko stomaka,dovezli su aparat za vakum...doktor me umirivao navrćući "kalotu" na vakumsko zvono,da će sve biti u redu ,jer beba ima gustu kosicu ,crnu kao zift.... sve je bilo u tri minute gotovo,beba se poprilično namučila,imala je ocjenu 8 i u prvoj i u 5-oj minuti..a onda se začuo plač naljljepši na svijetu,i istog trena se sav bol zaboravio....stavili su to malo biće na moja prsa,a instiktivno ,a nesvjesno (što valjda rade sve porodilje prvorotke) sam joj prebrajala prstiće na majušnim rukicama... ...i onda je došla babica Radmila da je pridrži dok je doktor prekidao vrpcu kojom je to biće bilo još uvijek vezano za mene ...dok sam slušala babicu kako naglas diktira u knjigu "živo žensko čedo,broj 34,dužina 54,obim glave 34,težina 4 kile i 520 grama..." i stavljajući nam onaj "satić" sa brojem 34 obema na ruke,ja sam lagano uvedena u anesteziju da bi mogli da "profircaju" "rajsfešlus " od 42 zupca...bila je duboka noć kada sam se probudila iz anestezije,sa nogarima uvis,gologuza,sa rukama umotanim u spavaćicu,sa sve buketom civjeća na prsima...mislila sam da sam umrla...prelazak sa stola na feltrage je bio veoma bolan i pomalo komičan,jer je dežurna babica koja me je preuzela bila sitna mlada ženica visine od metar i žilet..ali na moju sreću veoma spretna...vožnja feltragama do lifta i sobe je trajala čitavu vječnost,a svaku spojnicu na podnim pločama sam prebrojala jaucima....
intresantno je bilo što je u boksu do moga bio obavljen jedan porodjaj kome je prisustvovao muž i budući otac...koji je ljekar po struci...porodilja je bila savršeno pripremljena mlada žena,i sve je skončalo za 10 minuta,ali u trenu kad je radjala začuo se tresak i padanje instrimenata po podu...novopečeni otac je ošino u neosvest i prostro se po box-u kompletnom dužinom i širinom

[Edited by soraya on 22-02-2012 at 02:02 GMT]

ehh.kako vi to sve slikovito opisaste vidim ja da se zene dovode do ludila u tom sistemu i na porodajnom stolu,,
ja sam po vasem pisanju shvatila da sam ja jedna velika sretnica sto sam bas
oba djeteta rodila u njemackom sistemu,
pa da opisem prvo razliku u pripremama jedne porodilje na zapadu ..posle petog mjeseca trudnoce porodilji se dodjeluje babica koja je prati do poroda sto znaci njihova filozofija poroda se u glavnome poklapa sa individualnim zeljama trudnice kako se i gdje zelite poroditi ,
to znaci priprema oca i majke na zajednickim kursevima kod babice pocinju vrlo rano tako da se buduci roditelji vec na ovakvim kursevima dobro izvjezbaju za taj cin
pored disanja pred porod dolaze vjezbe oca kako podrzavati buducu majku u toj tehnici disanja i kako joj odagnati porodiljne bolove,,i upoznavanje s razlicitim metodama poroda prigrusena svjetla,,veliki francuski krevet ili velika kada napunjena toplom vodom gdje se oboje buducih roditelja opustaju sve do samog poroda gdje trudnica izade iz vode na krevet za poradanje sto se tice ovih bolnica parovi dolaze mnogo ranije prije poroda na dogovoreni termin upoznaju cjeli tim bolnice sestre,,babice ljekare obilaze ove porodajne sobe za trudnice i na kraju imaju termin pogadanja koji nacin poradanja na kraju zele ,,ja mogu samo da pohvalim volju svoga muza koji me je do zadnje sekunde pratio sa nasa oba djeteta u porodajnim salama i koji je sve moje torture agresije momacki podnio pri samom porodaju ja sam odabrala prigruseno svjetlo,,svjecice i francuski krevet ,,,samo kada bolovi naidu sam ga zamolila da izade jer volim da patim sama a imam nekakvu medicinsku indijansku dusu,,,jake mame ne stenju i ne placu i nisam htjela nista protiv bolova mislila sam samo neka sve ide prirodnim tokom,,,u dobrobit bebici iako su oba poroda bila na vjrme sto znaci 40 do 41 sedmica trudnoce sve normanlnim tokom bez komplikacija mada kada razmislim oboje djece sam cekala za moj pojam dugo po 10 sati,,i sto je najznacajnije babica se trudila do zadnjeg da me ne sjece razvlacila je matericu na sve mogu ce nacine i uspjela,,mada danas kada gledam iz daljine svih podataka se i ne sjecam nakon dva dana sam izlazila iz bolnice i ovdje imate i kucnu njegu ,,babica dolazi jos mjesec dana posle poroda i podrzava novorotkinje u dojenju i povijanju djeteta sa ocevima ,,e sad moram ici a znam da nisam sve detalje opisala

citat:

---

Abulafija wrote:



Ja ovo ne vjerujem

---

citat:

---

soraya wrote:


Možeš da ne vjeruješ kolko hoćeš ,ali evo još jedne...niti sam imala strije niti sam se ijednom tokom trudnoće namazala bilo kakvim preparatom ili uljem po stomaku ili bilo gdje...takva koža valjda,elastična...jedna jedina stvar koja je i meni bila čudno-smiješna je pigmentacija u vidu precizne linije po stomaku od pupka do ispod grudi(kao da je flomasterom povučena) širine 2 mm,kao zift crna.....Nekoliko sati nakon poroda te crte više nije bilo...

---

citat:

---

Bambi wrote:


Kao linea nigra ali samo kontra?

---