Arapsko proljeće je počelo nadahnuto mirnim protestima u Tunisu. Rezultat je bio neočekivano brz i efikasan: ostavka Hosnija Mubaraka u Egiptu u februaru 2011. g. Ubrzo se prenijelo u Libiju, Jemen i Siriju (u XVI vijeku, kao dio Otomanskog carstva, poznata kao Šam, kolijevka skoro svih Allahovih poslanika). Razvoj situacije u Siriji, na žalost, nije imao isti ishod kao u drugim državama. Vrlo brzo, mirni protesti protiv vladajućeg sistema prerasli su u krvav građanski rat koji je za dvije godine odnio oko 90.000 života i uzrokovao raseljavanje više od 4 miliona stanovnika.

Opozicione snage čine razne militantne grupe i struje. Najglasnije su Al Nusra, čiji je vođa al Julani nedavno iskazao vjernost Zavahiriju (vođi Al Kaide), Slobodna vojska sirije, koju čine uglavnom sekularni sirijski državljani, te desetci manje prominentnih grupa. Na užas koji se dešava u Siriji, Zapad ne reaguje brzinom koja bi dozvolila manja stradanja. Barem nama, ovo nije ništa ni iznenađujuće, ni novo. Neefikasnost i usporenost međunarodne zajednice smo sami iskusili u nedavnoj prošlosti. Diplomatski procesi u Siriji, koji se sastoje od mnogobrojnih pokušaja diplomatskog pomirenja zaraćenih strana, uključuju procjenu štete i koristi za one koji bi se trebali uključiti u pružanje druge vrste podrške ugroženoj strani.

Jedan od otežavajućih faktora za zaustavljanje rata u Siriji predstavlja povezanost Al Nusre s Al Kaidom. Ni jedna opoziciona grupa nije dovoljno jaka da zaustavi rat, a Zapad, s druge strane, se plaši da svaka druga vrsta pomoći (npr. oružje) ne završi u rukama terorističkih organizacija. U ovom času, dok se sve grupacije na izvjestan način bore za svrgavanje režima i vlastitu prevlast, situacija je najteža izmučenom narodu Sirije.




[Edited by hanumicag on 17-05-2013 at 17:28 GMT]

Na žalost, naši mladići izgleda u nedostatku dubljeg poznavanja islama i pravila džihada odlaze polako u Siriju, nasjedajući na propagandu krvarenja ummeta. U Siriji se bez dvojbe vodi žestok i krvav rat između režimskih elevijskih pristalica i opozicije, gdje režimske snage vrše nezapamćene pokolje nad opozicionim snagama i njihovim porodicama. Međutim, sirijske snage su se javno izjasnile da im ne treba pomoć u ljudstvu već u oružju, hrani i obući, baš isto što smo i mi tražili 4 godine rata. Osim toga, prema mišljenju uleme (islamskih učenjaka i akademika), upitno je kako bi u Siriji i mogao biti džihad kad se muslimani iz opozicije bore protiv muslimana-elevija (u islamu je tako da ko god izrekne šehadet, pripada muslimanima i njegov nijet u vjeri je između njega i Allaha dž.š. koji jedini može prosuditi da li mu je nijet iskren ili nije). Ovi naši mladići se izgleda nadaju da će pistići šehadet kod Allaha dž.š, i otići u raj s hurijama zato što odlaze pomagati braći po religiji. Međutim, džihada nema dok vođa ne pozove u džihad ("kital"), znači nema ga na inicijativu šejhova u drugim državama (što je slučaj kod nas), ili radi želje pojedinca za šehiđenjem. Džihad pojedinca se može provesti samo nenasilnim sredstvima, odnosno prenošenjem istine o religiji ili borbom pojedinca protiv svojih vlastitih (nedozvoljenih) strasti.

(Opširnije u članku Radija Slobodna Evropa: http://www.slobodnaevropa.org/content/selafisticki-borci-iz-bih-na-ratistima-sirom-svijeta/25003939.html)

[Edited by hanumicag on 04-06-2013 at 15:18 GMT]

Ako nekoga zanima ...
nečiji blog ,
ne znam kako sam stigao ..
kako "pobunjenici" kolju djecu

Objavio/la Ruyah u 08:09, print, #
14.06.2013.
Da ne šutiš!!


http://oneummah.blogger.ba/

Greater Middle East

citat:

---

VV Cephei A wrote:
Greater Middle East

---

citat:

---

hanumicag wrote:
Na žalost, naši mladići izgleda u nedostatku dubljeg poznavanja islama i pravila džihada odlaze polako u Siriju, nasjedajući na propagandu krvarenja ummeta. U Siriji se bez dvojbe vodi žestok i krvav rat između režimskih elevijskih pristalica i opozicije, gdje režimske snage vrše nezapamćene pokolje nad opozicionim snagama i njihovim porodicama. Međutim, sirijske snage su se javno izjasnile da im ne treba pomoć u ljudstvu već u oružju, hrani i obući, baš isto što smo i mi tražili 4 godine rata. Osim toga, prema mišljenju uleme (islamskih učenjaka i akademika), upitno je kako bi u Siriji i mogao biti džihad kad se muslimani iz opozicije bore protiv muslimana-elevija (u islamu je tako da ko god izrekne šehadet, pripada muslimanima i njegov nijet u vjeri je između njega i Allaha dž.š. koji jedini može prosuditi da li mu je nijet iskren ili nije). Ovi naši mladići se izgleda nadaju da će pistići šehadet kod Allaha dž.š, i otići u raj s hurijama zato što odlaze pomagati braći po religiji. Međutim, džihada nema dok vođa ne pozove u džihad ("kital"), znači nema ga na inicijativu šejhova u drugim državama (što je slučaj kod nas), ili radi želje pojedinca za šehiđenjem. Džihad pojedinca se može provesti samo nenasilnim sredstvima, odnosno prenošenjem istine o religiji ili borbom pojedinca protiv svojih vlastitih (nedozvoljenih) strasti.

(Opširnije u članku Radija Slobodna Evropa: http://www.slobodnaevropa.org/content/selafisticki-borci-iz-bih-na-ratistima-sirom-svijeta/25003939.html)

[Edited by hanumicag on 04-06-2013 at 15:18 GMT]

---

citat:

---

fazlija83 wrote:


Ja, i? Sta zelis reci sa ovom bojankom?

---

citat:

---

Chili wrote:


Ko ti može garantirati da neki od naših mladića ne rade za Vladu SAD?

---

citat:

---

VV Cephei A wrote:


Pitanje je 'ima li kraja krvoproliću u Siriji'. Postavim kartu Bliskog istoka kako su ga 'zamislili' gospodari rata*, pa bi iole pametnijem insanu (ti u ove ne spadaš) iz toga moglo bit' jasno da će kraj biti onda kad to gospodari rata odluče.

* - politički Zapad

---

citat:

---

fazlija83 wrote:


pu pu pu...

bila tebi Svedska u kuci!

---