Ljubav je više od riječi  

Sretan je onaj ko ima Ljubav.

citat:

---

Rejdžegejnstdvošmašin wrote:
Sretan je onaj ko ima Ljubav.

---

citat:

---

momak wrote:
Haj vi meni pomozite: kako anonimno poslati poklon nekome?

---

citat:

---

momak wrote:
Prica vrlo vrlo stara, pa da se ne zaboravi.
Kad dobije sve ce znati.

---

citat:

---

momak wrote:
Haj vi meni pomozite: kako anonimno poslati poklon nekome?

---

citat:

---

momak wrote:
Haj vi meni pomozite: kako anonimno poslati poklon nekome?

---

Nisi ti Rajko toliko zao. U pravu si. Tako ce biti.

Evo vam jedna lijepa pjesma:

Reci mi sta je ljubav
cuj moje srce istinu ces znati.
Reci mi sta je sreca
kada se budis pogledaj mi oci.

Reci mi dal me volis
moje ce ruke dati sve sto zelis.
Od mog zivota uzmi svaki drhtaj ljubavi.

Na trgu stari sat vjerno bdi,
kroz lisce mjesec sja.
U nas dom noc spusta vjenac sna
na moj dlan na kome spavas ti.

Ko pjesnik vjetar blag luta svud
da tvoju kosu zna stao bi tu
i miris cvjetnih polja tebi doneo na dar.

Reci mi sta je ljubav
radost i tugu zajedno smo prosli.
Reci mi sta je sreca
u svome srcu ostanimo mladi.

Reci mi da me volis
kada nas prozor zasvetli u noci.
Svu moju njeznost primi
kao rijeci ljubavi.

Huh, tesko ti ovo pitanje .....Taman kad znas pravi odgovor ili skontas, eh´ da to je to, to je ljubav, prodje neko odredjeno vrijeme i dodjes do toga da nemas blage veze sta je to ljubav!!!

Dogodi se da nekoga sanjaš 30 godina, da ti se tim Nekim život sudari, budemo drugovi i radimo skupa, osjetiš trnce i bol u duši al te život odpiri ko vjetar pa produžiš dalje, dalje, na drugi kraj svijeta. I voliš ga a da to i ne znaš cijeli život. Voliš ga u snu, sjetiš se baš njegovih očiju uvijek kad ti je teško i on se javi poslom, povremeno, mahnete si kod susreta i radite zajedno, pa život razdvoji i onda vrati - slutnju ljubavi. Tako to jest. Voliš u podsvjesti jer znaš da ti ne moše biti neko tko je TAKAV, divan, jedinstven baš sve je na njemu i u njemu predivno. Voliš ga al guraš u sjećanje koliko voliš. Pomisliš na njegove oči plave i na smijeh grohotan, i diviš se tome koliko zna i kako je jednostavan. I ljubomorna si na svakog s kim priča a tada i ne znaš koliko ga voliš. Ide život, on u Sibiru gazi snjegove, ljubi neke druge djevuške jer takav je, a ja gazim pijesak i sanjam. On je život a ja sjeta. On je - ja i sve što nisam ja.
Ali život su obaveze i djeca i imanja i moral svijeta i cijeli život teče, a ljubav čeka, pritajena, močna. Čeka ljubav da se rodi, da te zbuni kad zavoliš druga, da bude jača od života i regula svijeta. Ona samo siđe s neba, sudbina je spusti na dlanu na Zemlju I DOGODI SE. I nije na prvi pogled, već kad shvatiš da voliš već je zrela, pogubno jaka. Tako se to dogodi. Meni bijaše prva prava a da to nisam ni znala a sada je i posljednja, zadnja.
Bože daj mi ga, ne da ga imam već da ga smijem voljeti i da mi kaže ono što mu iz očiju čitam, tako molim boga i Boga. Nikad ništa molila nisam za sebe.