Info: Svi posjetioci foruma su obavezni da potuju forumska pravila.


FORUM : Vjene teme : Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici
Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 ... Last Page >>
New Topic Post Reply
Poiljalac Poruka
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici

06-08-2005 at 18:26 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici

FERID MUHI

Pria Ferida Muhia iz Skoplja, dobitnika prve nagrade na natjeaju "kratka pria o Srebrenici"

Srebrenica, zlatom optoena

Usred ljeta: kad je za ljubav jo najbolje doba! Eto tada se desila Srebrenica. Po svemu, vie od 10.000, i svakako ne manje od 8.000 ljudi likvidirani su bez suda, bez objanjenja, bez drugih svjedoka osim njihovih ubica. Prethodno su dovreni pregovori sa pretstavnicima UNPROFOR-a da se egzekutorima obezbjedi ulazak pod punom ratnom spremom, u razoruan i nebranjen grad. Sada znamo i zato je bilo ovaj strahoviti zloin bio isplaniran ba tada: cilj je i bio ubiti ljubav, dok je u punom cvatu, do poslednje latice, zbrisati svaki njen trag. Preorati tlo na kom je nekada njegovana, ljutu sol baciti u brazde, da vie nikada ne nikne i ne procvjeta. Zatrti sjeme i posljednjeg potomka onih koji i ljube i osjeaju; onih koje su roditelji ovih istih zlotvora, pedeset godina ranije, jednako krvolono, ali i tada neuspjeno, pokuali istrijebiti kao to zlehuda bolest zna istrijebiti ljepotu i dobrotu. I iju su krv imali na savjesti. Htjeli su da se pijani nalou krvi ljudi i da se siti strovale u grob.
Danas, deset godina kasnije, pod oficijalnim okriljem jedne drave, prvog susjeda, uz prisustvo njenog ministra spoljnih poslova, proslavlja se datum osnivanja etnikih jedinica, skandiraju se imena Ratka Mladia i Radovana Karadia, inspiratora, i organizatora masovnog zloina! Obiljeava se jubilej ideologije genocida koja je inspirisala genocid u Srebrenici! I ni jednog diplomatskog demara, ni jedne ozbiljne, dostojanstvene ljudske rijei koja bi makar posmrtno, odala potu ubijenima i pruila treptaj podrke njihovim preivjelim sunarodnicima, makar samo znak da svijet nikad vie nita slino nee dozvoliti.

Samo ko se kroz Had glasio lirom, i Smije sklad hvale beskrajne da prospe irom... A Sinan Vatrea je proao i kroz Had i kroz Dehennem, kroz Pakao i kroz Inferno. I mjesto da grmi i kune, on uistinu samo sklad hvale beskrajne prosipa irom! Ono ljudsko hvali: dobrotu, pratanje, saosjeajnost sa svima koje neko zlo zadesi. A ne znam dali je ikome moglo biti tee nego Sinanu Vatrei, ni dali je nekoga vee zlo zadesilo. Vatrea je din. Visok, irok, jak ovjek od kog je vea samo njegova plemenitost. Vatree su u epi gorili. etnici su 1943. godine u damiju zatvorili trideset i devetoro iz njegove kue, i onda ive zapalili. Samo je najvei Vatrea preivio. Tih dana tek to je navrio 40 godina.
U tim godinama ovjek ulazi u muku snagu, kae Aristotel. Vatrea je u snagu kroio, i u najdublji emer ogrezao. U onoj damiji, pokraj sve rodbine, izgorila je i njegova ena sa petero djece. Nije se zatekao u epi. Radio je kao umski radnik, na Toilima, kod Podzida.
Kad sam prvi put sreo, sa svojih 47 godina izgledao je kao planina od ovjeka; bilo je to u vozu, uskotrana pruga za Han Pijesak, Pjenovac, epu, do Podzida na Drini! Od visine, nije se mogao ispraviti u vagonu.
"Bilo je svega! Ali eto, ostalo se iv! Valja sauvati ono zrno merhameta u sebi." udio sam se, sa mojih pet godina, kako to da onako jak, nije prosto golim rukama pobio sve dikane. "Moj Sinane, hvala dragom Allahu delleanuhu, to si ti ostao iv. Veliki sevap si nam napravio. Nikada se nee moi ni moja djeca tebi oduiti! Sjea li se kad smo se prvi put vidjeli!?" to pita moja mati. Putnici u vozu sluaju. Oni koji sjede, Vatrei su do koljena; oni koji stoje, jedva da su mu do povijenih ramena, tu, ispod pazuha mu vire!
Vatrea! Mislim, i zamiljam kako li plamti, kad je ljut! S kojom li silinom umskog poara bukti ta njegova snaga kada se razgnijevi! Mora da je zato Vatrea! Ali, on se samo s nekom nelagodom osmjehuje. Vidi se: hoe da to preskoi, snebiva se. Vatrea, i pored svoje snage, uprkos svog opominjueg imena, izgleda da nikada nije ljut i da gnjev nije ni upoznao.
Opet je progovorila moja majka: "Bila sam u osmom mjesecu sa ovim starijim (to je moj brat). Viegrad, 1941. Ja mlada, dijete, nemam jo ni 17, moji rahmetli Ismet 22, trebali smo putovati u Uice. Na viegradskom mostu guva. Drinom mrtva tijela plove. etnici kolju. Ljudi, kao u bunilu broje: "Sedamnaest djevojaka, stotinu pedest i etiri ovjeka..." Moj se Ismet, njihov babo rahmetli, obzire da se nekako uklonimo neprimjeeni. U jednom sokaku, iznebuha, nasru trojica dikana sa bradama, redenicima, ubarama. Odjednom, niotkuda, kao iz zemlje, neki div grabi jednog, baca go o zid kod kapije, druga dvojica, pjani bjee. Uvodi nas u kapiju, pa preko nekih ograda, do ume. Nou smo tajom, napustili Viegrad. Samo nam je rekao svoje ime. To je bio ovaj ovdje, Sinan Vatrea!"
Ja mu se primaknem posve blizu. Htjeo bih da sam toliki kao on. I tako jak. On me podie u naruje. Sjede. Zamisli se i poe:
"Allah dragi pomogao pa se ostalo iv. A najtee mi je bilo kad sam se s Podzida vratio. Za dan sam promaio da me ne zateknu u kui. Usput sam uo ta se desilo. Stajao sam pred zgaritem damije. Mirisalo je izgorjelo meso; iz jo toplih ugaraka hrastovih greda pod pepelom, izvijao se po koji pramen plaviastog dima. Sve moje bilo je tu pod tim pepelom. Svi najmiliji odlazili su sa tim pramenjem dima..."
Nisam shvatio stranu priu. Samo sam se privio uz njegova iroka prsa i zamiljao ga kako stoji kraj ostataka te damije. Na njoj nema munare, a opet, ima je: Sinan Vatrea stoji visok, prav i lijep kao munara. I niko ne moe tu munaru sruiti!
"...A poslije ko zna koliko vremena, kad se ve smrklo, otiao sam na rijeku. Lijepim, jasnim enskim glasovima pjevana, iz daleka se ula pjesma: Tri djevojke zbor zborile/ Na ovoj tihoj noi/ Na ovoj mjeseini jesenjoj/ta bi koja najvolila/Na ovoj tihoj noi/ Na ovoj mjeseini jesenjoj..." I onda su svi poeli istiha tu pjesmu. Pjesmu u kojoj bi najstarija volila zlato, srednja srebro a najmlaa kae: "Ja bih dragog najvolila!" Kad zamre pjesma, ovlada utnja. Samo su tokovi voza kloparali ujednaeno.
"Onako samom, ko glavnja, u toj tihoj noi, na mjeseini jesenjoj, bi mi jo tee. ta ja da poelim? I ne naoh vie nita na svijetu to bih jo mogao da poelim. Kad ve nikoga svoga ne mogu vratiti, ni ikako im pomoi. Poelih samo da se ovo vie nikome i nikada ne desi. Bog mi je svjedok: ne poelih nikakva zla onima koji su to uinili ! Ni njima ni djeci njihovoj, ni djeci njihove djece!
Jer, pomislih, kad je meni koji sam zlo trpio, tako strano, kako li je njima koji su zlo nanijeli!? I sjetih se rijei rahmetli hode koji je sa svojim dematom izabrao da izgori u damiji: "Gonjeni je bolji od gonitelja! A najvea utjeha i blagoslov Boji nevino ubijenom, jeste to to nije postao ubica nevinog!"
Pa malo dooh sebi. U zoru, od epe, preko padina Zlovrha, prebacih se na Koko, i sve preajui, stigoh u Srebrenicu. Dok sam iv, akobogda, neu iz Srebrenice."

epa je s june strane Zlovrha, 1525 metara nmv. Sa sjeverne strane tee Jadar, sav zelen od jada, pa Sueska i Bogu je teka, i Osmae gdje dijete ne plae. U sredini lei Srebrenica: Srebrenica, nevinim grobnica.

Zovem se Seida Vatrea. Tada sam imala 10 godina. Brat Mirsad je taman bio napunio 4 godine: ljeta Gospodnjeg 1995., 10 jula. Kad je u Srebrenicu sa vojnicima/ubicama uao general koji je naredio da se pobiju svi odrasli mukarci u Srebrenici. Rekli su da se zove Ratko Mladi.
Nae borce su, prije toga, na vjeru, nagovorili da predaju teko oruje. I onda su Srebrenicu zatvorili da niko ne moe izii. Nema se kud, ula sam kad je u zoru, zadnjeg dana, rekao babo mami. I dodao: Sve e nas pobiti!
Tih nekoliko dana, babo je bio stalno sa nama. Sigurno je znao, ili predosjeao ta nas sve eka. Moj pradjed Sinan Vatrea je preselio u 89-oj godini ivota, 1990. godine. Pred smrt, je molio mog babu, svog unuka, da ide iz Srebrenice gdje god zna! Bie strano, gore nego 1943., govorio je. Traio je da njega ostavimo, jer on to svakako nee morati da vidi jo jednom. Preselie prije. U san mu dolazi ono zgarite, njegova rahmetli ena i djeca, i opominju ga. I onu pjesmu o tri djevojke na tihoj noi, i na mjeseini jesenjoj, u gluha doba, nou, sve ee uje.

Ali babo nikako nije htio ni da uje. Ni pradjedove rijei, ni onu pjesmu iz njegovih komara. "Ostau s mojim narodom. Gore nego to je tebi bilo, ne moe biti." I tako je pradjedova opomena otila zajedno s njim, i sa onom pjesmom, u istom efinu.
Poslednji put sam gledala svog babu kad su doli po njega. Pamtim babin pogled, zadnji zagrljaj i rijei: uvaj se dobro! To je zauvijek ostalo urezano u mom sjeanju. etiri dana su odvodili mukarce starije od 18 godina. Majke su plakale, pitale kud im vode djecu; ene uglavnom pokuavale da ne plau pred djecom, sem onih mladih koje jo nisu imale djece pa su pustile suzama na volju. Mi smo se jo uzdali se u UNPROFOR. Oni su samo stajali i nisu se mijeali.
Kad u Srebrenici vie nije bilo ni jednog ovjeka, nego je ostala samo vojska, pustili su ene i djecu da krenu za Tuzlu. Mnogi su ili autobusima, neki pjeke. Poslije dugih dana hoda kroz umu, napadane, pljakane, bez vijesti o svojim ljudima, preivjele ene i djeca stigli su u Tuzlu. Stigli smo i mi, sa mamom, bracom i jednom tetkom, babinom starijom sestrom. Kada su prvi preivjeli ljudi poeli pristizati, ja sam babu ekala po cijeli dan. Zagledala se u ispijena lica preivjelih. Traila; sanjala sam taj susret stotinama puta, zamiljala svaku sitnicu: kako sam ga ja prva ugledala, i potrala; kako je on mene vidio prvi i sasvim iznebuha me, kao da je s neba siao, zagrlio, unio se u lice i rekao: uvala si se dobro! Doao sam da bih te ja od sada uvao! Nije se pojavio. Nikad vie. Ni danas, poslije 10 godina, nita ne znamo o njemu!
A onda jedno vee, u Tuzli, na poetku jeseni, ula sam kako izdaleke, ene pjevaju onu istu pjesmu: Tri djevojke... Dok mi je jo odzvanjao zadnji stih: Najmlaa je govorila/ Na ovoj tihoj noi/Na ovoj mjeseini jesenjoj/ Ja bih dragog najvolila/ Na ovoj tihoj noi/ Na ovoj mjeseini jesenjoj... moj braco Mirsad se priljubio sasvim uz mene i tiho zajecao: "Ja bih babu najvolio..."
Na ovoj mjeseini, na ovoj tihoj noi jesenjoj! Jesen samo to je zapoela. Za ljubav jo jednako dobro doba. Kiica je sipila i ja sam te noi, prvi put poslije rastanka sa babom sanjala Srebrenicu. Gledala sam neku planinu. Bila je to ona ista planina koju sam znala kao Zlovrh i koja se vidi iz Srebrenice; samo sada sam znala da se zove Dobri Vrh. Vidila sam je kako iz preduboke rupe izranja, i opet se uzdie. Popela sam se gore, do vrha, lahko, kao to biva u snu. I ugledala u lijepoj, ljetom okienoj dolini Zeleni Jadar i otsjaj rijeke i moju dragu Srebrenicu, zlatom optoenu.
I onda mi neki glas u snu ree da je to zlato od mog pradjeda Sinana Vatree. Naoe da je zlato iz pradrijevnog bora dugo kapalo u zakutke njegovog srca, i da se sabralo toliko da e tim istim zlatom Srebrenica biti optoena zauvijek!
Ja sve mislim da je to zlato dobrota njegova, mog rahmetli babe i svih koji su u Srebrenici ubijeni na pravdi Boga, i da e zaista zlato te dobrote jednom, kad za to doe vrijeme, Srebrenicu optoiti sjajem ljubavi i istine, sjajem to nee potamniti dok je svijeta i vijeka.

06-08-2005 at 18:37 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici

DRAGOLJUB TODOROVI

Prva iskra ljudstva u liku ovjeka iz zemlje udesa

Inspirisan bolom nastalim tokom i nakon rata u Bosni devedesetih godina, mladi kosmopolita iz Srbije i autor knjige PRIVATIZACIJA U SRBIJI, Mr Dragoljub Todorovi je jedan od rijetkih u Srbiji koji je shvatio greke svog naroda i isti napisao pjesmu "Bonjakim Srcima", jer je ove godine bio sprijeen da Bonjakim porodicama izjavi svoje duboko sauee u Srebrenici. Pisano srcem, mladi Dragoljub je bez obzira na sve, u pjesmi spomenuo one koji su nam ukrali mir, i napominjui da su ti isti, njemu, uinili grijeh i naveli da misli da na prostorima Srbije nema perspektive za mlade i kosmopolite.

elei veni mir na Ahiretu, Bonjakim srcima posveujem ovu veliku pesmu za njihova velika, Bonjaka srca..." Mr Dragoljub Todorovic

BONJAKIM SRCIMA...

Golim rukama srce su Vam vadili,
elju za ivotom crnom kapom gasili,
sve da hoe gore biti ne moe.

U ovoj noi, istoj, mekanoj, umiljatoj,
ja poznam opet taj va svet,
sad je taj svet na nebu,
i iznova vean je.

U devedesetim bez srca i ponosa,
i ponovo oni bez srca i ponosa,
plaili su se vaeg srca nebeskog,
i proarano oblanim zavijutcima,
jer vaa velika dua boravila je na zemlji,
a to nije smela...

Bili ste deca bez igraaka,
veliki pljusak leti, zar se i to deava,
verujui u Boga,
i svom snagom u ljubav,
na ovom opasnom dunjaluku,
vaa dua je bila prepreka.

A ja...
Sam sa sobom i Vama,
hiljadu puta snivam, hiljadu bisera govorim,
potujui vaa zemaljska stradanja,
divei se vaim nepreglednim visinama,
znam,
samo vam se dua na Ahiret preselila.

I ja opet sam,
ivei s pukama i krvnicima
koji su vas poslali gore,
znam,
tu sam, a ipak Va.

A Vi,
svake noi mi aljete anele,
na zemlji su vam ostale velike elje,
jer i ja sam poprimio Vau klicu stradanja,
Bonjaka srca eljna radovanja.
U ogledalu ste iza mene,
a ispred svih nas
kad vera dotakne ljubav,
kad stradanja povrede nadanja,
kad Drinom se rasipa glas...

Svaki mir zaboravlja rtve,
svaka rtva se samo retko seti.
A ja, Bonjaci moji,
ostao sam bez due i sna,
moju duu ubi puka etnika koja ubi Vas,
a ja Bonjaci moji,
cele u godine aliti,
to sam bio spreen
da pozdravim Vae due u Srebrenici.

Ja ve sada s vama lutam rajom,
ja ve sada vidim neka draga lica,
ja i sada plaem i kad se smejem,
ja sam mrtav, al jo svetom lutam,
ja sam opet sam,
sa Vama il bez Vas.

Teci suzo i Drinu pomuti,
duni vetre, Sava nek se peni,
a ti Boe - uvaj Bonjake...

Mr Dragoljub Todorovi
juli 2004. godine

06-08-2005 at 23:41 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici

Srebrenicki photo inferno






[Edited by cupo on 13-09-2005 at 00:24 GMT]

07-08-2005 at 00:09 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici

11.09.2005 Trg zrtava genocida u Srebrenici (Tuzla)

U znak sjeanja na 11. juli 1995. godine i stradalinke u genocidu u Srebrenici, Udruenje graana ene Srebrenice u Tuzli organiziralo je, kao i svakog 11. dana u mjesecu, okupljanje i mirnu etnju do Trga rtava genocida Srebrenice u Tuzli. Ni nakon 10.godina najodgovorniji za ovaj zloin Ratko Mladi i Radovan Karadi jo nisu uhapeni.

Pod sloganom Istina nama, kazna zloincima, majke Srebrenice e nastaviti okupljanje na tuzlanskoj Pingi i na Trgu rtava genocida u Srebrenici, svakog 11.u mjesecu.

U danu sjeanja na svoje nestale, ene Srebrenice suosjeale su i sa porodicama rtva teroristikih napada na New York i Washington. - Suosjeamo za rtvama napada u Americi. Mi koje znamo ta je to izgubiti svoje najmilije znamo suosjeati sa svim nedunim rtvama u svijetu, kazala je Hajra ati, predsjednica Udruenja ena Srebrenice. Deset godina i dva mjeseca poslije stradanja, lanice Udruenja jo su istrajnije. Oekuju da u svojim zahtjevima ne ostanu usamljene, te da e u narednom periodu osjetiti ljudsku solidarnost i podrku u njihovim pravednim zahtjevima za hapenje i kanjavanje zloinaca.





[Edited by cupo on 11-09-2005 at 17:57 GMT]

11-09-2005 at 17:36 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici



11-09-2005 at 17:37 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici



11-09-2005 at 17:39 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici



11-09-2005 at 17:40 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici





[Edited by cupo on 11-09-2005 at 17:47 GMT]

11-09-2005 at 17:41 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici



11-09-2005 at 17:43 | Ukljui u odgovor
Trenutno aktivni korisnici
Aktivni gosti: 12
Skriveni clanovi: 0
Aktivni lanovi: 0
Sretan roendan: Basho, beganredzep, hare, lars, nodi206, Samo za Tuzlu
FORUM : Vjene teme : Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici New Topic Post Reply

Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 ... Last Page >>


Niste logirani? Nadimak / Username: Password: Sakrij mi ime
Zaboravili ste password?




Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)

Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata

Skokni do foruma:

Kontaktiraj nas | tuzlarije.net

Powered by: STRING FORUM Version 1.0
Copyright 2001 STRING
Osmrtnicama ba