Abulafija Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 02-07-2004 Odgovori: 28828 IP: Maskiran
|
Re: Re: Musicarenje (komentari dozvoljeni)
citat: racionalna manjina wrote:
Ti reèe da su komentari dozvoljeni, pa ja bih da dam jedan komentar, ako može, a valjda može.
Ja sam jednom ufatio na kopu na Dubravama šarana od 300 grama i to bez mušice, na koricu hljeba.To mi je bio najveæi ulovljeni primjerak od 20-tak koliko sam ih u životu ufatio
Eto sad možeš brisati
Mislio sam na komentare, vezane za musicarenje, a sve u cilju promocije ovog nacina ribofata.
Al sam kasnije skonto da mi bas i nije pametno sto vam pisem o ovome, obzirom da cu vas zapaliti za musicarenje, pa cete mi sve ribe pofatat, a to vec ne bi valjalo
Zato sad razmisljam o tome da ukinem komentarisanje, mislim ovaj tvoj post cu svakako obrisati, nidje veze, zaboli mene za tvojim saranima i kecigama
Al eto, razmislit cu jos malo
|
28-02-2011 at 15:32 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Abulafija Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 02-07-2004 Odgovori: 28828 IP: Maskiran
|
Re: Musicarenje (komentari dozvoljeni)
U svedskoj ima dosta ovih Put&Take jezera.
Princip je taj, da vlasnik jezera kupi pastrmke, ubaci u jezero, i poslije naplacuje pristup jezeru, pojednostavljeno receno. Neki ogranice broj ulovljenih riba, neki (kao u Danskoj npr.) prodaju dozvole na par sati ili pola dana itd..
Ova jezera su musicarima prilicno interesantna, iz vise razloga.
Uglavnom se poribljavaju kalifornijskom pastrmkom, koja je odlican borac, i puno manje izbirljiva od potocne ili morske, barem u samom pocetku, po ubacivanju u jezero, pa ju je puno lakse uhvatiti , nego u "pravim" vodotocima ili jezerima, a
ono sto je meni interesantno, vezano za ova jezera, je cinjenica da na njima mogu praktikovati lov suhom muhom, sto mi je i najdrazi nacin musicarenja.
Obzirom da zivim da dijelu Svedske koji i nije bas poznat po musicarenju suhom, tokom ljeta, nekoliko puta obidjem ovakva jezera, uzivajuci u lovu ovim muhama.
Osjecaj kad riba od par kilograma, sa povrsine vode zgrabi muhu je neopisiv.
Kad me je prijatelj pozvao ne jedno od poznatijih jezera ovog tipa u Svedskoj, bio sam blago skeptican, obzirom da smo imali termin sredinom aprila, sto znaci da velikih rojenja u vazduhu, zglave nema, tako da ce se loviti strimerima i nimfama, sto me, moram priznati, bas i ne odusevljava.
To mogu raditi i na "mojoj" lokalnoj rjecici, a velicina ulovljene ribe mi i nije posebno bitna, pogotovo kad se radi o kalifornijci.
Al eto....
Poznata destinacija, jezero se zakupljuje, sto znaci da ne mozete sami doci i kupiti dozvolu, rezervise se mjesecima unaprijed...
Prihvatih poziv, da ne uvrijedim prijatelja, mada bih, tih 1000kr, koliko jednodnevni ribolov sa nocenjem kosta, po osobi, mogao i pametnije potrositi.
Potrpasmo se u auta, predjosmo dvjestotinjak kilometara i dodjosmo do "fiskecamp-a".
Veliki kompleks, sastavljen od vjestackog jezerceta i vjestacke rijeke, duge nekih 600-tinjak metara, sa brzacima, prelivima, poolovima, i svim ostalim sto cini jednu soidnu musicarsku destinaciju.
Na imanju je i ribarska kuca u koju smo se smjestili, i u kojoj smo proveli noc, uz rostilj (prvi ove godine, neobicno je rostiljati u aprilu u Svedskoj, moram priznati) i lagano pijuckanje raznoraznih alkoholnih preradjevina.
Drustvo je bilo raznoliko, nekoliko Svedjana, jedan Turcin, i nas trojica Bosanaca.
I da potvrdimo sve predrasude, moram napisati, da je Turcin sam sebe zaduzio za rostilj, koji nam je majstorski napravio, pekuci kojekakve turske mjesavine mesa i povrca, svedjani su pili kao da im je zadnji put u zivotu, a nas trojica smo se prihvatili neke sljivovice, i laganog mezeta.
I proleti vece i noc, zacas.
Dan je osvanuo prelijep.
Probudio sam se oko 6, ni sam ne znam kako ni zasto tako rano, obukao vederse dok su ostali jos drijemali, na brzinu napravio i popio kafu, pa se zaputio pravo na ovaj "tekuci" dio. Sinoc smo po dolasku napravili dogovor da jedna grupa lovi do 12 na ovom dijelu, dok je druga na jezercetu , pa da se zamijenimo, tako da svi stignu isprobati sve.
Mane je potrefilo da pocnem na ovom dijelu.
"Rjecica" je na mjestima samo par metara siroka, mada je prilicno duboko, tako da sam na plutajucu snjuru postavio tonuci podvez i ponadao se najboljem.
Aktivnosti na povrsini naravno nema, sumnjam da ce je biti ikako, jer je i prilicno hladno, u toku noc je i smrzlo, tako da me malo strah, da ce ovo biti jos jedan dan bez ulova.
Al, kad sam vec ovdje, zasto se i ne potruditi.
Vec vidim i ostatak nase grupe, kako zauzima mjesta na razlicitim dijelovima rijeke, i pokusava Jos ne cujem da je iko ulovio ista. Razmisljam o dozivljajima prijatelja sa ove vode, prosle godine. O ogromnim kalifornijkama koje se izbacuju, i uzimaju muhu sa povrsine, o popucalim predvezima, i plikovima na rukama, prouzrokovanim zaustavljanjem role, bez upotrebe kocnice......
To danas ovdje sigurno necu dozivjeti.
Mijenjam raznorazne strimere, mijenjam mjesta bez uspjeha, nista.....
Kod ostalih je takodje potanko, dva ili tri ribara su na stapu imali ribu, jedan je ulovio, drugom je spala. Nista spektakularno.
Ribe ima, sinoc smo gledali domacina kako ubacuje povelike komade, svjeze poribljeno........aha.
Pade mi na pamet, clanak iz "musicara", iz jednog od prvih brojeva, u kojem je jedan od dopisnika pominjao lov kalifornijke i pokazao neke muhe, koje su licile na mjesavinu vjestackog crva i filtera od cigarete, i sa kojima je imao prilicno uspjeha na nekom jezeru.
Prebirem po kutiji, i nalazim nimfu, poveliku, podebelu, i koja ne lici ni na sta.
Osim na nesto cim je ova kalifornijka mozda bila hranjena u ribogojilistima.
Vec nakon 5-6 zabacaja, stap se savija i riba je tu. Ma sta riba, ribetina, kojoj bukvalno ne mogu nista, osim drzati snjuru zategnutu, taman toliko da ne pukne, a da zamara ovu grdosiju koliko je to moguce i koliko dugo je potrebno. A potrebno je skoro 45 minuta. Na svu srecu pool je mali, a riba izgleda nije svjesna cinjenice da moze i nizvodno, izmedju velikog kamenja, gdje ne bih imao nikakve sanse da je zaustavim. Nakon ne znam ni ja koliko pokusaja, uspijem je privuci obali, istovremeno izvlaceci meredov, da bih samo ustanovio, da u njega ni blizu, ne moze stati, i da mi je valja izvlaciti rukama, sto samo povecava mogucnost pucanja pankog predveza.
Nekako je ipak uspjeh izvaditi na obalu, smijuci se. Licni rekord, definitivno, impozantna riba. Vaga rece 6,3kg.
Uploaded with ImageShack.us
[Edited by Abulafija on 17-05-2011 at 14:22 GMT]
|
17-05-2011 at 14:21 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Abulafija Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 02-07-2004 Odgovori: 28828 IP: Maskiran
|
Re: Musicarenje (komentari dozvoljeni)
Insan je zvjerka cudna. Umisli si da je nesto dobro, i onda se toga drzi ko p'jan plota, i nikad ne preispituje to sto si je umislio.
U stvari, pametn valjda preispituje?
Nejse.....
Avgust prolazi, vodostaj, na rjecici odlican, morska je usla, skace po potoku ko Blanka, kad je bas krene. Kad pljusne o povrsinu, zna insana, iznenaditi, pa i prepasti, ako cemo posteno, pogotovo kad se mracak protegne po obalama, zaraslim, i skoro neprohodnim.
I muhe se vezu, pravi urneci su slozeni u kutijama, role podmazane, stapovi probrani, pregledani i spremni.
I onda valja, uz rijeku i niz rijeku, sunjati se ko indijanac. Provuci se kroz sasu, pronaci mjesto na kojem se riba krije, prezenirati joj muhu na pravi nacin, i nadati se momentu iznenadjenja ili iritacije kod pomenute pastrmke, pa ako isti ne izostanu, vrh stapa se savije, adrenalin pokulja, i slijedi 10-ak minuta, skoro potpune nesvijesti o bilo cemu osim tom odnosu, cojk- riba, riba- cojk. Iz bitke cojk, najcesce izadje ko pobjednik, mada i riba zna imati svijetlih trenutaka vlastitog bivstvovanja, pa nadmudriti cojka u poslednjim sekundama, kad misli da je vec odnio pobjedu, i nadmudrio jos jedno Bozije stvorenje, cisto zato sto mu se moze, a tek rjedje, barem u ovom dijelu vesele nam planete, radi zadovoljavanja prehrambenih potreba.
E, to je tako u pricama iz ribarskih casopisa, i sjecanjima ostarjelih djedica, koji vec godinama, stapove uz obale ne nosaju. Barem ne one ribarske.
U stvarnosti, je cojk otiso s posla, isfrustriran i umoran, probio se kroz guzvu autoputa, zakasnio na brod, sjedio 15minuta na parkingu, da bi konacno stigao kuci, pa istu napustio brzom brzinom, u cilju odlaska u supermarket, natjeran od ljepse polovine.
Pa vecera, i obzirom da je polovina vec zauzela kompjuter, tom cojku ostaju dva izbora.
Televizor ili ribolov.
U stvari ima tih izbora i vise, ova dva mu u tom trenutku padnu na pamet. Televizor izbjegava, koliko moze, zima je pred njim, duga i siva, vremena za televizor ce biti na pretek, , bolje je otici u ribolov.
Kad ce ako nece sad?
Oprema je svakako spremna,, vec odavno.
I konacno na rijeci, u smiraju avgustovske veceri.
Da bi ustanovio da su sva mjesta, za koja je sumnjao da bi se riba oko njih mogla kriti, vec zauzeta od strane kojekakvih jebivjetara, onih sto im je bas danas prahnulo, da pronadju, davno kupljeni stap i blinker na tavanu, i da iste konacno upotrijebe.
I I masu oni tim skalamerijama, pljuste po vodi, rastjerali, su setace oko rijeke, a kamoli ribe.
I mora nas cojk dalje, na mjesta zarasla i neprohodna, ona ciji se izgled svake godine mijenja pod uticajem flore i faune, te siline vode.
Sastavi stap, vec pomalo iznerviran, zaveze nekakvog strimera, da bi vec u sledecem trenutku shvatio, da mu to i nije najpametnija odluka, jer je puno teze probiti se kroz sasu i priobalno zbunje, sa sastavljenim stapom. Al sta je tu je, vlastita ljenost, neda mu da sve ponovo rastavi, pa opet sastavi kraj same vode, ako uopste pronadje odgovarajuce mjesto.
I probija se nas junak, pokusava neostecenog stapa doci do zeljenog mjesta. Granje zapinje, stap se savija, muha se otkaci sa stapa, pa zakaci grancicu ili travku, tamo gdje je bila staza, sad upada u mulj do koljena, tamo gdje je zamislio loviti lokvanji su preplavili polovinu vodotoka, a tamo gdje nije, ko da ima mali prilaz vodi, skoro nedovoljan za zamahnuti, cak ni unrehandom, ali ne preostaje mu nista drugo nego pokusati.
Dok bi se sad vratio i pokusao naci novo mjesto, proslo bi jos sigurno pola sata, a vremena i nema, valja i sutra poraniti u 5:45.
Sta je tu, jepokusava on, zabacuje "iz zgloba" iako zna da se na tu ruku sutra nece moci nasloniti zbog bola i istegnutih tetiva, ili cega vec.
Al mase on i mase, muha svakakao, samo ne njezno lupa po povrsini, ako je kakva riba ovdje utociste nasle, vec odavno ga je napustila prestrasena.
Spaga se petlja u lokvanje, muha zapinje z apodvodnu travu, trza stapom cupajuci je, petla se u granje......
Nervoza i razdrazljivost su ga vec odavno obuzele, pa odlucuje, napustiti ovo sve, sklopiti opremu, vratiti se do auta, i eventualno zapaliti cigaretu na obliznjem drvemom mosticu.
Od ovog ribolova svakako nema nista.
Desetak minuta kasnije, uz dim cigarete, vidi kako mu prijatelj, odmah ispod mostica, kaci pastrmku i uziva u onoj gore pomenutoj borbi.
Danas definitivno nije bio njegov dan.
|
19-08-2011 at 08:41 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 40
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Adelin, ajsha, ameee, borac 92-96, KING_K6, mario, PANTER-3, saljefura, Sasa1980, sascha2012, TzAmelllll, von Karkin, willeke
|
FORUM : Sport : Musicarenje (komentari dozvoljeni) |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|