Anna, oprosti, mislim da je bio drugaciji prepjev, ali ovako mi je pri ruci:

Edgar Alan Po
Anabel Li

Pre mnogo leta to je bilo -
U carstvu ovom, gde more sni,
Devojče milo sanje je snilo,
Imena bajnog Anabel Li,
Ko druge mome živela ona -
Al zavolesmo se nenadno mi.

Ona bi dete, ja dete isto,
U carstvu ovom gde more sni,
Ljubavlju se volesmo čistom
Ja i moja Anabel Li.
Na toj ljubavi zaviđahu nam
Sa neba krilati anđeli svi.

I dogodi se pre mnogo leta -
U carstvu ovom, gde more sni,
Da noćni vihor sa neba pade
I sledi moju Anabel Li;
Rod je plemenit odnese tada
Da daleko od mene spi,
Mrtvo joj telo zemlji preda -
U carstvu ovom gde more sni.

Na nebu zbunjenim anđelima
Za bledim čelom zavist bdi -
Da! - to je razlog (za koji zna se
U carstvu ovom gde more sni)
Što iz oblaka sunu vihor
I sledi moju Anabel li.

Al naša ljubav nad ljubavima
Starijim, mudrijim od nas bi,
Za njom po snazi ostaše svi -
Anđeli na nebu što ih ima,
Niti pod morem dusi zli,
Rastavit ne mogu dušu moju
Od duše lepe Anabel Li.

I kad mesec sine, u sne me s visine
Odvede mojoj Anabel Li;
Ispod sjaja zvezde vedre oči jezde
Moje prelepe Anabel Li;
I sa valom samim na obali čamim,
Pored moje drage, neveste, života -
Na obali mir, vekuje joj hum,
Do huma joj pir, večnog mora šum.
Sa engleskog jezika
prevod: Sofija Kalezić
prepev: Slobodan Kalezić

PROLJEĆE

Nemoj, draga, noćas da te san obrva
I da sklopiš oči na dušeku mekom!
Kada mjesec sine nad našom rijekom
I na zemlju pane tiha rosa prva,

Rodiće se mlado proljeće! I svuda
Prosuće se miris plavih jorgovana;
I pahulje snježne padaće sa grana
U naš bistri potok što baštom krivuda.

Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom,
I svaki će prozor zasuti beharom,
Da probudi srca što ljube i gore...

Zato nemoj, draga, da te san obrva!
Dođi, i u bašti budi ruža prva,
I na mome srcu miriši do zore!

Aleksa Santic 

Pjesma
Koji smo danas dan
Mi smo svi dani
Prijateljice moja
Mi smo citav zivot
Ljubavi moja
Mi se volimo i mi zivimo
A ne znamo sta je to zivot
I ne znamo sta je to dan
I ne znamo sta je to ljubav. ( za maestral )



Staro vino


Narandza na stolu
Tvoja haljina na podu
A ti u mojoj postelji
Blagi poklon trenutka
Svjezina noci
Toplota mog zivota


Zak Prever

[Edited by dragec on 01-01-2006 at 00:39 GMT]

[Edited by dragec on 01-01-2006 at 00:41 GMT] 

MODERATO CANTABILE

Rijeka donosi jesen
Dugo umire grad
I u nama tolika ljeta
Mi smo sirocad svijeta

Reci da li ces nocas
Moci ostavit sve
Svoju kucu,navike,ljude
I poci,a ne znati gdje?

Neka svi mrznjom isprate nas
Ali draga,zivot ceka,sad je cas
Citav svijet bit ce nasnovi dom
Neka kaze:"Avantura je to!"

Nikad zazalit neces
Svoje stvari ime ni grad
I u hladnoj sobi hotela
Bit ces slobodna sad

Neka svi mrznjom isprate nas
Ali,draga,zivot ceka,sad je cas
Citav svijet bit ce nas novi dom
Neka kazu:"Avantura je to!"

Duga ocajna kisa
Magla zastire zrak
Nekim putem,tijesno kroz jesen
Nas ce odvesti vlak.

Arsen Dedic

[Edited by *BP* on 04-01-2006 at 13:07 GMT]

SRECA

Ne merim vise vreme na sate
Ni po suncevom vrelom hodu
Dan mi je kad njegove oci se vrate
I noc kad ponovo odu.

Ne merim srecu smehom,ni time
Da li je ceznja njegova od moje jaca
Sreca je meni kad bolno cutim s´njime
I kada nam srca biju ritmom placa.

Nije zao sto ce zivota vode
Odneti i moje grane zelene
Sad neka mladost i sve neka ode
On je zadivljen stao kraj mene.

Desanka Maksimovic

citat:

---

m-v wrote:
Neki dan sam greskom obrisala jednu pjesmu koju nam je prepisala cutie, i jednu koju je prepisala Anna . pa evo, da ih vratim:

cutie:

Ne vjeruj

Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kazu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime -

Ne vjeruj| No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krsa,
Tamo gdje u grmu proljece leprsa
I gdje slatko spava nas jorgovan plavi,

Dodji, cekacu te| U casima tijem,
Kad na grudi moje priljubis se cvrsce,
Osjetis li, draga, da mi tjelo drsce,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj vise|
Jer istinska ljubav za rijeci ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove pise|

Aleksa Santic, 1905.

---

Konstantin Kavafis:

VRATI SE

O dragi osjećaju, dođi još bezbroj puta,
vrati se i zanesi me,
jer se budi uspomena na jedno tijelo
dok drevna čežnja struji u mojoj krvi,
jer se usne i pút moja sjećaju,
dok ruke još uvijek kao da ljepotu dodiruju.

O vrati se bezbroj puta te po noći
zanesi me, kad se usne i pút moja sjećaju . . .

Paul Eluard

DOBAR DAN TUGO

Zbogom tugo
Dobar dan tugo

Vidim te u svim naborima neba
Vidim te u očima koje volim
Ti nisi baš sasvim bijedna
Jer i najsiromašnije usne odaju te
Onim svojim divnim osmjehom

Dobar dan tugo
Ljubavi ljupkih tijela
Snago ljubavi

Tvoja privlačnost izbija
Kao neka bestjelesna sveobuhvatnost
Dušo razočarana

Ti tugo
Ti lijepo lice

Alojz Gradnik, jedan fenomenalan slovenacki pjesnik:

DIJALOG

Bila sam poput čvrstoga kristala
i u tvom sam se dahu rastopila,
bila sam zemlja što nije rodila
i u tvom suncu ja sam proklijala.

Nije mi žao što sam ti sve dala,
znam što je sudba i njezina sila,
znam što je teža, što su laka krila,
znam: vjetar si i bježiš poput vala.

Ako ko vjetar bježiš u kraj novi,
znaj da sa sobom svud, u sve daljine,
odnosiš lišće mog stabla zelena.

Ako si val u hridi, s tobom plovi
utroba zemlje moje, izmrvljena
i propada u tamne ti dubine.

Turundzic Fata i Tuzlic kapetan

Vezak vezla Turundzica Fata,
Na krilu joj djerdjef od merdzana,
Na djerdjefu dubrovacko platno,
U ruci joj igla od biljura,
A u igli svila iz Misira.
Kraj nje sjedi Tuzlic-kapetane,
Pa joj broji po djerdjefu grane,
Grane broji, u lice je ljubi.

Kad zavika iz dvora robinja:
-Eto Fati iz dzamije babe,
I dva brata iz pazar-carsije,
Mila majka iz vruca hamama!

Pripade se Tuzlic-kapetane,
Pa pobjeze svome b´jelu dvoru,
Ostade mu u aharu dora,
O civiji dvije puske male
I pokraj njih dimiskija corda,
A na srgu zelena dolama,
Na pendzeru sahat suha zlata,
Na siljtetu djuzdan iz njedara
I u njemu hiljadu dukata.
Iza toga do malo zemana,
Mal´ zemana, ni nedjelju dana,
Vihor njise, djulbehar mirise,

Tuzlic Fati sitnu knjigu pise:
- A, Fatima, draga duso moja,
Spremi meni iz ahara doru,
Sa civije dvije puske male
I pokraj njih dimiskiju cordu,
A sa srga zelenu dolamu,
Sa pendzera sahat suha zlata,
Sa siljteta djuzdan iz njedara
I u njemu hiljadu dukata!

Vihor njise, alkatmer mirise,
Fata Tuzli sitnu knjigu pise:
- Moj dragane, Tuzlic-kapetane.
Ja sam babi poklonila doru,
Mladjem bratu dvije puske male,
A starijem dimiskiju cordu
I uza nju zelenu dolamu,
Majki dala djuzdan iz njedara
I u njemu hiljadu dukata,
A sebi sam sahat ostavila,
Da ja znadem kada ces mi doci!