To moze samo zena koja ljubi
traziti malo, poklanjati sve.
Dani su teski, zagrljaju grubi
a ona ko nekad vjeruje u sne.

Vjerna i tiha zna jos da ceka
kada i ne misle na nju.
Prolaze dani, ne vraca se rijeka,
a ona jos uvijek stoji tu.

To moze samo zena koja ljubi
pruzati njeznost i zivjeti bez nje.


Arsen Dedic

--------------------------------------------------------------------------------


Zeleno volim te zeleno

Zelen vetar,zelene grane.

Brod na moru

i konj u planini.

Opasana senkom

ona sanja na verandi,

zelene puti kose zelene,

sa ocima od hladnog srebra

Zeleno volim te zeleno

Pod lunom Cigankom

stvari pilje u nju

a ona ih ne vidi

F.G.Lorka

(odlomak iz pjesme)


[Edited by zara on 03-11-2007 at 00:32 GMT]

LJUDI U NASIM GODINAMA

Ljudi u nasim godinama
ulaze u ljubav oprezno,
kao neplivaci u plitku vodu,
kao politicari u kombinacije,
iz cistog straha od ponovnog voljenja,
iz nesigurnosti,
a oni su zanate ljubavi
vec dobrano izucili
i mogli bi biti od slatke
pouke neiskusnima,
no ostace zavatreni
a sigurni i uspravni na ulici,
medj ljudima,
samo ce u hladnim nocima,
sami i prepoznati odjednom,
izaci na zacudjen sneg
i glasno zaplakati.


Pero Zubac

COVEKU KOJI SE NJENIM ZVAO

I znam da jednom....
kada budes nasao utociste
u tudjoj luci srece.
u luci druge zene
znam da ces se s vremena na vreme
u trenutcima slabosti i treme
setiti i mene.
Mene......
one koju si nazivao andjelom svojim
i divio se njenom iskrenoscu,
hrabroscu da u lice kaze ono sto misli
sve ono sto drugi bi stisli
i duboko skrili u sebi,
skrili od tebe i drugih.
I znam da jednom....
dok budes vodio bitku sa uspomenama,
tada upravo tog trena
setices se mene i reci:
ONA JE SRCEM CELIM VOLETI ZNALA
I SVE OD SEBE JE DALA
ZA SRECE TREN
ONOME KO ZVAO SE NJEN
I ZNAO VOLETI JE
UPRAVO ONAKVU KAKVA JE!
I ove reci ce pokazati
koliko si me u stvari dobro znao,
u dusu mi prodirao
misli mi citao,
al nikada procitati mogao nisi
koliko u stvari meni znacio ti si,
koliko me je u grudima dusa bolela
krijuci od tebe da sam te volela.
Volela srcem celim
onako kako sam znala ja
ona sto bese spremna sve da da
coveku koji se njenim zvao.

ZABORAVI
Ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me sreces prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi...i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u nasoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me volis,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno citali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Narocito zaboravi.

Ulicu divljih kestenova s pocetka Tuskanca,
I onaj nas poljubac na kisi
Za koga bi znala reci:
"Nikada necu zaboraviti".
Molim te zaboravi...

I kada ti kazem da zaboravis,
Kazem ti to zato sto te volim
Kazem ti to bez gorcine,

Otvori oci ljubavi,
Nawim gradom prosli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve sto smo bili,
Znali..., imali...
Zato... Zaboravi.

Cemu sjecanja...?
Pogledaj kako tresnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakoga proljeca.
Nasmijesi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.

Kasno je vec dragana, hocu da kazem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo vise djeca
I znam da nije lako,

I znam da mozda i boli, ...ali pokusaj,
Molim te,....pokusaj...zaboravi!

I ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me, kao da me sreces prvi put;
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi... i zaboravi.

(Rade Serbedzija)

OSAM IZGUBLJENIH STIHOVA


Prvi je o tebi, ali nedoređen.
Ono čega nema ostaje i peče.

Drugi je o tebi. Jabuke i voda
drhte u daljini dok uza me hodaš.

Treći je o tebi. Ne poznam ga više.
Samo svjetlo munje, vedro crne kiše.

četvrti je o tebi. Ne vidim ti oči.
Tragovi u blatu, koraci u noći.

Peti je o tebi, a ti si daleko
do mrtvoga mora otišla si rijekom.

Šesti je o tebi, kao da te ima,
kao da si ovdje. Veče je, i zima.

Sedmi je o tebi, jedva da ga cujem.
Pod grlom u mesu skriva se. I ruje.

Osmi je o tebi. Govori i ćuti.
Ponavlja ga ptica. Ti ga nećeš čuti.


Zvonimir Golob

[Edited by zara on 04-11-2007 at 01:23 GMT]

Oj, Vrbasu, vodo hladna,
odnesi mi jade moje!
Odnesi ih dragom momu,
nek ih dragi razabere.
Nek ih dragi razabere,
nek ih meni i ne vraća.

(sevdalinka, jedna od 200 skupljenih u zbirku Za gradom jabuka koju je uredio Ivan Lovrenović u izdanju "Dana")

Ja vidjeh sunce gdje se s mora diže
pod bujnom grivom od zlaćanih zraka,
a u licu mu takva sjajnost žarka
kao da plamen iz pučine liže.
Vidjeh kad grane rosom se ogrnu,
ružu kad cvatuć takvom bojom sine
te svak bi reko, motreć iz daljine:
to vatra gori na zelenom trnu.
Proljeće vidjeh, zemlju obnovljenu,
i mlade travke kad se blago pruže
i kad bujaju mlađanim životom.
I vidjeh jednu božanstvenu ženu
pod ranim suncem kako bere ruže
i sve na svijetu zastire ljepotom.

Moja M - Dragan Dzigurski

Samo sam
ja smeo,
da je zovem:
moja M...
a da me, nije briga,
da li će to,
nekoga da ljuti,
ili će neko
nešto da sluti.

Ona je samo...
moja M...

Ne, neću Vam reći
njeno prezime il´ ime

Moja M...
to i ništa više.
Vama je, dovoljno
a meni, mnogo,
mnogo...najviše.

ljubav je to
K´o mraz, što prekrije
k´o jesenje guste, kiše.
k´o kap rose
nevine
nasmejane,
pogleda smernog,
na listu,
za pad, spremnog.

Moja M...
spremna da ugodi
mome srcu,
telu,
duši.

Dodadoh,
njenom sjaju,
toplinu,
sigurnost,
zrelost
što zabrane ruši.

Oči Vaše,
ne kriju
zavist.
Žal za mladošću
što je zalud troši,
sa tol´kom strašću.
Podrugljiv osmeh
sa kraja usana vaših
oplakuje
ludog starca
što joj sve,
pred noge baca.

ljubav je to
moja M...

Koliko gube oni
koje ne može,
da pokrene
taj titraj,
božanskog dara ,
kada toplina lista
kuglicu, čistu, opi,
il´ slasni plam,
lista starog,
kada se, sa njom, stopi.

Zna,
list stari.
Na travnjaku
će da svene.
Odlaziće
polako
sretan
jer, ljubio je oči njene.

Moja M...
suzama,
tugu će sprati.
Ispuniće zavet
koji mi je morala dati,
još one noći kad´
mladost njena,
nagost,
radoznalost,
žudnja
i nevinost
pred mene,
stade i ...
Moja M...
postade.

Kad ja odem
u nov život će da zakorači
vedri dani nek joj sviću.
Radost
nek´ gledaju
oči joj snene.

Moja M...
Ima čega da se seća,
a nema ni za čim da žali...
jer, imao sam nju
i ona je, imala mene.

Djurdjica Haladi - Da sam kisna kap

O, da sam sicusna kisna kap,
kucnula bih ti o prozor,
skliznula ko suza po licu,
praveci mali svilenkasti slap.

Mozda bih ti pala na usne,
na oci i ostavila trag,
ne daj boze vecoj zloci,
bio bi to samo poljubac blag.

Mozda bih ti pala na kosu,
ostavljajuci u njoj srebrenkastu rosu,
izljubila ti kapima trepavice, umila lice,
ostavila sicusne kapi, da sjecanje ne ishlapi.