NA MOJE RAME NASLONJENA

Na moje rame naslonjena
bila si mi desno krilo.
Kao da bi razastrla
svoje milo, crno perje,
dizale me tvoje rijeci
u svijetlo i bijelo nebo.

Uzbudjenje. Tišina.
Sad sjedim za svojim stolom,
iz ramena krv mi tece,
odsutnost me tvoja boli.

Manuel Altolaguire

POZIV

Ne zanima me od čega živiš.
Želim znati za čim žudiš
i imaš li hrabrosti snivati
o ispunjenju želja srca svoga.

Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li spreman riskirati
da ispadneš budala zbog ljubavi,
zbog svojih snova,
zbog ove pustolovine koju nazivamo životom.

Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec.
Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli,
jesu li te životna razočaranja otvorila
ili si se skutrio i zatvorio od straha
da ponovno ne osjetiš bol.
Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol,
moju ili svoju,
a da je pritom ne moraš skrivati
ili ublažavati
ili izbrisati.

Želim znati znaš li se radovati,
zbog mene ili sebe,
i možeš li divlje zaplesati
i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju,
a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi,
realni,
svjesni ljudskih ograničenja.

Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita.
Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga
kako bi bio iskren prema sebi;
jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju,
a pritom ne iznevjeriti sebe;
možeš li biti izdajica
i samim time vrijedan povjerenja.

Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu,
pa i ako nije lijepa,
svakoga dana,
i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću.

Želim znati jesi li dovoljno snažan
da živiš s neuspjehom,
svojim i mojim,
i da svejedno stojiš na rubu jezera
i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu;
- To!!

Ne zanima me gdje živiš
i koliko novaca imaš.
Želim znati jesi li sposoban ustati,
nakon noći ispunjene tugom i očajom,
umoran i do kostiju izubijan,
i učiniti sve što je potrebno
kako bi nahranio svoju djecu.

Ne zanima me koga poznaješ
i kako si dospio ovamo.
Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre
i ne posustajati.

Ne zanima me gdje si
ili što si
ili s kim si studirao.
Želim znati sto te u tebi samom gura naprijed
u trenucima kad se sve ostalo ruši.

Želim znati možeš li biti sam sa sobom
i voliš li uistinu osobu koja jesi
u trenucima praznine.

Oriah Mountain Dreamer

PLES

Poslala sam ti poziv.
Poruku koju je vatra življenja ispisala na mom dlanu.
Nemoj skočiti na noge i povikati:"Da, to je ono što želim!
Učinimo to!"
Samo tiho ustani i pleši sa mnom.

Pokaži mi kako slijediš svoje najdublje želje,
spiralno se spuštajući u bol unutara bola,
a ja ću ti pokazati kako posežem unutra i otvaram se
prema van
kako bih osjetila poljubac Misterija,slatke usne na mojima,
svakoga dana.

Nemoj mi reći da želiš držati cijeli svijet u svome srcu.
Pokaži mi kako se odvraćaš od okrivljavanja drugoga
a da ne napuštaš samoga sebe kad si povrijeđen i bojiš se
biti nevoljen.

Ispričaj mi priču o tome tko si
i saznaj tko sam ja u pričama koje živim.
I zajedno ćemo se sjetiti da svatko od nas uvijek ima
mogućnost izbora.

Nemoj mi reći kako će divne stvari biti...jednoga dana.
Pokaži mi da možeš riskirati da budeš potpuno u miru,
uistinu pomiren sa stvarima kakve su upravo sada u ovom
trenutku,
i opet u sljedećem i sljedećem i sljedećem...

Čula sam dovoljno ratničkih priča o junačkim pothvatima.
Reci mi kako se raspadneš kad udariš u zid,
naletiš na prepreku koju ne možeš prijeći snagom vlastite volje.
Što te nosi na drugu stranu zida,
prema krhkoj ljepoti tvoje vlastite čovječnosti?

I nakon što smo jedno drugome pokazali kako smo postavili
i održali
jasne,zdrave granice koje su nam pomogle da živimo jedno
pored drugoga,
riskirajmo prisjetivši se da nikad nismo prestali tiho voljeti
one koje smo nekad voljeli glasno.

Povedi me na mjesta na zemlji koja te podučavaju kako
plesati,
mjesta na kojima možeš riskirati da dopustiš svijetu da ti
slomi srce,
a ja ću te povesti na mjesta na kojima mi zemlja pod
stopalima
i zvijezde iznad mene uvijek iznova zacjeljuju srce.

Pokaži mi kako se brineš za posao,a da te on ne određuje.
Kad su djeca nahranjena,ali još uvijek glasovi unutar i
oko nas
viču da želje deuše imaju previsoku cijenu,
podsjetimo jedno drugo da to nikad nema veze s novcem.

Pokaži mi kako svome narodu i svijetu daješ
priče i pjesme koje želiš da djeca naše djece zapamte,
a ja ću tebi pokazati kako se trudim,
ne da promijenim svijet,nego da ga volim.

Sjedni pored mene u dugim trenucima zajedničke
osame,
znajući našu aplolutnu osamu kao i našu neospornu
pripadnost.
Pleši sa mnom u tišini i zvuku malih dnevnih riječi,
ne zamjerajući mi ni jedno na kraju dana.

I kad zvuk svih svečanih očitovanja naših najiskrenijih
namjera odumre na vjetru,
pleši sa mnom u beskrajnom stanci prije sljedećeg velikog
udaha,
daha koji nas sve udahnjuje u postojanje,
ne ispunjavajući praznunu izvana ili iznutra.

Nemoj reći:"Da!"
Samo me uzmi za ruku i pleši sa mnom.


O.M. Dreamer

Ljubavi, pijuć sa tvoga zdenca ne ugasih žeđ,
već ožeđah jače.

Istino, tragajuć za tobom ne umorih se,
već nastavih put.

Svjetlosti, tražeći tebe, mrak nalazim
bljesku zore vapeći.

Čovječe, a tebe tražeć, uđoh u tvoj labirint
i još uvijek lutam ne gubeći nadu
da čekaš me;
zajedno s istoga zdenca da pijemo,
K Istini da krenemo
vjere puni da Istina smo mi.

Samo mi, od Ljubavi satkani,
k svjetlosti kročimo.

Khalil G.

Tako tuguje vetar


Kao što jecavi vetar kroz noć žuri,
tako moja želja tebi hrli,
tako se moja čežnja za tobom budi.

O, ti zbog koje bolujem,
šta znaš ti o meni!

Polako gasnu ova krasna svetla,
dolaze dugi i besani sati.

Noć ima tvoje lice,
i vetar koji o ljubavi priča
osmehuje se kao ti!


H. Hese

Pablo Neruda

Ove noći

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.

Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.

Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.

Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.

Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.

ŽEĐ

Ostadoh te željan jednog letnjeg dana,
O, srebrna vodo iz tuđega vrela.
To je bilo davno. -
Svaka mi je staza danas obasjana
Suncem i lepotom. Sreća me je srela.
Iz stotinu vrela žeđ moja sad pije,
Al´ mira ne nađoh nigde, jer me nikad
Vatra prve žeđi ostavila nije.

(Ivo Andrić, 1920)

Opomena

Čuj, reći ću ti svoju tajnu:
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.

Mogu mi se učiniti
duboke i meke
oči neke
sasvim obične.

Može mi se učiniti
da tonem u zvuke
pa ću ruke
svakom pružiti.

Može mi se učiniti
lepo i lako
voleti kratko
za jedan dan.

I mogu kom reći u tome času
čudesnu tajnu
koliko te volim.

O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.

Učiniće mi se negde u šumi....
Ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke česme.

Učiniće mi se crn leptir jedan
po teškoj vodi krilom šara
što nekad neko reći mi ne sme

Učiniće mi se negde kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
u neprebolnu ranu, ranu srca dira

O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira...

(Desanka Maksimović)

PRISUTAN KAO SVJETLO BEZ GLASA

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim.
Da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlo bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti,
sad,
ovoga časa.

Enes Kišević

Kuhinja duše
I eto,morao bi već poći,
sat kaže da je krajnje vrijeme,
mada bih rado ostao cijele noći.
Načičkana očima ,kola nekuda streme;
ulična svjetlost izgubljeno vrluda;
mozak je ulubljen čuđenjem tupim.
Ali još imam kuda
da stupim,imam kuda da stupim.
Pusti me da odspavam u kuhinji tvoje duše,
da ogrijem svoj duh kraj tvoje blage peći.
Ne tjeraj me,jer ako tu ne mogu leći,
u močvari neona ogreznuću do guše.
Prsti ti pletu modre minarete,
govore tajnom abecedom,
dok se ja opet mašam cigarete,
učim se da zaboravljam,
da zaboravljam,
sve da zaboravljam redom.
i eto,sat kaže da bih morao poći,
znam da bih morao poći,
a volio bih da ovdje ostanem čitave noći,
čitave noći,čitave noći.
The Doors