" Obećala je da će doći ako bude lijepo vrijeme.
Brinuo sam o vremenu, pisao svim meteorološkim stanicama.
Svim poštarima, svim pjesnicima a naročito sebi.
Da se kiše zadrže u zabačenim krajevima.
Bojao sam se da preko noći ne izbije rat,
jer na svašta su spremni oni koji hoće da ometu naš sastanak,
sastanak na koji već kasni čitavu moju mladost. "

oda švaleraciji-

ti koja jesi,obnazena boginjo koja zemljom i mojim tepihom krocis,al da druge ne saznadu,tijelo tvoje u nas kruh da se pretvori,a i sa izvora da se vode napijemo...
dusa nek puca,kad su mogle strample,moze i ona...
dok nas tvoj cojk ne prisastavi...

citat:

---

primus inter pares wrote:
oda švaleraciji-

ti koja jesi,obnazena boginjo koja zemljom i mojim tepihom krocis,al da druge ne saznadu,tijelo tvoje u nas kruh da se pretvori,a i sa izvora da se vode napijemo...
dusa nek puca,kad su mogle strample,moze i ona...
dok nas tvoj cojk ne prisastavi...

---

***

Jedan riječ,
jedna rijeka.
Početak joj jedna, kraj druga obala.
Liči na most, a da li je?
Spaja ili razdvaja,
ljubi ili ne ljubi,
teče ili ne teče,
žubori, žamori ili oblutke valja,
srebri ili ne srebri,
nosi ili krije,
i sve tako ili..
Izvora nema, nema ni kraj.
Ko zna šta se desi, pa se glas javi
Ko zna šta se desi, pa glas postane Glas
i krene tako na put,
onaj rečeni, "ili".
Šta obale bijahu nego sedra
vajana od nas i Glasa,
iznjedrenog iz srca,
rijetko iz glave.

V.A.

"da zivot bude, u jednoj minuti
vjecnost u danu, u sekundi dan,
da nadjes svjezinu, kroz umorne sate,
bez straha i zebnje, ostvaris san..."

Ne kradi mi misao
pusti je da raste
Možda će te sresti
kad se najmanje nadaš
Nemoj da strah te obuzme
od malog slova i velikog srca
To je samo igra
čija pravila znaš
Kad prestaneš biti lopov
složiće se ruke
One ti jedine nemušto kažu
Tu sam jedina, jedini...

V.A.

* * *

Kad kreneš gore
pozdravi stepenik.
Drug mi je
iz sanjarskih dana,
kad pokušavah uhvatiti korak
sa putem
što me vodi.
Prepoznaćeš moje stope,
uvijek u paru.
Iz svake niknuo prkos.
Čuo si za to prkos-bilje?
Rekao si, nekad davno,
da u stope leptir utisne krila..
Čudne li simbolike..
Jedan život, jedan dan,
a sve u po jednoj stopi..
Ipak,
pozdravi stepenik,
sjetiće me se sigurno.
Makar radi leptir-staze
koju ostavih za uspomenu..

* * *

Sreli se pogledi
i čudni treptaji.
Čitam ti misli,
a neću..
I čvrsto stojim stopalima
uronjenim u volju...
Bar se nadah
sve dok tvoje ruke ne povukoše moje
u zagrljaj i dah
u jedno..

....

Uživaj, ljepoto moja..
Zar tako malo da se kaže,
a tako dugo da traje?
Nisu to riječi koje hoću čuti,
ali jesu one
kojih se sjetim kad vidim
dva oka koja mi kažu sve..
Sputano,
odlascima, dolascima,
krađom vremena i želja..
ipak, dovoljno da trajem..