Kao knjizevnik bez premca na prostoru bivse YU.Po meni bolji i od Andrica. Kao covjek ??
Cijenim njegiv gest sto se odbio rukovati prilikom dodjele NINOVE nagrade za roman Dervis i smrt, sa visokim politickim uglednikom koji je naredio ubistvo njegova brata.
Zamjerim mu sto nije potrazio grob svog brata (navodno je puno tugovao za njim) iako je znao vozaca koji je vozio brata do poslednjeg odredista.
Zamjerim mu sto je preskocio neke nepopularne istine iz svoje biografije kao npr. da je radio kao profesor u Medresi Tuzla, jer ta cinjenica nije bila popularna u vremenu njegova zivljenja.
Bio je pod uticajem supruge iako ona nije bila iskrena prema njemu. Dok su zivjeli u Sarajevu javno je govorila " da od muslimana nema boljih muzeva, da su joj gotovo svi prijatelji muslimani" a posebno je isticala porodicu Lagumdzija.
Kad su preselili u Beograd, kad je Mehmed umro a ona postigla zeljeni cilj, njena retorika bila je slicna Seseljevoj, sto ne treba da cudi, ako se zna iz kakve je porodice i u kojem je dugu odgajana, sto je dobro znao i Mesa, jer mu je to sama ispricala nakon poznanstva.Pricala mu je o svom ocu oficiru i njegiovim zivotnim pogledima, svojoj udaji za mladog oficira, njegovoj pogibiji itd.
U svojoj biografiji je prenaglasio ugled koji je njegov otac uzivao u Tuzli, velicinu kuce u kojoj su zivjeli, u sta se i sam uvjerio kad je sa novinarima posjetio roditeljski dom.
I brat mu je dva puta osudjivan.Prvom prlikom kao ugledni finkcioner BiH za kranje necasno ponasnje.
Dakle, upornoj supruzi nije bilo tesko ostvariti zeljeni cilj jer je labilnost jedna crta koja karakterise njega i drugu bracu.
Inace, o Mesi i Andricu malo znamo.O porodici jednog i drugog malo se pisalo.Danas malo znamo sta je mucilo Andrica a sta Mesu. Kako je zavrsio Andric (covjek teske naravi)a kako Mesa? Koji su sve motivi uticali na Mesinu nepotrebnu odluku, jer njegova djela najbolje govore o njemu.
Poznato je da idealnih ljudi nema.Svako ima svoje pozitivne i negativne strane.O poznatim uvijek pisemo pozitivno. Neke slabosti namjerno zaobilazimo.Dobro ili ne? Kako za koga.

Eno sad, ni Meša ne valja

citat:

---

racionalna manjina wrote:
Eno sad, ni Meša ne valja

---

Ahbabu, nisam rekao "da Mesa Selimovic ne valja". Kazao sam da je izvanredan knjizevnik, mozda cak i bolji o Ive Andrica, iako nije Nobelovac ali sam se osvrnio i na ono o cemu se manje prica i pise.

U okviru ovog teksta ima nesto i o Mehmedu Selimovicu. Pristup problematici je psiholosko-socioloski, koji dobro odslikava formiranje svijesti kod Bosnjaka o samima sebi.

BOŠNJACI I ORIJENTALIZAM
Autor: Dr. Ferid Muhić

citat:

---

Neki lijekovi su gori od najgore bolesti!Na primjer, kada su Bošnjake liječili od onoga što jesu!Jer, biti Bošnjak teška je bolest, ali je bilo daleko teže predeverati sve lijekove kojima su ih liječili od te bolesti. Opaka je ta terapija; cijeli instituti iz više država su radili na najfikasnijim receptima, pa su mnoge i izliječili! A to liječenje je kao što liječi vrijeme,koje jeste najbolji liječnik ali koje, isto tako, na žalost na kraju ubija sve svoje pacijente! Jer onaj ko je izliječen od onoga što jeste, nije više onaj koji je bio – ili što je isto: mrtav je!

Od druge polovine IX vijeka, do početka posljednje dekade XX vijeka, praktično do agresije na BiH, Bošnjaci su sistematski tretirani kao ne-evropski narod, “roijentalna rezidua’ “muslimani”, u skladu sa dihotomijom “Orient-Okcident” (izgovarati kao rijec “Accident”) odnosno, Istok-Zapad. Razvijana tokom cijelog IX vijeka, ova ideologija je izražavala i, razumije se, opravdavala imperijalističku vladavinu pozivanjem na intelektualnu, moralnu i organizacijsku superiornost “Zapadnog čovjeka” prikazujući je stoga kao apsolutno pravednu. Pošto su “Azijati”, “Arapi”, “muhamedanci”, svi od reda inferiorni, (“Oni ne mogu naučiti da hodaju ni trotoarom ni ulicom”, oficijalna ocjena iznesena u britanskom Parlamentu 13. juna 1910. godine), onda je vlast nad njima ne samo opravdana, nego je zapravo moralna obaveza superiornih “Zapadnih naroda” vladati upravo u interesu tih zaostalih, moralno neformiranih i mentalno hendikepiranih “orijentalaca” koji bi, prepušteni sami sebi, inače postali žrtve najokrutnijeg despotizma, ili bi se pak uzajamno uništili. Ovakva aberirana ideologija omogućila je impresivne rezultate: evropski kolonijalni imperijalizam 1914. godine vladao je na 85% svjetske površine! Sve osim Evrope tretiralo se kao učionica, sud i zatvor, a “orijentalci” (“Azijati”, “Arapi”, “muhamedanci”, kao djeca koju treba naučiti, kao sumnjivci koje treba provjeriti na sudu, i kao kriminalci koje valja otjerati na robiju!

Isti ovaj imperijalni mentalitet odredio je odnos Austrougarske (preko nje kasnije i Hrvatske, odnosno Srbije), prema Bosni i Bošnjacima. U očima moćnijih susjeda, Bosna je postala “orijentalna” enklava, a Bošnjaci su tretirani kao tipicni “orijentalci”. Kao i evropske kolonijalne države, posebno Britanci, i srpska i hrvatska politika tretirala je BiH kao veliku učionicu za školovanje mentalno inferiornih i neprosvjećenih, kao sudnicu, i kao zatvor! S tim što su Bosna i Bošnjaci imali daleko težu situaciju, jer su imali posla sa neuporedivo primitivnijim i stoga brutalnijim “kolonizatorima”. Žestokosti mržnje i direktno genocidnim programima protiv Bošnjaka, primarno je doprinio i faktor što su Bošnjaci prigrlili Islam kao svoju vjeru. Njegošev “Gorski vijenac”, koji i danas insipriše patriotska osjećanja Crnogoraca i Srba, eksplicite poziva na istrijebljenje muslimana Crne Gore i koji bi stoga bilo adekvatnije zvati “Gorki vijenac”, “istragu poturica” proglašava za najviši moralni zadatak sopstvenog naroda i u tom kontekstu predstavlja jedan od najradikalnijih, ako ne i zaista najradikalniji književni poziv na genocid! Programi i djelovanje na otimanju teritorija na kojima žive Bošnjaci, i na istrebljenju svih muslimana u granicama do kojih seže moć istrebljivača, od Karađorđa, Vuka Karadžića, Miloša Obrenovića, Garašanina, sačuvali su svoj potpuno ideološki kontinuitet do danas u programima SANU, Šešelja, Miloševića...

Ključni argument kojim su Srbi branili i još brane svoju agresiju na Bosnu i Hercegovinu 1992-95, naime, njihovo pozivanje da su “…jedino oni branili Evropu od istočne opasnosti i od islamskog fundamentalističkog terorizma” nedvosmisleno potvrđuje ideološki negativnu konotaciju srpske oficijalne recepcije Bošnjaka, njihove kulture i islamske tradicije u cjelini! Ali, ne treba previdjeti ni to da je upravo činjenica što su od početka agresije toliko uporno isticali ovaj “argument” i što ga još uvijek štedro zlorabe u svakoj prilici na međunarodnim konferencijama i pri diplomatskim susretima, također potvrđuje njihovu procjenu da Evropa i danas rado pleše na tu istu muziku.

Tragična ilustracija jeste psihološka drama jednog velikog pisca. Mehmed Selimović, rano je usvojio stereotip o “zaostalim orijentalcima” Bošnjacima i “superiornim zapadnjacima” Srbima. S druge strane, kao čovjek koji je morao jasno uvidjeti u desetinama situacija koliko je on sam, iako pripadnik “zaostalih oprijentalaca”, i intelektualno i moralno superioran većini svojih “zapadnih prosvjetitelja” Srba - kasnije i apsandžija i dželata njegovog rođenog brata! Suočen sa ovom ozbiljnom anomalijom u odnosu na nametnutu vladajuću dogmu, Mehmed Selimović ja zapao u duboku i krajnje ozbiljnu krizu identiteta! Kako on kao “orijentalac’ uopšte može imati takav duh i um!? Ili pada cijela koncepcija, ili je u pitanju neka krupna greška. I tako, poslije dugo lomljenja u sebi, pred kraj života, Mehmed Selimović se u sebi prelomio i odlučio. Ne mogu “orijentalci” biti tako talentovani i pametni kao što je, nesumnjivo, on sam! Ako laže koza, rog ne laže! Dakle, sa takvim izuzetnim sposobnostima, on je jednostavno bio žrtva neke demografske zablude! On mora biti da je Srbin, a nikako Bošnjak! Ideja da je tek izuzetak (jedan od rijetkih pametnih “orijentalaca”), očigledno ga nije impresionirala, jer bi ga njeno prihvatanje ipak ostavilo unutar korpusa Bošnjaka, dakle “inferiornih orijentalaca”. I tako je Mehmed Selimović postao kapitalna klasična žrtva rasističkih ideologija na Balkanu.

Liječenje Bošnjaka od bolesti “orijentalizma” je počinjalo, sjećam se, već u osnovnoj školi. U razredu gdje je bilo učenika Bošnjaka, uvijek su zajedno učili “Srbi, Hrvati, i muslimani!” Islam je otvoreno i nedvosmisleno tumačen kao orijentalna rezidua. Sve što je muslimansko bilo je zaostalo, reakcionarno, neprijateljsko, suprotstavljeno slobodi i časti, istini i pravednosti! A, kada bi neko od Bošnjaka, uprkos svom “orijentalizmu” pokazao izuzetne intelektualne i fizičke sposobnosti, što se često dešavalo, dobivao je kompliment u skladu sa svima nama dobro poznatim klišeom: „Ko bi rekao da si ti musliman / muslimanka!? Uopšte ne ličiš na njih! Sasvim si kao mi!” U okvirima dugoročne strategije, činjenica da su Bošnjaci generalno uzevši, drastičan protivdokaz tezi o inferiornosti “orijentalaca”, direktno je inspirisala ideološku podvalu o Bošnjacima kao o “islamiziranim Srbima, odnosno islamiziranim Hrvatima”. Psihološka reakcija kompleksa inferiornosti pomiješana sa procjenama o pozitivnim demografskim efektima uključivanja Bošnjaka u korpus “našeg naroda”, jasno dekodira cijelu tu monstruoznu laž o “poturčenim Srbima” i “poturčenim Hrvatima”, bezočno frabrikovanu bez i jednog jedinog naučno validnog argumenta! Prosto ih možete čuti kako se došaptavaju ovih stotinu godina: “Vidi samo te Bošnjake! Tako otresiti, tako stasiti i lijepi, mora da su isto što i mi! A bila bi i šteta da ih ne pokrstimo, pa da se dobro ofajdimo sa tako vitalnom i sposobnom populacijom!”

Koliko je jaka ova tendencija da se Bošnjaci degradiraju kao “orijentalci” kroz uporno adresiranje kao “muslimani”, vidi se i iz nedavne izjave Jakoba Fincija (aktuelni BiH ambasador u Švicarskoj) – koji se, kako prenose makedonski mediji, - žali engleskim medijima da „u Gornji dom BiH i u vladine funkcionere mogu samo muslimani, Srbi i Hrvati”. Od sada ćemo istinu na megdan! Učili smo i živjeli onako kako su minulih pet stoljeća živjeli i kako žive i danas stanovnici u Bosni i Hercegovini: “Bošnjaci, pravoslavci i katolici!”

U odnosu na razloge zbog kojih su Bošnjaci prigrlili Islam, prvo treba po stoti put podvući činjenicu da je riječ o religiji, a ne o trgovini svinjama, i da stoga, uz dužno poštovanje prema pravu svakog čovjeka da izabere svoju duhovnu paradigmu, treba jasno reći: tamo gdje nema prinude – a u Islamu je jasno da u vjeri prinude nema i ne može je biti! - Vjera se prihvata zbog – vjere! I to je aksiom! Neka je svakom prosto da bude ono što je sebi izabrao! I u to neka mu niko ne dira! Bošnjaci, halаlite svakom od vas koji je odlučio za sebe reći da nije ono što jeste, nego da jeste ono što nije! I ne dozvolite nikome da vam kaže da ste ono što niste i da niste ono što ste. Jer, vi niste ono što niste i jeste ono što ste: vi ste – Bošnjaci!

---

Izdajnik!!!
Prede smrt Selimovic izjavljuje da mu je Dobrica Cosic najbilji prijatelj...
U testamentu napisanom u bolnici definitivno se odrek'o Bosne,i jos,odreko'o se svoje cerke iz prvog braka,koji papak.

Ovdje sam postao, ovdje ću nestati. Ovdje sam ugledao i nebeski beskraj i pučinu na kojoj mi se oko odmara, i ovo ne bih zamijenio ni za jedan kraj na svijetu. Ljepših možda ima, dražih nigdje.
Ovaj kraj, to sam ja, to je moj život i moja ljubav, to je moja kolijevka i moja grobnica, moj početak i moj svršetak. Znam svaki prevoj, svaki ugib, svako uzvišenje na ovom vidokrugu, znam svaki miris što se javi od proljeća do zimske bure. Znam svaki preliv svjetla, od ružičastih jutara do crvenih sunčevih zalazaka, od pamučnih oblačića do tmastih oblačina što najavljuju nevrijeme.
A sve je to moje, kao moje vlastito tijelo, i još više i još važnije, jer je to nešto vječno što me je prihvatilo, privezalo, obilježilo, sebe sa mnom, mene sobom. Zato ne mogu reći: Volim svoj zavičaj. Kao što ne mogu reći: Volim svoje tijelo. Mnogo je tačnije ako kažem: Živim s njim, bez njega moj život ne postoji…

Mesa Selimovic

citat:

---

Nepismena wrote:
Ovdje sam postao, ovdje ću nestati. Ovdje sam ugledao i nebeski beskraj i pučinu na kojoj mi se oko odmara, i ovo ne bih zamijenio ni za jedan kraj na svijetu. Ljepših možda ima, dražih nigdje.
Ovaj kraj, to sam ja, to je moj život i moja ljubav, to je moja kolijevka i moja grobnica, moj početak i moj svršetak. Znam svaki prevoj, svaki ugib, svako uzvišenje na ovom vidokrugu, znam svaki miris što se javi od proljeća do zimske bure. Znam svaki preliv svjetla, od ružičastih jutara do crvenih sunčevih zalazaka, od pamučnih oblačića do tmastih oblačina što najavljuju nevrijeme.
A sve je to moje, kao moje vlastito tijelo, i još više i još važnije, jer je to nešto vječno što me je prihvatilo, privezalo, obilježilo, sebe sa mnom, mene sobom. Zato ne mogu reći: Volim svoj zavičaj. Kao što ne mogu reći: Volim svoje tijelo. Mnogo je tačnije ako kažem: Živim s njim, bez njega moj život ne postoji…

Mesa Selimovic

---

citat:

---

camac wrote:

bogat rijecnik koji se moze koristiti generalno, svako za sebe, bez obzira na koji zavicaj se odnosio.. njegova djela, izjave i postupci, iskoristeni u politicke svrhe, nemaju vrijednost kao sto su nekada imala..

mada je doba turske vladavine u BiH opisao kao vrijeme zuluma i jezikom koji je vise pristajao nekom sa one strane Drine, volio je Bosnu.. eto haman da se ni dan danas ne moze rastat od nje, ljubi zemlju kad god mu se pruzi prilika..
http://www.bportal.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=12209:sarajevo-sruena-bista-mee-selimovia-foto&catid=40:vijesti-bih&Itemid=58

---

Volio je Bosnu onoliko koliko je i Bosna volila njega..

Nije ni prvi, a ni posljedni koji se odrekao/ostavio svoju porodicu.