Mehmedalija Mak Dizdar - Kameni Spavač

danas 90-ta godišnjica rodjenja najvećeg BiH pjesnika.

Al´Dino - Kopriva

BOŠNJAK JE ČEDO, A BOSNA MATI
ZAPAD SE ČUDI A ISTOK DIVI,
OTPORU NAŠEM U MORU KRVI,
BOŠNJAK SE BORI I OPET ŽIVI.


[Edited by Soko on 28-10-2006 at 21:11 GMT]

Nafaka

Nafaka

najljepsi stihovi posveceni Bosni, autor Mak Dizdar


Pitao tako jednom jednog
vrli pitac neki:
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta,Odakle je ta
Kuda je Ta Bosna Rekti.
A zapitani odgovor njemu
hitan tad dade:
Bosna da prostiš
jedna zemlja imade
I posna I bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još Da prostiš
Prkosna Od Sna

BOSNA
Banjamin Isović


Rekose: "Nije!" i "Ne postoji!";
nece da jeste, na svom da stoji.
Kazu: "Izmisljena!", "Ogoljena!",
"Ostavljena!", "Opkoljena!"...
Zude je gledati u strmom padu,
brane joj snove i krate nadu.
Besramno sikcu, tvrde da nije
od Adriatica do Slavonije,
te kidaju, prijece puls njenih rijeka,
misle joj patnju i stid dovijeka;
drze je pustom, zgranutom, jadnom,
na ljutom kruhu, u progonu hladnom;
divljaju po njoj sve jednom bojom
i njenu povijest svak´ zove svojom.
i zlo joj zele,
i smrtna je, vele,
i skrb joj nude,
i neduznu sude,
i hoce je robom,
i truju je sobom,
i lome joj kosti,
i sile da posti,
i more je zednu,
i kradu je bijednu,
i krste je bludnom
i uzaludnom...

Pa, ako je i od sina i gosta,
sad je vec DOSTA, DOSTA i DOSTA:

Kunem se dusom i raskosi njenom,
srce i ceznjom neispunjenom,
ceznjom za dobrom i za slobodom:
Umivace se suzom, k´o vodom,
svi tlacitelji i tamnicari,
zlohotnici i strvinari...
Zavjerenici, prodane duse,
dokopace vas pravda za guse;
Zlikovci hulje, zakuzne klice,
mameni dusmani, izdajice,
zabludna pogan, zbog prevare gnusne,
muka ce vasa pljuskom da pljusne;
znacete ukus sopstvene hrdje
i sve jos teze i sve jos grdje,
u ime njenog mlijeka i brasna,
kazna ce biti bolna i strasna!

Nece te ovdje krsiti grane,
plivajte prijeko, na obje strane,
pa tamo prospite svoj smrad i jad,
sadite vatru, uberite led!
K´o zaborav zjapi poruge jama
i vrazi vec znaju sta ce sa vama.

Svak´ ko se tudjeg lati, docepa,
prije neg´ umre, vec jednom krepa!
Ko huli i kune u doba sjetve,
znjece tek trnje vlastite kletve!
Kom´ prokletnik naspe od svoje casti
i taj ce isti k´o proklet rasti!
Kog´ gladan zdjelje iz suhe klade,
ni bogat nece nahraniti mlade!

Bosna je duh, i pjesma, i bajka,
nekome mora, a nekom majka.
Preni se cista, ustani mati
i nikad im nemoj milosti dati,
milost iz grudi tvoje ljepote,
zarad sve tuge i zarad strahove;
ne znaju ludi i bijesna pseta
sta je to grijeh i sta je steta.

...i preorana, i izlokana,
i iznurena, i oplakana
kisama, snijegom, zvonjavom zvona,
kao sto galsi "i bosa i bo´na",
uskoro ces se izici divna,
zauvijek gorda, silna i kivna!

A oni, sto posegnuse prvi,
vec iscezose u tmini i krvi;
i stoga, cujte sad,
i drugi, i treci:

BOSNA je,
ne samo zemlja,
vec mit o sreci!

Evo jedne za Neida, s Milanom, legendom. ;) http://www.youtube.com/watch?v=9S-6RYyuMK0

[Edited by smor on 04-11-2007 at 18:02 GMT]

[Edited by laly on 12-12-2007 at 23:23 GMT]

Arabeske - Pjesma o Bosni

MOJA I TVOJA DOMOVINA


U srcu Balkana,
iskovana od planina,
odjevena šumom,
začinjena cvijećem
i mirisom ljiljana i jasmina,
bez ravnica
osim nekoliko kraćih polja
i rječnih dolina, usjeklina,
pećina i mnoštvom potoka
i rijeka koje se na trenutak pojave
iz svojih klisura i dubina,
leži zemlja Bosna i Hercegovina.
Skrnavljena, porušena, pogorena,
hiljade puta prevarena,
vjekovima pljačkana, izrabljivana,
krvlju i suzama natopljena,
zemlja naših djedova, Bosna i Hercegovina
Od Une do Drine, od Save do Neuma
i Jadranskog Mora, prostire se domovina moja.
Iz njedara njenih k´o srčane žile
teču prema jugu i sjeveru rijeke sinje,
Una sa Uncem i Sanom,
sinom i kćerkom svojom,
dijeli Bihać i Bosansku Krupu,
teče prema Bosanskom Novom,
prihvata Sanu,
prema Bosanskoj Dubici obilazi Kozaru,
potomu ravnicom krivuda,uz granicu samu,
i kod Jasenovca sliva se u Savu.
Istočno od Une,
tutnji i vileni,
Vrbas sa Ugrom i Vrbanjom,
Pliva ga plijeni.
Tamo malo dalje u centru samom
ovjekovječena imenom ljepotom i slavom.
Jedno drago ime sa puno ponosa,
kao i kolijevka naša zove se Bosna.
Zenicu i Doboj po sredini djeli
da kod Šamca i Savu oplemeni.
Južno od Bosne, Neretva klisure siječe,
u mjesečevom luku okolo Prenja na jug skreće,
pod Veležom smješka se Mostaru,
ispod Gabele pogled na tvrđavu staru.
Malo dalje nastupa u horu
i svoju vodu predaje Jadranskom moru.
Na istoku poznata svima,
kao lopov granicom tutnji, zovu je Drina.
Iskovana od planina, odjevena šumom,
mirisom ljiljana i jasmina u srcu Balkana,
moja i tvoja Domovina Bosna i Hercegovina.


Salih Čavkić