Meša Selimović: Tvrđava

"Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav."

"-Zašto ne loviš ribu?
Izgleda velika ludost, što i jest, ali postane najveća strast.
I brani čovjeka od njegovih ludosti.
Svijet se moze rušiti, a ti ćeš, nepomičan, buljiti u vodu.
Najveća mudrost u životu je da čovjek pronađe pravu ludost.
Da je vlast pametna, naredila bi svima: udicu u šake, pa na rijeku, lovi ribu!
Ne bi bilo buna ni nereda.
Kažem ti: lovi ribu, Ahmete Šabo!

-Ne mislim dizati bune, nije mi potrebna nikakva ludost.
Miran sam, kao što vidiš.
-Isuviše. Toga se i bojim.
Bojim se šta će biti kad se probudiš.
Lovi ribu, Ahmete Šabo!"

"Ne mogu da pričam šta je bilo u Hoćimu, u dalekoj zemlji ruskoj.
Ne zato što ne pamtim, već što neću.
Ne vrijedi pričati o strašnom ubijanju, o ljudskom strahu, o zvjerstvima i jednih i drugih, ne bi trebalo pamtiti, ni žaliti, ni slaviti.
Najbolje je zaboraviti, da umre ljudsko sjećanje na sve što je ružno, i da djeca ne pjevaju pjesme o osveti."


Genijalna knjiga .....

Kad sam bio ugrožen, mislio sam samo na nju,
hrabreći se njenim prisustvom.
Kad mi je bilo teško, pominjao sam njeno ime kao u
molitvi, nalazeći olakšanje.
Kad osjetim
radost, trčim da je podijelim s njom, zahvalan
joj, kao da mi je ona daruje.
Dobar je čovjek, i lijepa žena, ali ono što je
samo za mene, to sam sam stvorio.
Čak i da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao.
Potrebna mi je savršena, i ne mogu dopusti
ti da to ne bude.

M. Selimovic

Dao sam joj sve što nisam našao u životu, a bez
čega ne mogu.
Čak se i umanjujem
pred njom, da bi ona bila veća, i ja pomoću nje.
Bogato je darujem, da bih mogao da
uzmem.
Ja sam osujećen, ona je ostvarena, i tako
sam obeštećen.
Ona mi namiruje
izgubljeno, i dobijam više nego što sam želio da
imam.
Moje želje su bile maglovite i
rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u
jednom liku, stvarnijem i ljepšem od
mašte.
Njoj priznajem sve što ja nisam, a opet
ništa ne gubim, odričući se.
Nemoćan
pred ljudima i slab pred svijetom, značajan sam
pred svojom tvorevinom, vrednijom od
njih.
Nespokojan pred nesigurnošću svega,
siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara
sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u
osjećanje.


M. Selimovic

Kud vojska prođe, trava ne niče, ali niču djeca.


Bili smo joj zahvalni, sve dok nisu ispričali da je živjela i sa neprijateljskim vojnicima.
Nastalo je ćutanje.
Zamolio sam starješine da se dječak i njegova slijepa baka kolima prebace u neko obližnje selo.
- A majka? - pitao je mališan.
- Doći će poslije.
Streljali su je, čim su kola postala sitna na prostranoj ravnici.

Meša Selimović: Derviš i smrt

Kakve su da su, žene su mudrije i bolje od muškaraca.
To pred njima ne treba reći, ali su muškarci glupi, sujetni, uobraženi, ne vrijede mnogo, među nama rečeno.
I čudo je kako nas žene trpe.

************
Je li to mudrost, da ne očekujemo mnogo ni od sebe ni od drugih?
Je li to gubitak ili dobitak, ako saznamo pravu mjeru, svoju i tuđu?
Gibitak je što je ta mjera sitna, a dobitak što ne tražimo više.

************
Svijet se sastoji od nesavršenih ljudi.
Sve drugo je laž. Ili smrt.
Savršeni ljudi su u grobu.
Pa i to više nisu ljudi.
A kod živih je malo više zla ili malo više dobra, pa ponekad pretegne jedno, ponekad drugo.
Ali zlo češće.

Meša Selimović:

TRAGAČ

Otišao sam, kao na drvenim nogama, udarajuci o kamenje neravne kaldrme.
Porazila me njegova otvorenost.
Zar je toliko siguran, da mu lukavstvo i oprez nisu potrebni?
Došao je do istine, doci ce i do pravde. Svoje pravde.
Opasan je zato što je tvrdoglav, i što je uvjeren da spasava svijet.
Uporan tragac koji iznurava i sebe i druge, surov ali nimalo nizak, ogranicene pameti ali jake volje, pošten na svoj nacin,
bez licemjerja, nekoristoljubiv, cist u svojoj nesuvisloj odanosti, i uzasan baš zato što je takav.
On ne zna cemu sluzi, ali sluzi casno.
On ne zna zašto kaznjava, ali kaznjava zestoko.
Mozda se navikao na jedan zakon, ali bi jedva primijetio kad bi se uspostavio drugi.

Rodjen je davno, predavno, i radja se ponovo u svakom vremenu, vjecan.

I strast mu je ista, kroz stoljeca, da lovi neposlušne, a ako ti neposlušni dodju na vlast, da goni druge neposlušne.
I pitao sam se, zbog njega, da li je covjek pošten ili nepošten, ako se casnim sredstvima sluzi za ruzne ciljeve.
I da li je pošten ili nepošten, iako se necasnim sredstvima sluzi da ostvari casne ciljeve?


Iz romana Tvrđava, M. Selimovića

M. Selimovic

Ljubav je žrtva i nasilje, nudi i zahtijeva,
moli i grdi. Ova žena, cio moj svijet, potrebna
mi je da joj se divim i da nad njom osjetim
svoju moć. Stvorio sam je kao divljak svoga
kumira, da mu stoji iznad pečinske vatre,
zaštita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi,
neba, samoće, da traži od njega obične stvari
ali da zahtijeva i nemoguće, da osjeća
oduševljenje ali i ogorčenje, da se zahvaljuje i
da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega
strahovi bili preteški, nade bez korijena,
radosti bez trajanja.
Zbog nje, isključive, i ljudi su mi postali
bliži.


Meša Selimović

Šta je to s nama i sa životom, u kakve se to konce splićemo, u šta upadamo svojom voljom u šta nevoljom, šta od nas zavisi, i šta možemo sa sobom.

Nisam vješt razmišljanju, više volim život nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao,ispada da nam se većina stvari dešava mimo nas, bez naše odluke.

Slučajnost odlučuje o mome životnom putu i o mojoj sudbini, i najčešće bivam doveden pred gotov čin,upadam u jedan od mogućih tokova,
u drugi će me ubaciti samo druga slučajnost.
Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim ću proći, jer ne vjerujem u neki naročit red ovoga svijeta.
Ne odlučujemo, već se zatičemo.

Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati u toku mješanja.

Ne možeš je zaobići, ni odbiti.
Tvoja je, kao voda u koju padneš.
Pa plivaš, ili potoneš.


Meša Selimović (1910-1982) "Tvrđava"

Zivot je zanimljivo rvaliste u kojem jedni padaju, drugi
pobjedjuju, a ne zato sto su gluplji ili pametniji, vec zato sto
su jedni nespretni, drugi lukavi.
Nespretne ne treba zaliti, bili
bi surovi kao i oni drugi, samo kad bi ih slucaj ili sreca bacili
nekome na ledja.
Ne treba se uzbudjivati ni zbog cega, i najbolje
se svemu smijati, i paziti da ne dodjes pod zrvanj.
Ako neces da
budes odozgo, pricuvaj se da ne budes odozdo, i zivi kako ti je volja.

M. Selimovic

"Kasno je sjecanja, uzalud se javljate, beskorisne su vase nemocne utjehe i podsjecanja na ono sto je moglo da bude, jer sto nije bilo, nije ni moglo da bude.
A uvijek izgleda lijepo ono sto se nije ostvarilo.
Vi ste varka koja radja nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i ne zelim da otjeram, jer me razoruzava i tihom tugom brani od patnje."

Dervis i smrt