I kako vise nismo mogli cekati krenuli smo u pravcu odakle ce duša nasa naici i sreli ga usput



Emrahu je uruceno 100 eura (196,30KM)koje je poslao donator i to mu je uruceno u njegove rukice i receno da kupi sebi sta hoce naravno uz dogovor sa babom . Emrah izgleda puno veselije u odnosu na prosli put kad mi je bio bas nesto tuzan

I nenu sto cuva ovce smo malo obradovali kaze da ima unucice...

Zatim smo se uputili do Emrahovog druga Ahme. Ovo selo se nalazi visoko u planinama. I bas pocesto razmisljam kakav kreten retardirani moras biti i tjerati narod sa njegovog ognjista na ovako zabacenim mjestima. A narod posten i fin gdje god dodjes ko da si njihov clan familije tako te docekaju

Eh evo nas kod Ahme . I Ahmo je prava duša mala. Za one koji nisu citali prosli put kad smo dosli u ovo selo do Emraha pitam ja njega reko Emrahe imamo jos jedan ruksak kojem bi dijetu mogli dati. Kaze Emrah "dajte mom drugu Ahmi njemu babo ne moze kupiti"...a vidjeli ste Emraha koliki je...zato nam je to dijete posebno...danas sam i njegovom babi to isprico i reko kakvo zlatno dijete ima...

Ahmo i mati

Ahmo

Ahminoj sestri smo urucili ruksak napunjen skolskim priborom (posto prosli put nismo imali za nju samo za Ahmu a dato obecanje uvijek ispunimo)

A za to vrijeme nasa dusa mala i glavna pomagacica se umorila i zaspala na sjedistu...ne znam jesam li ikad isprico kako je jednom s nama isla i mi smo tako dijelili narodu da se niko citav dan nije sjetio da pita jel dusa gladna i kad smo dosli kod Hatidze u Srebrenicu ona nam iznese kafu i neke slatkise ja kad dusa nasa krenu na slatkise, jos ja na nju ne reko žiža kontam princeza krenula na dzezvu sa kafom...a dijete nam umrlo od gladi...i onda smo skontali da dijete nista nije jelo eto pameti nam

Da li su svjesne da se blizi i kurban Bajram pa maknite se bone

Zatim smo posjetili selo Kaldrmica