09.07.2007

U Potočare dovezeno 465 tabuta

Hoće li srce Remze Ibrahimović moći izdržati bol za mužem i bratom

Tabuti s posmrtnim ostacima Srebreničana kojima će dženaza biti klanjana sutra, 11. jula, jučer oko 14 sati dovezeni su iz Visokog u Potočare.

Suočenje s istinom

U trenutku kada su se vozila s tabutima pojavila pred Tvornicom akumulatora u Potočarima činilo se da se nekoliko stotina majki i drugih članova porodica, iako za svojim nestalim članovima tragaju punih 12 godina, upravo u tom trenutku suočilo sa strašnom istinom da su njihovi najmiliji mrtvi.
- Tek sada sam svjesna da mog Smajla nema. Evo sina, donio je njegov tabut iz kamiona. Šta da učinim, mogu samo plakati i gledati u ovaj tabut i ništa više. Sada mi je ponovo slika njegovog strijeljanja na Godinjskim Barama pred očima. U srijedu ću ukopati i brata, pa se pitam da li će mi srce moći izdržati - uplakana ispričala nam je Remza Ibrahimović, supruga Smajlova, kojeg su "Škorpioni" strijeljali na Godinjskim Barama.



Tabut s tijelom svog sina jučer je nakon 12 godina traganja dočekala i Zineta Mujić. Prisjetila se trenutka kada su joj sina u Potočarima pripadnici srpske policije odvojili iza žice i poslali u smrt. Među brojnima koji su jučer plakali nad tabutima svojih najmilijih bila je i Hanifa Đogaz iz Potočara, koja traga za tijelima još dvojice sinova.

Srebrenički imami

Tabute s tijelima jučer su s vozila kojima su dovezena iznosili sami Srebreničani. Svaki tabut na ruke su prvo dočekali srebrenički imami i muftija tuzlanski Husein ef. Kavazović te Amor Mašović, predsjednik Komisije za traženje nestalih FBiH.
Svih 465 tabuta koji su jučer stigli u Potočare smješteni su u veliku halu Tvornice akumulatora, gdje će večeras biti izneseni u mezarje i pripremljeni za sutrašnju veliku dženazu.

http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer.asp?a=3036&z=7&isasp=

I proslogodisnji clanak iz Avaza u vezi pogubljenja Smaila Ibrahimovica



Kad je Smail Ibrahimović iz Konjević-Polja u julu 1995. godine krenuo "niz Srebrenicu prema Kazanima" kako bi se pridružio koloni muškaraca koja je s Buljima kretala prema Tuzli, njegov sin Semir imao je sedam godina.
Trčao je za babom, prisjeća se njegova majka Remza, i plakao govoreći da će se "baciti s kuće" ako ga mati ne pusti da ide s ocem. Smail je žurio da djeca ne vide kako glava kuće plače, doviknuo Remzi da čuva djecu i otišao.

On je bio vozač, hodao po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, fino zarađivao - kroz plač govori Remza pokazujući rijetke fotografije koje su joj od muža Smaila ostale, a kojeg je prije nekoliko večeri, nakon deset godina, ponovo vidjela na videosnimku na kojem zloglasni srpski "Škorpioni" ubijaju šestoricu Srebreničana.
Smaila Ibrahimovića prvi je prepoznao njegov sin Semir. Bio je sam u kući i kada je ugledao snimak na TV-u, odmah je, kaže, prepoznao "svog babu".
- Babin lik mi se urezao u pamćenje. On je onaj u kožnoj jakni, viri mu malo plavkasta košulja. Poznao sam mu i obuću i pantalone, kao da ga sad gledam.

Srebrenica je dokaz zaborava Bosnjaka proslosti

Zaboravili smo 1711 i ´´istragu Poturica´´
Zaboravili smo 1809, kada je 3000 Bosnjaka Sjenice ubijeno.Virtuelno sav grad, kada je vozd ´´Karadjorde´´ dosao da ubija i sjece ´´nekrstene´´
Zaboravili smo i 1 i 2 svjetski rat, i razne golgote
Zaboravili smo i Kozarac kada je za dva mjeseca ubijeno 1000 Bosnjaka, jos 3000 ranjeno, a svi zavrsili u sada vec kako Srbi kazu ´´hotelima Manjaca i Omarska´´
Zaboravili smo i Uzice, progon i klanja Muslimana Srbije.Zaboravili smo pred svoju avliju doci i reci.Pa, dosta smo vise zaboravljali!.Zaboravili smo prije 200 godina, zeleci bolje u narednih 50.Pa, nismo i nista dobili.Sta je smisao zaborava?Nova, Sjenica, Kozarac, Srebrenica?.Sta je smisao zivota, ako su ti legalno, tj ilegalno oteli kucu, zemlju, familiju.Ako su ti ukrali vlast, proglasili to danas´´Rs´´ u Bosnjackom mjestu, i vec deceniju aparthajd provoditi, kakvu ni Nelson Mandela nije zapamtio.Na kraju, stvarno je proklet ko zaboravi!.Ne, zbog 8000 Srebrenica, 3000 Sjenicana ili 1000 Kozarcana.Smrt jednog covjeka je tragedija, smrt miliona je samo statistika rece jedan diktator i ledenjak Staljin.I proslog puta smo zaboravili, i cekao nas je sok.Nazalost, danas veoma malo zna ljudi,da je u Sjenici 1809 napravljen pravi genocid nad Bosnjacima.Da li Bosnjaci i uce to u svojoj historiji danas, pitanje je tamo

Ko zaboravi, nek je proklet dovijeka.

Ne zaboravlja se.
11.7. uvijek će nas podsjećati
na one kojih više nema
i na to da uvijek prvo treba
da mislimo o tome da smo ljudi
i da pomognemo onima u nevolji,
a ne obrnuto.

SREBRENICA (Abdulah Sidran)



Bolje da je nema
Nego da je ima

Ovakve
Kakva danas jeste
Naša Srebrenica

Ni mrtvo ni živo
U njoj
Boraviti ne može

Pod olovnim nebom
Od olova zrak
Niko još nikada
Nije naučio
U pluća udisati

Iz nje bježi sve
Što ima noga
Su kojima može
I ima iđe
Pobjeći

Iz nje bježi sve
I ono što niđe
Nego pod zemlju crnu
Nema pobjeći

Pravoslavci bježe
Pridošli i domaći
Muslimani bježe
Domaći i pridošli

I koji je bio
Živ nekako ostao
Otišao pa se vratio
Ni jedne zime sa ljetom
Nije sastavio
Niti jednu jesen
Sa proljećem
Nego je gledo
Da što prije opet
Iz Srebrenice ode

Šta je bilo
Komšija nam katolika

A njima je Srebrenica
Stotinama godina

Bila milo
i prelijepo
Stono mjesto
Njihove dobre
Plemenite udruge

Otišli su odavno

Kano da su
U svojoj mudrosti
Znali da će doći vrijeme
U kom više neće biti
Dobre Srebrenice

Govore nam
Deset nam godina govore
Kako je u Bosni
Prestao rat

Uče nas
I pisane nam upute o tome šalju
Kako je u našoj državi
Bosni i Hercegovini
Prestao rat
I kako više niko
Ne smije
Gledati u prošlost

Zar oni
Uistinu vjeruju
Da smo živi mi
Koji ovdje stojimo
I sa ovog mjesta
Govorimo tako

Kako da stvarno jesmo živi
Zar misle da se zove zdravlje
Zar misle da se zove razum
Ono što je u nama preostalo
Od negdašnjeg našeg zdravlja i razuma?
Zar ne vide, zar ne čuju
Zar ne znaju, da smo mi,
Šta nas je preosalo, mrtviji od svih
Naših mrtvih, i da ovdje danas, njihovim glasom,
Glasom naših mrtvih, iz njihovih grla,
Vrištimo, i njihovim vriskom - govorimo?

Ne date nam
Da u prošlost gledamo!
A mi u nju ne gledamo, nego ona u nas gleda!

Vi kažete:
U budućnost gledajte!

A mi nju
Nikakvu i nigdje
I nikako ne vidimo
Nit vidimo da ona
Ikakvijem okom
U nas gleda
A kamo li da nas vidi
I o nama brine

Mi imamo sadašnjost
U koju se ljudskim okom
Pogledati ne može

Mi isti
Od olova zrak
U našoj Srebrenici
Koje više nema
Dišemo sa onima
Čije su oči
Čije su ruke
Čije su duše
U našoj krvi ogrezle

I samo se oni
Mogu radovati
Vašoj komandi
Da u prošlost ne gledamo

A šta mi to drugo osim nje imamo
U šta mi to drugo
Nego u nju
Imamo gledati?

Zar možete
Materi kazati
Da ne gleda sina?
Zar sestri možete
Komandu slati
Da ne gleda brata?

Uzmite nam oči -
Al ne učite nas više, ne šaljite nam više
Takve savjete, upute i komande!

Možda i jeste, kako vi velite,
Prestao rat! Ali je nama, u našoj Srebrenici,
Rat prestao malčice, dok se i same, prekodana,
Varakamo da je tako, i da jeste prestao!
Ali su unas, i ljeti i zimi - i već je sedamnaest godina
Tako! - prekratki dani, a duge i preduge noći.

Čim se sumrak prvi javne, mi svoje kapije
Gvožđem mandalimo, da ne dođe i ne uđe
Onaj što je onomad ušao i došao, pa nam sve naše,
Milo i drago - od života rastavio!

On nam, danas, Mir u Srebrenici čuva!
Kako da spava srebrenička majka?
Čim sklopi oči, eto rata na vrata, eto one sekunde
U kojoj je vidjela kako se, pod četničkim nožem,
Rastavila, od vlastitog tijela, glava njenog sina!
Samo joj se ponekad, od hiljadu, u nesanici, proučenih
Jasina, smiluje Dragi Bog! A san kad joj na oči spusti,
Ona, u snu, sve sastavlja glavu sa tijelom nesahranjenog
Sina!

Kako da živimo sadašnjost?
Kako da u prošlost ne gledamo?

Naša sestra jedna ima, među nama ovdje nije, a jest živa!
Grob je sebi napravila, od jednoga, ovdje, u Sarajevu,
Stana. Prozora ne otvara, kroz njih pogledati ne smije, a
Kamo li na ulicu izić! Četvero je djece izgubila! Ako
Bi na ulici ikakvo momče il djevojče srela, pa joj koje
Od njih na koje od njenih zaličilo - srce bi joj prslo, u
Četiri stotine komada!

Je li to Mir?
Da li tako prestaje Rat?

Kad zašuti
Željezno oružje
A do neba vrišti
Materino srce?

Kad zlikovac
Promijeni košulju
Pa u njoj
Pod našim kućama
I našim pendžerima
U našoj Srebrenici
Čuva naš mir?

Vama jeste vaša
A nama
Nikako nije
Naša prošlost prošla!

Nit će proći
Niti može proći
Dok olovno nebo
Od srebra Srebrenicu
Našu prekriva

Dok pod njenim
Od olova nebom
Olovni zrak
I olovne
Od zraka zalogaje
Dišemo i gutamo
S onima što jesu
Promijenili košulju
Al srce pod košuljom
I u srcu mržnju
Niti su mijenjali
Niti misle mijenjat

Vama vaša jeste
Nama nije
Naša prošlost prošla

Nemojte nas vraćati
Nemojte nas vraćati
U tu i takvu
Od olova
Srebrenicu

Nego
Barem na tren jedan
Pogledajte gdje vam se
U dušama
Po knjigama
Zagubilo zrno
Istine i Pravde

Ako u svom srcu
Barem jedno
Od Pravde i Istine
Zrno pronađete

Od dobra i srebra
Srebrenu i dobru
Ljepoticu
Srebrenicu -
Srebrenici vratite!

Mrvu Pravde
I zrno Istine
Pronađite!

Srebrenicu -
Srebrenici vratite!

A mi ćemo se
Uz Božiju pomoć
Što žive što mrtve
Odmah u nju vratiti

Neka se
Uz Božiju pomoć
Sastave i smire
Sve
Od svijeh vremena
Srebreničke duše

I
Duše ove naše
Žalosne i mrtve

Sa živim dušama
Svih naših mrtvih

11.07.2007 by cupo

"Majke enklave Srebrenica i Žepa" uputile otvoreno pismo Rafiju Gregorianu

Udruženje "Majke enklave Srebrenica i Žepa" danas je uputilo otvoreno pismo zamjeniku visokog predstavnika u BiH Rafiju Gregorianu u kojem ističu kako je sramno i neprimjereno, da se on kao drugi čovjek Ureda visokog predstavnika, pored izuzetno velikog broja problema i nepravdi u BiH, bavi problemom Al-Qaide.

- Toliko je očigledne nepravde u našoj zemlji koju ste mogli, a niste osudili. Ipak, inferiornost ne pokazujete prema eventualnoj pristunosti Al-Qaide u našoj zemlji. Ono sto je Al-Qaida za Zapadni svijet, za BiH su to četnici. Bavite se problemima ove zemlje, dakle četnicima. Niste osudili postrojavanje četnika u Srebrenici 12. jula ove godine, niti paradiranje sa majicama na kojima su likovi Karadžića i Mladića u Vlasenici na otvaranju džamije. Umjesto da slušaju dovu, majke su u Vlasenici gledale ubice svoje djece koji su im prkosili svojom slobodom. Zašto to niste osudili - kaže se u pismu Udruženja "Majke enklave Srebrenica i Žepa".

(FENA)

Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici

U znak sjećanja na 11. juli 1995., kada se dogodio najveći genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, predstavnice Udruženja građana «Žene Srebrenice» i danas su u Tuzli organizirale mirne proteste. «Nismo zadovoljne procesom ekshumacija ove godine. Mislim da nije ekshumirano onoliko koliko je bilo planirano, a vjerovatno je nedostatak novca za ove namjene tome doprinio. Ovaj problem se mora riješiti, jer bez ekshumacija nema potpune istine o našim najmilijim», kazala je Hajra Ćatić, predsjednica Udruženja građana «Žene Srebrenice». Nije zaobiđeno ni pitanje hapšenja najtraženijih haških bjegunaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića. U ovom udruženju još jednom ponavljaju da ne vjeruju srbijanskim zvaničnicima koji već godinama ubjeđuju međunarodnu zajednicu u ozbiljne namjere hapšenja Mladića te da su povjerenje izgubile i u glavnu hašku tužiteljicu Carlu del Ponte. «Jedanaestog jula 1995. godine 42.000 Bošnjaka Srebrenice predato je u ruke Mladiću i njegovoj vojsci. Kao ishod ove krvave epizode nestalo je ili ubijeno više od 8.000 mladića i muškaraca», istakle su još jednom srebreničke majke i zatražile potpunu istinu i pravdu za sve.

Mirni protesti kroz sliku by cupo

11.10.2007

Tuzla

Mirni protest Udruzenja građana "Zene Srebrenice" u Tuzli

Kao i svakog 11.u mjesecu zene Srebrenice su se okupile na tuzlanskoj Pingi odakle su mirnom setnjom krenule do Trga zrtava genocida u Srebrenici. Skup se organizuje savkog 11.u mjesecu od 1995 godine kada se dogodio nezapamceni zlocin u Srebrenici. Tog dana je 42. hiljade stanovnika "zasticene zone Ujedinjenih nacija", napacenih troipogodisnjom opsadom predato u ruke četnicima, a kao ishod te krvave epizode u kojoj su organizacije UN-a, Evropska unija i većina zapadnih zemalja odigrale sramnu ulogu jeste nestanak i masakr više od 10.hiljada ljudi. Skup se odrzava pod motom "Istina nama kazna zlocincima"

Tuzla 11.10.2007

Jedini politicar koji se uvijek pojavi na mirnim protestima je predsjednik Bosanske stranke Mirnes Ajanovic