Kravica: Dan kada je pogubljeno više od 1.000ljudi
Bez chatanja molim
Mislim da zasluzuje poseban topic s obzirom da je policija genocidne tvorevine sprijecila majke iz Srebrenice da poloze cvijece na mjestu ubistva njihovih najmilijih u Kravicama.
Text pise Almasa Hadzic. Ova novinarka Avaza (inace zvornicanka) je uvijek na mjestima gdje se Podrinjci okupljaju i poprati sve sto se desava.
Osjeæao sam kosti ljudi koji su bili pogoðeni
Nepuni sat prije nego što su Srebrenièanke u utorak bile presretnute u Sandiæima, gdje im je policija zabranila dalje kretanje prema Kravici, prof. dr. Smail Èekiæ, direktor Instituta za ratne zloèine BiH, u Novoj Kasabi održao je èas historije na kojem je detaljno opisao likvidaciju Srebrenièana u nekadašnjem skladištu Zemljoradnièke zadruge u Kravici, poznatijem kao Magacin otkupa, koja se dogodila 13. jula 1995. godine oko 18 sati.
Profesor Èekiæ, naime, kao èlan Komisije za ispitivanje dogaðaja u Srebrenice i oko nje u julu 1995., koju je prije nekoliko godina formirala Vlada RS, tokom istraživanja s ostalim èlanovima Komisije došao je u posjed dokumenata i podataka koji nedvosmisleno ukazuju kako su i na koji naèin usmræeni zarobljenici prethodno dovedeni u Magacin otkupa u Kravici.
- Kasno poslije podne 13. jula 1995. godine izmeðu 1.000 i 1.500 Bošnjaka koji su bježali kroz šumu i bili zarobljeni i zatoèeni na poljani kod Sandiæa i drugim lokacijama, autobusima ili pješice odvedeno je u Kravicu i natjerano da uðu u skladište Osnovne organizacije kooperanata "Kravica" (Zemljoradnièka zadruga), gdje je izvršen veliki masakr. Oko 18 sati svi su likvidirani - zoljama, ruènim bacaèima, ruènim bombama, pušèanim mecima - zapoèeo je svoje izlaganje prof. Èekiæ.
U skladište pretrpano zatoèenicima, navodi dalje Èekiæ, poèela je pucnjava s obje strane, kroz prozore, iz svih vrsta naoružanja, èak i ruènih bacaèa raketa.
- Prema kazivanju jednog od preživjelih, "nastala je velika pucnjava, a mi nismo znali odakle dolazi. Bilo je pušaka, ruènih bombi, mitraljiranja, bilo je... U skladištu se tako zamraèilo da ništa nismo mogli da vidimo. Ljudi su poèeli jaukati, vikati, zapomagati. Onda bi nastalo zatišje, pa bi onda odjednom sve poèelo iznova. I tako su oni nastavili pucati sve dok nije pala noæ" - citirao je Èekiæ jednu od izjava svjedoka strijeljanja.
Èekiæ je dalje isprièao dijelove sjeæanja svjedoka, koji je naveo da ni u jednom filmu strave i užasa koji je gledao nije vidio ništa slièno. "To je bilo gore i od svakog filma", rekao je svjedok.
- Stražari rasporeðeni oko zgrade ubijali su zatvorenike koji su pokušavali pobjeæi kroz prozore. Kada je pucnjava prestala, skladište je bilo puno leševa.
Svjedok J. se prisjeæa: "Niste mogli da stanete na beton a da ne nagazite na leš. Cijeli betonski pod bio je pokriven mrtvim tijelima". Svjedok K. koji je bio samo lakše ranjen, opisao je kako je, nakon što je pucnjava prestala, prošao kroz skladište da bi umakao kroz prozor: "Pod nisam mogao ni da dotaknem, betonski pod skladišta...
Nakon pucnjave, osjetio sam neku èudnu vruæinu, toplinu, koja je zapravo dolazila od krvi koja je pokrivala betonski pod i gazio sam po mrtvacima koji su na njemu ležali. Ali, bilo je i nekih koji su još bili živi, koji su samo bili ranjeni i kada bih nagazio na nekoga živog, èuo bih kako jaukne, zastenje, jer sam nastojao kretati se što sam brže mogao. Osjetio sam da su ljudi sasvim rastrgani. Osjeæao sam kosti ljudi koji su bili pogoðeni tim rafalima ili granatama, mogao sam da osjetim kako im se drobe rebra. Onda bih se opet pridigao i nastavio...." - naveo je Èekiæ sjeæanja svjedoka.
Sutradan ujutro, isprièao je dalje prof. Èekiæ, vojnici su provjeravali ima li preživjelih. Otkrivši nekoliko ranjenih zarobljenika, stražari su neke od njih natjerali da pjevaju srpske pjesme, a onda ih pobili. Nakon što su ubili i posljednjega, bagerom su tijela poèeli odvoziti iz skladišta.
Skladište unaprijed odabrano
- Žrtve genocida iz skladišta u Kravici su zarobljenici dopremljeni s privremnih sabirnih mjesta kao što su poljana kod Sandiæa i fudbalski teren u Novoj Kasabi, koja su organizirana unaprijed, kako bi se tamo mogao držati veliki broj zarobljenika.
Skladište u Kravici unaprijed je odabrano kao lokacija za zarobljenike, jer su poslije podne 13. jula 1995. godine zarobljenici koordiniranim djelovanjem ovamo dovedeni s nekoliko razlièitih tranzitnih lokacija - kazao je Èekiæ.
Vezani muškarci
- Drinski korpus uveèer 13. jula 1995. znao je za èinjenicu da je u skladištu u Kravici izvršen genocid.
Skladište se nalazi na glavnoj cesti izmeðu Bratunca i Konjeviæ-Polja, koju su vojna vozila tog dana itekako koristila. Neki od bošnjaèkih izbjeglica izjavili su da su 13. jula 1995., prolazeæi kroz Kravicu, iz autobusa vidjeli leševe muškaraca kako leže na poljani i muškarce postrojene s rukama vezanim na potiljku - naveo je prof. Èekiæ.
Jecaj majki
Izlaganje prof. Smaila Èekiæa bilo je planirano održati u Kravici. Nakon upozorenja da je stiglo rješenje PS Bratunac kojim se majkama zabranjuje odlazak tamo, on je svoje izlaganje održao u Novoj Kasabi, pored stadiona s kojeg su 13. jula 1995. odvoðeni zarobljenici koji su kasnije strijeljani u Kravici.
Muk i tišina koji su pratili Èekiæevo obraæanje, prekidani su plaèem i jecajima nekoliko desetina majki, od kojih su mnoge prvi put èule pravu istinu o strijeljanju u Kravici.
Thirteen years ago, one thousand Muslims were killed in the village of Kravice. Today one hundred women gathered here to commemorate the relatives they had lost. Their action has angered the Serbs in the area, and police was called to the scene. Let´s here more from Kravice.
STORY:
Police block the road to Kravice.
Their target - around 100 grieving women trying to commemorate the men they´ve lost.
(SOUNDBITE) (Bosnian) HATIDZA MEHMEDOVIC WHO LOST TWO SONS AND HUSBAND IN 1995 SREBRENICA MASSACRE, SAYING: "A law was passed in March saying every place of killing can be marked, regardless of the ethnic group involved. But today we Bosnians, the biggest victims of the war, aren´t aloud to do it."
Hatidza Mehmedovic lost her husband and two sons in the Srebenica massacre.
More than 1,000 of the 8,000 Bosnian Muslims killed by Serb troops in July 1995 were shot in this Bosnian village.
A new law allows relatives to visit the sites.
But the locals don´t want them and even the Bosnian Serb Prime Minister says their gathering is a "direct provocation."
As a result the police have taken action.
(SOUNDBITE) (Serbian) DRAGOMIR PERIC, SERB POLICE SPOKESPERSON, SAYING: "We will follow the temporary ruling of the court and when the court makes its final decision we will act accordingly."
Bosnia remains politically divided.
Serbs live in some areas, Muslim-Croats in others.
Each have their own version of history.
Last week´s ceremony to mark the anniversary of the massacre was over-shadowed by tension.
11 Bosnian Serbs are currently on trial for war crimes in Kravice.
And the massacre´s masterminds - the former Bosnian Serb leader Radovan Karadzic and his military chief Ratko Mladic - are yet to be found.
It may be 13 years since the massacre but for many little has changed.
SERB POLICE IN KRAVICA BANS RELATIVES FROM LAYING FLOWERS TO GENOCIDE SITE
Federal News Agency (FENA) reported that Bosnian Serb police on Tuesday prevented survivors and relatives of Srebrenica genocide victims from visiting a massacre site in Kravica village where Serbs slaughtered around 1,500 Bosniak men, children, and elderly.
"They didn´t let us pass, they didn´t even let us lay flowers," Munira Subasic, head of a Srebrenica women´s association, told Reuters from a bus returning to Sarajevo under police escort. "It´s like it´s 1995 all over again, we are on a bus under Serb escort," Subasic said. "This is such an injustice, so unbelievable. I cannot even cry."
Kravica is a village in Bratunac municipality, just outside of Srebrenica. It was a heavily armed Serb village from which Serbs bombed Srebrenica with artillery. On 3 September 1991, on the brink of the war, the Eastern Bosnia´s first victims of ethnic violence were killed when a group of Kravica policemen and paramilitary nationalists ambushed a car of Bosniaks, killing two out of three people inside. None of the policemen and accomplices in the attack were ever brought to trial.
By January 1993, Serb forces ethnically cleansed 90% of the eastern Bosnia from Bosniaks and slaughtered about 1,000 Bosniak civilians in the area.
On 7 January 1993 (Orthodox Christmas day), the Bosniak forces under the command of Naser Oric counter-attacked and captured Kravica, a Serb military stronghold at the time. An estimated 25 Army of Republika Srpska (VRS) soldiers were killed and 36 wounded. 11 civilians were also killed and most of the houses were damaged in the battle.
In order to justify Srebrenica genocide, Serbian nationalists have propagated grossly inflated claims that over 3,000 Serb civilians were murdered around Srebrenica. Some Serb sources, such as Srebrenica genocide denier Milivoje Ivanisevic, allege that Kravica´s 353 inhabitants were "virtually completely destroyed." Both these accounts were discredited by the International Criminal Tribunal. A press briefing by the ICTY Office of the Prosecutor (OTP) dated 6 July 2005 noted that the number of Serb deaths in the region alleged by the Serbian authorities "[does] not reflect the reality."
On 13 July 1995, Serbs carried executions of 1,500 Bosniak civilians in the largest of four warehouses (farm sheds) owned by the Agricultural Cooperative in Kravica. The Bosniak civilians and the prisoners of war were locked in the warehouse. At around 18.00 hours, Serb soldiers soldiers threw in hand grenades and opened fire with various weapons, including an anti-tank gun, and slaughtered them. At Kravica, it seems that the local population had a hand in the killings. Some victims were mutilated and killed with knives. The bodies were taken to Bratunac or simply dumped in the river that runs alongside the road. The bodies were first buried in mass graves, then dug out with bulldozers and moved to hide the crime. Victims´ remains are scattered in several graves, taking years to identify.
Although regional court in Bijeljina yesterday rejected the Serb Police´s decision to prevent the genocide survivors and the victims´ relatives from paying respect to their dead in Kravica, the damage has already been done. Bosniaks were prevented from laying flowers on one of the largest genocide sites in Kravica as part of the 13th commemoration of Srebrenica genocide
"We won´t give up, we´ll come again," Subasic said. "Only next time we won´t announce our arrival."
As for the destruction in the villages of Kravica, Siljkovici, Bjelovac, Fakovici and Sikiric, the judgment states that the prosecution failed to present convincing evidence that the Muslim forces were responsible for them, because the Serb forces used artillery in the fighting in those villages. In the case of the village of Bjelovac, they even used the warplanes.
Prevedeno na bosanski jezik:
Za razaranja u selima Kravica, Šiljkoviæi, Bjelovac, Fakoviæi i Sikiriæ, navodi se u presudi, optužba nije pružila uverljive dokaze da su za njih odgovorne bosanske snage, buduæi da su u tim selima voðene borbe u kojima su srpske snage koristile artiljeriju, a u sluèaju Bjelovca èak i avijaciju.
U ovim hangarima koje vidite na slici 1995 u julu je ubijeno preko 1.500 bosnjackih civila. Ko prati sudjenja za ratne zlocine u toku je proces protiv nekoliko chetnika koji su ucestvovali u srebrenickom genocidu.
Cesto ce te na srpskim sajtovima naletiti na negiranje svega sto se dogodilo i na pokusaje izjednacavanja agresora i zrtve. S toga zato je i otvorena tema mene ne morate slusati dovoljno je da procitate relevatne izvore i linkove koje sam postavio.
Takodje kumovanju i produkciji takvih lazi doprinosi i dokazani fasista iz Tuzle Vaslije Kacavenda koji nesmetano dolazi u nas grad a tuzlansko Opstinsko vijece ne poduzima nista da se sprijeci dolazak hitlerovske politike u nas grad.
Prosle godine 12.jula 2007 dokazani mrzitelj svega sto nije srpsko Vaslije Kacavenda u Bratuncu je izjavio...
Takodje jedan od cetnickih argumenata je da su Bosnjaci prvi poceli u Podrinju. Naravno i to je funny . Jer svi mi koji zivimo u Tuzli se sjecamo dolaska proganinika iz istocne Bosne i etnickog ciscenja tog podrucja.
Mogao bih navesti na 1.000 primjera al uzecu samo jedan. Pametnom i razumnom covjeku vise nego dovoljno.
11.maja 2008 u Bratuncu je obavljena dzenaza za 41 zrtvu srpsko crnogorske agresije na BiH i Bratunac.
Bratunacke zrtve iz 1992 godine se sahranjuju na mezarju Veljaci a prvobitno su trebale biti sahranjene u haremu bratunacke dzamije. Medjutim gradonacelnik Bratunaca i njegovi uposlenici zabranili su porodicama zrtava da svoje najmilije sahranjuju u haremu dzamije. Te su im dodijeli zabacenu lokaciju kako bi i na ovaj nacin sakrivali svoju sprsku sramotu.
Pored te zabrane, gradonacenlik Bratunca i predstavnici RS-a zabranili su takodje da se postavi spomen ploca na osnovnoj skoli Vuk Karadzic u Bratuncu koja je na pocetku rata sluzila kao logor za Bosnjake i u kojoj je ubijeno dosta ljudi. Takodje su zabranili postavljanje izlozbe u pomenutoj skoli.
Zakonom u BiH je dozvoljeno obiljezavanje svih stratista u BiH medjutim kao sto vidite na genocidnom podrucju ne vazi nikakav zakon sem ono nebeskog i fasistickog
Nego da se vratim primjeru
11. maja 2008 medju 41 zrtvom ukopana je Nedžada (Muniba) Ibrahimoviæ, beba koja je imala 18 mjeseci kada je ubijena u naruèju svoje majke Bide.
Tijelo ubijene djevojèice ekshumirano je iz masovne grobnice Suha 9. maja 2006. godine, gdje je pronaðeno u jednoj vreæi s majkom i sestrom Mirzetom, kojoj je bilo devet mjeseci kada je ubijena. Posmrtni ostaci Nedžade Ibrahimoviæ spušteni su u mezar do majèinog, kojoj je prošle godine 12. maja na šehidskom mezarju Veljaci obavljena dženaza.
Za oca i sestru jos nije potvrdjena identifikacija.
18-mjeseèna Nedžada Ibrahimoviæ ukopana je kraj svoje majke.
Malu Nedzadu ukopali su tetka i daidza. Tetka je takodje zrtva genocidnog fasizma i na vise mjesta je ranjena i kaze da su joj toj uradile komsije. Takodje navodi da i dan danas ulicama Bratunca setaju oni chetnici koji su im ovo zlo nanijeli i ona nije prva koja mi je to kazala masu primjera ima i u Srebrenici. Zena je ogorcena, depresivna a i samohrana je majka. Kaze da nema suzivota pod "njihovom kapom". Pricala je i o ubijenoj Nedzadi......a ne mogu da nadjem prave rijeci da vam to sve opisem...
Kad su ukopavali dvogodisnju Nedzadu...
Izjava Nedzadine tetke zabiljezena u Bratuncu 11.05.2008
11.05.2008 Euro news - No coment tv
Suad Bektic imao je 8 godina kada je ubijen. Srbi su mu ubili i oca i majku i njih dvoje su prosle godine sahranjeni na mezarju Veljaci. 11.05.2008 je Suad pokopan kraj njih. Ubili su mu i brata koji jos nije pronadjen.
U ovim zvjerstvima najvise su ucestvovali domaci Srbi iz Bratunca njihove komsije. I prezivjele zrtve se svakodnevno moraju susretati s njima.
Registriran(a): 28-08-2006 Lokacija: daleko Odgovori: 24424 IP: Maskiran
Re: Kravica: Dan kada je pogubljeno 1.500 ljudi
Bez chatanja molim
Nemam rijeci Divim se ovim ljudima da su jos uvijek zdravog razuma Mislim da nema te pravde i te kazne koja bi mogla ublaziti bol.Kazu ne valja mrziti,ko nije zdravo,ja ih vala mrzim iz dna duse i uvijek ce biti tako(mislim na cetnike).Gadi mi se ta zvijerska podlost,to kolektivno pomracenje uma,neljudskost,fuj Ubijati civile,djecu,starce.I to ubijati na najstravicnije nacine Ne ozbiljno,ja mislim da oni ne spadaju uopste u ljudska bica,ima tu nesto drugo,tolika mrznja,krvolocnost,neracionalnost moze biti odlika pojedinca,a ovdje je vec problem gotovo cijelog jednog naroda
Keep your eyes on the stars and your feet on the ground.
Srbi traže od Bošnjaka da odustanu od historijskog èasa
Bezbjednosni forum opštine Bratunac dogovorio je na današnjoj sjednici da zatraži od Organizacionog odbora za obilježavanje godišnjice genocida nad Bošnjacima da odustane od namjere da u selu Kravica 15. jula održi èas historije s obzirom da bi to moglo izazvati incidente.
Na sjednici, kojoj su prisustvovali predstavnici Centra javne bezbjednosti Bijeljina, dogovoreno je da predstavnici Bezbjednosnog foruma sutra informišu Organizacioni odbor za obilježavanje godišnjice genocida nad Bošnjacima sa reakcijama mještana Kravice na najavu održavanja skupa.
Predsjednik Bezbjednosnog foruma Nedeljko Mlaðenoviæ izjavio je da je potrebno definisati protokol o obilježavanju godišnjica stradanja i srpskog i bošnjaèkog naroda na ovom prostoru kako se svake godine ne bi podizale tenzije zbog nekih sadržaja prilikom obilježavanja godišnjica.
"Potrebno je utvrditi sadržaje koji nikoga neæe vrijeðati i iritirati, èime bi se izbjegli eventualni incidenti i narušavanje bezbjednosne situacije", rekao je Mlaðenoviæ, koji je i naèelnik opštine Bratunac.
On je dodao da niko ne smije ugroziti obilježavanje godišnjica genocida nad Bošnjacima 11. jula i srpskog stradanja 12. jula.
Organizacioni odbor za obilježavanje 13. godišnjice genocida u Srebrenici, bošnjaèka udruženja porodica poginulih i nestalih najavili su da æe 15. jula u objektu bivše Zemljoradnièke zadruge u Kravici kod Bratunca održati èas historije i položiti cvijeæe.
Ovom zahtjevu protive se Srbi iz Mjesne zajednice Kravica i srpska boraèka udruženja iz Bratunca.
Registriran(a): 11-10-2007 Lokacija: USA Odgovori: 1038 IP: Maskiran
Re: Re: Kravica: Dan kada je pogubljeno 1.500 ljudi
Bez chatanja molim
citat:Denci wrote:
Nemam rijeci Divim se ovim ljudima da su jos uvijek zdravog razuma Mislim da nema te pravde i te kazne koja bi mogla ublaziti bol.Kazu ne valja mrziti,ko nije zdravo,ja ih vala mrzim iz dna duse i uvijek ce biti tako(mislim na cetnike).Gadi mi se ta zvijerska podlost,to kolektivno pomracenje uma,neljudskost,fuj Ubijati civile,djecu,starce.I to ubijati na najstravicnije nacine Ne ozbiljno,ja mislim da oni ne spadaju uopste u ljudska bica,ima tu nesto drugo,tolika mrznja,krvolocnost,neracionalnost moze biti odlika pojedinca,a ovdje je vec problem gotovo cijelog jednog naroda
Ja ovo sve citam,gorcina mi dodje iz zeludca u usta ,ali nesmijem vise ni komentarisati jer vidim da se brisu moji postovi ,kazu ja sirim MRZNJU i kvarim teme.
Cuponi ,OKO....HVALA TI ZA SVE STO RADIS DA NAS OBAVIJESTIS
Ovo sto se dogodilo je van svake pameti.
Skoro sav svoj narod su svrbi zatrovali otrovom mrznje - gadna bolest...uh,uh,uh.........
Kravica: Dan kada je pogubljeno više od 1.000ljudi 
. Jer svi mi koji zivimo u Tuzli se sjecamo dolaska proganinika iz istocne Bosne i etnickog ciscenja tog podrucja.
..a ne mogu da nadjem prave rijeci da vam to sve opisem...
Divim se ovim ljudima da su jos uvijek zdravog razuma 
Mislim da nema te pravde i te kazne koja bi mogla ublaziti bol.Kazu ne valja mrziti,ko nije zdravo,ja ih vala mrzim iz dna duse i uvijek ce biti tako(mislim na cetnike).Gadi mi se ta zvijerska podlost,to kolektivno pomracenje uma,neljudskost,fuj 
