27.08.2009.

Još jedno suđenje za zločin u Kravici

Čitanjem optužnice i uvodnim riječima pred Sudom BiH u Sarajevu počelo je još jedno suđenje za genocid koji je u julu 1995. godine počinjen u Srebrenici, prenosi BIRN.
Prema navodima optužnice, Željko Ivanović je 13. jula 1995. godine učestvovao u hapšenju i strijeljanju više od 1.000 Srebreničana u Zemljoradničkoj zadruzi u selu Kravica, opština Bratunac.

Tužilaštvo BiH smatra da je Ivanović u to vrijeme bio pripadnik Drugog odreda Specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske (RS). Ivanović je, kako stoji u optužnici, znajući da će biti pogubljeni, učestvovao i u sprovođenju kolone u kojoj je bilo više od 1.000 zarobljenih Bošnjaka iz mjesta Sandići u skladište Zemljoradničke zadruge Kravica.

- Nakon zatvaranja zarobljenika, Ivanović je, zajedno sa ostalim pripadnicima Drugog odreda, stao u polukrug iz kojeg je otvorena vatra na zatvorenike u skladištu. Na taj način optuženi je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem da istrijebi grupu bošnjačkog naroda, kazao je tužilac Dubravko Čampara u uvodnoj riječi.

Nakon čitanja optužnice i iznošenja uvodne riječi tužioca, branilac Midhat Kočo je rekao kako je siguran da optuženi Ivanović ni činjenično ni pravno nije kriv, te da će se tokom suđenja to i ustanoviti.

- Siguran sam da ne postoji ni činjenična ni pravna osnova da se kazni optuženi Ivanović. Odbrana će tokom suđenja dokazati da je optuženi bio običan vojnik koji nije znao šta se sprema. Izvođenjem svjedoka odbrana će dokazati i da je Ivanović bježao iz vojske, ali je prisilno u nju vraćen - kazao je branilac Kočo.

Ivanović se nalazi u pritvoru od početka marta ove godine, nakon što je po međunarodnoj potjernici uhapšen u mjestu Mokro, općina Pale.

(FENA)

10 septembar 2009

Ivanović: Vjera u Mladićeve riječi

I1 je 13. jula 1995. preživio strijeljanje u Kravici, da bi 14 godina kasnije dao iskaz pred Sudom BiH kao zaštićeni svjedok Tužilaštva.

I1 je prvi svjedok Tužilaštva na suđenju Željku Ivanoviću Arkanu, optuženom da je, kao pripadnik Drugog odreda Specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske (RS), 13. jula 1995. godine učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu “s ciljem istrebljenja” i sprovođenju više od 1.000 Bošnjaka u Zemljoradničku zadrugu Kravica, opština Bratunac, koji su u večernjim satima strijeljani.

Prema svjedočenju I1, koje je javnost slušala iz druge prostorije, nakon “pada Srebrenice” 11. jula 1995. godine oko 10.000 muškaraca iz okolnih sela krenulo je šumom prema Tuzli.

“Nakon što smo žene i djecu poslali u Potočare, narod se spontano okupio u selu u kojem sam živio, i dogovorili smo se da krenemo ka Tuzli. Put je rijetko ko znao. Sjećam se da je bilo puno ljudi koji su hodali u grupama i koji, kao i ja, nisu znali kuda idu. To je bilo 12. jula”, rekao je I1.

Grupa je u šumi ostala do noći, kada su naletjeli na prvu zasjedu srpskih vojnika.

“U sred noći uhvatila nas je zasjeda. Pucano je sa svih strana. Dok su vojnici vikali ‘predajte se!’, bježao je svako na svoju stranu. U šumi sam nailazio na mnogo mrtvih ljudi. Toliko ih je bilo da si po njima mogao hodati! Strašno je to, nikada tu sliku ne mogu zaboraviti... Nekako sam se sabrao, odvojio se u grupu sa svojih par komšija i nastavio dalje. Sve kroz šumu...”, prisjetio se svjedok.

Sljedećeg jutra, nakon što ih je presrela druga grupa srpskih vojnika, svi su uhvaćeni i odvedeni na livadu u Lolićima, gdje su zatekli “oko 2.000 ljudi” i gdje je došao i general Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić, koji je pred Haškim tribunalom optužen za zločine počinjene u BiH.

“Mladić nam je rekao da smo spašeni i da ćemo za dva dana biti razmijenjeni i sa svojim porodicama. Mislim da smo mu svi povjerovali. Čak smo mu i aplaudirali. Tada su nam naredili da se formiramo u kolonu i nekud smo krenuli. Išli smo asfaltnim putem, pravo prema Zemljoradničkoj zadruzi. Niko nije znao gdje nas vode”, napomenuo je svjedok I1 i nastavio:

“Ubrzo smo shvatili da smo došli pred veliku halu. Na ulazu su bila dva vojnika sa automatskim puškama. U hangaru je bilo puno k’o šibica. Nisi imao gdje da staneš. Ja sam se nekako provukao do zida i tu čučnuo. Tada je odjedanput počelo sve da gruva. Bacali su bombe, tromblone, pucali su po nama... I tako sve do mraka.”

Nakon prestanka pucnjave i noći provedene u Zadruzi u Kravici, I1 je ujutru čuo kamione i autobuse koji su vadili mrtva tijela iz hangara i odvozili ih. Sjeća se da je bilo još ranjenika.

“Ja sam se prekrio s dva mrtva tijela i šutio. Vidio sam da su neki preživjeli, ali su ih ubrzo ubili. Znao sam da ne smijem da izađem i da pokažem da sam živ. Čekao sam noć i da svi odu. Kada sam bježao iz Zadruge, znam da me je vidio jedan vojnik, ali me je pustio. Došao sam do rijeke, pa u šumu. Krenuo sam ka Žepi, u koju sam stigao 26. jula. Ne znam kako sam sve preživio. To ni dan-danas ne znam”, završio je svoje svjedočenje I1.

Sljedeće ročište zakazano je u četvrtak, 17. septembra 2009. godine.

(BIRN Justice report)

10.09.2009

Pogodio me u leđa i pitao hoću li još



Tužilaštvo BiH pročitalo je danas transkript svjedočenja D2, koji je 13. jula 1995. godine preživio strijeljanje više od 1.000 Srebreničana u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica, općina Bratunac, javio je BIRN.

Svjedok D2 dao je iskaz pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) na suđenju Radislavu Krstiću, bivšem načelniku štaba i zamjeniku komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), koji je pred Tribunalom u Haagu osuđen na 35 godina zatvora za genocid u Srebrenici.

Za genocid odnosno učešće u ubistvima u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica Tužilaštvo BiH tereti Radomira Vukovića i Zorana Tomića, bivše pripadnike Drugog odreda Specijalne policije.

- Predali smo se bosanskim Srbima u Konjević Polju 13. jula 1995. godine. Proveli smo nekoliko sati na livadi, a oni su bili oko nas. Onda smo u dva-tri autobusa krenuli u pravcu Bratunca. Odvezli su nas pred neku vrstu skladišta. To je bila Kravica. Svi smo bili u panici i strahu. Kad smo dovedeni tu, znao sam šta će se desiti - svjedočio je D2.

Svjedok je kazao da su u skladištu muškarci - kojih je, prema njegovim tvrdnjama, bilo oko 1.000 do 1.500 - morali predati novac, nakit i druge dragocjenosti, te da su im vojnici “zapisivali imena, kao da će nam to vratiti”.

Sjedili su još neko vrijeme u skladištu, navodi se u iskazu, a kad je pao mrak, pucnjava je počela.

- Jedan od njih, s dugom bradom i tamnim sunčanim naočalama, ušao je i bio prvi koji je počeo pucati na nas. Bacio sam se na pod, nakon toga uslijedio je pravi haos. Pucali bi po pola sata, malo se odmorili, a onda bi počela nova runda. Ljudi su vrištali, bilo je strašno - kazao je D2.

Nakon što se pucnjava smirila, svjedok D2 je pokušao pobjeći kroz prozor skladišta, ali su ga vojnici primijetili.

- Neko je krenuo prema meni, znao sam da mi je tu kraj. Čekao sam da me ubije. Opalio je jedan metak i pogodio me u leđa. Pitao me je: ‘Hoćeš li još?’ Pretvarao sam se da sam mrtav. Tu su me ostavili - navodi se u iskazu.

D2 je iza hangara ostao do jutra, kad su, kako je rekao, vojnici pozivali preživjele da izađu iz hangara jer je “stigao Crveni krst da ih vozi u bolnicu”.

- Natjerali su ih da pjevaju srpske pjesme jedno pola sata, a onda sam čuo rafale. Nakon toga su ih bagerima pokupili - ispričao je u iskazu D2, te dodao da je potom kroz šumu pobjegao u Žepu, gdje je stigao desetak dana poslije.

Bježeći iz Žepe, krajem jula 1995., D2 je zarobljen i odveden u Rogaticu, gdje je ostao do januara 1996. godine kad je prebačen u zatvor Kula kod Sarajeva, a ubrzo i razmijenjen.

Na narednom ročištu, 29. septembra, planirano je da Odbrane putem videolinka unakrsno ispitaju Ljubomira Borovčanina, kojem se u Tribunalu u Haagu trenutno sudi za zločine u Srebrenici. Za isti dan zakazano je i saslušanje Richarda Butlera, haškog istražitelja također putem videolinka.

(FENA)

17 septembar 2009


Ivanović: Incident u Kravici

Jovan Nikolić, nekadašnji direktor Udružene poljoprivredne zadruge u Kravici i svjedok Tužilaštva na suđenju Željku Ivanoviću Arkanu, prisjetio se dana kada je otišao do hangara u Kravici, gdje je saznao za “incident”.

Nikolić je u sudnici ispičao ono što mu je navodno rečeno u Kravici.

“Nakon što sam 13. jula 1995. godine čuo da se u hangaru u Kravici drže neki zarobljenici, kao direktor Poljoprivredne zadruge odlučio sam da odem i provjerim da li je to istina. Ipak sam ja bio direktor i Kravica je moje selo! Iako nisam bio pripadnik vojske, nisam vjerovao da se u hangaru bilo šta dešava bez mog saznanja, ili dozvole”, kazao je svjedok.

Prema optužnici Tužilaštva BiH, 13. jula 1995. godine Željko Ivanović Arkan je, kao pripadnik Drugog odreda Specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske (RS), učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu “s ciljem istrebljenja” i sprovođenja više od 1.000 Bošnjaka u Zemljoradničku zadrugu Kravica, opština Bratunac, koji su u večernjim satima strijeljani.

U Kravici ga je, kazao je Nikolić, dočekao izvjesni Zoran Erić.

“Erić mi je samo prišao i na moje pitanje ‘šta se dešava?’, odgovorio da je u hangaru izbio ‘incident’ u kojem je jedan od zarobljenika oteo komandiru pušku. Ja u hangar nisam ulazio. Bio je mrak i u dvorištu Zadruge nije bilo nikakve vojske”, napomenuo je svjedok.

“U jednom trenutku pojavio se nepoznati čovjek u maskirnoj plavoj uniformi, ali me ništa nije pitao. Meni je sve to bilo sumnjivo, tako da sam nakon 10 minuta krenuo za Bratunac. Iz hangara se samo čula sporadična pucnjava, sa kratkim rafalima”, ustvrdio je Nikolić, dodavši da je jutro poslije otišao do zgrade Opštine Bratunac i prijavio “incident” u Kravici.

“Niko u Opštini nije znao o čemu pričam. Vikao sam da u hangaru ima mrtvih ljudi, nakon čega je kolega Dragan Nikolić krenuo sa mnom. U Zadrugu smo stigli oko 10 ujutru. Tada sam vidio mrtve ljude. Morao sam da izađem na zrak”, ispričao je vidno uzbuđeni Nikolić.

“Kada sam izišao iz hangara, iz pravca Sandića dolazila je grupa civila. Njih su sve strijeljali. I to na očigled svih. Tada sam i ja mogao da nastradam, jer sam se pobunio. Nije to u redu! To je zločin i meni je strašno što se sve to u mom selu dogodilo! Nakon toga, Dragan i ja samo sjeli u auto i otišli za Bratunac”, rekao je na kraju direktnog ispitivanja.

Tokom dodatnog ispitivanja, Nikolić je napomenuo da je ono što je rekao sve čega se sjeća.

“Dana 16. jula sam dobio informaciju da mi je brat poginuo. Vjerujte da od tada ni o čemu drugom nisam mislio, niti me je interesovalo šta se događa”, rekao je.

Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok je rekao da lično ne poznaje optuženog Ivanovića, ali da mu je, “kako ga sve više gleda”, sve poznatiji. Ipak, tokom ispitivanja napomenuo je da je siguran da optuženog nije vidio 13. jula 1995. ispred hangara u Zadruzi u Kravici.

Nastavak suđenja, kada će biti ispitan još jedan svjedok Tužilaštva, zakazan je za 24. septembar 2009. godine.

(BIRN Justice Report)


[Edited by cupo on 20-10-2009 at 18:00 GMT]

24 septembar 2009

Ivanović: Obilazak mjesta zločina

Suđenje Željku Ivanoviću zvanom Arkan, optuženom za genocid u Srebrenici, odgođeno je jer Miladin Nikolić, svjedok Tužilaštva BiH, nije pristupio na ročište zbog zdravstvenih problema. Sudsko vijeće je novo ročište zakazalo za 15. oktobar 2009. godine, te najavilo posjetu mjestu zločina.



“Svjedok Nikolić nas je jučer obavijestio da neće doći zbog zdravstvenih razloga, ali da će se odazvati na naredno ročište ukoliko bude bolje. (...) Mislimo da ćemo ročište moći održati 15. oktobra 2009. godine, ali ukoliko dođe do promjena, naknadno ćemo obavijestiti strane u postupku”, rekao je Darko Samardžić, predsjedavajući Sudskog vijeća.

Samardžić je istakao da će u petak, 25. septembra 2009. godine, strane u postupku otići u “obilazak Zemljoradničke zadruge u Kravici”.

Za učešće u ubistvu oko 1.000 muškaraca Bošnjaka u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica u julu 1995. godine, tereti se Željko Ivanović, bivši pripadnik Drugog odreda Specijalne policije Šekovići, Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS).

Tužilaštvo mu stavlja na teret da je od 10. do 19. jula 1995. godine učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj prisilno preseljenje oko 40.000 civila iz Srebrenice, te pogubljenje više od 7.000 Bošnjaka.

Ivanović je, kako stoji u optužnici, 13. jula 1995. godine sudjelovao u zarobljavanju više hiljada muškaraca bošnjačke nacionalnosti, te njihovom sprovođenju iz mjesta Sandići u skladište Zemljoradničke zadruge Kravica, “znajući da će biti pogubljeni”.

Nakon što su Bošnjake zatvorili u to skladište, pripadnici Drugog odreda su ih ubijali pucajući iz automatskog naoružanja i bacajući bombe, dok je Ivanović u grupi s drugim policajcima “onemogućavao eventualni bijeg zarobljenika kroz prozore stražnje strane skladišta”.

Ivanović se 29. juna 2009. izjasnio da se ne osjeća krivim za učešće u genocidu u Srebrebnici, a suđenje mu je počelo 27. augusta iste godine.

(BIRN)

09 oktobar 2009

Ivanović: Jaukanje iz hangara

Nikolić je svjedočio u korist Tužilaštva BiH na suđenju Željku Ivanoviću, optuženom za genocid u Srebrenici, a u Kravici je u julu 1995. godine čuvao stoku, kao pripadnik radnog voda u Civilnoj zaštiti.

Hangar u selu Kravica foto @cupo


Svjedok tvrdi da je 12. jula 1995. godine, na Petrovdan, otišao da čuva stoku u štali u krugu Zadruge u Kravici. Tvrdi da su mu kolege s kojima je radio pričale kako je “neko ustao iz mase”, oteo pušku vojniku, te ubio jednog od njih.

“Onda su počeli tući po muslimanima zarobljenim, koji su se predali”, kazao je svjedok, pojasnivši da “tući” znači pucati na zatvorenike. “Čulo se jaukanje iz hangara i neko je vode tražio”, nastavio je.



Tužilaštvo tereti Ivanovića, bivšeg pripadnika Drugog odreda Specijalne policije iz Šekovića, da je 13. jula 1995. godine učestvovao u ubistvima više od 1.000 muškaraca u hangarima zadruge u Kravici.

Nikolić je kazao da je prije pucnjave unosio vodu zarobljenicima u hangar, te da je tada unutra vidio ljude, ali nije mogao reći koliko ih je bilo. Tokom noći, tvrdi, jedan od vojnika mu je naredio da stražari na kapiji na ulazu u Zadrugu. Ipak, prema kazivanju ovog svjedoka, najviše vremena proveo je u štali.

“Čuvao sam stoku u štali. Pucnjava se čula sa svih strana. Čitavu noć sam ostao tu. Mi smo imali obavezu da čuvamo sebe i stoku. Došao je sutradan bager i odvezao ih negdje. Kupio je mrtve i stavljao na kamion. Poslije je dolazila cisterna i prala tamo u hangaru. Šta ja znam šta, da li je bilo krvi...”, prisjetio se svjedok.

Nikolić je kazao da ne poznaje optuženog te da ga nikada nije vidio u životu.

Suđenje se nastavlja 29. oktobra 2009. godine, kada Tužilaštvo namjerava saslušati još jednog svjedoka.

(BIRN)

26 oktobar 2009

Vuković i Tomić: Dogovor oko dokaza

Sudsko vijeće napravilo daljnji plan izvođenja dokaza na suđenju Radomiru Vukoviću i Zoranu Tomiću.

U novembru će Odbrane optuženih za genocid unakrsno ispitati, putem videolinka, holandskog vojnika Josepha Kingorija i Roberta Alexandera Frankena, majora Holandskog bataljona koji je u julu 1995. godine bio stacioniran u Srebrenici.

Iskaze ovih svjedoka Tužilaštvo BiH je prethodno uložilo u spis kao materijalne dokaze.

Tužilaštvo BiH tereti Radomira Vukovića i Zorana Tomića da su, kao tadašnji pripadnici Drugog odreda Specijalne policije iz Šekovića, 13. jula 1995. godine učestvovali u zarobljavanju i strijeljanju više od 1.000 Srebreničana u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica, općina Bratunac.

Prema planu Sudskog vijeća, Kingori bi trebao biti ispitan 12., a Franken 19. novembra. Istih dana ovi svjedoci bi se trebali pojaviti i na suđenju Momiru Pelemišu i Slavku Periću, bivšim pripadnicima Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) koji su pred Sudom BiH također optuženi za genocid u Srebrenici.

Na ovom ročištu Sudsko vijeće je prihvatilo prijedlog Tužilaštva za izvođenje “dodatnih materijalnih dokaza”, koji će biti prezentirani 3. novembra 2009. godine.

(BIRN)

27.10.2009.

Sud BiH odredio pretres

Stuparu ukinuta presuda kojom je kažnjen na 40 godina zatvora

Apelaciono vijeće Suda BiH donijelo je presudu za 11 pripadnika Drugog odreda Specijalne policije Šekovići, određujući održavanje ponovnog suđenja jednom od njih, a smanjivši kazne šestorici, javio je BIRN-Justice Report.
Prema pravosnažnoj presudi, šestorica optuženih su proglašena krivima za “pomaganje pri činjenju krivičnog djela genocida”, pa su im kazne smanjene u odnosu na prvostepenu presudu. Milovanu Matiću Apelaciono vijeće je potvrdilo oslobađajuću presudu, dok je Milošu Stuparu ukinuta presuda i postupak vraćen na ponovno suđenje.

Za Velibora Maksimovića, Dragišu Živanovića i Mladena Stevanovića, koji su prvostepenom presudom oslobođeni krivice, Tužilaštvo BiH nije ulagalo žalbe. Svih 11 optuženih se teretilo za učešće u strijeljanju više od 1.000 Bošnjaka u selu Kravica, općina Bratunac, počinjenom 13. jula 1995. godine, nakon pada UN-ove zaštićene zone Srebrenica.

Desetorica optuženih bili su pripadnici Drugog odreda Specijalne policije iz Šekovića, kojim je komandovao Miloš Stupar, dok je Milovan Matić bio pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS).

Prema drugostepenoj presudi Suda BiH, Petru Mitroviću je kazna smanjena za 10 godina, pa je osuđen na 28 godina zatvora zbog “pomaganja pri činjenju krivičnog djela genocida”.

Za Miloša Stupara, koji je osuđen na 40 godina zatvora, drugostepenom presudom je utvrđeno da je “učinjena povreda postupka koja je rezultirala i sumnjom u pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja”, zbog čega je Sud odlučio da mu se ponovo sudi pred Apelacionim vijećem.

Žalbe odbranâ optuženih Milenka Trifunovića, Brane Džinića i Aleksandra Radovanovića, koji su prvostepenom presudom osuđeni na 42 godine, te Slobodana Jakovljevića i Branislava Medana, koji su osuđeni na 40 godina zatvora, djelimično su uvažene, i presuda je preinačena.

Za ove optužene je Apelaciono vijeće našlo da su počinili krivično djelo genocida “kao pomagači”, ali da “nisu postupali s genocidnom namjerom”, te su im kazne smanjene.

Trifunović je osuđen na dugotrajni zatvor u trajanju od 33 godine, dok su Brano Džinić i Aleksandar Radovanović osuđeni na dugotrajni zatvor u trajanju od 32 godine. Slobodan Jakovljević i Branislav Medan su pravosnažno osuđeni na 28 godina zatvora.

(FENA)

12.11.2009.

Svjedok prisustvovao ubijanju oko 1.000 zarobljenika u Kravici

Svjedok Tužilaštva BiH u slučaju Željka Ivanovića osumnjičenog za učestvovanje u ubistvima više od 1.000 muškaraca u hangarima Zemljoradničke zadruge u Kravici Ilija Nikolić ispričao je danas na Sudu BiH da je vidio ubijanja u hangaru koja su se desila 13. jula 1995.
Nikolić je kazao da je tog jutra, s prijateljem, krenuo iz Bratunca u posjet rodbini u mjestu Milići te da ih je na putu, kraj sela Sandići, zaustavila naoružana policijska patrola u maskirnim uniformama koja ih nije pustila da prođu.

Nakon zaustavljanja u Sandićima, Nikolić je na livadi vidio i oko 200 muškaraca u civilnim odijelima koje su čuvali naoružani ljudi u maskirnim kombinezonima.

Pošto nisu dobili dozvolu da krenu putem prema Milićima, Nikolić i izvjesni "prijatelj Milo" krenuli su u Kravicu, u Zemljoradničku zadrugu, u posjet Nikolićevom bratu Jovanu

Nikolić je ispričao da je pri samom dolasku vidio grupu civila koje su naoružani policajci uvodili u hangar te da se u tom trenutku "dogodio incident".

"Stajao sam kod upravne zgrade s bratom. Bili smo blizu hangara i vidio sam ljude koji su dolazili u koloni. Policija ih je čuvala s uperenim puškama. Jedan od civila iz kolone pokušao je policajacu da otme pušku i u tom trenutku je počeo haos", ispričao je svjedok rekavši da su nakon toga naoružani policajci napravili polukrug i počeli da pucaju u hangar u kojem su se nalazili dovedeni civili.

Tužilaštvo BiH tereti Željka Ivanovića da je, kao pripadnik Drugog odreda Specijalne policije iz Šekovića, 13. jula 1995. učestvovao u ubistvima više od 1.000 muškaraca u hangarima Zemljoradničke zadruge u Kravici.

Optužnica navodi da je, nakon zatvaranja zarobljenika, zajedno s ostalim pripadnicima Drugog odreda, stao u polukrug, iz kojeg je otvorena vatra na zatvorenike u hangaru.

Prema optužnici, Ivanović je učestvovao u sprovođenju kolone u kojoj je bilo više od hiljadu Bošnjaka, od Sandića do hangara Zemljoradničke zadruge u Kravici.

Tokom svjedočenja, Ilija Nikolić je napomenuo da je pucnjava trajala i narednih 15 minuta. Nekoliko dana kasnije, 17. jula 1995., kazao je, na putu prema Kravici vidio je iskopanu rupu i "pretpostavio" da su tu trebali biti zakopani ubijeni civili iz hangara.

Tokom unakrsnog ispitivanja Nikolić je naveo da optuženog Ivanovića ne zna te da ga nije vidio 13. jula 1995. u Kravici, prenosi BIRN-Justice Report.

Nastavak suđenja zakazan je za 20. novembar 2009. kada će Tužilaštvo ispitati još dva svjedoka.

(FENA)

19.02.2010.g.

Za Vukovića i Tomića zatražena kazna od 45 godina zatvora

Tužilaštvo BiH zatražilo je u završnoj riječi da Sud BiH proglasi Radomira Vukovića i Zorana Tomića krivim za genocid u Srebrenici, te im izrekne kaznu od 45 godina dugotrajnog zatvora.

"Stvari treba nazvati pravim imenom, a ono što se desilo u Srebrenici jeste genocid. Krivi će nositi ovu stigmu i ona će služiti kao upozorenje za budućnost", rekao je tužilac Ibro Bulić, a prenosi Balkanska istraživačka mreža /BIRN/.

Bulić smatra da na osnovu provedenih dokaza Sudsko vijeće može donijeti zaključak da su optuženi počinili zločin koji im se stavlja na teret.

Radomira Vukovića i Zorana Tomića, bivše pripadnike Drugog odreda Specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), Tužilaštvo tereti da su 12. i 13. jula 1995. godine učestvovali u obezbjeđivanju puta Bratunac - Konjević Polje, te zarobljavanju veće grupe muškaraca iz Srebrenice.

Prema navodima optužnice, 13. jula 1995. godine više od 1 000 Bošnjaka, u pratnji optuženih i drugih pripadnika Drugog odreda, odvedeno je u Zemljoradničku zadrugu “Kravica”, gdje su u večernjim časovima strijeljani.

Tužilaštvo smatra da je dokazalo da su optuženi znali za plan prisilnog preseljenja i istrebljenja Bošnjaka iz Srebrenice, te da su "odigrali svoju ulogu u udruženom zločinačkom poduhvatu i genocidu".

(SRNA)