Izgleda da se i kafopijama spremaju crni dani
Ako se desi ono što predviđaju kafa bi mogla da poskupi i do 50%
Fakat je da smo se toliko nakotili i da trošimo toliko da bi ova kriza mogla biti samo gora i gora! Ovaj planet ne može podnijeti ovoliku eksploataciju i megalomanske prohtjeva svojih kolonizatora - ljudi!
Živi bili pa vidjeli no smo ga nahebali ako nešto pukne u Kineskim i Indijaskim glavama pa krenu trbuhom za kruhom

INTENZIVNI RAZGOVORI O SPASAVANjU GRČKE
00:18 / 11.02.2010.

Zemlje evrozone jučer su vodile intenzivne razgovore o mogućem spasavanju Grčke, čija finansijska kriza potresa čitavu EU, u vrijeme kada su javni službenici stupili u štrajk zbog Vladinog plana štednje. Finansijska tržišta u Grčkoj donekle su se oporavila, jer se ...

... investotori nadaju da će evropske vlade pomoći Grčkoj u otplati ogromnog duga.

Ministri finansija 16 zemalja koje koriste evro zakazali su video konferenciju radi rsprave o ovom pitanju, izjavio je portparol Evropske komisije.

Pravnici EU kažu da ne postoji jasna procedura za davanje finansijske pomoći za popunjavanje budžeta jedne članice evrozone.

Jedna od mogućnost je da države individualno ponude bilateralnu pomoć, a Njemačka, čije je finansijsko stanje najstabilnije, mogla bi da preuzme vodeću ulogu.

Izvori u koalicionoj Vladi u Berlinu rekli su da bi dogovor o tome koje zemlje bi pomogle Grčkoj i u kojoj mjeri mogao da bude postignut na marginama današnjeg samita lidera EU.

Vlada u Atini mora da pozajmi oko 53 milijardi evra ove godine da bi pokrila ogroman budžetski deficit i refinansirala dugove koji prispijevaju za naplatu.

Prema prognozama, grčki dug će ove godine dostići 294 milijardi evra.

Biznis.ba / Srna

Jedni lijek za izlazak iz recesije su javni radovi!
Nadam se da će se obistiniti najave ogromnih ulaganja u elektroenergetski sektor i u cestogradnju sada na proljeće! Optimista sam zato što je izborna godina a vlast mora nešto podhitno uraditi da bi smirila rastuće nezadovoljstvo egzistencijalno ugroženog naroda - nas!
Za sada su sasvim izvjesne tri dionice autoputa + ona dionica od Orašja do Tuzle (aleluja) kao i pokretanje radova na 850MW elektranama u našoj Tuzli i Kaknju (fantastičan projekat). Uz ovo to je i mreža manjih i većih hidroelektrana te velika vjetroelektrana!!!
Po prvi puta vidim svjetlo na nkraju tunela.
Ako ne uspiju u opstrukcijama hitlerčići poput radnočića mogla bi naša BiH krenutu naprijed ogromnim koracima

Evropska unija



Između Grka i marke

Uime odredaba ugovora o zajednici, Grčka se mora snaći sama, ocjenjuje konzervativni njemački dnevnik. U protivnom, monetarna unija će se raspasti i Nijemci će opet izvaditi svoje marke



Grci su dobili prvu rundu. Zahvaljujući drakonskom planu kresanja i promišljenom plasmanu pozajmice, uspjeli su da pošalju u konopce više banaka i investicijskih fondova iz Londona i New Yorka. Grci su izdržali pred medijskim ratnim bubnjevima, naročito u anglosaksonskim finansijskim glasilima koja su već najavljivala finansijsku mobilizaciju EU u korist Grčke. Iza provokativnih naslova koji su proricali neposredno predstojeći bankrot grčke države skriva se ipak nešto više nego opklada protiv ove zemlje. Na nišanu spekulanata nalaze se i Španija, Portugal, Italija i Velika Britanija. Njihov cilj: dovesti do raspada monetarne unije, i iskoristiti pad eura i funte da se napune džepovi.

Spekulanti sada čekaju samo jedno: da Evropska unija prekrši vlastita pravila zanemarujući klauzulu "no bail out", koja zabranjuje zemljama euro-zone da spašavaju prezaduženog partnera. Njemačka vlada ipak nije još popustila pred groznicom solidarnosti koja je zahvatila sve njezine evropske partnere osim Velike Britanije. Srećom! Jer bi Njemačka, ako postane saučesnica u jednom takvom kršenju prava zajednice, gurnula prst među zupčanike. Evropske zemlje padale bi jedna za drugom - igra domina koju čak ni najbogatije zemlje, poput Njemačke ili Francuske, ne bi mogle zaustaviti. Grčka treba sama da se spašava. Jedino još ozdravljenje njenih javnih finansija sprečava spekulante da se još više klade na njeno urušavanje. Irska je poslužila kao primjer: ostrvska privreda brzo bi bila zahvaćena finansijskom olujom da Irci nisu uveli stroge mjere štednje kako bi se izvukli iz mreža finansijskih tržišta.

Grčka svoje stare pozajmice vraća novima, no njena zaduženost se ne smanjuje. Grčka država više nema pravo da troši. Gotovo je s budžetskim deficitom! Ili će Grci morati plaćati znatno veće poreze ili će vlada morati smanjiti za trećinu četrnaestu platu svojih službenika, koji čine četvrtinu aktivnog stanovništva. No kako niko ne želi da u Grčkoj izbiju neredi, može se vrlo brzo očekivati naredni val spekulacija. Sumnje u sposobnosti Grčke da preživi bez vanjske pomoći nisu neosnovane. Ta pomoć trebalo bi ipak da dođe od Međunarodnog monetarnog fonda, čija je Grčka članica. MMF upravo za to i služi. No zašto Bundesbanka i Centralna evropska banka (CEB) odbijaju pomoć MMF-a, po cijenu da prekrše načela ugovora u Maastrichtu, to ostaje tajna. Zna je samo Axel Weber, sadašnji predsjednik Bundesbanke i kandidat za predsjednika CEB.

U času kada je grčka kriza predmet svih razgovora, upadljivo je odsustvo samih osnova monetarne unije kao teme. Njemački ustavni sud već je dvaput ispitivao solidnost evropske monete. Prema mišljenju sudaca, Njemačka je prihvatila da uđe u Ekonomsku i monetarnu uniju iz jednostavnog razloga što se euro po svemu sudeći kretao ka tome da postane zona stabilnosti. Dva stuba nosača te stabilnosti su ugovor iz Maastrichta, koji su prihvatile sve države, i pakt stabilnosti, koji se primjenjuje samo na članice euro-zone ali koji se nažalost više ne shvata ozbiljno.

Ko se još sjeća slatkih obećanja o stabilnosti kojima su nama Nijemcima hvalili evropsku monetu? Umjesto jamstava, s jedne strane se navodilo postojanje nezavisne centralne banke, a s druge strane poštivanje budžetarne discipline kojoj bi, u skladu s evropskim ugovorima, bile podvrgnute sve zemlje članice. Danas o tome više niko ne govori. Od sada, sve je dobro kao opravdanje kršenja pravila EU. Međutim, ako se odstupi od klauzule "no bail out" o neuplaćivanju sredstava državama u nevolji, nestat će i posljednje jamstvo stabilnosti eura. Nakon toga, monetarna unija bit će još samo zajednica zaduživanja. Svi evropski građani skupo će platiti tu odluku, i doživjet će da njihova moneta devalvira a penzije izgube vrijednost. Strahujući da više neće moći uživati u plodovima svoga rada, mnogi Nijemci danas žale za stabilnošću marke. Ako se raskine ugovor iz Maastrichta, to će pogoditi pravni osnov eura, a naredna etapa odvijat će se u prostorijama saveznog ustavnog suda u Karlsruheu. To treće "suđenje" euru moglo bi označiti smrt evropske monetarne unije. Ali će barem Nijemci ponovo dobiti svoju marku.

Holger Steltzner, Frankfurter Allgemeine Zeitung

Evropska unija



Dvadeset i sedam jednakih zemalja, malo sutra!

Stare članice protiv novih, neposlušne protiv discipliniranih: jedan bugarski politolog vidi u krizi jedinstvene valute novu pukotinu unutar EU



Budimo pošteni: da je Grčka srednjoevropska zemlja, nikada ne bi došlo do grčke krize. Za početak, ni Njemačka ni Francuska ne bi pustile zemlju poznatu po jadnim ekonomskim rezultatima, lošim političkim navikama i talentu da ušminka račune da pristupi jedinstvenoj valuti. Zatim, ako bi se ta srednjoevropska Grčka zbog slučaja ili nemara našla u euro-zoni, Bruxelles bi priležno pročešljao njene račune. No Grčka nije srednjoevropska zemlja. Zamislite da bugarski ili rumunski premijer kontrolira 80% nacionalnih medija i da ima običaj da odmor provodi u društvu prostitutki. Ili da mađarski premijer, protivno svim savjetima Bruxellesa, izjavi da neće zamrznuti plate u javnom sektoru usprkos ozbiljnosti ekonomske krize. Teško je samo i zamisliti buru koja bi se podigla. No ono što izaziva sablazan u Sofiji ili u Bukureštu uzrokuje tek dizanje obrve kada se radi o Rimu ili Madridu. Mnogi u Evropi osuđuju Berlusconijevo shvatanje slobode štampe, no njemačka i francuska vlada više vole da to prešute. Mnogi strahuju od ekonomske politike sadašnje španjolske vlade, no niko se ne usuđuje da je kritikuje. Bruxelles je saučesnik u drami kroz koju prolazi Grčka. Njegovu ulogu možemo usporediti s ulogom finansijskih revizora Arthura Andersena u skandalu s Enronom u SAD-u.

Grčka kriza otkriva zabrinjavajuću stvarnost koja se krije iza retorike EU. Evropska unija, svakako, govori o solidarnosti, no evropske zemlje ne staju iza toga. Indikativno je što više od 70% Nijemaca zahtijeva izlazak Grčke iz euro-zone, i što je jedan član Bundestaga savjetovao Ateni da proda nekoliko svojih ostrva kako bi izišla iz krize, dok je grčkim medijima uglavnom stalo da objavljuju članke o nacističkoj okupaciji njihove zemlje, pa tvrde da im Njemačka duguje ratnu odštetu. Iznevjeravajući nadanja nekih političara i komentatora, ekonomska kriza nije imala za posljedicu obnovu duha solidarnosti u Evropi. Sasvim suprotno, izazvala je preporod nacionalizma, koji pokreću strahovi i gnjev javnih mnijenja u Evropi. Na kraju krajeva, zona turbulencija nalazi se u južnoj Evropi, a ne u srednjoj.

Ako su, prije godinu dana, mnogi strahovali da je srednja Evropa odveć korumpirana i politički nestabilna, a njene privrede previše liberalne (previše anglosaksonske) da bi nadišle krizu, danas je jasno da je zapravo južna Evropa bila previše zaglibljena u sumnjiva ponašanja i da se odupirala reformama. Ono po čemu se odsada Mađarska razlikuje od Grčke nije veličina problema pred kojima se ove dvije zemlje nalaze, već politička volja njihovih vlada da plate cijenu izlaska iz kolotečine. Za sada, zemlje Evropske unije koje nisu članice euro-zone a zadovoljavaju kriterije Maastrichta brojnije su od članica euro-zone koje u tome uspijevaju. Poljska je jedina privreda EU koja nije zapala u recesiju. Kako kaže litvanski premijer, "kada neka zemlja nije članica euro-zone, kriteriji Maastrichta primjenjuju se vrlo strogo. No kada jedanput uđete, možete raditi praktično sve što vam se sviđa".

Kriza sve više dijeli Evropu Sada zemlje poput Bugarske i Estonije strahuju da će za svoje poštivanje kriterija Maastrichta u vrijeme krize biti "nagrađene" tako što će morati provesti još nekoliko godina više u čekaonici za euro-zonu. Jer, neki strahuju da će Nijemci i Francuzi, šokirani ranjivošću zemalja "PIIGS" (Portugal, Irska, Italija, Grčka i Španija), sada odlučiti da svoje napore usredsrede na konsolidaciju euro-zone prije nego što je prošire.

Ekonomska kriza stvorila je Evropu više podijeljenu nego što je bila u početku rata u Iraku. Srećom, ovoga puta ne radi se o "staroj Evropi" protiv "nove Evrope", već o euro-zoni protiv onih zemalja koje nisu članice. Nažalost, kada pogledamo kartu, euro-zona pokriva i "staru Evropu". A što se tiče zemalja koje nisu u njoj, nalazimo ih, skoro sve, u Jalta-klubu.

Ivan Krastev, Gazeta Wyborcza

Bogati Sever vs siromašni Jug
Svinjokolj na rubovima Evrope
Piše: Marinko Čulić




Zeleni u njemačkom parlamentu tvrde da za grčku krizu nije kriva nekakva genetska lijenost i gotovanluk Grka. Krivica je, vele, u lakomosti sjevernjaka, kojima je Grčka bila dobra dok se u nju moglo bezgranično upumpavati svoje industrijske proizvode i kredite kojima će Grci to kupovati, a kada ovi više nisu mogli plaćati robu i vraćati dugove, pribijeni su uz stup za bičevanje

Ova teška, hroptajuća kriza u kojoj grca Evropa zatekla je milijune, desetke milijuna ljudi. I kamo lijepe sreće da je to samo stvar ekonomske naobrazbe, pa da možeš reći onu "to je ekonomija, glupane". Događaji zatiču najviše one koji su isključeni iz njih, pa sadašnja kriza evidentno ima, štono bi se starinski reklo, i duboka klasna obilježja. Naprosto, toliko je jasno da ona pogađa prvenstveno slabostojeće i srednjestojeće, a zaobilazi bogatije i najbogatije, ili im i pogoduje, da izgleda idiotski to dokazivati.

Pa ipak, to je, rekoh, jedva šire osviješteno, svakako i zato što se Evropa opremila tako golemom i nakinđurenom verbalnom demokratskom aparaturom da se kroz nju teško išta vidi. Kao da si daš napraviti naočale od dna pivske boce. Ali, čak i tako se da razaznati da se Evropa počela oštro dijeliti na krizom uzdrmani, domalo i pokošeni Jug, i zaštićeni Sjever, dakle nešto što se dosad smatralo nezamislivim ako u taj razlomak dolje nisi stavio Afriku ili Latinsku Ameriku.

Sada to više nije potrebno, u podrum tog razlomka skliznule su zemlje s ruba same Evrope, mahom postojbina temperamentnih, a sada skrhanih i dezorijentiranih Mediteranaca. Četvoro je takvih zemalja: Portugal, Španjolska, Irska i Grčka, od čijih početnih slova možeš složiti svakakve riječi, a sjevernjaci su odabrali da to bude PIGS (na engleskom: svinje). To bi valjda trebalo biti duhovito, lako ih zamisliš kako se hvataju za trbuhe dok to izgovaraju, iako gdje je svinja tu su i svinjokolje, pa se ne vidi što bi tu imalo biti baš toliko smiješno.

Kao što se ne vidi zašto šaljivčine sa Sjevera misle da Jugu rade neku veliku, s neba dovabljenu milost, što su izdvojili 110 milijardi eura za izbjegavanje grčkog brodoloma. Kako procjenjuje Ivo Jakovljević, koji se najpronicljivije bavi ovom temom, bogati sjevernjaci čak i s onih sedamstotinjak milijardi eura kojima namjeravaju spriječiti grčki scenarij u drugim pogođenim zemljama, odvojili su od usta samo desetak posto od ekstra-dobiti koju su namlatili u perifernim dijelovima Evropske Unije nakon pada Berlinskog zida.

Upravo u tom ekstra-profitu treba tražiti razloge sadašnjem posrtanju "svinja"-država, a orkestrirana kampanja kojom sjevernjaci pokušavaju prebaciti krivicu za to na tobože lijeni i rastrošni Jug, samo je eho sličnih svinjarija kojih smo se naslušali na račun zemalja Trećeg svijeta. To na sugestivan način potvrđuje i stanje na Balkanu, o čemu precizniji uvid također dugujemo Jakovljeviću, koji podsjeća da je balkanska depresija započela u Hrvatskoj. Ona je druga zemlja u regiji po razvijenosti, prva je Grčka, ali baš njih dvije dijele još jednu osobinu, da su najzaduženije zemlje u ovom, jugoistočnom dijelu Evrope.

To drugim riječima znači da su ove dvije zemlje i najviše uključene, makar i dužničkim vezama, u financijski krvotok Evropske Unije, kao što je, uostalom, Grčka daleko najstarija članica EU na Balkanu, a Hrvatska daleko najbliža članstvu među zemljama ex-Jugoslavije. I tu ti se onda počne motati po glavi je li, kvragu, sve to palo s neba? Je li baš slučajno da su izloženiji krizi oni koji su bliži Uniji? Na to bi oni u Bruxellesu sigurno užasnuto vrisnuli i održali ti bukvicu da EU ima svoja pravila, da prosperiraju samo oni koji ih se drže, a oni koji se ne drže sami su krivi, neće, valjda, Unija odgovarati za njihove gluposti.

Toliko od glavonja iz vrha Unije. Kada, međutim, o tome progovore neki opozicijski zastupnici, recimo Zeleni u njemačkom parlamentu, čut ćeš nešto sasvim drugo, da za grčku krizu nije kriva nekakva genetska lijenost i gotovanluk Grka. Krivica je, vele, u lakomosti sjevernjaka, kojima je Grčka bila dobra dok se u nju moglo bezgranično upumpavati svoje industrijske proizvode i kredite kojima će Grci to kupovati, a kada ovi više nisu mogli plaćati robu i vraćati dugove, pribijeni su uz stup za bičevanje. Može, se, naravno, pitati - a koga bi drugog trebalo bičevati, pa nitko ih nije tjerao da toliko kupuju i dižu tolike kredite.



PHOTO/EPA:SIMELA PANTZARTZIOdgovor je zanimljiv i za nas. Hrvatska i Grčka imaju gotovo u dlaku istu strukturu ekonomije, samo otprilike trećina otpada na industrijsku proizvodnju, a sve ostalo su usluge, i to nije slučajno. Kada pogledaš strukturu inozemnih ulaganja u Hrvatsku, pred oči ti dođe samo more banaka i svih onih supermarketa i hipermarketa kojih je toliko da tu više ni igla ne stane. Nigdje nikakve tvornice, nigdje ni najmanjeg pogončića u kojem bi se nekog boga proizvodilo (naprotiv, s mogućim gašenjem brodogradilišta otići će i ono malo što imamo). A i zašto bi?

Pa, sve to postoji gore na Sjeveru, na Hrvatskoj je samo da kupuje, a ako fali novaca, evo tu su banke, sjevernjaci su odavno preuzeli manje-više kompletno hrvatsko bankarstvo, istina s nešto većim kamatama nego kod kuće. I što vam još treba? Nemojte praviti probleme gdje ih nema. I stvarno, nema problema, osim jednog malog, da ovakve zemlje neizbježno dolaze u ovisnički odnos, neke i u dužničko ropstvo i na rub bankrota, ukratko u ono što upravo hara evropskim Jugom.

Eto, dovde možeš usporedno pratiti priču o Grčkoj i Hrvatskoj, jer sve je tu manje-više isto, ali sada slijedi trenutak tužnog rastanka. Dok su u Grčkoj osvijestili svoje mjesto u Evropi, pa revoltirani demonstanti traže da se napusti model evropskih država u kojem jedni drže sve a drugi ništa, u Hrvatskoj traje tiha misa ispunjena s toliko kajanja da te srce zaboli. Nitko ovdje ne protestira zbog onog stupa za šibanje, ne, mi smo se sami uz njega privezali i sada čekamo prve pravedne udarce volovskom žilom.

Zar nas Nadan Vidošević nije odlučio baš sada obavijestiti kako svoje sugrađane smatra lijenčinama i nepoduzetnim badavadžijama? Zar EPH ne vodi sumanutom upornošću kampanju u kojoj se tvrdi da, ne računajući Grke, nema većih gotovana i gutača budžetske munite od Hrvata, koji će, samo što se ne kaže, izumrijeti ako ne pristanu da za puno više rada dobivaju puno manju zaradu. Dakle, od domaćih svinjara čut ćeš čak i gore stvari nego od njihovih sjevernjačkih kolega i gazda.

Ovi naši doslovce topću od nestrpljenja da se Hrvatsku očvari što prije i ne znam - osvrneš se oko sebe i vidiš samo šačicu novinarskih piskarala i nevladinih udrugica koje se tome suprotstavljaju - tko bi to mogao zaustaviti.

RAST CIJENA SIROVINA NATJERAO NJEMAČKU DA PONOVO AKTIVIRA RUDNIKE
23:20 / 09.01.2011.



Porast cijene sirovina natjerao je mnoge u Njemačkoj na razmišljanje o ponovnom aktiviranju ugaslih rudnika. Globalna kriza tek što je prošla a nove nedaće su već na vidiku. Cijene sirovina rastu vrlotglavom brzinom a još brže od cijena energenata rastu cijene hrane. Svjetsko gospodarstvo se polako oporavlja od...

... financijskog šoka i stagnacije posljednjih godina. Ponegdje, kao u Njemačkoj, pogoni rade punom parom. No kako bi ispunila obveze prema naručiteljima industrija ovisi o sirovinama. No njih je sve manje što znači da i cijene rastu. Prema podacima Hamburškog instituta za svjetsko gospodarstvo (HWWI) samo u prosincu 2010. cijene sirovina su na svjetskim burzama porasle za 9,4 posto. No i dugoročno gledano, cijene sirovina će neminovno rasti.

Rastuća svjetska gospodarstva poput Indije, Brazila i naravno Kine upravo žude za sirovinama. Pritom se radi o zemljama koje su donedavno još izvozile sirovine. Kina više ne izvozi bakar kojeg i sama treba za svoju rastuću elektroničku industriju. Rusija nakon prošlogodišnjih razornih požara najvjerojatnije do sljedeće jeseni neće izvoziti žitarice. Udruga njemačkih industrijalaca (BDI) gleda sa strepnjom na ova ograničenja na tržištu. Neke tvrtke u Njemačkoj su zbog nestašica dovedene na rub egzistencije.

No, u vremenima gospodarskog rasta poznate nestašice sirovina na tržištu se više ne odnose isključivo na fosilna goriva. Cijene osnovnih živežnih namirnica još nikad nisu bile toliko visoke kao na kraju godine koja je za nama. Posebno su traženi šećer, žitarice i masnoće. Poznati njemački stručnjak za pitanja cijena poljoprivrednih proizvoda Joachim von Braun smatra da ovaj rast cijena ne treba povezivati isključivo s porastom svjetskog stanovništva, piše DW.

"Hrana je danas toliko skupa jer industrijski razvijene zemlje godinama nisu pravilno investirale", smatra von Braun. Između ponude i potražnje više gotovo da i nema prostora tako da i najmanja oscilacija, poput poplava u Australiji uzrokuje ekstremna povećanja cijena. "Osim toga i špekulanti sve češće umjetno tjeraju cijena prema gore", kaže von Braun.

Tako ni ne čudi da mnogi koji su investirali u živežne namirnice danas kupe masnu zaradu. "Od malog ulagača do velikih špekulanata - svi su investirali u soju i pamuk", smatra von Braun. U srpnju je jedna manje grupa ulagača u Londonu otkupila 7 posto svjetske proizvodnje kakaa te je nakon toga cijenu natjerala na najvišu razinu u posljednje 33 godine. To je proizvođače čokolade dovelo u tešku situaciju jer zbog ogromne konkurencije na policama samoposluživanja, malo si tko može priuštiti povišenje maloprodajnih cijena.

Porast cijene sirovina natjerao je mnoge u Njemačkoj na razmišljanje o ponovnom aktiviranju ugaslih rudnika. U Rudnoj gori na istoku Njemačke se odnedavno u jednom već zatvorenom rudniku ponovno eksploatiraju rude.

Biznis.ba

Turska: Ekonomski stabilna, dinamična zemlja


Stopa rasta privrede u 2011. od 8,5 posto je bila druga po veličini u svijetu (poslije Kine), a ove godine se očekuje gotovo šest posto.

Turska planira ući među 10 vodećih privreda svijeta i ostvariti BDP od 2.000 milijardi dolara Privreda Turske je u posljednjih 10 godina ostvarila sjajan učinak, saglasni su domaći i strani ekonomisti u vrijeme obilježavanja 89. godine proglašenja Republike u zemlji koja spaja Evropu i Aziju.

Zdrava makroekonomska strategija, kombinirana s obazrivom fiskalnom politikom i velikim strukturnim reformama, integrirala je privredu zemlje u globalnu ekonomiju, stvarajući mnoge šanse za trgovinu i industrijsku saradnju.

Strukturne reforme transformirale su Tursku u demokratičniju, ekonomski stabilniju i dinamičniju zemlju, a uz makroekonomska poboljšanja i fiskalnu disciplinu, ekonomski rast je postao održiv.

Nivo nominalnog ukupnog bruto društvenog proizvoda (BDP) je utrostručen na 778 milijardi dolara u 2011. godine, u odnosu na 231 milijardi dolara iz 2002. godine, dok je BDP po glavi njenih gotovo 75 miliona stanovnika premašio u prosjeku 10.400 dolara, u odnosu na 3.500 dolara u istom periodu.

Stopa rasta privrede Turske u 2011. godini od 8,5 posto je bila druga po veličini u svijetu (poslije Kine), a ove godine se očekuje da dostigne gotovo šest posto, čime bi BDP iznosio 817 milijardi dolara.

Značajna poboljšanja u tako kratkom vremenskom periodu svrstala su Tursku među ekonomije u izuzetnoj ekspanziji. Turska je postala sedma po veličini ekonomija u Evropi i 16. u svijetu po BDP-u, mjereno paritetom kupovne moći (PPP, prema tržišnim cijenama) u 2011. godini, koji je iznosio gotovo 1.029 milijardi dolara ili 17.499 dolara po stanovniku.

'Eksplozija' u turizmu

Zemlja je članica Organizacije za ekonomu saradnju i razvoj (OECD), Grupe 20 (G-20) najrazvijenijih i velikih privreda u brzom usponu, kao i grupacije MIST (Meksiko, Indonezija, Turska, Južna Koreja), brzo rastućih velikih ekonomija u razvoju.

Turska se nalazi na 32. mjestu među izvoznicima i na 18. mjestu među uvoznicima u svijetu, kao što je i 16. po veličini izvoznik komercijalnih usluga (ukupan izvoz usluga umanjen za izvoz Vladinih usluga koje nisu drugdje uključene), s udjelom od 0,92 posto u 2011. godini.

Turska se, od perifernog, radno intenzivnog proizvodnog centra, preobražava sve više u državu visokih tehnologija i izvoznika kapitalnih dobara. Paralelno, prihodi od turizma, koji su iznosili blizu 8,5 milijardi dolara u 2002. godini, premašili su 23 milijarde dolara u 2011. godini, pošto je Turska sedma u svijetu i peta u Evropi najomiljenija turistička destinacija.

Inflacija pomalo kvari ovu idilu, budući da sada iznosi 8,6 posto, ali je i to neuporedivo bolje od 71,6 posto, kolika je bila u prosjeku u periodu 1995-2001. godine.

Turska, koja se prostire na 783.562 kvadratnih kilometara i koju zapljuskuju četiri mora, jedna je od najvećih ekonomija u regionu i posjeduje ogromne potencijale za budući rast, jednoglasni su strani i domaći ekonomisti.

Podaci OECD-a kazuju da će se privreda Turske u periodu 2011-2017. najbrže razvijati među članicama tog bloka razvijenih zemalja, s prosječnom stopom rasta od 5,7 posto i da će nominalni BDP po glavni stanovnika dostići u 2016. godini preko 14.500 dolara.

Privlačno okruženje

Geopolitička pozicija Turske i i snažne veze s Kavkazom, centralnom Azijom, Bliskim istokom i Evropskom unijom (EU) povećavaju važnost te zemlje kao mosta između ovih regiona.

Turska, također, predstavlja kapiju za energetske resurse, a u njoj se nalaze i izvori velikih rijeka Bliskog istoka, Tigra i Eufrata.

Priliv stranih direktnih investicija (SDI) u Tursku povećan je sa 1,8 milijardi dolara u 2003. godini na 15,8 milijardi dolara u 2011. godini.

Dosadašnja politička i ekonomska stabilnost, strukturne reforme i makroekonomska poboljšanja stvorili su privlačno okruženje za SDI, čemu je doprinijela i uspješna privatizacija. Trenutni nivo SDI-ja u Turskoj iznosi blizu 70 milijardi dolara.

Jedina islamska država u Evropi provela je 90-e u dilemi da li će biti primljena u EU, da bi dosadašnji neuspjeh ostvarenja ovog dugoročnog cilja, uslijed odbijanja Evrope da podrži njeno članstvo, danas izgledao kao sretna sudbina, primijećeno je ovih dana u Galf Businessu, jednom od vodećih poslovnih listova na Bliskom istoku.

Ekonomska kriza u Evropi je nagnala Tursku da se sve više okreće prema Istoku, što joj je omogućilo ekspanziju i donosi prihode za koje se očekuje da će u budućnosti biti još veći. U 2011. godini je vrijednost izvoza iz Turske iznosila 135 milijardi dolara, u čemu je onaj u regionu Bliskog istoka i Sjeverne Afrike (MENA) učestvovao s blizu 25 posto.

'Projektirano u Turskoj'

Uprkos ovim impresivnim ekonomskim rezultatima, pojedini turski stručnjaci upozoravaju da se domaći privredni model još zasniva na niskim troškovima radne snage i konkurentnosti cijena.

Turska je, po njima, usredsređena na sektore koji proizvode uz standardne tehnologije dostupne širom svijeta svakome ko ih je u mogućnosti priuštiti, a nije prisutna u privrednim oblastima koje zahtijevaju razvijenu tehnologiju, pa svaka država koja je u stanju proizvoditi po nižoj cijeni vrši na nju pritisak.

"Naš cilj bi trebao biti 'projektirano u Turskoj', a ne 'izrađeno u Turskoj'", izjavio je u nedavnom intervjuu za jedne lokalne dnevne novine Bulent Eczakibasi, predsjednik Eczacibasi Holdinga.

"Turska planira ući među 10 vodećih privreda svijeta i ostvariti BDP od 2.000 milijardi dolara, povećati godišnji izvoz na 500 milijardi dolara i ostvariti vanjskotrgovinsku razmjenu od 1.000 milijardi dolara", kazao je Tim Reid, regionalni direktor u banci HSBC.