14.09.2009.

Svjedočenje o logoru Sušica

Silovao je tražeći da mu "uzvraća ljubav i vrišti"

Zaštićena svjedokinja A6 je Tužilaštvu BiH danas rekla da ju je Goran Višković više puta silovao dok je bila zatočena u logoru Sušica na području Vlasenice.
“Ja sam sigurna da sam u dva mjeseca, koliko sam bila zarobljena, izvedena 50 puta na silovanje, dok nisam 2. augusta odvedena na razmjenu”, stoji u iskazu svjedokinje A6.

Njena, kao i izjava Muške Šestović pročitane su u sudnici uprkos protivljenju odbranâ. Vijeće je odobrilo čitanje nakon što su sudije saslušale nalaz i mišljenje Alme Bravo-Mehmedbašić, vještakinje neuropsihijatrice, koja je na osnovu medicinske dokumentacije svjedokinja utvrdila da nisu u stanju svjedočiti pred sudom zbog “teških psihičkih oboljenja i opasnosti od retraumatizacije”.

Odbrane su tvrdile da obje imaju “teška psihička oboljenja”, te da su “sugestibilne i nepouzdane”, ali je Vijeće dozvolilo da se njihovi izkazi dati tokom istrage u Tužilaštvu uvrste u sudski spis. Prema navodima optužnice, Predrag Bastah Car, bivši pripadnik rezervne policije u Vlasenici, i Goran Višković Vjetar, nekadašnji pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), od aprila do kraja septembra 1992. sudjelovali su u napadu na nesrbe s područja općine Vlasenica te njihovom zatvaranju u logor Sušica i druge logore na području tog grada.

Višković se tereti da je između juna i jula 1992. godine u više navrata silovao osobu pod pseudonimom A6, koju je izvodio iz logora i dovodio u kuću u neposrednoj blizini logora, gdje ju je silovao i zlostavljao, tražeći da mu “uzvraća ljubav i vrišti”.

Svjedokinja A6 je tokom istrage rekla da je uhapšena u Vlasnici u junu 1992. i odvedena u logor Sušica.

“Mogu se sjetiti bola. Izvođena sam iz hale i prostora u kojem sam držana. Izvodila me osoba pod nadimkom Vjetar. Ne znam kako se zove, ali taj nadimak odjekuje u meni”, kazala je svjedokinja.

Silovanja su, rekla je svjedokinja, posmatrali drugi pripadnici vojske i policije i vikali: “To, Vjetre, to, Vjetre!” “Dok me silovao, tjerao me da mu uzvraćam ljubav i da vrištim. Morala sam da vrištim jer me grizao i tukao”, dodala je svjedokinja A6.

Ova svjedokinja je rekla i da ju je silovala osoba koju poznaje po nadimku “Basta”, te da je i to silovanje trajalo “po nekoliko dana”.

U iskazu Muške Šestović stoji da ju je Goran Višković uhapsio u njenom domu u Vlasenici u julu 1992. godine te odveo u policijsku stanicu na ispitivanje.

“Došli su u predvečernjim satima Goran Vjetar i milicionar Sokanović iz Sarajeva. Meni su naredili da sjednem u auto i odveli me u policijsku stanicu. Rečeno mi je da sam ulazila u srpske kuće i da sam pljačkala, što sam negirala, pa su me pustili”, kazala je svjedokinja Šestović tokom istrage.

Šestović je ispričala i da je Viškovića vidjela nekoliko dana kasnije kako na ulici tuče njenu komšinicu Ramizu Handžić “kundakom od puške po leđima”.

Handžić je prethodno svjedočila na ovom suđenju.

“Nakon toga sam pobjegla i vidjela kako neki vojnici tjeraju Muslimane da pužu po asfaltu. Kada su me vidjeli, i mene su natjerali da radim isto. Tada sam čula da dolazi Goran Višković... On me nabio nogom, a potom mi stavio cijev od puške na leđa. Ja sam mu rekla da su mi djeca na sigurnom i da će me osvetiti. On nije ništa odgovorio, samo su nas strpali u kombi i odveli u Sušicu”, stoji u iskazu svjedokinje Šestović. Nastavak suđenja je 5. oktobra, javio je BIRN BiH - Justice Report.

(FENA)

17. godišnjica stradanja Bošnjaka u logoru Sušica

Manifestacije obilježavanja 17. godišnjice stradanja Bošnjaka u logoru "Sušica" održat će se 26. septembra u Vlasenici.
Cilj manifestacija je odavanje počasti žrtvama i podsjećanje na zločine koji su počinjeni od Vojske RS-a i Policije RS-a nad Bošnjacima Vlasenice, te animiranje svih meritornih aktera za brže privođenje i procesuiranje svih osoba odgovornih za počinjeni zločin radi zadovoljavanja pravde kao preduvjeta za izgradnju povjerenja i toleranicije među narodoma u BiH.

Planirani program manifestacije će se održavati na sljedećim lokacijama: Trasa puta od 20-ak kilometara "Marš povratka - putem spasa" od naselja Turalića općina Kladanj - Debelo brdo - Sušica (posjeta lokaciji ekshumirane sekundarne masovne grobnice Ogradice) - plato ispred i prostorije Hajrija džamije u Vlasenici - vjerski dio - Vlasenica ulice Svetosavska i Svetog Petra i Pavla, putem prema Sušici, kroz koju će proći povorka učesnika mirnom šetnjom od Hajrija džamije do Sušice - prostor i prostorije logora "Sušica" - gdje će se održati centralni dio manifestacije uz prigodan program - Kompleks "Šehidsko mezarje Rakita" u Vlasenici

Očekuje se dolazak najviših zvaničnika iz političkog i vjerskog života iz BiH i inostranstva.

Procjenjuje se da će manifestaciji prisustvovati veliki broj preživjelih zatočenika logora "Sušica", članova porodica ubijenih žrtava, predstavnici udruženja i organizacija koje okupljaju i pružaju pomoć porodicama žrtava iz cijele BiH, humanitarne i druge organizacije iz BiH i inozemstva.

Program

- 07:30 - Okupljanje učesnika "Marš povratka - putem spasa" Vlasenica - 2009 u mjestu Turalići općina Kladanj,
- 08:00 - Ispračaj i polazak kolone učesnika marša, relacijom: Turalici - Debelo brdo - Jarčev kamen - Jelovačka česma - Sušica - Vlasenica,
- 13:00 - Klanjanje tevhida stradalim žrtvama logora "Sušica" - "Hajrija" džamija Vlasenica,
- 12:45 - Doček zvanica i gostiju ispred "Hajrija" džamije u Vlasenici,
- 14:30 - Formiranje i kretanje povorke-kolone učesnika do "Hajrija" džamije do lokacije logora "Sušica", pravcem ulica Svetosavska i ulica Svetog Petra i Pavla - putem prema naselju Susica,
- 15:00 - Docek i spajanje učesnika "Marša povratka - putem spasa" sa povorkom učesnika koja je krenula ispred džamije, polaganje cvijeća i učenje fatihe žrtvama ubijenih Bošnjaka u prostorijama u kojim je bio lociran logor "Sušica"
- 15:30 - Program sa prigodnim obračanjima organizatora i gostiju,
- 15:45 - Zajednička posjeta svih učesnika manifestacije memorijalnom kompleksu "Šehidsko mezarje Rakita"
- 16:30 - Zatvaranje manifestacije

Zainteresovani koji žele učestvovati u maršu "Marš povratka - putem spasa" Vlasenica 2009, moraju biti fizicki spremni i ispunjavati zdravstvene uslove kako bi mogli nesmetano dužinu od 20-ak kilometara preči piješice.
Svi učesnici u maršu povratka - putem spasa, moraju biti predhodno prijavljeni i evidentirani, moraju se pridržavati i postivati po upustvimaa koja dobiju od organizatora i redara, ne skretati sa trase, održavati vizuelni kontakt red i disciplinu u koloni, odmor i pauze koristi isključivo na mjestima koje je organizator preporučio, voditi računa i strogo se paziti ujeda zmija i drugih otrovnih insekata, zabranjena je upotreba alkohola i dr. narkotičkih sredstava, učesnicima je dozvoljeno nočenje majica, kapa, i sl. sa natpisom i obilježjem organizacije, institucije, grada, udruženja i sl. ispred kojeg dolaze, učesnicima Marša dozvoljeno je nošenje isključivo zvaničnih državnih zastava i obilježja zemlje iz koje dolaze, te zastave i grbovi Republike BIH ( Ljiljani).

Svi učesnici "Marša povrata - putem spasa" da se strogo prdržavaju kodeska ponašanja, upustava i preporuka organizatora a sve u cilju sigurnosti učesnika i dostojanstva memorijalne manifestacije.

Prijave učesnika mogu se obaviti kod predstavnika organizatora, i u prostorijama MIZ Vlasenica tel. 056-733-361, Udruženja "Porodice žrtava rata Vlasenica 92-95" Tuzla, Tržni centar Senjak br. 7A, tel. 061-134-894

23.09.2009

Svjedok o ratnim strahotama i opomena generacijama

Predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Vlasenica i predsjednik Općinskog odbora SDA Srebrenica Mujo Hadžiomerović i Sadik Ahmetović jučer su u Memorijalnom centru Zaklopača, općina Milići, otkrili spomen-ploču za 76 šehida te mjesne zajednice.



Izgradnju spomen-ploče najviše su pomogli predstavnici Medžlisa IZ Vlasenica i Edin Mušić, minister za izbjegla i raseljena lica. Ukupna vrijednost ploče je 10.000 KM.
Brojni članovi porodica žrtava su potom uz prisustvo predstavnika vjerskog i javnog života, učenjem Fatihe i Jasina odali počast svojim sinovima, braći, očevima, majkama, kćerima, sestrama kao i svim šehidima BiH.

Prvih 59 žrtava Zaklopače ubijeno je polovinom maja 1992. godine. Do 1995., padom Srebrenice i Žepe stradalo je još 17 mještana.

- U Zaklopači je svoj vječiti smiraj našlo ukupno 55 naših šehida. Današnjim okupljanjem svjedočimo da oni nisu mrtvi, oni su živi. Sjećanje na njih naša je obaveza dok smo živi jer oni su dali svoje živote za našu slobodu. Zato im podižemo ovu ploču, koja će uz brojne podignute u Podrinju svjedočiti o ratnim strahotama i opominjati buduće generacije - kazao je Dževad Mahmutović, inicijator za izgradnju spomen-ploče.

(AVAZ)

26.09.2009

Vlasenica

17 godina od stradanja u logoru Sušica

U Vlasenici i BiH danas se obilježava 17. godišnjica stradanja Bošnjaka u logoru Sušica. Tim povodom, prvi put se organizuje pohod od Kladnja do Vlasenice, putem kojim su ljudi tražili spas 1992. godine, bježeći iz okupiranih gradova.



Iz Turalića u općini Kladanj će na 20 km dug put krenuti oko 100 učesnika kolone sjećanja na ubijene, protjerane i mučene, a svoj put završit će u logoru Sušica, u kojem je stradalo

Program obilježavanja uključuje okupljanje učesnika Marša povratka u Turalićima u 7:30 sati, odakle su krenuli u 8 sati. U 13 je klanjanje tevhida stradalim žrtvama logora Sušica u džamiji Hajrija u Vlasenici, a u 14:30 povorka prema logoru u naselju Sušica. Tu će se učesnici Marša sastati sa povorkom koja je krenula ispred džamije, te će biti upriličeno obraćanje organizatora i gostiju, a nakon toga i posjeta memorijalnom kompleksu Šehidsko groblje Rakita.

26.09.2009

Odgovorni za stradanje Bošnjaka srednjeg Podrinja još uvijek slobodno šetaju Vlasernicom

Prigodnim programom danas je u Vlasenici obilježena 17. godišnjica od stradanja Bošnjaka u logoru "Sušica".

Osnovna poruka manifestacije je, kazao je za Fenu član Organizacionog odbora Hazim Mujčinović, animiranje nadležnih institucija za privodjenje i procesuiranje odgovornih za ubistvo više od 2.700 Bošnjaka koji su bili zatočeni u ovom logoru.

"Kroz logor je prošlo više od 8.000 Bošnjaka, a oni koji su odgovorni za zločine počinjene nad Bošnjacima srednjeg Podrinja još uvijek slobodno šetaju Vlasenicom i BiH", izjavio je Feni Mujčinović.

Organizacioni odbor manifestacije u program je uvrstio i "Marš povratka - putem spasa" u kojem je učestvovalo više od stotinu preživjelih, ali i članova porodica nastradalih u ovom logoru, kao i svi oni koji su željeli odati počast Bošnjacima ubijenim u ovom logoru.

Program obilježavanja stradanja Bošnjaka srednjeg Podrinja obuhvatio je klanjanje tevhida stradalim žrtvama logora "Sušica" koje je obavljeno u džamiji "Hajrija" u Vlasenici.

Učesnici manifestacije će u popodnevnim satima posjetiti i memorijalni kompleks "Ĺ ehidsko mezarje Rakita" te položiti cvijeće u prostorijama nekadašnjeg logora.

Organizatori manifestacije su Medžlis Islamske zajednice Vlasenica, Udruženje "Porodice žrtava rata Vlasenica 1992-1995.", Regionalni odbor SDA "Srednje Podrinje", Organizacija šehida i poginulih boraca opštine Vlasenica, Organizacija demobilisanih boraca ARBiH - opštine Vlasenica, Opštinski odbor SDA Vlasenica, Preporod - Vlasenica te Merhamet - Vlasenica.

(Fena)

Dzamdzici ( Vlasenica ) 11 juli 2001 - Ubistvo Melihe Duric

VLASENICA,SEDAMNAEST GODINA NAKON ETNICKOG CISCENJA

Prije sedamnaest godina u septembru mjesecu 1992. godine iz Vlasenice je protijeran ili ubijen i poslednji Bošnjak. Zamisao bolesnog ljudskog uma da nasilno osvojeni prostor opstine Vlasenica , izvrsen okupacijom 21.04.1992 godine, od stane regularnih jedinica JNA (Novosadskog korpusa ) i paravojnih formacija predstavljanih kao rezervni sastav JNA, potpuno etnicki ociste od Bosnjaka u potpunosti je izvrsena do kraja septembra 1992. godine.

Za pet mjeseci koliko je trajao projekat etnickog ciscenja, rezultirao je katsatrofalnim gubitcima za Bosnjacku populaciju. Od peko 18. hiljada Vasenicana koji su se na poslednjem popisu stanovnista iz 1991. godine izjasnili kao Bosnjaci, njih cca. 1300 je nestalo i ubijeno u prvih 5 mjeseci realizacije "oslobadjanja" Vlasenice. Oko 16. hiljada Bošnjaka je protijerano sa svojih imanja, koja su opljaèna i popaljena. Oko 8 hiljada je protivpravno liseno slobode i proslo torture kroz logor "Sušicu" od kojom jos i danas nije rijesena sudbina i nisu pronadjena njihova tijela. Dio protijeranih Vlasenicana pronašao je spas u Cerskoj , koja je na poèetku 1993 godine etnicki ociscena od Bosnjaka koji su u njoj i ranije zivjeli na svojim pradjedovskim ognjistima, dio je ubijen a dio koji je uspio izbjeci smrt od gladi i krhotina granata od svakodnevnih granatiranja, jedini spas je bio put prema Srebrenici, koja je naknadno od stane UN proglašena zasticenom zonom. Sigurnost UN je bila toliko sigurna da je u julu 1995. godine zauzimanjem enklave Srebrenica ubijeno cca 8.300 muskaraca, medju kojim je i 986. Bosnjaka cije je poslednje mjesto prebivalista iz 1991. godine bila opstina Vlasenica. Bilans etnickog ciscenja Vlasenice od Bosnjka i ostalog nesrpskog stanovnistva je smrt cca. 2600 u periodu 1992- 95 .godina.

Ljubav prema svom gradu ,volja za povratkom i neodricanje svog identiteta dovela je do toga da se dans u Vlasenici ponovo nalaze odvazni i ponosni Bosnjaci. Promjene opstinskih granica voljom vladajucih politickih struktura tog vremena (bez prisustvaBosnjackih predstavnika), podjeljena su teritorijalno Bosnjacka naselja novim granicama izmedju opstine Vlasenica i novoformirane opstine Milici, cime je smisljeno umanjena procentualna zastupljenost Bosnjacke populacije u zakonodavnim i izvrsnim organima opstinskih struktura teritorijalnih jedinica Vlasenice i Milica.

Odvazni i hrabri povratnici mladi Bosnjaci i Bosnjakinje , njih 153. ( 87. u OS Vlasenica, 48. u Podrucnoj OS Cerska i 18. u Srednjoj skoli u Vlasenici), danas pohadja skolu u Vlasenici, iako je svim ranijim Bosnjackim uciteljima i nastavnicima oduzeto pravo na rad. Danas osim nastavnika Islamskog vjeronauka g-dina Nurdina Grahica nema Bošnjackih nastavnika i ucitelja. Uslovi u kojim djeca povratnika pohadjaju skole su jako teski, bez prevoza do skole, roditeljima je oduzeto pravo na rad, izvore za zivot obezbijedjuju radeci u poljoprivredi, uslovima bez organizovanog otkupa i plasiranja proizvenih poljoprivrednih viskova, lose ili nikako uredjeni infrastrukturalni objekti ruralnih podrucja iz kojih najvecim dijelom dolaze ucenici pijesaceci destke kilometara od kuce do skole u uslovima cestilh losih klimatskih uslova koji odrazavaju sliku jeseni i zima Vlasenickog podrucja.. Nisu rijetki oni koji su povratnici a posjeduju rodbinu u Federaciji BiH, svoju djecu salju kod rodbine da bi pohadjali skole, cime dodatno opreteciju i onako skromne budzete svojih porodica.
Pisustvo kampanje koju je moguce cuti samo u medijima, takozvani projekat "Odrzivi povratak" na podrucju Vlasenice ovaj projekat se s pravom moze zvati "Odrzivi zivot". Naime ovakvi projekti imaju za cilj samo da odrze u zivotu povratnike a nikako da ekonomski ojacaju i obezbijede zaposlenje. Nepostojanje programa ekonomske opravdanosti odredjenih projekata koji se mogu realizovati na podrucju Vlasenice, dovoljno govori koliko se brine o povratnicima i budzetskim sredstvima. Ekonomska kriza koja je ostavila trag na privrede i budzete najbogatijih zemalja koje su izdvajale pozamasne sume za projekte "Odrzivog zivota" se svakim danom smanjuju, tako da je upitan i "odrzivi zivot" povratnika. Ovakvo stanje na terenu rezultira strahom za buducnost i ako se tome doda nerijesena proslost, neizostavno je pitanje : koliko jos dugo se moze izdrzati i opstati?
Cinjenica je, da za ubista i nestanke cca 2.600 Bosnjaka Vasenicana, logorske torture, silovanja, progoni i etnicko ciscenje, ogromna i ne-procijenjena materijala razaranja Bosnjacke imovine, rusenje svih 25 vjerskih objekata na podrucju opstine Vlasenica, skrnavljenje i unistnje mezarja, za samo jedan mali dio nabrojanih djela do sada je samo jedna osoba - Dragan Nikolic zv. Jenki - komadant obezbjedjenja logora "Susica", zbog pocinjenih ubistava i zlostavljanja Bosnjka, kao direktni izvrsilac je pravomocno osudjen. Pitanje koje iz ovakvih konstatacija moze proisteci, jeste: Kakvi su to zakoni, po kojim rade Tuziloci i Policija u Republici Srpskoj , koja je sastavni dio medjunarodno priznate drzave Bosne i Hercegovine , kada je sve nabrojano pocinjeno nad jednim , (po Ustavu BIH i RS ) od konstitutivnih naroda, a da niti jedan Tuzilac iz RS , ni 17. godina poslije ne pokrene niti jednu istragu po ovom pitanju. Jesu li zakoni jednaki za sve gradjane, znaju li Parlamentarci BIH koji cine najvisi zakonodavni organ drzave za nerad i neprimjenu zakona o utvrdjivanju cinjenica za ovoliki broj ubijenih i neprocenjena materijala razaranja imovne. Sigurno znaju, ali sto nista ne poduzimaju da se ovakav odnos prema porodicama zrtava ne promjeni.

Koliko prezivjeli Vlasenicani trebaju jos davati odgovore na postavljena pitanja, od strane uposlnika raznih institucije od opstinskih, kantonalnih, entitetskih i drzanvnih nivoa, i pojasnjavati svaku rijec iz ranije date izjave, ubjedjivati tog svakon novog uposlenika da se to uistinu desilo licno, da tjela ubijene djece, roditelja, rodbina i komsija jos uvijek nisu pronadjena i identifikovana. Dokle..
Vrijeme je da se probudimo i organizujemo, okrenemo list i pocnemo mi da postavljamo pitanja i trazimo odgovore i pojasnjenja ,za nerad, nebrigu i krsenje nasih prava da znamo sta se desilo, gdje su tjela nasih zrtava , zasto se pocinioci pocinjenih zlocina neprocesuiraju.

Izvor: www.vlasenica92-95.ba

[Edited by cupo on 29-09-2009 at 01:43 GMT]