citat:

---

Rodjeni wrote:
Nikako da dokucim kako se zove BA drzavljanin sto je izgubio zivot na Love-Paradi u Duisburgu

---

evo malo zajebancije

Kruškove avanture
Američki Bajaga
Piše: Zoran Teofilović


Na stolu je vladao čisti minimalizam. Glavuča, slanik, piva i glavica crvenog luka. I gleda ti nas Kruškonja onu glavuču – gleda i ona glavuča njega. Isplazila jezičinu k’o da mu se ruga i tupi u njega onim očima, što bi se reklo blagim telećim pogledom. A Kruško se oblizuje, pa otpije guc, pa krene rukom, pa stane, k’o da mu je žao glavuče. Ne zna odakle bi kren’o. Dal’ da marne prvo jezičinu ili da je ostavi za kraj? Ima i mozga, uf to je k’o kad djetetu ponudiš onog evrokrijema, tako je on to volio. Najposlijem se odluči, krenuće od očiju. Prvo će lijevo, pa desno

Kruško danas nije iš’o na pos’o iako je petak. Uzeo je slobodni dan, jer je juče kod mesara pazario nešto što je najviše volio na svjetu ovozemaljskom – teleću glavu. Naime, poslije neslavne epizode sa janjetom Kruško se totalno prikobacio na ostatak životinjskog carstva.
Ust’o je on tako rano, ono, pravo poranio. Kruškicu ispratio u školu, Kruškinicu na pos’o i dok se oni vrate “glavuča” će biti pečena i do pola s merakom, uslast pojedena. I tako je on nju opro temeljno u tri vode, pa lijepo sasušio suvom krpom, nasolio ju momački, umot’o u aluminijsku foliju, sve kako dolikuje, stavio u rernu, otvorio pivu, počešo se đe se inače ponajčesće češe, odvrn’o Šemsu i pomislio onako sam za sebe… eh, kako život zna biti ljep! Šta treba čovjeku pa da bude sretan! Glavuča, piva, Šemsa i eto ti meraka sam takog.

I pjevala je tako jadna Šemsa satima, počela jadnica i “zavijati’’ pred kraj al’ je stoički izdržala i nije se pokajala. Odmor je dobila tek kad su se glavuče (teleća od pečenja, Kruškina od točenja) pofajn zarumenile (i samim tim) i zaboravile na nju. Kruško pogleda na sat. Tek je 3 o’klok, ima još cijeli sat prije nego što se mali Kruškica vrati iz škole, tako da će on sad natenane i s mirom polako zameziti. Primak’o on tako glavuču, skin’o onu foliju pažljivo, da se koža ne zaljepi svud po njoj, jer ako se to desi onda je možes jeb... baciti sve sa njom.
Na stolu je vladao čisti minimalizam. Glavuča, slanik, piva i glavica crvenog luka. I gleda ti nas Kruškonja onu glavuču – gleda i ona glavuča njega. Isplazila jezičinu k’o da mu se ruga i tupi u njega onim očima, što bi se reklo blagim telećim pogledom. A Kruško se oblizuje, pa otpije guc, pa krene rukom, pa stane, k’o da mu je žao glavuče. Ne zna odakle bi kren’o. Dal’ da marne prvo jezičinu ili da je ostavi za kraj? Ima i mozga, uf to je k’o kad djetetu ponudiš onog evrokrijema, tako je on to volio. Najposlijem se odluči, krenuće od očiju. Prvo će lijevo, pa desno. I uze on lijevo onako s dva prsta, umoči ga u oni slanik i taman da ga stavi u usta i pojede k’o puslicu, kad se vrata otvoriše i unutra nahrupiše mali Kruškica, ona mala što prevodi po bolnicama i još neka treća, reklo bi se gospođa, vjerovatno s američkim pedigrejom.


Photo: wordpress.comSituacija je bila nadrealistička. Kruško sa okom u ruci, glavuča (sad jednooka, k’o kaki kiklop) na stolu isplaženog jezika i troje pridošlica od kojih samo mali Kruškica nije pokazivao ama baš nikakve znake kako zabezeknutosti tako i zbunjoze. I dok se gospođa Amerikanka naprezala da, detaljima preobilnu situaciju, odgonetne u svojoj zapadnjačko-demokratskoj glavi, Kruško je ust’o, ono teleće oko, najnonšalantije što je mog’o (k’o Al Paćino), stavio u džep, folijom prekrio glavuču i najnormalnije, k’o nekom dobar dan, rek’o:
- Dobar dan!
- Dobar dan, gospodine – odgovori ona mala što prevodi po bolnicama i nastavi – ova gospođa je psiholog u Kruškicinoj školi. Iskrsnuo je mali problem, pa je ona hitno došla da priča sa roditeljima, dok bi ja obavljala ulogu prevodioca. Al’ ako vi nemate vremena, vidim zauzeti ste, možemo mi.
- Šta?!?!
- Jel’ to mali Kruškica opet p*z**rije pravio po školi – reče Kruško i pođe se ‘vatat za kaiš k’o da će ga isukat baš sad i počet’ marisat malog ispred njih.

Gospođa psiholog, koja se još nije povratila od prvobitnog šoka sa malopređašnjim prizorom, zabezeknuto je gledala čas u napola isukan kaiš na Kruškinim pantolama, čas u predmet pokriven folijom ispod koje se naziralo nešto nalik na jezik, čas u masnu mrlju koja se širila iz područja Kruškinog džepa u kojem se nalazilo, ono nikad pojedeno lijevo teleće oko. I pred ženu pođoše iskakat slike sa celuloidnih vrpci Psiho 1,2 i 3, Kad jaganjci utihnu, Petak 13, Straj u ulici brijestova - i upade žena u nesvijest.
To je, kasnije će se ispostaviti, bilo najbolje što se moglo desiti, i njoj i Kruški. Dok je ona, pshilog, ležala tako sva istraunmirana, Kruško je, uz pomoć one male što prevodi, pospremio sve “dokaze”, sklonio sve sa stola, stavio najveći heklani milje i naki cvjetić, promjenio isflekane hlače i nacjedio limuna da se gospođa dozove samoj sebi. I dozva se gospođa, još zbunjena, gleda okolo, nigdje onih prizora za koje su i sodoma i gomora mala djeca, pa se jadna, pomislivši da je sve se njoj pričinilo, zajampuri, k’o bulka u proljeće, od stida i pođe se izvinjavati što je, eto, upala u nesvijest. Nabraja ona tako kako previše radi, školstvo u krizi, pa ona mora pokrivati dvije škole, pa i lični život joj nije nimalo ružičast, dva muža nisu imali razumjevanja za sve to. Sve to mala prevodi Kruški, a on gleda i u sebi pomišlja - dobro je!

U to dođe i Kruškinica, pa pristavi kafu, nasu gostima zovinog soka, pokaza rukom da se ove dvije posluže i reče na tečnom engleskom:
- Hoummejd!
Onda sjede pokraj svog muža da sasluša šta se saslušati ima.
I pođe mala što prevodi da priča. Kruškica je im’o test. Učili se veznici, znate ono k’o kod nas što povezuje dvije rečenice. Male kratke riječi k’o što su i, ali, ili, itd.
Klimaju Kruško i žena mu u njega k’o sa razumjevanjem i čekaju dalje šta će mala.
I tako trebalo je napisat’ rečenicu – nastavlja mala sa svojim monologom – u kojoj će se ti veznici i upotrijebiti.
- Sigurno Kruškica nije znao – upada Kruško u riječ – slab je gramatički na tatu – nastavlja ti on tako i šeretski se smijulji gledajući u gospođu psihologa.
Napisao je mali Kruškica rečenicu – odgovori mala - nije baš najispravnija, ma evo vam pa sami pročitajte – i pruži komadić papira Kruški i životnoj družbenici da se sami uvjere. Na papiru je pisalo:
Give me crack and anal sex!

Gledaju oni u rečenicu i šute. Ok, skonto je Kruško dvije riječi, give me i seks. Crack i anal nije mogao nikako. Doduše, ovo anal sret’o je u križaljkama. Ono nekad kad piše ljetopisi onda treba upisati anali, to je valjda množina od tog. Sam’ kaki je to seks u pitanju, j***m li ga?
I tako – nastavlja mala što prevodi – učiteljica ga je odma poslala kod ove gospođe psihologa koja je odma prešla na djelo i detaljno ispitala malog odakle njemu, u njegovoj pametnoj glavušici, takva strašna i brezobrazna rečenica.
- I? Uglas upitaše i Kruško i Kruškinica.



Photo: Stock- Pa mali je rek’o da je to čuo u pjesmi, tačnije na CD-eju što ga mama i tata slušaju kod kuće.
- Šta? - opet u glas i jedno i drugo.
- Ma to mora da je neka greška. Mi slušamo ove naše, Hanku i Šabana, slabo mi ove stranjske…
- Ja, ja – napokon se oglasi i mali Kruškica - ja, ja, ne slušate, ja izmislio jel'?
- Pa sine moj, pa đe to? Pa znaš da tata samo one sluša…
- Pitaj mamu jel' ona ?
- Ijuu sine, kaka mama, pa ti znaš da mama ne bi…
- Ma nemoj, a američki Bajaga?
- Ko?
- Američki Bajaga, tako si ga ti nazvala, čuo sam ja par puta, ma evo donjeću ja cd. I ode mali i donese album “The Future” – Leonard Cohen.
- Aaaa taj, jest sine, voli njega mama, znaš ima jedan pjevač kod nas koji ima jako dubok glas isto ko ovaj čiko, pa pođe Kruškinica, da bi ko biva bila uvjerljiva, pjevati:
- Zaaažžmuuuriiii, zaaažžmuuuuri, zaaažžžmuurrrri – žmuri li ga Kruškinica li žmuri, a ona gospođa psiholog opet podje se otimat dojmu usput se pitajući, poput hrabrog Koče onomad, da li su ovo san i java ukrstili mačove.

Mala što prevodi uze cd, nađe tekstove pjesama, nađe pjesmu The Future i na početku druge strofe nađe gore pomenutu rečenicu. Pokaza je gospođi psihogu, a ova ni pet ni šest, uze cd i strpa ga, k’o korpus delikti, u svoju tašnu, otpi bazgin sok, pozdravi se na brzinu sa domaćinima i izadđ iz kuće, a za njom i ova što prevodi.
Sjede Kruškinica i Kruško k’o popišani jedno 20 minuti. Tišina ubija. Kad će ti Kruškinica:
- Jebiga, ne znamo mi engleski, nit’ mi slušamo šta ovi pjevaju. Men’ se svidijo, posjetio me na Bajagu, kad smo bili mladi, ašikovali, ima onako dubok glas, baš ljep !
- Jebol’te Bajaga, oš’ da nam zbog Bajage oduzmu djete, a mene uhapse opet zbog jebenih životinja. Znaš li ti ženska glavo da sam ja još na uslovnom zbog janjeta, pa sad sam mog’o zglajzat za života. I jebe Kruško, ništa ne ostaje, Kruškinica pušta suze, dok mali Kruškica objašnjava u dvorištu malim amerima kako je “crack” u stvari kokain koji se ne šmrče nego se može pušit’ na lulu, gled'o on na Discoveri kanalu.

...Ok, skonto je Kruško dvije riječi, give me i seks. Crack i anal nije mogao nikako...

Švedska u zagrljaju desnice
Fašista sam, tim se dičim

Piše: Sanjin Pejković


StockDanas je crni ponedjeljak u Švedskoj. I pored 200 godina mira, bez rata, kontinuiteta demokratije, političke pragmatičnosti koja je ipak svim građanima obećavala najosnovnija ljudska prava, uspjela se kao crv, ponovo ubaciti ideja o nacionalnoj – da ne kažem rasnoj – čistoći, o nemješanju s drugim prljavcima, o kvaziproblematizaciji imigrantske situacije, o islamu kao nečemu dijametralno suprotstavljenom kršćanstvu

”Švedska je napokon postala normalna evropska država”, navodno je izjavila Pie Kjersgaard, prva dama naoko polufašističke, a u stvari skroz fašističke Danske Folkepartiet nakon što je saznala da u švedski parlament ove godine ulazi prorasistička Sverigedemokraterna (Švedski demokrati, SD). Pripadnici ove partije, preobučeni u odijela i kravate koje nedavno kupiše nauštrb smeđih uniformi koje su im donedavno bile uzor, predstavljaju smrljanu politiku nezadovoljstva. Ne znamo kako da riješimo situaciju, ali znamo šta ne valja. Vratili bi se u stare dane nacionalne države, u idilična vremena Astrid Lindgrenovskih karaktera koji po vječnom ljetu bezbrižno trčkaraju i igraju se omeđeni sigurnošću svoje nacionalne države. Tu im naravno smetaju zla čudovišta preobučena u burqe, niqabe, samije…



Protivnici, tj protivnice, iste one koje branimo kad ih režimi tlače u njihovim matičnim državama hiljadama kilometara od nas, u populističkoj se debati lako pretvaraju u bezoblična čudovišta koja hrle prema parama države i na tom putu obaraju sve pred sobom. Tako, naime doslovno izgleda reklamni film partije Švedskih demokrata, naknadno zabranjen na TV-u. Reklama od 150.000 Eura – nadahnuta dramatičnom strukturom DW Griffitha i tehnikom cross-cuttinga koji u Radjanju Nacije prikazuje dolazak Ku Klux Klana koji hiti da ugrožene stanovnike kuće spasi od crnih monstruma koji ih napadaju – prikazuje baku penzionerku s rulatorom koju tamne pokrivene snage koje migolje iz sjene prestižu i ruše u trku za državnim parama. Umjesto na penziju, reklama hoće da kaže, pare se nemilosrdno troše na islamske mračne snage zla koje imaju za cilj da podriju snažno kršćansko švedsko društvo. Film je, kao što rekoh, zabranjen na jednom od public service kanala, na šta su SD najvjerovatnije i računali. To im je donijelo i novi val publiciteta te su se još lakše približili iznevjerenim glasačima koji se ne mogu prepoznati u blokovskoj politici dvije strane u Švedskoj. Marginalizirani ljudi koji više ne osjećaju pripadnost socijaldemokratima, a istorijski nikad nisu pripadali neoliberalima nasli su se u politici nezadovoljstva u kojoj je veoma lako odrediti neprijatelja sistema. Pozicija zrtve, te briga za ”male ljude” koji se gube među dva blokovska sistema jeste strategija koja je upalila od samog početka.

Danas, dan poslije izbora, vlada politički mahmurluk. Ljudi se bude i bunovni se pitaju ”šta nam se to jučer dogodi”. Facebook je preplavljen komentarima tipa ”kako nam se ovo moglo desiti”, strani mediji i partije iz Evrope podrugljivo komentarišu situaciju i sa neskrivenim zadovoljstvom konstatuju da Švedska baš i nije tako savršena i samozadovoljno ubacuju ovu državu u koš s drugim skandinavskim zemljama gdje ksenofobija i rasizam kroz čitave dvijehiljadite čine oslonac jeftine političke retorike. Mene sve nekako podsjeća na onaj period prije rata, kad su svi poznanici familije tobož glasali za Antu Markovića, a on ne da je izgubio nego je bio politički satran od strane nacionalista. Danas je isto, samo obrnuto. Niko nije glasao za SD, ali je statisticki skoro 6% glasačkog tijela u drzavi (a lokalno je ta cifra dostizala i 10%) odlučilo da svoj glas da mladim presvučenim fašistima, koji su donedavno po forumima argumentirali da se holokaust nije desio; koji su javno izjavili da djeci u svijetu ne prijeti nikakva opasnost od nasilja te da ih zbog toga ne treba primati u Švedsku; koji govore da useljenje emigranata treba smanjiti za 90%, ali samo neevropskih, a sve to zavijaju u plast Huntigtonovske obmane sudara ”kultura”.


Briga o rasnoj čistoći: Švedska odbrana od islama
Photo: StockDa se razumijemo, nije Švedska bila imuna na političke probleme ni prije. Početkom devedesetih je Ny Demokrati (Nova Demokratija) ušla u Parlament i svojom nacionalističkom retorikom utjerivala strah u kosti birača. Politički šarlatani su se ipak ubrzo pokazali upravo u tom svjetlu, te ih na idućim izborima više nije ni bilo. Međutim, sjećam se sredine devedesetih, kad smo tek došli iz Bosne, i sjećam se mladih, nabildanih ćelavaca u Dr Martens čizmama kako sieg heilaju na trgovima širom lijepe naše ŠveCke.

Danas je crni ponedjeljak u Švedskoj. I pored 200 godina mira, bez rata, kontinuiteta demokratije, političke pragmatičnosti koja je ipak svim građanima obećavala najosnovnija ljudska prava, uspjela se kao crv, ponovo ubaciti ideja o nacionalnoj – da ne kažem rasnoj – čistoći, o nemješanju s drugim prljavcima, o kvaziproblematizaciji imigrantske situacije, o islamu kao nečemu dijametralno suprotstavljenom kršćanstvu. Blokovska politika je neuspjela, nijedna strana nije dobila svoj majoritet. Politički klovnovi SD, sinoć, kao fudbalski huligani. pjevaju svom ideološkom vođi Jimmy Åkessonu, kao na utakmici, Jimmy Åkesson sha la la la la, Jimmy Åkesson sha la la la la la la. Malkice me strah, moram biti iskren. I kod nas su huligani svašta pjevali, u onaj vakat.

Ukratko, u Švedskoj problemi, zdraaaaaa’o.

Ako nekoga zanima iskopan najduži tunel na svijetu


http://www.20min.ch/news/dossier/oevau/story/Ein-Tag-fuer-die-Geschichtsbuecher-21870568

Iowa

Anesa Kajtazović, prva Bosanka gradonačelnica u SAD




Kako prenose lokalni mediji, zahvaljujući upornosti i talentu, demokratska kandidatkinja u američkoj državi Iowa je nadmoćno porazila dosadašnjeg gradonačelnika, penzionisanog majora Johna Rooffa.


10.11.2010. u 10:31
Iowa
Nova gradonačelnica američkog gradića Waterloo, koji se nalazi u izbornoj jedinici Distrikta 21, jeste Anesa Kajtazović, rođena Bosanka koja već godinama živi i radi u SAD.

Kako prenose lokalni mediji, zahvaljujući upornosti i talentu, demokratska kandidatkinja u američkoj državi Iowa je nadmoćno porazila dosadašnjeg gradonačelnika, penzionisanog majora Johna Rooffa.

Kada su izbrojani glasovi, Kajtazović je imala 5.508 glasova, odnosno 59 posto, a Rooff 3.667, ili 41 posto.

Anesa Kajtazović se po saznanju da je pobijedila obratila građanima Waterlooa riječima:

“Zahvalna sam na podršci koju sam imala tokom kampanje, ali i vašoj podršci bez koje ne bih imala šanse. Jako sam uzbuđena. Tokom kampanje smo naporno radili pokucavši na više od 7.000 adresa i obavivši preko 2.000 telefonskih poziva. Na kraju se sve isplatilo”, naglasila je Kajtazović.

Republikanac John Rooff, prema navodima lokanih medija, nije imao šanse protiv lijepe, šarmantne i vrijedne Kajtazović.

Za razliku od nje, koja je u politiku ušla “čista srca”, Rooff se još tokom kampanje kompromitirao koristeći javni novac za skupa putovanja i lobiranja.

Novoj gradonačelnici Waterlooa iskrene čestitke jer je svim dobronamjernim Bosancima i Hercegovcima, barem na trenutak, ispunila srca ponosom i vratila im osmijeh na lice.

LJILJAN.BA

"Odliv mozgova" problem u BiH, a u dijaspori neinformisanost

Da bi se visokoobrazovani bh. građani u iseljeništvu vratili u BiH, u Sektoru za iseljeništvo Ministarstva za ljudska prava BiH smatraju da pitanju vezivanja resursa bh. iseljeništva i razvoja zemlje treba biti posvećena dužna pažnja u institucijama BiH na svim nivoima, u akademskom, nevladinom sektoru, te u međunarodnim organizacijama - rekla je u intervjuu za Agenciju FENA Ruzmira Tihić-Kadrić, pomoćnica ministra iz Sektora za iseljeništvo Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Ruzmira Tihić-Kadrić
To pitanje, navodi, treba rješavati u skladu s ključnim strateškim opredjeljenjem zemlje i u saradnji s domaćim institucijama, koje bi predložile programe kratkoročne i dugoročne razvojne pomoći.

"Trenutno pripremamo Migracioni profil BiH, a ove godine objavit ćemo publikaciju Pregled stanja u bh. iseljeništvu, koja će zamijeniti verziju iz 2008. godine, kao i završiti izradu studije "Dijaspora BiH u Švicarskoj: profil i mogućnosti doprinosa razvoju BiH i integracija u Švicarskoj", najavila je Tihić-Kadrić.

Iz dosadašnjih iskustava bh. građana u dijaspori zaključeno je da se većina žali što u konzulatima ili ambasadama BiH, konkretno u SAD-u, nema obučenih ljudi koji bi im dali informacije o priznavanju diploma i uvjetima povratka u rodnu zemlju.

Sektor za iseljeništvo upoznat je s ovim problemom zbog kojeg će raditi na poboljšavanju informiranosti bh. dijaspore o uvjetima povratka u BiH.

"Svjesni smo velikog broja visokoobrazovanih građana u iseljeništvu. Zato smo već izradili i Informativnu brošuru za bh. iseljenike u svrhu poboljšanja komunikacije i informisanja bh. iseljeništva o svim bitnim pitanjima ekonomskog, društvenog i političkog života u BiH", kazala je Tihić-Kadrić.

Osim toga, bh. dijaspora trenutno može putem online portala "Pitajte - mi odgovaramo" Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, postavljati pitanja vezana za njihov sadašnji ili budući status, pristup pravima po eventualnom povratku u BiH, bilo da se radi o povremenom, privremenom ili stalnom povratku.

Ove godine Sektor za iseljeništvo će pripremiti poslovni imenik dijaspore koji se, kako kaže, izrađuje isključivo u svrhu olakšavanja i poticanja privredne saradnje izmedu poslovnih ljudi iz iseljeništva i iz BiH, razmjene i širenja poslovnih informacija, promocije ulaganja u BiH, kao i promocije poslovnih ljudi iz iseljeništva.

Bez obzira na rad Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH u vezi s ovim pitanjem, pomoćnica ministra ističe da postoji obaveza i drugih institucija da iz djelokruga svoje nadležnosti informišu bh. dijasporu o pitanjima značajnim za njih.

Dakle, treba poboljšati međuresornu saradnju institucija BiH kada je u pitanju politika BiH prema bh. iseljeništvu u svim oblastima i na svim nivoima vlasti u BiH.

Odlazak visokoobrazovanih ljudi - tzv. "odliv pameti" također je kontinuiran proces s kojim se BiH suočava.

"Ovo pitanje zahtijeva koordiniran višesektorski pristup radi pronalaska adekvatnih rješenja. Jedan od zaključaka prošlogodišnje Istraživačke radionice o migracijama u BiH je da Ministarstvo organizuje sličnu radionicu za dvije godine o temi odliva pameti"iz BiH što će, uvjereni smo, doprinijeti jačanju svijesti o odlivu i prilivu 'pameti' u BiH i kreiranju odgovarajućih politika u ovoj oblasti", rekla je Tihić-Kadrić.

U tom cilju postoji inicijativa da Ministarstvo u partnerstvu s Regionalnom inicijativom za migracije, azil i izbjeglice (MARRI) u maju organizuje novu regionalnu radionicu o temi intelektualne emigracije u regiji.

Sektor za iseljeništvo je prošle godine u decembru dostavio zaključak Vijeća ministara BiH vazan za "Infomaciju o bh. naučnoj dijaspori i mogućnostima njenog korištenja za razvoj BiH“ svim ministarstvima i drugim institucijama nadležnim za kreiranje politike razvoja naučnoistraživačkih resursa u BiH.

Na taj način oni su pozvani da prilikom kreiranja razvojnih planova, programa, strategija predvide konkretne mjere za vezivanje razvojnog potencijala naučne dijaspore s razvojem zemlje.

"Prema saznanjima, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke i Ministarstvo nauke i tehnologije Republike Srpske su već uključili dio o korištenju naučnih resursa bh. iseljeništva za razvoj naučnoistraživačke djelatnosti u nekoliko strateških dokumenata i informacija", pojasnila je Tihić-Kadrić.

S obzirom na to da je BiH druga u Evropi po udjelu novčanih doznaka iz dijaspore u odnosu na bruto društveni proizvod, Vijeće ministara BiH je također usvojilo studiju o prilivu finansijskih sredstava iz dijaspore u BiH, a čiju izradu je inicirao Sektor za iseljeništvo.

U usvojenom zaključku na ovu studiju, Vijeće ministara je, navodi Tihić-Kadrić, preporučilo svim institucijama u BiH da pri izradi strateških dokumenata i drugih propisa iz svoje nadležnosti uzmu u obzir razvojne resurse iseljeništva, kako finansijske (novčane doznake, štednju, investicije), tako i ljudske resurse.

Osim toga, u ovoj godini vidjet će se šta će nadležne institucije uraditi na povezivanju različitih resursa dijaspore s razvojem lokalnih zajednica (uključujući i resurse visokoobrazovanih građana u bh. dijaspori) što je cilj projekta Sektora za iseljeništvo "Migracija za razvoj lokalnih zajednica“, koji se od 2012. do 2015. godine implementira u 10 partnerskih općina u BiH.

ljudi pa rasturaju