Nakon kraćeg odmora, pridružili su nam se dvoje penjača iz Sarajeva i zajedno krećemo
ka DJEVOJAČKIM STJENAMA gdje nas čeka naš treći smjer. Planirali smo ispenjat Zijinu ljusku.




Niko od nas prisutnih nije do sad popeo ovaj smjer, jedino što smo znali je ono što smo pročitali u starom priručniku, a i klinovi koji su izgleda iz tog doba. Vrijeme se pogoršalo i nećkali smo se da li da krenemo, kišica krene pa stane. Odlučili smo da krenemo. Ovaj smjer je ocjena (VI-), visok 140m, a dug preko 200 metara. Muri je krenuo prvi, kao i do sada, i bez većih poteškoća izašao do prvog štanda. Zatim idem ja i kupim opremu usidrim se, i red je na njega da krene dalje.
Štand je bio prilično udoban, ali ono što me zabrinjavalo je vrijeme, jer je počeo da duva jak vjetar, a sa Jahorine su pristizali teški crni oblaci. Da stvar bude gora, Muri je zaglavio na jednom detalju, pa je morao da zakuca klin, i samo on zna kako je uspio ispenjat taj dio. Za to vijeme ja sam se mrznuo na vjetru i nastojao da se zagrijem.
Društvo sa "zemlje" nas je fotografisalo kad su nas uspjeli vidjet. Nakon pola sata borbe u stijeni Muri uspješno savladava taj problem i nastavlja dalje, sidri se i na mene je red da izađem i pokupim svu opremu.
Čim sam krenuo počela je kiša, ali ovaj put gotovo pa pljusak. Stjene su bile klizave, ruke mokre, jedva da sam mogao da se oslonim i uhvatim za komad suhe stijene, ali uspjevam da pređem taj dio i dolzim do Murija i drugog štanda. Na našu sreću pod štandom se nalazi pukotina kroz stijenu, koja vodi na drugu stranu. Jedva smo se uvukli u nju i sklonili od kiše, koja je čas padala, čas prestajala. Sa druge strane dolaze kolege iz Sarajeva i slikaju nas.
Visina je odprilike 100m sa strane sa koje smo krenuli a sa ove gdje su oni ima dvadesetak metara. nakon pola sata
provedenih u pukotini, stjena se osušila i mogli smo dalje. Muri ubrzo savladava i zadnji problem i dolazi do
zadnjeg štanda odakle ćemo absejlovati. Taj zadnji dio je bio pravi penjački užitak, nakon čeka je slijedilo
spuštanje niz stijenu, a zatim niz veoma strmu padinu do podnožija odakle smo krenuli. Zijinu ljusku smo penjali 2.5
sata, s tim da smo pola sata čekali da se smiri kiša.
Nakon čestitki i slikanja, krećemo nazad ka domu. U dom stižemo poslije 4 sata po veoma lijepom vremenu gdje nas
očekuje ručak, nakon čega se pozdravljamo sa prijateljima iz Sarajeva i krećemo kući.
Još moram reći da smo Muri i ja ispenjali 3 smjera, dok su druge dvije grupe popeli po jedan. Nije da se hvalim, ali
jesmo za svaku hvalu

Pogled na Djevojačke stijene

Zijina ljuska