cupo Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 21-10-2003 Odgovori: 24024 IP: Maskiran
Re: IN MEMORIAM
Sedma žrtva saobraæajne nesreæe u Babajiæima
Klanjana dženaza šestogodišnjem Velidu Manjiæu
Šestogodišnji djeèak, Velid Manjiæ sahranjen je danas na mezarju "Dragèin" u Gornjoj Tuzli, odmah do mezara porodice Æatiæ koji su pokopani u srijedu.
Roditelji i porodica nastradalog djeèaka su još u šoku i nevjerici, baš kao i svi prisutni na dženazi. Djeèaci i djevojèice, Velidovi prijatelji, su nam kazali da æe ga vjeèno pamtiti po njegovom osmijehu i dobroti kojom je zraèio.
Dženazu je klanjao glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Gornja Tuzla Salih ef. Jusiæ, koji je na kraju dženaze svim prisutnim rekao: "Na našim dženazama se obavezno traži halal od prisutnih, onome od koga se rastajemo, u ovom sluèaju nemamo šta halaliti malom bezgriješnom djeèaku, nego æemo moliti Allaha Uzvišenog da se mali Velid zauzme kod Allaha dž.š. za nas koji ostajemo ", naglasio je ef. Jusiæ.
I na ovoj dženazi bio je prisutan veliki broj rodbine ,komšija i prijatelja porodice Manjiæ.
U Beogradu je 27. oktobra u 83. godini preminuo književnik i filozof Radomir Konstantinoviæ, najpoznatiji po kapitalnom delu "Filosofija palanke"
Radomir Konstantinoviæ roðen je 27. marta 1928. godine u Subotici. Karijeru je poèeo kao pesnik, sa zbirkom stihova „Kuæa bez krova“ (1951), da bi se posvetio romanu i objavio èitav niz eksperimentalnih projekata i modernih dela: „Daj nam danas“ (1954), „Mišolovka“ (1956), „Èisti i prljavi“ (195, „Izlazak“ (NIN-ova nagrada 1960. godine) i „Ahasfer ili traktat o pivskoj flaši“ (1964).
Od „Pentagrama“ (1966), okreæe se eseju i veæ u njemu se naziru kljuène deonice kultne „Filozofije palanke“ (1969) u kojoj ovaj pesnik i fiolozof, praveæi jedinstven esejistièki amalgam beskompromisno zasekao po baruštini provincijske svesti, uvrežene malograðanštine i krutog tradicionalizma. Na nizu primera pokazujuæi kako nam je gotovo sve palanaèko, Konstantinoviæ analizira stil kao najviše naèelo palanke, ideal èistog siromaštva, sentimentalizam i sarkazam, ateizam, trajni infantilizam, realizam, banalnost, nihilizam tamnog vilajeta, egzistenciju kao besmislen rad, lenjost kao rad zatvorenog sveta palanke, politièki vašar, ideal organske kulture, srpski nacizam, itd.
Govoreæi o ratnom ludilu devedesetih godina u jednom od retkih intervjua koji je da srbijanskim medijima Konstantinoviæ kaže: "Da vam kažem: borba protiv nacionalizma jeste borba protiv samoæe. Zašto? Zato što je samoæa egzistencijska forma totalitarizma, svakog, pa i ovoga nacionalistièkog s poèetka devedesetih godina. Ovo što vam sad kažem rekao sam pre deset godina, na poèetku Druge Srbije, na dan 11. aprila 1992. godine. Beogradski krug bio je krug spasonosnog prijateljstva, pa je zato, uistinu, bila privilegija naæi se u njemu. Mislim na prijateljstvo, kao na privilegiju (valjda najveæu od svih privilegija). Ali, ne manje, mislim i na privilegiju manjine, neodvojivu od privilegije prijateljstva. Ili, ako hoæete, na privilegiju marginalca. Zato što je marginalnost duša istorije. Druga Srbija, dakle Srbija evropska, jeste marginalna Srbija, i dan-danas, i upravo kao takva, kao marginalna, jedina moguæa buduænost Srbije."
Jedan od najveæih srpskih glumaca Petar Kralj umro je u èetvrtak u Beogradu u 70. godini života, objavilo je beogradsko kazalište Atelje 212. Kralj, roðen u Zagrebu 4. aprila 1941. godine, diplomirao je na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, bio je stalni èlan Ateljea 212 od 1968. do 1979. godine, nakon èega je prešao u slobodne umjetnike. Igrao je na scenama mnogih pozorišta, a najviše u Ateljeu 212 i beogradskom Narodnom pozorištu. Monodrama Mome Dimiæa ”Živeo život Tola Manojloviæ”, koju je premijerno izveo 1967. godine, još uvijek je na repertoaru Ateljea 212 i odigrana je više od 400 puta.
Odigrao je zapažene uloge u djelima srbijanske i svjetske dramske baštine, a ostat æe upamæen i po brojnim filmovima meðu kojima su i Poseban tretman, O pokojniku sve najlepše, Una, Dogodilo se na današnji dan, Poèetni udarac, Underground, Tri letnja dana i drugi. Takoðer je glumio u brojnim televizijskim serijama, meðu kojima su Maksim našeg doba, Bolji život, Zaboravljeni, Sreæni ljudi i druge.
Tokom svoje bogate glumaèke karijere osvojio je mnoge nagrade, meðu kojima je nekoliko Sterijinih nagrada (prvu je dobio kao najbolji mladi glumac 1965.), nagrada za najbolje glumaèko ostvarenje u komediji, nekoliko ”Zlatnih lovorovih vijenaca” festivala u Sarajevu, nagrade ”Raša Plaoviæ” beogradskog Narodnog pozorišta, a dobitnik je i priznanja za životno djelo ”Dobrièin prsten” i ”Pavle Vujisiæ”.
Re: IN MEMORIAM 
, „Izlazak“ (NIN-ova nagrada 1960. godine) i „Ahasfer ili traktat o pivskoj flaši“ (1964).
